keewaj, ja i putovanja

brz oporavak želim

Zdravac gde si, jesi zalizal rane , kaj se niš na voziš?

radim crash bar da posljedice mogucih padova u buducnosti svedem na najmanju mjeru.
Kada crash bar zasija na motoru i drzaci bisaga onda se ide na motor.
Uz to nabavio sam i stitnike za koljenja od jednog hokejasa pa se nadam da cu biti spreman za tamo 20.8.

...tako zbore pravi bajkeri...

... brzo ce 20-ti i ...

Kaj se događa 20.8.?

nebum ti niš rekel unapred.
drzim se one poslovice da ne radim razanj dok je zec u sumi.

baš volim zeca na ražnju, jedva čekam ...

Zdraaaaaaaaavvvaaaaaaccccc pa gdeeee siii !!!!

20.08. je prešel ati se ne javljaš ...

500km. Do Levanjske Varosi i nazad.

Sliko sam samo skelu. Nije mi se bas slikalo. Vozio sam se i uzivo.
Prelaz skelom za motor 4kn. Skela spaja lonjsko polje i Sunju. Da sam produzio dalje izašao bi na Topolovac kod Siska.

zdravko je ponovno u sedlu...

Opet sam najebo.
Skrsio cijeli motor.
Spasili me krešbarovi prednji i zadnji. Mogu im zahvaliti što me motor nije poklopio. Dobra invensticija i Kucelj je to odlično odradio.
Motor je na servisu. Čekam dijelove. Možda preskočim ovu godinu.
Kod kuće je situacija isto malo napeta. Kada zovem ženu na mobitel javlja mi se sa:
-joooj šta ti se dogodilo.
Svaki put kada se idem voziti svi u kući su u brizi. Odgovaraju me od vožnji. Drago im je što sam sjeo prvi put u životu na slab motor, kažu da je bila neka mrcina da me nebi više živog vidjeli. U pravu su i ja tako mislim.
Što se tiće prometne nezgode , osobni automobil mi oduzeo prednost i to je to. Hitna, prometna, puhanje . Imao sam 0,0.
Imao sam kacigu tako da kada sam lupio glavom od asfalt samo se kaciga strgala. Mene je samo bolila glava taj dan i sutradan. Odvezla me hitna i to je to. Malo mi je desna strana oguljena. Rame, kuk, bedro, noga i šaka.
Imam sada za razmišljat: motor ili ne!?

To mi je četvrta nezgoda ove godine, a nijednom ja nisam bio kriv. Brzina uredno prilagođena uvjetima na cesti. Bez preticanja. Uredno gledanje mrtvih kutova i usporavanje prije ležećih policajaca te prelazak preko njih. Vožnja cestama na kojima se vozi max 90km/h. Nisam koristio autoputove, osim jednom obilaznice Sv. Nedjelja - Zagreb.
Vozim defenzivno.

vec sam se mislila zalit da nemogu vidjet niti jednu sliku (kad sam kliknula na jednu ukazala mi se polugola cura s zmijom oko vrata), pa sam procitala tvoj zadnji post, tuzna sto si letio po 4-ti put
toliko sam se puta nasmijala tvojim dogodovstinama na putovanjima da sam sto puta pozalila sto ne vozim vise (mozda opet jednog dana, tu su dosta ravne ceste, al je grad lutrija za prezivit na cesti)
drz se zdravko!!! ipak si ti "zdravko"

Da, ja uzeo nik "zdravko" iz više razloga.
1. Zdravko mi bio frend , a imao prvi u gradu yamahu f1 pa me provozo . Onako malo. Tada sam ostao bez rayban naocala.
2. Zdravko asocira na zdrav duh i zdravo tijelo
3. Zdravko od pozdrava zdravo, a i molitva zapocinje ovako:
Zdravo Marijo milosti puna. Gospodin s tobom i ...

e sada ono imam ja i problema kada se upoznajem sa forumašima, a ide ovako nekako
- haj zdravko, ja sam Mario
- haj Mario ja sam Đuro
-kakav Đuro isukrsta ti, kaj ti nisi Zdravko
-nisam, to mi nik
-kakav ti je to glupi nik u p.m.
-a, jbg nisam se sjetio ničega boljeg, a da sada i mogu promijeniti nebi mijenjao jer me ljudi znaju po ovom nik-u
- kaj da zamolim admina da mi promijeni u Đuro
- ma neeeeeemoj, još gore

eto ljudi ćao idem na pivu

E moj Đuro tebi ko da ti ga je neko uguro, ali nemoj klonut duhom i odustat od motora pa tek ti je 43 ljeta kaj bi onda trebali reć stariji bikeri kad opadneju. Glavu gore i idemo dalje.

