keewaj, ja i putovanja

dobro, primio na znanje. Vjerojatno ce u vecernjim satima i ostali dio foruma naletiti na ovo pa moram nesto pripremiti za sutra. Pokusacu biti kraci i jasniji koliko mogu, a video materijal video-frik od frenda uploada na internet i obraduje s obzirom da ima veliki upload i download, pa iz toga razloga video ce vjerojatno doci na kraju.



peace

ako nema posta, a u meduvremenu sam nesto napisao onda se edituje i spaja. Jel tako ?! hehehe


Trgnuh se iz sna i otresoh glavom pokušavajući odbaciti ružan san. Sjedoh u polumraku svoje sobe. Bacih pogled na drugu stranu kreveta no oči su mi se teško privikavale i morao sam pričekati par sekundi. Ona je spavala. Bilo je jedva prošlo 3 sata. Budio sam se više puta uzastopno i nikako nisam mogao utonuti u čvrst san. Iščekivanje , uzbuđenje, neizvjesnost, dalek put, avantura te pitaj Boga što me sve čeka.
Brijanje lica koje sam mrzio smiješilo mi se iz ogledala. Paralelni svijet i zrcalna slika ovoga moga života sada idu u nekoj drugoj dimenziji možda isto na neko putovanje, ali to ne znam. Zapravo taj jebeni transurfing mi nikada nije sjeo onako kako je trebao. Po nekim teorijama metafizičko prostranstvo svijeta koje je beskrajno dvostruko ogledalo sa bazom varijanti koje je nemoguće izabrati no i nije tako kažu neki znalci. Moguće je odrediti tok svoje sudbine i biti taj koji pomiće pijune na šahovskoj tabli. Ništa nije slučajno. Sinkronicitet , taj tajanstveni suputnik zakona uzročnosti koji objašnjava neobične događaje koji nas svakodnevno prate. Stvarnost koju opisuje sinkronicitet je stvarnost međupovezanosti . Svaki događaj ima utjecaj na sve druge pojave i događaje unutar cjeline svemira. Sam sinkronicitet je vremenska podudarnost dva ili više uzročno nepovezana događaja koji imaju isto ili slično značenje. Ma goni se…
Gdje je sada taj moj put? Koja sam ja varijabla u moru varijabli koje leže na pravcu života? Što će iz svega toga izaći i nastati? `Oću li se živ kući vratiti? Samo su neka pitanja koja su me proganjala to jutro pred ogledalom. Kroz glavu mi zatim prolete slike moje mladosti, moji sretni trenuci, smijeh, rođendan, školski dani, rođenje djece, moja ljubav koja spava kao princeza i čeka moj poljubac. Zatim slike mojih frendova koji su me tapšali po ramenu dajući mi potstrek da odem na put, a bilo je i onih koji su me odgovarali. Imam tremu, zaključih na kraju i malo me prpa. Dobro , trgnuh jednu ljutu tek da mi procilkulira krv. Trgnuh još jednu za drugu nogu da ne šepam. U ustima osjetih suhoću, a grlo mi se steglo. Natočih čašu piva. Ispijem do dna. Da odustanem?- upiath se poluglasno –ne, nema smisla sada.
Pokupim stvari i opremim motor te polako krenuh svojom ulicom što sporije u nadi da će me ona zadržati i odgovoriti od lude zamisli. U glavi mi se vrtila stvar od Azre – 041.
Kada zagreb izranja iz sna
Cekaju ga konduktera dva
Da ih povede na remizu
Da razbiju lozom krizu
Kada zagreb izranja iz sna
Nigdje nema vise frikova
Nema vise frikova
Kada zagreb izranja iz sna
Stara cesta prema Karlovcu. Uvijek sam volio voziti sporednim cestama. Uvijek sam volio promatrati kuće, krajolike, ljude , dvorišta i stati popiti kavu u lokalnoj krčmi. Na motoru i baš ne mogu uživati u krajoliku, a ta jebena kaciga na glavi je prava muka. Isto kao da pticu u kavezu zavežete na krilo aviona i izvedete ju u šetnju, kao da psa sa zaštitnom košaricom izvedete na livadu i bacate mu lopticu. Kaciga uskračuje potpuni ugođaj vožnje, a trebao bi nabaviti onaj šljem što ga nose, vidio sam. Samo reče netko da nema homologacije i certifikata pa je kažnjivo nositi ga? Ne znam, nisam baš upućen u mnogo čega ali eto za sada ovako.
Mislio sam da kamera snima, al ne snima. Ja sam ju ustvari ugasio misleći da sam ju upalio. Što zbog neznanja, što zbog misli koje me vuku na drugu stranu, a i što zbog nezainteresiranosti. Sunce je polako izlazilo i zrake su obasjavale nebo koje je obećavalo lijep dan. Prva postaja Jarče Polje. Jutarnja kava i prvi dojmovi uz auto-kartu. Prije sjedanja nasuprot motocikla palim snimanje kamere misleći da ju ustvari gasim. Snimam se ne znajući to. Srčem kavu, trgnem lozu, povlačim dim. Pa ponovo ukrug. Srčem kavu, trgnem lozu, uvlačim dim. Srčem kavu, dižem ruku i zovem konobaricu jer nemam više loze, povlačim dim i gasim cigaretu. Palim drugu. Kašljem. Kašljem. Izvlačim šlajm. Provrtim ga u ustima i napravim kuglu sa jezikom te ga ispaljujem u smijeru pataka koje plutaju na rijeci Dobri tu odma ispod mojih nogu. Promašujem . U međuvremenu stiže loza. Plaćam. Stoječki ispijam i krećem dalje.

