keewaj, ja i putovanja

prvo - Boga ti Isukarstovega

do sada sam već trebao naučiti da pretjeruješ, ali ono s dječicom i koljenom na cesti me iznenadilo

hvala za ideju za lijepu vožnju...
mislim da bi trebali na pivu, imam ideju

Izvrsno Zdravko.. a o dogodovstini nakon pucajnu sajle i jelenu da ni ne pricam..

..a sto se sajle tice, rezervnu uvijek sa sobom (barem jednu) i nema problema.. a osim toga, pa i nije neki veliki problem saltati bez kvacila.. jedino te netko treba zagurati kad kreces ili uvijek stajati na nizbrdici..

Safet(y) je napisao/la:

Izvrsno Zdravko.. a o dogodovstini nakon pucajnu sajle i jelenu da ni ne pricam..

..a sto se sajle tice, rezervnu uvijek sa sobom (barem jednu) i nema problema.. a osim toga, pa i nije neki veliki problem saltati bez kvacila.. jedino te netko treba zagurati kad kreces ili uvijek stajati na nizbrdici..

thx ljudi na podrški, a što se tiče sajle to ču sljedeći tjedan probat riješit pa ću postat na dio sitni popravci i servisi. Čujemo se.

evo Jack mi zatrpo sandučić pozivima na pivu. No saznao sam da nema motor.
Pa s obzirom da se ne družim sa običnim smrtnicima, ništa od pive. sry. prvo kupi motor

zdravko je napisao/la:

thx ljudi na podrški, a što se tiče sajle to ču sljedeći tjedan probat riješit pa ću postat na dio sitni popravci i servisi. Čujemo se.

evo Jack mi zatrpo sandučić pozivima na pivu. No saznao sam da nema motor.
Pa s obzirom da se ne družim sa običnim smrtnicima, ništa od pive. sry. prvo kupi motor

Zdravec, da smo bili skupa rijesili bih taj problem za 5.min, jer ja u rezervi obavezno imam tu sajlu.
P.S. stigao sam na Faak, osim sto me kisa prala 2oo km sve je uredno proslo, a o tome cu pisati kada se vratim. pozz

poz i sretan put!

ORAHOVAČKO JEZERO

Ovako je izgledala dvodnevna ruta kojom sam prošao: ZG-Pakrac-Orahovačko jezero-Kutjevo-Požega-N.Kapela-Novska-Hrvatska Dubica-Sisak-ZG.
Papuk je pun uvala i udolina te izvora pitke, zdrave planinske vode. Rodila se i ideja da se jedna od tih uvala pregradi i napuni vodom. Bilo je to 60-tih godina prošlog stoljeća, a nakon havarije 2005-te ono je potpuno preuređeno te poboljšan je sustav odvodnje vode za vrijeme padalina te pojačana brana. Kompletno je uređeno i kupalište i okolina jezera. Vrijedno za pogledat. Jezero se nalazi odmah do Ružica grada. Najvećeg grada-utvrde u Hrvatskoj. Pa kada ste tamo , stazicom od jezera nemate puno do Ružica grada.
Prije samog putovanja pogledao sam kartu da uopće vidim gdje počinje Slavonija. U starim kartama iščačkao sam kartu Slavonije i malo se iznenadio. Evo pogledajte granice:





Nekako sam bio uvjeren da jedna Novska ulazi u Slavoniju. Daruvar i njegova okolica koja je naseljena većinom češkim stanovništvom te se njeguju češki narodni običaji i tradicija, a ulicama govori češki, znam da ne ulazi u Slavoniju te granica laganim lukom zaobilazi Daruvar. Potpuno sam se iznenadio kada sam vidio po karti da jedna Pitomača ulazi u Slavoniju. Pa tamo se govori „kaj“ tako da me to iznenadilo. Dobro možda i nisam u pravu.
Nakon zamjene kuplung sajle i podešavanja uz pomoć savjeta forumaša još da potpuno budem siguran nazvao sam Jacka da se malo provoza na motoru i sve to provjeri. Čuj , ipak čovjek ima iskustva. Prošao je 65t km, cijelu Italiju, a ono što je prevagnulo odluku da ga posjetim je gratis piva. Nakon par pivi i laprdanja o svemu i svačemu između ostalog i pretresanja mladosti tipa: gdje si radio? Što sada radiš? Jesu li ti starci imućni i na rukovodećim položajima? Kak ti biznis ide? Koji kurac radiš kad nisi na forumu? Imaš li ti život osim foruma? Itd. itd. Kada smo iscrpili sva pitanja i kada smo vidjeli da jedan od drugog neće imati koristi , a točnije rečeno kada nas je konobar zamolio da napustimo birtiju, onda smo se okrenuli isprobavanju novougrađene kuplung sajle. Nakon tih svih piva možete i misliti na što je nalikovalo mijenjanje brzina. Mislim da nismo sajlu niti koristili jer je zvuk koji je dopirao iz mjenjača nalikovao onoj runilici za kukuruz. Jack mi je pokazao kako se rade osmice između stupića zabrane prolaza. On je to izveo fantastično bez ijedne greške dok su meni zasmetali crash barovi ili su mi stupići bili pregusto postavljeni, ne znam.
Dobro, uglavnom cijelu noć nisam baš najbolje spavao. Bilo mi je muka ali sam se nekako prisilio da krenem na to putovanje i odradit to koliko toliko najbolje što mogu i umijem. Za vrijeme dok sam spremao stvari na motor i pripremao se za put , umjesto jutarnje kave popio sam 1 L coca cole koja me potjerala na wc i dobro očistila.
Sjeo sam na motor, malo ga zagrijo. Par puta pritisnuo kuplung tek da vidim kako to radi i krenuo u smjeru benzinske. Cestom prema Velikoj Gorici pa zatim Sisak i onda na cestu koja vas vodi u Popovaču. Sisak-Popovača, predivna cesta koja jednim dijelom prolazi kroz Lonjsko polje. Vijuga kroz šume i prekrasni krajolik. Nakon prelaska preko rijeke Česme dolazite do mjesta Stružec i to je mjesto gdje ja obavezno pijem kavu, 5kn. Tihi ambijent. Uslužno, ljubazno i obdareno osoblje te vas uglavnom svi pozdrave kada ulazite. Jedna onako, recimo domaća atmosfera što se meni sviđa. Razlika je kada negdje u Zg ulazite, a svi vas gledaju što imate na sebi, a ovdje vas gledaju u oči. Caffe bar „Goran“. To je moje stajalište. Ima i jukebox ali ipak pripazite , ne morate sada baš staviti Metalicu. Neće vam nitko ništa reći, ali vas mogu malo čudno gledati. Stavite Mišu Kovača.