...ne znam sto bih ti rekao?... osim da si stvarno qurceve srece...

...ali ono sto me veseli je, da i nakon svih tih problema ti jos uvijek nisi klonuo duhom i da jos uvije pozitivna energija zraci iz tebe...

...možda stvarno nemaš sriće ili trebaš prilagodit vožnju, možda ti misli lutaju okolo ??? Četiri puta je i za početnika pun K.
Imaš vrimena razmislit dok se motor i ti pokrpate, nadam se još puno postova u ovoj temi


Šta se tiče nicka, bolje Zdravko nego Srećko

Evo nisam napisao kako sam vozio ženu pa da i to napišem. Čim sam doneo "šaru" kući žena će ni pet ni šest već; -ajmo se vozit?!
-a neće to tako ići-odgovaram ja-pa tek sam iz škole
-pa jesi položio
-jesam, al treba mi malo prakse
-nemoj da neka druga sjedne prije mene, hihihi
-ma neće ljubavi, znaš da volim samo tebe,hehehe
-da, da, pazi šta si rekao
-ma ne brini ništa, ćim uhvatim malo prakse eto dolazim po tebe
I tako sam izbjego prvu vožnju sa ženom. Ruku na srce dobro sam i napravio. U školi nekakav cestovni, kod kuće čoper, a ja prvi put na motoru. Nakon par vožnji odaberemo mi dan, rutu te joj ja dam par uputa tipa kao: nemoš se na motoru okretati, mahati, pričati meni jer se slabo čuje itd.
Za izlet smo odabrali okolicu Zagreba, malo prirode. Kupio sam joj Jet kacigu, ta joj se najviše sviđala. Otvorena, prozračna i lijepe boje. Krenemo prema motoru i ja ga upalim odprve. Vruum, vruuum malo dodam gasa.
-vauu, upalio si od prve - zeza se ona tek da rastera tremu
Ja se samo nasmijem te izvučem nogare za nju te joj pokažem kamo će staviti noge
- a ja mislila tebi na ramena noge staviti
- hehehe, to češ poslje
- hehehe, nasmije se i ona.
Ma ustvari mi je cijelo vrijeme htijela maknut nervozu koja se očito primječivala na mom licu. Tup zamišljeni pogled , prebrojavam u glavi vožnju, gledam u kotače kao da provjeravam jesu li svi na broju.
Krenemo i prvi zavoj ja u ljevo, a ona u desno. Stanem ja sa strane , skinem kacigu.
- dobro kako sam rekao. Ja u ljevo i ti samnom
-dobro, ali jako si se nagnuo pa sam te vukla kontra da ne padneš
- ma ne brini, neću past ajd sada idemo dalje
Krenemo dalje dolazi desni zavoj. Ja desno ona desno. Sve pet.
Prolazimo kraj tram. stanice osjećam žena se okreće i vrpolji na motoru. Pogled nazad, a ona maše nekakvoj frendici na stanici. Lupa me po leđima i viće da stanem da pozdravi Tonku jer ju ova očito nije prepoznala sa kacigom.
Luce moja, ljubavi! - stanem ja sa strane - pa nemogu ti ja stajat na svakih 100m. Mi se sada vozimo na motoru, nismo u autu.
-mi skuzi, mi skuzi - ispričava se moja Luce
Vozimo se dalje kad osjetim da se ona drži samo jednom rukom pa ja bacam pogled unazad, a moja Luce skinula kacigu i drži je u ruci. Crna kosa vijori se slobodno , a Luce usmjerila pogled u nebo i sunča se.
Biće red opet zaustaviti motor sastrane pa dati upute.
Ponovo se vozimo i sada bez stajanja dolazimo na cilj.