ovako su me pratili od kuće na webu

zg-jarce polje

EveryTrail - Find trail maps for California and beyond

napomena
klikni na x na onu jebenu statistiku koju neznam kako da maknem iz videa
-nastavlja se-

Pozdrav i to VELIKI brate Zdravko, ako ne prije nadam se da ćemo se vidjeti ponovo pred Faak am See, kao i prošle godine, i mogu ti reći da ti je mašinka extra... Jako bih te voliovidjeti u Vodicama na Dalmatini! Pozz

a kad je to??
vodice su jako skupe čuo sam da je piva 30kn??
nisi me zvao ove godine do brata u austriju na harley fest

Zanimljivo za čitati do bola!....iščekivanje nastavka, i to s većim nestrpljenjem nego što je to bilo s novim epozodama Sons of Anarchy - a. svaka čast!

zdravko je napisao/la:

a kad je to??
vodice su jako skupe čuo sam da je piva 30kn??
nisi me zvao ove godine do brata u austriju na harley fest

Pozdrav prijatelju, svakako ću ti se javiti prije da se dogovorimo, a što se tiče Fakera počinje 01.09.2012 i iskreno se nadam da ćemo ići skupa...!

danas sam se ustao u 3 sata i krenuo na voznju motorom. Zapravo bio sam pozvan na "kafu" u Bosnu. Vec duze vremena sam taj put odgadao ali eto doslo je vrijeme i da se odazovem pozivu. Put je tekao ovako ZG-SK-Popovaca-Novska-SB-granica-Brod-Derventa-Doboj. Ljudi mi nikako nisu dali otici i cak su me nagovarali da prenocim. Morao sam odbiti i krenuti nazad za ZG te sam evo sada stigao. Nesto sam slikao pa cu svremenom opisati i taj put ali ovo vam govorim iz razloga jer sam umoran , a obecao sam nesto napisati o putovanju te postati neku sliku. Bicu danas kratak.

Iz Jarce Polja krenuo sam veseo pod dojmom da kamera snima i da ce sve biti dokumentirano. Put je predivan. Cijelim putem susrecem bikere koji me pozdravljaju. Suncano. Predivan dan. Ja uzivam u voznji. Nisam jos ovako daleko bio sa motorom. Malo me i strah ako se nesto desi motoru, a ja sta cu i kuda cu. Uclanio sam se u HAK ali sam se razocarao kad su mi rekli da ne prevoze motocikli u slucaju kvara. NO za sada motor ide, a zasto i nebi. 15000km, tek razraden, uscuvan, odrzavan i podmazan te mazen i pazen.
Namjerno idem preko Vrbovskog, mirno mjestasce. Nalazi se u kotlini. Cesta vise nego dobra. Nije prometno. Nema teretnih vozila ni pretjerano automobila. Odlucim se odmoriti u Susici, kod dvorca Stara Susica. Piš pauza i par slikica.

" border="0" alt=""/>

Krecem dalje prema jezeru Fuzine. Aparatura na motoru.