U Popovači idem desno u smjeru Kutine, a nakon Kutine i Banove Jaruge biram smjer Pakrac te idem ravno, a na tom križanju desno je smjer za Novsku. Moja zamisao je bila da preko Pakraca i Vočina izađem na Podravsku magistralu te po njoj dođem do Orahovice. Na obilaznici oko Pakraca sam se ipak predomislio oko posjeta Pakracu pa sam ušao u centar. Tko zna kada će mi se pružiti opet prilika pa sam ju iskoristio. Malo sam se vozao po centru i gledao grad sa podignutim vizirom i brzinom od nekih 20-30km/h. Uslikao sam i par slikica.







Nakon Pakraca pratim putokaze za Voćin i Požegu. U mjestu Kamenska možete otići za Požegu te posjetiti izvor rijeke Orljave u mjestu Orljavac. U Orljavu utječu sve vode gorskih potoka što okružuju Požešku kotlinu. Sada se vi pitate što sam ja zapeo toliko za tu rijeku. E, pa vidite tu istu rijeku ja ću ponovo sresti u Pleternici , a proći ću kraj nje i u mjestu Dragovci, ispod Pleternice na putu u Kapelu, u kojem se nalazi i mlin. Rijeka Orljava se ulijeva u Savu kod mjesta Slavonski Kobaš. Za one koji nisu znali u Slavonskom Kobašu uzgajala se riža. Upravo uljevanje Orljave u Savu pridonijelo je tome da tu budu rižina polja. (ako netko od vas ima malo više informacija o rižinim poljima ili ispravak nekih mojih dijelova , neka slobodno posta biće mi drago).
Nakon Kamenskog dolazim u Striježevicu. Izletište na jezeru. Tu vam se zna održavat štraparijada (natjecanje konja u povlačenju trupaca na određenu dužinu za određeno vrijeme). Lijepo uređeno privatno jezero ograđeno ogradom. Na samom jezeru nalaze se konji koji slobodno pasu, a vidim i jedan gliser na jezeru koji pretpostavljam možete unajmiti pa se voziti bez bojazni da ćete nekoga zgaziti i završiti na sudu.







Nakon predivne ceste koja me vodi samim rubom Papuka, šume, proplanci ja sam polako počeo osjećati umor i posljedice neispavane noći te alkohola uzimalo je svoj danak u koncentraciji. Odlučio sam se odmoriti te sam izabrao jedan proplanak pod suncem. Zapravo sam i promrzao jer sam uzeo samo traper jaknu. Po vremenskoj prognozi vidio sam da će biti vruć dan no nisam obraćao pažnju na to da će biti prohladno jutro. Tako da neispavanost i svježina dodatno su pogodovali izmorenosti i padu koncentracije. Baš smo Jack i ja pričali na pivi o tome kakve kožne jakne imamo i ja neuzmem svoju, eto ti . Nismo mi to slučajno pričali o jaknama. Nešto me je upozoravalo da sutradan uzmem kožnu jaknu no ja nisam uzeo to u obzir. Zapravo radi se o sinkronicitetu, a ne o slučajnosti. Dobro da ne duljim dalje , evo i te livade na kojoj sam se odmorio.



Ubrzo me san savladao i ja sam zaspao na podnevnom suncu što je kasnije u toku večeri izazvalo dodatnu glavobolju. Sunce vam se ne čini jako u svoj toj svježini planinskog zraka no zna eto biti i opasno. Probudio sam se žedan i gladan te sam u Voćinu stao i u dućanu uzeo kruh i mlijeko. Nastavio sam dalje smjer Mikleuš. U mikleušu sam posjetio benzinsku te natočio goriva. Djelatnik me malo pitao za motor te sam zaključio da je biker. Pohvalio se svojim suzukijem 1000 te rekao da ga je uzeo u Zagrebu.
-Aaa ti si taj što si mi je uzeo motor ispred nosa. – našalih se- zato sad moram vozit ovaj.
-Hahahaha!- nasmijali smo se i ja sam produžio dalje smjer Orahovice.
Na podravskoj magistrali želudac me podsjeti na glad i da u bisagama imam nešto za njega. Stao sam i napravio pauzu od nekih 15 minuta. Motor, a ovaj put i ja u debeli hlad.