Mjesto kao da je sam Bog prenio dio rajskog vrta na zemlju. Vijuga potočić, šumsko drveće obgrlili bršljenovi, a ptice veselo cvrkuću. LIvada je bila puna poljskog cvijeća raznih boja. Moja Luce jedva dočekala da siđe sa motora i dok sam ja parkirao motor ispod krošnje drveta moja je Luce već napravila krunu od cvijeća i veselo hodala preko livade dodirujući vrškom prstiju pupoljke tek malo ih savine pa pusti. Podigla glavu, zatvorila oči, pleše. Ja ju gledam i volim ju istim žarom kao prvog dana kada smo se zagrlili i poljubili. Naviru mi sjećanja. Ne znam koliko je godina prošlo. Izgleda mi kao da se juče desilo, a znam da su djeca već velika. Mala crnka, jednako lijepa kao prvog dana. Da dobro se sijećam. Uvijek ju želim dodirnuti, pomirisati njenu kožu, promrsiti kosu i reći joj da ju volim. Kao da to nisam već 1000 puta rekao.Uvijek če biti vedra i sretna djevojčica. Mlada i puna života. Uvijek sam se snjom ponosio. Uvijek je znala pronaći prave rijeći bilo da se radilo o tugi, sreći il strahu. Pozitivno je uvijek mislila. Pored nje uvijek mi je bilo lako u životu i kada smo imali paštetu za cijeli dan i kada smo ispekli cijelu patku. Uvijek je shvaćala i suosjećala sa svima oko nas. Pomagala. Nitko nije tako dobro znao da peče palačinke kao Luce, a tvoja paštašuta je nezamjenjiva. Samo sa ljubavlju kad se kuha i onome koga voliš skuha se fino, naučio sam to od nje. Miriše mi na lavandu. Volim je zbog snage koju nam daje. Volim je jer me razumjela i kupila mi motor. Voljet ću je zbog sve one brige i suza kada sam prvi puta nastradao. Sada kada ju zovem na mobitel njeno prvo je: -ljubavi, šta se dogodilo-
Tako je volim zbog toga što me zna poljubiti iz čistog mira dok šetamo gradom držeći se za ruke. Ponekad mi poplavi ruka koliko me čvrsto stisne.
Pozvao sam ju da sjedne na deku. Ponudio sam joj limunadu i keksić. Smiješila se, stavila keks u usta i ponudila mi pola onako sa usana. Sada onako izbliza mogao sam uživati u ljepoti njenog lica. Niti jedan detalj lica nebi mogao izdvojiti kao najljepši, sve je bilo nekako savršeno ukomponirano u jednu cijelinu kojoj se nisam mogao prestati diviti. Napravio ju sam Meštrović, znao sam ponekad reći. Zagrlio sam ju i nježno poljubio te rekao kako bi htjeo sa njom na motoru proći cijeli svijet. Uzvratila mi je poljubac koji je postajao sve strastveniji kako smo se spuštali više prema deki...

e..zdravac...pa ti od putopisa prešao na ljubiče .....kaj je to isplativije .....il se luci moraš prišmajhlavat ko i ja svojoj

Dok ne vidim Lucinu sliku ja ti ne vjerujem .

Imaš dara za pisanje

Karlo je napisao/la:

Dok ne vidim Lucinu sliku ja ti ne vjerujem .

hehehe

Hedo je napisao/la:

Imaš dara za pisanje

thx. Mada sam plitak vadim to iz svoje dubine

Karlo je napisao/la:

Dok ne vidim Lucinu sliku ja ti ne vjerujem .

Slazem se!

Hedo je napisao/la:

Imaš dara za pisanje

A sto se talenta tice da sam ja pisao to bi bilo ovako ... sinoc sam se vozio sa curom... kraj toliko

Svaka cast za tekstove koje pises!

/N/

počni pisat ljubiće i velike buš peneze zaslužil ....

...e moj zdravko, ti stvarno znas izmamiti osmjeh na lice...