" border="0" alt=""/>


Stizem na jezero i tu malo uzivam u krajoliku i cistom zraku.


evo i track puta

jarce polje_mrkopalj_cavle

EveryTrail & cro-chopper zajednica

U Rijeci je pocela kisica pa sam se sakrio ispod nekakvog nadvoznjaka i iskoristio odmor za pregled video materijala iz kamere te se razocarao kad sam shvatio da sam snimao kada sam stajao, a iskljucio kada sam krenuo. Malo sam vjezbao sa kamerom i pregledavao snimke, a onda podesio i poceo snimati. Video materijal ce doci kasnije jer ga frend, kako sam prije rekao, obraduje i stavlja na internet. Stao sam Cavlima na kavu i popricao malo sa nekim deckima o tome kako mi je zelja preci ucku preko nje same a ne kroz tunel pa da mi daju upute kako to da izvedem tj. kojim putem da krenem. Nakon par neobaveznih razgovora i uputa o putu preko ucke nastavio sam dalje.

cavle_ri

EveryTrail

RI_ucka

EveryTrail

Počinje kišiti, to nije dobro. Oblake sam vidio još iz Rijeke ali sam se nadao da će otići na drugu stranu. Par puta zaustavljam motor te skidam kameru u strahu da će ju kišica oštetiti. Sa većim pljuskom ulazim u obližnji šumarak, motor prekrivam ceradom, a ja kisnem jer nemam kišno odijelo niti kišobran. Nisam se nadao kiši, a mogao sam lijepo uzeti kišno odijelo u Lidl-u za 200kn. Nakon takve čudnovate vožnje kreni-stani, kreni –stani dolazim na izvor: „voda Josipa II“. Punim flaše vodom, malo odmora, gledam u oblake pa ponovo dalje. Kiša je na trenutak prestala no oblaci su još tu i baš su u smjeru gdje ja idem najmračniji, najveći, najopasniji i najdeblji što se tiče vode. Čini mi se da su popili svu vodu koju su mogli i čekaju mene da mi to izliju na glavu.

Penjanje na Ucku, skrivanje u sumi i gledanje na cestu koju natapaju kisne kapi


Izvor Josip II


Skrivanje u nadstrešnici zgrade mjesnog odbora Krušvari


Odlučio sam više se ne skrivati. Tako samo gubim vrijeme. Voziti ču i po kiši i po suncu. Voziti, voziti i samo voziti i to je to. Krečem dalje ne obaziruči se na jaki pljusak koji je sve više natapao moju odjeću. Voda se je sljevala niz moj vrat i ja sam ju počeo osječati ispod jakne kako klizi po mojim prsima i slijeva se u moje gače te mi natapa jaja. Ulazila je i kroz rukave jer nisam imao rukavice, Voda potpomognuta mojim strujanjem kroz zraka ulazila je u podlaktice. To me golicalo te se otresem onako u vožnji. Uskoro je počela izlaziti ispod nogavica i padati slobodno na cestu. Voda je nevjerojatna. Pronaći će put makar joj trebalo i tisuće godina i kilometara ali naći će izlaz i probiti na neku drugu stranu. Moje tenisice natopljene vodom priljubile su se snažno uz moja stopala. Takva vožnja nakon 20 minuta postala je teška. Promrzo sam. Hladnoća mi se počela uvlačiti u kosti. Osjećo sam da podrhtavam na motoru. Moje usnice su lagano drhtale i osjećao sam nekakvu suhoću u ustima što me iznenadilo jer cijeli sam bio mokar. Obliznem se jezikom želeći ovlažiti usta i zaustaviti suhoću. Zubi naprave cvok-cvok. Dva okidanja, onako brzo , repetirajući. Želio sam otjerati te misli pa sam zapjevao na glas. Pjesma je najbolja stvar za to.

Ucka_Buzet

Tipični Istarski gradići kojima su stare jezgre smještene na uzvisini. Obrana od neprijatelja, a kasnije se šire uokolo.