Ubrzo je došao putokaz za jezero no da vam budem iskren put kojim treba doći na jezero je meni potpuna zagonetka. Ja sam na jezero došao jednosmjernom ulicom, a ne znam gdje je ustvari pravi ulaz. Isto tako izlaz je tamo gdje sam ja došao, ulaz je jednosmjeran , a ko za kurach je baš taj smjer za Požegu i tamo moram ići. Tako da sam do prvog križanja vozio kontra smjerom no pazio sam i vozio polako. Jbg, drugi put ću razsvjetliti i tu enigmu. Na samom jezeru bilo je desetak kupača, što žena što djece. Lijepo uređeno, čisto, bistro jezero čovjek poželi piti iz njega. Navodno svake godine se pred sezonu čisti dno jezera.







Moguće je i kampirati uz samo jezero. Cijena je samo 20kn po šatoru. Super! Mislim da ću drugi puta doći na kamp i na više dana. Dozvoljeno je i roštiljati na ciglama. To mi se sviđa. Mislim da ću druge godine doći na par dana da se odmorim.



Sa samog jezera ima staza za posjet Ružica gradu.



Napustio sam jezero teškog srca i suznih očiju što nisam strpao i šator na motor. Ostao bi sigurno tu jednu noć na jezeru. Nakon što sam se popeo na vrh Papuka stao sam na vidikovac te fotkao par sličica no ipak sada kada ih pregledavam vidim da nije to to. Jedno je biti tamo, osjetiti miris šume, cvrkut ptica, naleti i poneki auto pa razbije tu idilu svojim zvukom motora i škripanjem guma u zavoju, a drugo je buljiti sada ispred ekrana u sliku. Definitivno fotografija može poslužiti samo za povrat sjećanja na neki izlet i mora se redovito konzumirati inače ta sjećanja s vremenom izblijede.





Stižem u Kutjevo. Meni je Kutjevačka graševina jabolja. Nekako mi najviše paše onaj posebni miris vina (smrad bi neko rekao) pa kada se napravi dobar hladni gemišt. Ono kad se zamagli čaša. Pa saspete to u grlo i uživate dok teče kroz grlo. Šteta što mi vrat nije ko u žirafe da uživam u tom osjećaju malo duže.



Dan grada, kirbaj, kirvaj je svetkovina sveca kojemu je posvećena župna crkva. Potražite ime toga sveca u katoličkom kalendaru pa znate datum kada su gosti u tom selu/mjestu. Pošto ste znanci, a slavonci drže do kumstva, prijateljstva i poznanstva nećete otići iz njihovog mjesta a da vas ne počaste i pogoste. Zamjerili bi vam da odbijete gostoprimstvo. Na stolu je raznoraznog jela i pića, a vrsti kolača više nego u slastičarnici. Bez vina i rakije nema pravog razgovora. Tako da na stolu uvijek mora biti puna boca vina, a domaćice stalno obilaze stol i paze da su pladnji puni. Pravilo je da znanci ostanu najviše dan i noć u gostima, a zatim idu kući. Tako da ne smetnete to sa uma jer nećete biti drugi puta pozvani u goste. Hihihiihi
Na ulicama mjesta možete za taj dan vidjeti vrtuljak te mnogobrojne štandove sa raznim stvarima. Tu su slatkiši, tradicionalna licitarska srca te igračke , odjeća i obuća. Kažu stari ljudi da je prije obavezno bio i jedan medo koji je plesao ali u novije vrijeme toga nema zbog zaštite životinja od takvog maltretiranja i mučenja.







Nakon Kutjeva i kolone hodočasnika koji su išli na misu, ja sam krenuo put Požege. U Požegi sam odabrao smjer Pleternica i na samom izlasku iz Požege u mjestu Derviš iznenadio se na cijeni kave te sam odlučio probati kakva je to kava za 3 kn.







Unutra je lijepo uređen lokal, ali nisam slikao zbog gostiju. Slikao sam izvana. Vani sam na Požeškom suncu i popio kavu koja je , mogu vam reći bila više nego izvrsna. Jaka , okrepljujuća i vidim da se ne štedi na dozeru. Unatoč tome što sam naručio produženu, ona je imala jačinu poput kratke kave i ne razvodni se. Dobra kava i savjetovao bi vam da što prije odete na tu kavu jer tko zna koliko će ta cijena biti i dali će birtija raditi. Nezaposlenost u Slavoniji osjeti se u birtijama i dućanima. Slab urod, loš otkup i sve ostalo ostavi trag na cijlom „hranidbenom lancu“.

Nakon noćenja zahvalio sam domaćinu uz pohvalu hrane, mekanog kreveta punog perja, gluhe noći u kojoj se ništa ne čuje , dobrog pića i svega ostalog. Naravno u goste nikad ne dolazite praznih ruku. Obavezno je barem vrećica keksi, bombona i kave, a dobro je uzeti i flašu pića. Ujutro vas dočeka obilan doručak pečena jaja, špek, šunka, a sve to zalijete sa rakijom, vinom il pivom već što volite. Naravno, prije svega ide kava.
Krećem dalje u smijeru Nove Gradiške.