Buzet_Savudrija

EveryTrail - Find hiking trails in California and beyond

U međuvremenu sunce je već polako zalazilo, cesta je bila sve manje vidljiva, ja sam bio sve više umoran, Oblaci su se nadvladali cijelim nebom. Sada su nagovještavali olujnu noć. Ja sam bio u totalno nepoznatom okruženju. Na nepoznatim cestama. Vizir kacige bio je pun kapi dodatno mi otežavajući vožnju. U potrazi za Savudrijom 2x sam promašio i izbio na 2 granična prijelaza , Dragonje i Portorož. Totalno izgubljen, mokar, umoran, iscrpljen, gladan i žedan gubio sam svaku nadu da ću uopće igdje stići i da će sve ovo dobro završiti. Tražio sam pogledom uz cestu bilo kakvu sklonište ili zavjetrinu. Bilo kakvu napuštenu kučicu. Bila bi dobra i olupina od auta ali su ih sve oni zeleni povadili i nema više niti jednog. Sa graničnog prijelaza Portorož morate se popeti sa obale nazad na cestu. Kiša je toliko padala da se stvorio pravi potok na cesti, a ja sam sjekao motorom uzvodno i imao sam osjećaj da plovim čamcem i siječem vodu. Minute su trajale čitavu vječnost, km-sat nagovještavao je da se bliži i vrijeme točenja goriva. I konačno kao i u svakom filmu tako i u mojem svjetlost na kraju tunela, sunce poslije kiše, duga na nebu, svijeće rođendanske torte, prvi ljubimac zamotan mašnom, prva petica u školi, prvi poljubac i prva ševa pa eto i moja Savudrija. Skrenem do Turist ureda koji se nalazio na samom ulazu te upitam za auto – kamp. Čovjek me odmjeri, zakoluta očima i reče mi da odem do hostela kojeg , naravno, ima u Savudriji i da je cijena ista. Razgovor sam obavio sa vrata na što mi je službenik bio vrlo zahvalan. Zapravo sa mene se je cijedilo ko iz kabla pa nisam takav htio uči unutra. U hostelu upitam za sobu i otrčim na brzinu unutra te se presvučem .



Sada sam bio spreman za kompletno raspremanje stvari. Prebrišem motor krpom i osušim ga te prekrijem ceradom. To bi i konju napravio. Prvo on onda ja. Nakon toga prebrišem bisage, a na prozor stavim odjeću i obuću. Stavim punit mobitel i laptop. Nakon toga legnem na krevet tek da razmislim sto još moram napraviti ali utonem u san. Tako je završio moj prvi dan putovanja.
-nastavlja se-

svaka čast Zdravkane , ti si stvarno poseban, ja se divim tvojom iskrenošću i voljom za pisanjem a da ne govorim da ti to ide k'o iz rukava, umiješ brate i samo naprijed, siguran sam da su svi u iščekivanju tvog putopisa i da znaš da ove godine sigurno nosiš 1.nagradu.. Veliki pozz..

hehehe, jbg, tek sam krenuo. Ako ovako nastavim puno pisat pisat cu cijelo ljeto. Moracu to sve skratiti da se mogu i voziti na motoru.


II
2.dan putovanja. Ustao sam se prije prvih zraka sunca. Ponovo sam prevario zoru. Spremio sam stvari. Opremio motor. Mokru odjecu objesio na motor da se suši u vožnji jer se nije osušila preko noći. S obzirom da sam imao samo jedne tenisice i one su bile mokre morao sam voziti bos. Malo me je boljelo kod mijenjanja brzina, ali što sada treba izdržati. Sve za vožnju, vožnja za sve. Motor sam izgurao ispred hostela na ulicu. Nisam htio paliti motor i turirati pred hostelom. Neka ljudi spavaju. Po dogovoru ključ sam ostavio na prozoru i zaključao ulazna vrata.


Posljednji pogled na Savudrijsku uvalu, nebo i more.

Krećem dalje uz obalu prema Poreču. Jutro je obećavalo lijep dan što se kasnije i ispostavilo tako. Plan mi se nije odvijao kako sam zamislio. Kao što čete vidjeti iz track-a nisam išao cestama kojima sam htio. Odvuklo me prema unutrašnjosti Istre prema Pazinu. Ja sam htio ići prema Rovinju. Malo je teža orijentacija ako želite ići lokalnim cestama. Mogao sam izabrati A9 državnu cestu, ali iz razloga što sam htio voziti kroz sela , a bez navigacije je to malo teže, ja sam zalutao.

savudrija_porec

EveryTrail - Find hiking trails in California and beyond

Porec_Pazin_Pula

EveryTrail - Find the best hikes in California and beyond

I tako sam ostao bez Funtana, Vrsara, Rovinja i Fažane. U rovinju sam imao želju pogledati stroj koji radi pizze. Zapravo ubacite 25kn i gledate kroz staklo kako unutra stroj radi i peče pizzu. Zanimljivo. No eto ništa od toga pa ču morati ponoviti taj put  . U Poreču sam stao u Lidl radi namirnica. No, Lidl se otvara tek u 8, a Plodine u 7 pa sam se premjestio odmah iznad u Plodine i pokupovao kruh, jogurt, voda.