Malo u Gradiški odmaram u parku i kalkuliram put.




Odmor u Sisku. Kava. Križanje za Petrinju i Sunju.



Povrat je preko Novske, Dubice i Siska u Zagreb.




Eto to je to. Pa do sljedećeg putovanja, uzdravlje!

zg_orahovacko jezero

EveryTrail - Find trail maps for California and beyond

kapela_zagreb

EveryTrail - Find the best hikes in California and beyond

Putovanja u 2012 (kliknite na naslov i link će vas odvesti na post)

1. Kružna vožnja po Hrvatskoj
2. Zaboravljena pruga Sisak-Karlovac
3. Skele na Savi
4. Gruntovec i Hrvatska pustinja
5.Dvorci Hrvatskog Zagorja (prekinuto putovanje)
6. Orahovačko jezero

Sunčan dan izmamio je na moje lice osmijeh. Razvukao sam usne od uha do uha kao malo dijete kada vidi čokoladu (obro ajde u današnje vrijeme, možda ipod ili xbox). Strčao sam dolje preskačući i po dve-tri stepenice. Što prije sam htio sjesti na motor pa je to rezultiralo dva-tri vračanja po dokumente, ključeve, kacigu i bubrežnjak.
Ooh! Kako prekrasan dan, ptice pjevaju: aleluja!
Na sebe stavih traper jaknu, maramu oko vrata i zapalih cigaretu. Dok je cigareta gorila motor se zagrijavao. Primijetio sam da malo drugačije radi. To mi je trebalo biti upozorenje da će biti hladno na motoru no ja od nestrpljenja nisam razmišljao o tom.
Dan je obećavao.


Odlučio sam preko Domovinskog mosta ući u Veliku Goricu. Čuo sam da je to skraćen put i opcija za budućnost.
Teško je bilo uslikati most. Trebalo se spustiti u njegovo podnožje. Blato je zaprljalo motor i gume. Usrao sam prekrasni krom. Kako ću sa tako prljavim motorom dalje?


Nakon mosta slijedim putokaze za Veliku Goricu i oni me dovode do ovoga



Zatvorena cesta. Toliko o putokazima. Rubnjaci su previsoki i u potrazi za nižim vračam se. Pronalazim nešto pa improviziram i prelazim. Da sam sa autom nebi tako mogao.



Nailazim na lokalnog biciklistu i žalim mu se. On mi odgovara da postoji put ali treba znati i ne obazirati se na putokaze. Nezna iz kojih razloga je cesta zatvorena. Signalizacija je postavljena, cesta završena i čudi se on i sam pa do neki dan nije bilo te ograde.
Iz VG slijedim cestu za Sisak i nakon Lekenika skrećem desno za Letovanić. Ako ste ušli u Žažinu ili došli na križanje za Petrinju onda ste profulali i morat ćete se vratiti.



Pokupsko je jedno od omiljenih destinacija vikendaša iz Zagreba. Ne mali broj ljudi kupilo je vikendice te uredili ih za vikend-odmor. Uglavnom se pokušao zadržati stari izgled drvenih kuća, ali ima i luksuznih vila. Mnogobrojni čamci vezani uz obalu potvrđuju ribolovnu-rekreaciju ovdašnjih ljudi.


Za vrijeme domovinskog rata Kupa je bila crta razgraničenja zaraćenih strana. Ponegdje ima zaostalih mina i minskih polja tako da treba biti oprezan kod šetanja šumovitim i nepreglednim dijelovima.
Zemunica-osmatračnica. Spomenik na Domovinski rat.




Dolazim do prvog mosta preko Kupe u mjestu Pokupska Slatina.


Dolazim u Pokupsko koje je važno čvorište cesta Gorica-Glina Sisak-Karlovac. U samom centru smješten je dućan, benzinska , autobusna stanica te birtije za odmor i okrjepu . Tu je i crkva sa zidom kao u neke tvrđave. Crkva je to izgrađena bogatim baroknim detaljima i uređenim parkom. Vrijedno pogledati.








Često stajanje i potreba za uriniranjem upozorilo me je na blagu prehladu. Počeo mi je i nos curiti tako da su mi se nosne tekućine slijevale u brkove. Koliko god ja vukao to ono je sve više i više isticalo van. Jbg. Prehladio sam se. Očito. Stao sam na proplanak da se malo ugrijem.






Nastavljam dalje uz laganu drhtavicu. Nije mi više do vožnje. Baš je glupo što se nisam toplije obukao. Dolazim do drugog mosta Lasinje-Pisarovina.



Birtija koja je bila puna za vrijeme rata i dobro je poslovala.




Stari, oštečeni pogoni Jamnice. Pored njih su novosagrađeni.



Dolazak u Karlovac, a sa lijeve strane Kupa.