Da me nije nevrijeme iznenadilo i usporilo moje prenoćište bilo bi u Barbanu kod frenda i sada sam u sredini dana u Barbanu i neću gubiti ostatak dana na izležavanje u Barbanu. Frend ionako nije tu i iz toga razloga nastavljam put dalje. Prolazim kroz rudarska mjesta Raša, Labin pa kroz Opatiju bajnu, ali mogu vam reći da mi se Lovran malo više sviđa. Onako koliko sam vidio kroz prolaz. Osobni dojam, ništa za ozbiljno. Da se neko iz Opatije ne uvrijedi. Ustvari onaj dio od Lovrana do Opatije moglo bi se reći da je lijep. Prolazim kroz Rijeku, Kraljevicu, Jadranovo i zaustavljam se iznad Novog Vinodolskog na ugibalištu Jadranske magistrale radi odmora, osvježenja i backup-a video materijala.

Pula_RI_novi vinodolski

EveryTrail - Find trail maps for California and beyond

Pogledam ja snimku a ono mutna slika. Šta je sada? Koji kurac? Malo pogledam kameru kad tamo nisam provjerio učvršćenost objektiva na kameri pa se isti odvrnuo uslijed vibracija. Izgubio sam širokokutni objektiv negdje usput. Ispao možda u Istri, Opatiji ki će ga znat. Javio sam frendu i on mi reče da skinem i drugu leću, a dalje nastavim snimati osnovnim objektivom kamere. Neću imati širokokutnu sliku, al jbg. Šta je tu je.





Nisam ja jedini koji gubi stvari u vožnji.
https://www.youtube.com/watch?v=Q73ooPsTcIU&feature=related
hahahahahaha
Nakon odmora krećem dalje Jadranskom magistralom no želio sam izbjeći onaj dio od Karlobaga prema Zadru pa sam u Prizmi pričekao trajekt za Pag. Odlučio sam Pagom otići za Zadar. Ta me vožnja trajektom olakšala za 40kn. Kraći put i ljepši krajolik ipak se isplati.

Pogled sa trajekta


Vožnja do Paga.

novi vinodolski_pag

EveryTrail - Find trail maps for California and beyond

Odmor uz par slikica.




-nastavlja se-

kralju

Tek sam sada skužio ovu temu, sa zadovoljstvom pratim dalje.... ako budeš išao preko Splita negdje, ne spominji da imaš sa sobom sardine u ulju

Neno! Jesi to ti ?!
Isukrstati pa smetaš mi , nemogu vozit
hahahahahahahahah








ovo je capture slike iz video materijala koji će doci kasnije jer je na obradi. Da se ceka video nebi bilo price do jeseni. Ovako mi nastavljamo dalje

zdravko je napisao/la:

Neno! Jesi to ti ?!
Isukrstati pa smetaš mi , nemogu vozit
hahahahahahahahah

Stani malo, popij jedno .....

pag_zd_sukosan

Nastavljam dalje nesmanjenim žarom. Idem prema Zadru. Držim se morskog plavetnila. Lijepo mi je. Uživam u vožnji jedino da još ta kaciga nije na glavi bilo bi odlično. No čudno mi se lanac ponaša. Kao da malo zazvoni tu i tamo. Nisam baš neki poznavalac pa sam odlučio upitati nekoga majstora. Nakon Zadra ponovo mi se učinilo da je Lanac zazvonio pa me podsjetilo to na problem sa lancem još na Pagu. Odlučio sam pogledati u kontakt knjižicu da vidim koji mi je motoklub ili neki biker u blizini da upitam za savjet ili nedaj bože da mi treba kakva pomoć. Lijepo ja prolistam i eto ga ja sam sada sjeo odmoriti u Makarskoj (kod Sukošana) i najbliži su mi u Zadru. Beštija, Alen Wimer . Zvrcnem ja čoeka na mobilni i tako nakon predstavljanja i iznošenja mog viđenja problema, Alen mi pošalje mobilni broj majstora u Šibeniku i uputi me na njega. Taj dan je bila nedjelja i utakmica tako da ništa nije bilo moguće raditi, a sutradan sam upozoren da ne zovem prije 9 uri jerbo ljudi nakon utakmice i par piva neće ustajat u 7 kao svaki drugi dan. Mada se meni čini da ljudi inače ne ustaju prije 7 pa mislim ko bi normalana usto u 7 ako može ustat u 8 il 9. 
Broj koji sam dobio je majstor Ivić iz Šibenika. Ima servis auta, koliko sam shvatio. Prije je servisiro i motore, a i sam vozi cebeerku.
Telefonske brojeve nekih forumaša-bikera imam , ali samo u slučaju potrebe kvara motocikla ili nesreće. Brojeve ne koristim u svrhu vlastite razonode i uleta iz vedra neba pa ono: he čuj stari, di si ti. Pa što se radi. Pa jbte nema te nešto na forumu, a znaš ovog, znaš onog ?! hehehe. Mislim možemo se vidjeti ali moramo se i upoznati na nekim motosusretima i skupovima. Eto nažalost nemogu sada doći na ms jer radim, a ovo slobodno što sam imao htio sam potrošiti na putovanje. Ima dana i godina biće druženja, bez brige.
Kroz naše živote vrijeme protječe poput najbržeg riječnog brzaca, ne ostavljajući nam dovoljno vremena da se osvrnemo na svoje uspjehe i postignute ciljeve. Sve to prihvaćamo bez osobite radosti. Da ne izgubimo lijepe trenutke moramo zastati i priznati događaje i ljude koji su prošli kroz naš život, obogatili ga i s kojima smo u doticaju osjetili bilo kakvu vrstu olakšanja , ushita, zadovoljstva, sreće ili lakoće. Ta energija blagodati života koja nas okružuje jednostavno zaslužuje zahvalnost, za dobro zdravlje, ljepotu života i nadasve zahvalnost prema dobrim ljudima kojih ima svuda oko nas. Zato da ne izgubimo tu energiju univerzuma, dobre vibracije koje produžuju život i čine ga još ljepšim i boljim, moramo osjetiti zahvalnost i zahvaliti se. Pa eto ovim putem se i ja zahvaljujem Alenu i Iviću na pomoći i lijepo je to kada se nađete daleko od kuće , a ipak niste sami.
Eto, vrijeme je za obrok u prirodi i nikuda mi se ne žuri jer tek sutradan u 9 nalazim se sa Ivićem da mi pogleda lanac. Za odmor sam izabrao hladovinu od borova sa podlogom od suhih borovih iglica. Pogled na more i uživanje.