Krećem desno za Zagreb i bez zaustavljanja stižem u svoj dom, a moj dom je tamo u predgraču od centra prema zapadu. Moj topli dom me čeka i čaj sa puno ruma. Topli krevet i tv
aa-pciha! aa-pciha!

kupa

EveryTrail - Find trail maps for California and beyond

odlično
vidi se da si bio malo smrznut
vožnja je kao planinarenje - uvijek uzmi još jedan đemper... a jakna - bez nje ne idem nikud van grada...
svejedno, odlično iskustvo i lijepa vožnja

Zagreb-Zavižan (zwei tage)

„tiho, o tiho govori mi jesen, šuštanjem lišća i šapatom kiše…“
„stigla je jesen obojila lišće, hladna su jutra česte su kiše…“
Crvena, žuta, smeđa, zelena i tamno siva boje su koje svake godine ispunjavaju jesen. Najinspirativnije godišnje doba . Obojano svim bojama donosi nam i puno plodova. Vesele se i stari i mladi. Vesele se alkoholičari i trubači. Zato obucite se u šarene boje i krenite u istraživanje jeseni sa svojim motorom.
Zrake sunca pojačane prozorskim staklom pekle su mi lice. Okrenem glavu no prži mi mali mozak. Pokrijem glavu jastukom no osjećam zrake kako prodiru kroz jastuk. Grije me. `Bem te, e baš moram ustati. Pa dobro. Stavljam vodu za kavu. Češem jaja na putu do wc-a. Češem jaja na putu do kupaone. Češem jaja na izlazu. Uglavnom češem jaja dok se ne razbudim, a to traje jedno sat vremena. Valjda su mi zato i sve gače poderane tu negdje oko jaja, od pretjeranog češanja. Žene bi se takođe češale da imaju jaja. Kako god bilo nakon kave, češanja i mentalnih priprema krenem ja na vožnju motorom. Otvorim vrata kuće, a hladan zrak sunu u moja pluća te me onako malo ošamuti. Brrrr, vratih se unutra pa obučem još jednu majcu. Zlu netrebalo. Za Karlovac, normalno, idem preko Pisarovine. To je postala moja obavezna ruta. Remetinec, lijevo za Brezovicu, Hudi Bitek, Pisarovina pa uz Kupu u Karlovac. Izlazak na ulicu drvoreda u Karlovcu, ul.Banija.



Pratim putokaze Split, Plitvička jezera. Nije teško. Full natočen odlučujem ne stati prije Slunja. 100km razbuđivanja. Dolazim u Rastoke. Biser Slunja – vodeničarskonaselje Rastoke. Nastalo je igrom prirode koja zeleno-modre vode Slunjčice preljeva preko sedrenih stijena u Koranu stvarajući mnoštvo slapova, brzaca i jezerca. Prije 300 godina u tom bogatstvu hridi i otočića nastalo je mlinarsko naselje.




Još se nisam razbudio. Izletio sam sa nadvožnjaka pred Slunjom odmah nakon Rastoka i prešao na kontra stranu. Srećom nije bilo gužve tako da sam jedini auto na mostu izbjegao i zaustavio se pred rubnjakom. Uspio sam stati. Nisam se razbudio, bočni vjetar il nešto treće , neznam. Odlučio sam sjesti i još se malo razbuditi, popiti kavu te onda nastaviti dalje. Misli su me vračale na nemili događaj. Opasno! Moraču malo opreznije. Stižem u Slunj. Produžena, 6kn, velika šalica.



Krećem dalje. Ostali dio puta prolazim bez incidenata. Nakon Plitvica kod AC Borje skrećem desno. Piš pauza, slikam i krećem dalje.





Cesta kojom se krećem dalje. Miris borovine i cesta samo za mene. Dičeš bolje.




U mjestu Švica sa lijeve strane nalazi se jezero. Pokraj ceste oznake žaba. Pomislio sam da je neko to uzgajalište žaba il tako nešto pa sam sišao dolje do jezera da izvidim. Nisam bio svjestan kuda će me ljudska znatiželja odvesti. Nešto se tu i gradi, uređuje se okolina jezera. Trasiraju se šetnice i dodatni objekti. Malo sam poslikao.




Nije prošlo puno, a iza mene nadolazi neki zvuk motora. Okrenem se u tom smjeru kad ono quad. Čovjek srednje visine, vitak i čvrste građe. Snažno drži upravljač quada i upravlja sa njim te sa nekom lakoćom savladava izbočine i prepreke. Prelazi kanal, propinje se u zavoju na dva kotača. U njegovim rukama ovaj quad izgleda poput umjetničkog predmeta. Izvodi sa njim vlastitu skladbu 4. Stavak u D-duru . Divno ga za gledati. Pravi majstor, vidi se to odmah.
-dobar dan, šta radiš tu?-upita me onako na brzinu
U prvi tren pomislih da sam povredio privatan posjed te se baš htjedoh ispričati , ali me on ponovo prekine.
-ajde kad završiš slikanje, vidiš onu bijelu kuću?-pokaže rukom u smjeru dvokatnice , bijele fasade- e tamo dođi na rakijicu.
Okrene se na quadu kao da je to neka dječja igračka i ode u smjeru kuće. Usta poluotvorenih baš da bi nešto progovorio ispratim ga pogledom i bacim još par fotki te se uputim i ja u smjeru bijele kuće.
Iza kuće u hladovini vinove loze i jabuke napravljena klupčica za odmor. Pogled se pruža na okolni krajolik. Brežuljci prekriveni zelenilom. Prava idila. Franjo je rakiju pripremio i ja odaberem mjesto sa pogledom na prirodu. Kuća mi iza leđa.

Nakon malo upoznavanja idem u Franjinu radionu te malo gledam što sve Franjo ima. Franjo je zagriženi biker. Vozi enduro, a šta drugo za taj kraj. Penje se svakodnevno sa motorom po okolnim brdima. Gledamo radionu i Franjin vozni park. Priča mi o nedavnim doživljajima. Kako je „brao gljive“ to je popularni izraz kada se stmoglavite niz padinu. Nije imao protektore i tijelo mu se već naviklo na udarce. Bilo je to juče, a evo danas ga ništa ne boli.








Ubrzo nam se još ljudi pridružuje. Bikeri, namirišali rakiju. Tu je Drago sa majcom moto-susret Otočac 2011. Nakon malo priče ispada da smo ja i Drago u nekom daljnem rodu. Ne pitajte kojem, ali ispostavilo se tako. Linija po nekoj mojoj tetki, a njegovom bratiću i sada on u vezi sa mojim tetkom i šta ti ja znam. Neka djeca i sve to. Uglavnom znamo iste ljude itd itd. Zarakijali pa se zapričali. Onda ti evo jednog lika Loki. Ima tv kanal http://www.tvloki.com/ Pa mi kaze da tamo mogu vidjeti snimke onoga što oni pričaju, a pričaju dogodovštine. Slabo pratim jer u šiframa imaju staze kojima su dali imena, a za motore imaju nazive „koza“ i šta ti ja znam. Pa se ja provalio u priči da je čovjek jeftino dao motor za kozu, a u stvari motor zovu koza i jbg. Malo rakije, malo neupučenosti i evo ti ga na. Odjednom će Loki meni: - ti si meni nešto strašno poznat?-
-A baš sam ja to za tebe htio reći-odgovorim
No na kraju nismo uspijeli otkriti od kuda se znamo. Uglavnom dobro se znamo.
Da ne duljim previše uglavnom mi usput ispričali priču kako je nagibni vlak udario motor i motorista ostao živ, pa pobjegao. Policija ga tražila sedam dana po selu. Bilo sve u svemu zanimljivo.
Rekli su da pozovem svoje dečke iz Zagreba pa da dođemo na slaninu. Ako imate endure bilo bi dobro da odete tamo, savladate D1 stazu, a na vrhu se peče slanina. Ja sam već gledao endure po oglasu i mogao bi kupiti neki od 450ccm za 10000kn. Žao mi prodat ovoga pa ću štedjeti za endura. Drugi put kod Franje i društva na enduru pa na D1. Hehehehehe



Dalje nastavljam prema Zavižanu i Velebitu.



Lijevo Zavižan, desno svetište i vidikovac.


Nacionalni park Sjeverni Velebit proglašen je 1999 godine zbog izrazite raznolikosti krškim fenomenom, bogatstva živog svijeta i iznimnih prirodnih ljepota na relativno malom prostoru. U mjestu Krasnom imate dućan, pekaru a možete uzeti i cofi2go i to sve na jednom mjestu. Pa čak možete i popiti to sve ispred dućana ispod sjenice okruženi planinama. Imate prvi šumarki muzej koji je otvoren 2005-te na 240-tu obljetnicu postojanja šumarije Krasno. 300 eksponata će vas ostaviti bez daha.




Dalje se ide samo pješke. Do planinarskog doma Zavižan s noge na nogu.

Uz glavni put pase stado konja. Mogu se uz naknadu jahati. Ja imam što za jahati.



Gdje su konji tu su i „mine“. Oprezno i gledajte ispred sebe , a ne ko neka blesa u nebesa.



Mala crkvica na brdašcu.


Pa malo krajolika


Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, a najpoznatija je Premužićeva staza, koja prolazi kroz najljepše i najzanimljivije dijelove. S planinskih vrhunaca pruža se prekrasan pogled na Jadransko more i otoke te na Ličko zaleđe.

Premužićeva staza













Nakon 10-minuta hoda osjetih strašan umor u nogama i žeđ na usnama. Odlučih ne iscrpljivati svoje noge i ne nabijati žuljeve. Zapravo su mi misli stalno lutale na planinarski dom i hladno pivo pa sam odlučio vratiti se natrag.

Evo opet konja, čudno me gledaju



Ovaj mi je nešto čudan. Izgleda mi ko magarac, a previsok mi za magarca. Biče neka mutacija, neznam.



Nećete vjerovati, kuhaju običnu kavu. Nema espreso.


To mi ustvari i paše, a pivo baš ono koje pijem i zbog kojeg idem u rock kafe „krivi put“


Pitam gazdu kako me vrijeme čeka?


Pa pogled za 5

Pa jebemte, ali mora se nazad. Taman sam se namjestio kad zvoni mobitel da je vrijeme za pokret. Zapravo sam namjestio alarme tako da me podsjete kada je vrijeme za koji dio rute. Sve je isplanirano i ide po planu. Sljedeće odredište je svetište Majke Božje (17.st). „Sveta gora nakićena zvonima ispod zvijezda“ sa vidikovacem.
To je posebno mjestu prvenstveno za meditaciju i susret s vlastitim bićem. Pa za mene nezaobilazno kao takvo. Mir i ljepota prirode potcrtavaju tu duhovnu crtu.