Nakon obroka svoje otpatke pokupio sam i stavio u vrećicu te odložio ih u prvu kantu za smeće na koju sam naišao i to sve potpuno besplatno. Uz zahvalnost koju iskazujem ljudima ja sam zahvalan i majci zemlji. Naravno da ovo što sam ugledao nije mi se dopalo ali nisam imao sada vremena da sve to skupljam. U neko drugo vrijeme ja bi to sve pokupio sa društvom i očistio mjesto od smeća.
Ovo je tako ružno za vidjeti, vjerujte mi.


Stigao ja u Šibenik. Ponovo problem noćenja. Jbg. Opet hostel kod autobusnog kolodvora. Cijeli hostel samo za mene i to za cirka 120kn. Dobio sam ključ od hostela. Sezona još nije počela i hostel je prazan. Eto mogao sam udomaćiti jedno 30-tak bikera. Imao sam vremena pa sam malo prošvrljao gradom, ali ne cijelim već kvartom oko hostela. Zapravo nisam se htio puno udaljavati od hostela da ne zalutam pa se izgubim ili da ne padnem u more pa možda i da me neke žene ne kindapiraju zbog moje izuzetne ljepote brkova i jš šta ti ja znam. Uglavnom vrtio sam se tu ukrug i malo uz rivu. Najzanimljivije mi je bilo sjedit na samom kolodvoru i gledati ljude kako izlaze iz autobusa te ponašanje i lica tih stranaca. Domaćini izlaze i kreću bez razmišljanja u svome smijeru dok stranci izlaze i gledaju u nebo kao da su odande došli ili da ih netko izbacio iz aviona. Pa se vrte i proučavaju zgrade oko sebe kao da žele reći da nisu u gradu u kojem bi željeli biti. Nedjelja je pa majke ispraćaju svoju djecu koja odlaze u gradove na novi radni vikend, neki studenti idu dati ispite koji su im ostali, a na nekima po suzama i žalosnom licu vidi se da se neće duže vremena vidjeti. Pojedinci izlaze iz autobusa teturajući il od vrućine il od alkohola, ko će ga znat. Daleko sam pa ne osjetim bazde li. Najzanimljiviji su mi japanci. Isti su kao i oni japanci što dođu u Zagreb. Gradom hodaju u liniji jedan iza drugoga. Na znak vođe staju, okreću se prema zgradi i svi potežu fotoaparate te okidaju. Nakon toga smješkaju se jedan prema drugom i klanjaju glavom. Zadovoljni su ulovljenim fotografijama. Okreću se prema vođi te nastavljaju u koloni dalje. Sitnim samurajskim koracima, poluskrvčenim u koljenima nogama podsjećaju me na stav sumo borca. Šteta što nemaju one svoje drvene natikače pa da zvone po šibenskom kamenu. Prava atrakcija. Simpatični su, volio bi imat jednog il dva susjeda japanca. Razmjenjivali bi iskustvo brige za bonsai drvce.