Nakon duhovnog pročišćenja uz molitve ljubavi i mira među ljudima. Te želje da prevlada ljudskost i razum u svima nama. Briga za naše bližnje koji tu pomoć trebaju a i one malo dalje te zahvala na životu koji mi je dan i kojeg cijenim više od svega. Eto i vama koji čitate ovo želim zdravlja i veselja pa i onima koji ne čitaju. Peace!
Krećem dalje. Susret sa poznatim travarom Đoletom. Zapravo Đole travar je visoko obrazovani čovjek, 2-3 fakulteta, visoko pozicioniran u društvu, a kasnije poduzetnik i menadžer te djelatnik ministarstva pravosuđa i sve to taj čovjek odbacuje. Sav taj lagodan život te odlazi u prirodu i bavi se travama. Skuplja trave, suši ih. Radi čajeve, kreme, masti i razne preparate. Bavi se akupresurom i na ostale načine pomaže svojim bližnjima. Vrlo zanimljiv čovjek, a iz njegove lule dimi se dim ali ne duhana već ljekovitog bilja. On je na Plitvicama, radi kao pkv radnik. Održava drvene mostove i staze. Vitak je to mišićav čovjek 50-tak godina, a zadnjih 15 godina izgleda isto. Plavkastih očiju sa malom bradicom i uvjek u čvrstom stavu. Nikada ga nisam mogao izbaciti iz centra. Uvijek je čvrsto ostao na zemlji. Zapravo je on i poznavatelj nekih borilačkih vještina koje mu je predajom preneo njegov učitelj legionar i sada pokojni Tunja.
Lutajući plitvicama uglavnom smo uživali u noćnoj tišini i tiho smo razgovarali. On staze zna napamet i upozorava me na svaku granu ili stepenicu. Pokazuje neke stvari u noći mada ih ja nevidim jasno mi opisuje i ja ih zamišljam. Zapravo radi po cijeli dan i noć je jedino vrijeme kada ga se može uhvatiti.





Dok smo šetali po mraku N.P.Plitice salijetale su nas kojekakve spodobe i plašile nas. Ja sam se strašno uplašio te sam se i par puta morao umiti u vodi da dođem sebi.







Hehehehehe, šalim se. To sam ja osvijetljen sa noćnom lampom. Travar Đole se nije htio slikati i kaže da slikanje oduzima tjelesnu energiju. Pa sada ko voli nek izvoli. Ja se slikam i dalje, ali malo manje moram priznati.
Prespavao sam u njegovoj sobi koja je puna trava. Zatvorio sam njegov prozor jer mi je bilo hladno no to nije bila dobra ideja. Ujutro me je jedva probudio . Bio sam omamljen svim tim travama tako da sam pio liker od gloga, liker od kadulje, ulje gospine trave. Potego sam i obične rakije, popio kavu. Namazao svinjske masti na kruh. To mi je Đole dao i rekao je da dan mora započeti sa jako kaloričnim obrokom. Doručak pojedi sam, ručak podijeli sa prijateljem, a večeru daj neprijatelju.
Krečem dalje , a cilj mi je Brinje i stari grad Sokolac. Sokolac, spomenik nulte kategorije i jedan od najljepših spomenika srednjovjekovlja, u povijesnim izvorima se prvi put spominje u 14. Stoljeću. Zbog nadolazeće turske opasnosti, Frankopani su u 16. stoljeću ustupili Brinje kralju koji u njega smješta stalnu vojnu posadu. Iako je Brinje nekoliko puta ugrozila turska vojska, ono nikad nije bilo osvojeno. Stari grad se smjestio na malom uzvišenju u samom središtu Brinja te svojim izdignutim položajem i zanimljivim volumenima dvorske kapele i ulazne kule oduvijek privlači turiste i prolaznike. Stari grad Sokolac sa svojom iznimnom kulturno-povijesnom vrijednosti i prepoznatljivosti čini glavnu okosnicu turističkog predstavljanja Brinja i njegov je zaštitni znak.




Motor ostavljam pokraj ceste


U prolazu nailazim na zanimljivu spravu „sjekač drva“

Penjem se dalje prema zidinama Sokolca




Malo vidikovca, malo grada. Uglavnom slike vam dočaravaju lutanje moga pogleda.









U Oštarijama kod autopraone skrećem desno za Dugu Resu i Karlovac.



Stižem u Tounj. Zašto?! Pa zbog najatraktivnijeg spomenika, 12-metarskog DVOKATNOG mosta.






Ovo se isto nalazi u blizini mosta, ali neznam što predstavlja.



Ovo je moj motor i zalazak sunca. Vrijeme je da požurim kući. Inače mi ostaje solucija spavanja na drugom katu mosta 2 soba desno. Hehehe





Stižem u Donji Zvečaj , a pratim tok rijeke Mrežnice. Baš su mi noge toliko uskuhale da sam poželio malo ih namočiti u hladnu vodu tek toliko da mi procirkulira krv u venama. Prelazim prugu.



Kuća u obliku broda. Slično sam vidio ove godine kod mjesta Cista Prova. Dole na jugu. Čini mi se.



Nažalost ulica koja vodi do mrežnice slobodna je za prolaz samo stanarima. Motorom sam malo se provezao tek da ju vidim.
Uz Mrežnicu su smještene atraktivne kuće za odmor.




Evo ona kuća brod sa druge strane. Krma ili pramac. Nisam siguran.



Nastavljam dalje u smjeru Karlovca. Goriva imam i ne namjeravam se zaustavljati prije Desinca. Zašto!? Pa zaustaviću se kod nekadašnje gostione „Dobroj Mamici“, a da vas sada ne davim pričama iz te gostione nema smisla. Uglavnom nešto legendarno što se nadaleko i naširoko čulo i pričalo.



Eto stigao ja kući. Živ i zdrav. Hvala dragom Bogu.



Nisam se niti jednom slikao, baš šteta, a imam nove tenisice i naravno majicu cro-choper foruma. Nesmijem drugi puta zaboraviti. Ne-ne nikako.
Ajd živili! Hik! Hik!

Putovanja u 2012 (kliknite na naslov i link će vas odvesti na post)

zdravko je napisao/la:

Ovaj mi je nešto čudan. Izgleda mi ko magarac, a previsok mi za magarca. Biče neka mutacija, neznam.

to je mazga ili mula ne znam tacno kako ih kod vas zovete kad je tata magarac a mama kobila (hibrid)

a putopis ti je zakon

da, da mula je to. hehehe

odlično

eee, da sam mogao ići...
a gdje iskopaš sve te likove...

Jack je napisao/la:

odlično

eee, da sam mogao ići...
a gdje iskopaš sve te likove...

sami dolaze. Ljepe se na mene go muhe na
ocu reci privlacim ih ko magnet zeljezo.

Deckardcain je napisao/la:

... napokon odvoji vrijeme i pročitao zadnje putopise
smatram da se u 2012. ne treba tražiti najputopis, nagrada ide automatski tebi

...da li bi se kad odlučio povesti ekipu s foruma na jednu slični đir?
da se pribilježim

apsolutno, uopce nije upitno.
Turu sam zamislio ovako
Prvo se napravi popis zainteresiranih:
1.
2.
3.
4.
...

Krece se iz Zagreba u smjeru sljedeceg predbiljezenog. Njega se pokupi u njegovom mjestu. Krecemo dalje do sljedeceg clana i tako napravimo krug. U jednom trenutku imamo max broj bikera. Ljudi nas vec prema svojim slobodnim danima napustaju ili nas sljede i dalje. Razvozimo ih sve i ispracujemo. Spavamo u satorima na mjestima gdje je to moguce besplatno (sume, livade, pasnjaci). Jelo je zapeceni grah, pečene kobasice itd. Sve sa logorske vatre. Dobro je imati i gitaristu pa pjevamo i opijamo se uz domacu sljivu il tropicu. Uglavnom druzenje u vremenu cirka 5-7 dana. Ljetno doba kada su godisnji odmori.
Strogo zabranjeno koristenje interneta. Mobitel samo u nuznoim situacija inace je iskljucen.
Za logor se motori postavljaju u krug kao kaubojska kola. U sredini je logorska vatra. Daleko od nekog mjesta.
-prepricavanje dozivljaja iz mladosti ili nekih zanimljivih anegdota
-mogucnost snimanja kamerom, ako se slozimo svi. Kasnije se dijeli dvd-video kao uspomena. Snimci sa rute, logorovanje itd

eto o tome ti ja sanjam

Plan je super. Ako primate i nove članove foruma u ekipu predbilježi i mene iako jako loše sviram.

opasne igre igraš, prijatelju
nadam se da ti admini neće malo stati na rep za ovakove prijedloge

pazi, ti drugim riječimo predlažeš nešto što je totalno zabavno i u čemu bi svi uživali...
i kada bi nas cure / žene pitale što planiramo raditi sljedećih tjedan dana morali bi im reći ' paaa, planiramo se voziti od jednog do drugog mjesta, onako skoro pa bez cilja, ponekad i u krug... i skupljati frendove bikere i to sve sa ciljem da se što više vozimo a predvečer postavimo kamp kako bi se mogli u miru opijati '



predbilježi me

Jack je napisao/la:

predbilježi me

sorry kaj ti to moram reči , ali... ti nemaš motor!!!

Ako se dakle to namjerava napravit za ljetne praznike onda definitivno ))))))+1(((((((.

Još ako to bude tamo 7.-8.mjesec, ma KO BOH!! Žena je tako i tako rekla da joj je dosta da svaki put kad ide samnom se ne družim nešto puno sa ostalima pa me pušta samog na okupljanja sve više i više - ja reko "položi, kupi motor i idemo oboje"

Obavezno, nisam se sa polovicom ljudi dole(Vodice) POŠTENO upoznao i popričao.

Lars_Viking je napisao/la:

Ako se dakle to namjerava napravit za ljetne praznike onda definitivno ))))))+1(((((((.

Još ako to bude tamo 7.-8.mjesec, ma KO BOH!! Žena je tako i tako rekla da joj je dosta da svaki put kad ide samnom se ne družim nešto puno sa ostalima pa me pušta samog na okupljanja sve više i više - ja reko "položi, kupi motor i idemo oboje"

Obavezno, nisam se sa polovicom ljudi dole(Vodice) POŠTENO upoznao i popričao.

možda bi bilo zgodno da se ovakva tura vozi tjedan prije Dalmatine , tj. da se vozi par dana prema Vodicama i sve kulminira na Dalmatini

zašto da ne! Sve je stvar dogovora. Sve su opcije otvorene, a mi ih trebamo samo odabrat.

Kunki je napisao/la:

Jack je napisao/la:

predbilježi me

sorry kaj ti to moram reči , ali... ti nemaš motor!!!

da, imaš pravo...
svako toliko se pojavi nada da će se to promjeniti, ali ipak... imaš pravo

prst gore pa te mozda netko i poveze