Prolazeći gradom zastao bi pred onim kućama što su izranjale iz okoline i pljevile poglede svojom veličinom, gracioznošću , a bogami i cijenom. Imale su kovanu ukrasnu ogradu. Savijane željezne šipke izlazile su iz bračkog kamena kao lijane te se motale tvoreći ukrasni vez, a zatim su završavale kao oštrica koplja. Šiljak što vas upozorava da je pristup zabranjen i da preko ograde neidete jer možete naići na nekakvog psa ili ludog gospodara. Ulicom je naišao i par nijemaca sa svojim prijateljima i dječicom. Dječica su se dobacivala velikom napuhanom loptom i dovikivala si imena te pozivajući da se lupi lopta prema njemu. Roditelji su se divili građevinama i sigurno su utvrđivali svoje znanje povijesti o tome kako je pola toga izgradila Tereza, Franjo a nešto manje melčani. Eto slikaju oni tako svojim canon eos aparatima, a dječica se igraju. U jednom trenu mladi Hans udari loptu nešto jače te lopta poleti preko ograde. Sve se desilo u trenu. Zakašnjela koncentracija roditelja, brzina djeteta sa onim natikačama na nogama i moja veća udaljenost urodili su nesrećom. Već na vrhu ograde nogica iskliznu iz natikače te klizne u prazno. Inercija povuče tijelo nadole , a šiljci kroz malog Hansa nagore. Svi u jedan tren kriknu nijemci i strčaše se prema malom Hansu, a curice su prekrile rukicama svoje plave okice. Otrčaše roditelji sa djetetom prema autu, a drugi par pokupi ostalu djecu u svoja kola te krenuše za njima. Izgleda da su poznavali bolje grad od mene. Bacim još jedan pogled prema ogradi i žednom bračkom kamenu te krenuh prema trgovini da kupim alkohola i napijem se te pokušam zaboraviti ovaj događaj. To me toliko uzdrmalo da sam se urokao kao zemlja. Sutra je novi dan pomislih i utonem u san. Probudio sam se nešto prije 7 i čekao sam 9 da nazovem majstora Ivića te dogovorimo kavu. S obzirom da je meni Šibenik nepoznat kava se je pila kod hostela. Nakon razgovora i otkrivanja dijelova tijela sa šavovima stekao sam dojam da su Ivića nebrojeno puta sastavljali lokalni kirurzi. Te vožnja ova, te let ovaj, te zavoj ovaj itd. Doktori njega, a on svoj motor i tako ukrug. Igraju se oni kao djeca sa lego kockicama. Ivić je provozao moj motor i ocijenio da je lanac još u granicama normale i da nije potreban nikakav zahvat. Meni je tada odma laknulo i osijećo sam se puno bolje. Eto ga sada možemo krenuti dalje. Zahvalim mu se i na vremenu što je izdvojio i svemu i krenem dalje.

sibenik_makarska

-nastavlja se-

...odlično odlično nego nisi reko kad si stavio patike ili si sve bos vozio ...

[quote="zdravko Ivić je provozao moj motor i ocijenio da je lanac još u granicama normale i da nije potreban nikakav zahvat. Meni je tada odma laknulo i osijećo sam se puno bolje. Eto ga sada možemo krenuti dalje. Zahvalim mu se i na vremenu što je izdvojio i svemu i krenem dalje.
[/quote]

Lupanje koje spominješ sam i ja doživio na svom Keewayu i ispostavilo se da je lanac bio okkao i lančanici, ali se radilo o istrošenom gumenom shockeru lanca na zadnjoj vilici, lanac ga je pojeo po sredini te je lanac udarao u metalni dio zadnje vilice, taj dio dođe oko 50,00 kn, pa provjeri.

Hahaha
Mogu ti reći da su se vrlo brzo osušile. To na motoru ide expres. Iz Istre sam izašao obuven.

"Lupanje koje spominješ sam i ja doživio na svom Keewayu i ispostavilo se da je lanac bio okkao i lančanici, ali se radilo o istrošenom gumenom shockeru lanca na zadnjoj vilici, lanac ga je pojeo po sredini te je lanac udarao u metalni dio zadnje vilice, taj dio dođe oko 50,00 kn, pa provjeri"

hvala na informaciji provjeriću

sibenik_makarska

Makarska je trebala biti još jedno od gratis prenoćišta no eto zbog vremenskog poremećaja u Makarsku sam došao opet u pola dana. Ništa od pauze nedostaje mi vremena idem dalje. Malo lutanja zbog radova, povratak na glavnu cestu i idem dalje. Stižem pred Ploče, odmor.

makarska_ploce

Malo slikica i idem dalje.




Htio ja trajektom u Trpanj na Pelješac, al zbog čekanja i cijene odustao. Dan je dobro odmakao, a ako me noć uhvati u Dubrovniku morat ću prodati motor za jednu noć u hotelu . Malo Opuzena.

Nude mi lubenica po 15kn/kg
-Ne hvala, neću cijelu može pola?
-pola?, ne režemo pola. Nemamo celofana-
-ma onda ništa, a ionako nije hladna pa mi nebi ni sjela-
Most Franje Tuđmana, Dubrovnik u širokom luku obilazim. Čuo sam strašne priče da je grad samo za bogataše i da se naplaćuje ama baš sve po astronomskim cijenama.





Ogladnio sam kada sam vidio Konzum. Gornja Čibaća. Super Konzum. Ruuuuuučak. To te ja pitam. Evo dobar grah za 10kn. Iako je pisalo grah sa kobasicom djelatnica se ispričala uz objašnjenje da je nestalo kobasica baš eto nešto prije pola sata i da sada preostaje samo grah. Zadovoljan ja i sa time, ma super. Šteta što nisam ponio iz zagreba posude za ručak one što se slažu 4u1 pa da natrpam za dva dana, al jbg nemoš mislit na sve.

Nakon dobrog ručka, al ne obilnog 80% zapremine trbuha, krećem dalje prema Prevlaki.

orasac_du_molunat_vitaljin_prevlaka

Malo sam se izgubio i skrenuo u Molunat misleći da idem za prevlaku, ali ubro sam ispravio grešku i vratio se u smjeru Vitaljina i parka Prevlake. U Molunatu imate čeku al ne za lovce već za čekanje zalaska sunca.

Nakon gledanja u zalazak sunca, krećem dalje. U Vitaljinu nailazim na znak.


Nastavljam dalje po tako strašnoj cesti da sam već mislio da će otići amortizeri i da se neću uspjeti izvuči iz jama u koje ulazim. Ovdje bi bio dobro došao jedan enduro. Dolaskom u park prirode Prevlaka dobivam i objašnjenje svega toga.



Još prije 2 godine neki poduzetnik iz Splita uzeo novce za cestu, a cestu nije napravio. Takve sam informacije dobio od mještana. Ne samo da nije napravio nego je i uzeo kamen koji je bio na cesti. Sada već 2 godine stranci dolaze autobusima i okreću se te nemogu vidjeti vojne obijekte bivše JNA, utvrdu još od Austro-Ugarske na krajnjoj točki Prevlake izgrađene 1850 sa brojnim tunelima. Još jedan apsurd je da je to sve moguće vidjeti samo dok je sunce i dok je dan jer struju i vodu dobiva park iz Crne Gore , a ona je zatvorena i struja isključena. Parkom slobodno šeću domaće životinje , a vi za 15kn možete iznajmiti bicikli ili se voziti turističkim vlakićem i uživati u svemu tome dok je danje svijetlo. Još je jedna cesta u izgradnji, glavna cesta ali nije tako strašno. Moguć je obilazak kroz lokalna sela, okolo. Eto hvala mještankama koje su me sprovele preko asfalta. 
Sunce je počelo zalazit za brege i ja sam potražio zaklon. Našao sam odličnu poziciju za prenoćiti no problem je nastao kada je pao mrak. Taj dio obiluje divljim svinjama , a zaboravio sam ponijeti nekakve petarde ili baklje te one raketice il šta ti ja znam. Navodno se divlje životinje plaše praska pa bi ih vrlo lako otjerao. No sve u svemu noć je prošla mirno. Nakon zalaska sunca počeo je puhati nekakav vjetrić koji je cijelu noć šuškao moj najlonski šator pa mi nije dao spavat. Sve u svemu bilo dobro. Ustao sam prije izlaska sunca kao po običaju. Volim „prevarit zoru“ više nego išta. Ono buraz, ja na nogama a sunce tek ustaje. Hihihihi


-nastavlja se-

pozdrav Zdravkane putopis je čista 10-ka,

hvala pinky, hvala na podrški
hvala svima ostalima.
Nastavljamo sutra

Svaka čast :queen:

Care....hajde ovo kada završiš, napišeš putopis kao knjigu, opremiš fotografijama, ja ubcim koju ilustraciju i prodajemo po povoljnim cijenama članovima foruma

bravo zdravko to je brija.....

odličan putopis
iako nema puno opisa onog što si vidio odlični su mi tvoji doživljaji i razmišljanja

bravo, samo naprijed