keewaj, ja i putovanja

Ovdje ću stavljati sva svoja putovanja. Neću za svako putovanje otvarati novi post: Putovanja ću se truditi pisati onako kako ih ja doživljavam, a postovi tipa:
Krenuo sam na put u 6.00. Iz Zagreba sam krenuo u smijeru Slavonskog Broda. Stao sam na odmaralištu Novska. Tamo sam popio kavu i krenuo dalje. U Slavonskom Brodu sastao sam se sa Lukom, Marom i Vedranom. Družili smo se cijelo popodne i obilazili Slavonski Brod. Popodne sam se vrati umoran kući.
E to zaboravi. To neću niti počet pisat.
Dakle krenimo sa prvim putovanjem. E da još da napomenem da su moja putovanja duljine 100-150km za sada. Nije da motor nemože preći i veće udaljenosti nego sam zbog obaveza ograničen na popodne. Izuzev kada i ako se dogovorim sa nekim put može trajati i 2,3 dana. Veliki su planovi u glavi, a narod kaže: čovjek snuje a Bog određuje. Imam san u glavi koji me progoni već duže vremena, a radi se o jednom odlasku bez povratka. No da mi krenemo sa današnjim putom. Nyll je odvezo motor na servis, propišo mu nešto rasplinjač pa ga odvezo kod Goričkog. To je meni rekao, a možda je je našao kakvu "trebu " pa snjom uživa. Neznam. Uglavnom nakon nekih osobnih obaveza, laptop od kuma koji neče na internet pa posjet roditelja te odlazak u dućan i kupnja svakodnevnih namirnica sjeo sam na motor i reko sam sebi : kreni pa kud te vjetar odnese. Podragam svoga keewaja po rezervoaru i potapšam ga kao konja kada tapšate po vratu. Te se nagnem prema napred kao da se namještam ali pri tome mu nježno šapnem: držse konjiću moj i povedi me kao što samo ti znaš. On na moj pritisak ON tastera zarže baš kao konj i prdne baš isto kao konj. Ostavim ga tako da se malo ugrije 2-3 minute, a ja smotam jednu od SAUVAGE, natural tobako 100% no aditive. Vrečica 20kn. Rađeno je od virginia duhana i ima zlatno žutu boju. Lagan je za pušit i ne stvara malaksalost kao oni crni duhani tretirani pesticidima, a da o cigaretama i ne govorim. Dok sam uvlačio i milo gledao kako moj keeway frkče radosno te kao da kopka gumama i nestrpljivo čeka da krenemo iza leđa mi se prišulja djevojka te me upita za jednu cigaretu. Ja joj reko da imam samo duhan i da ako oče može da si smota, ali odmahne glavom i kaže da nezna da mota. Ja sa samo nasmiješim i odgovorim da ću ja umjesto nje da smotam. Tako ja onako potegnem u kesicu sa duhanom i upitam je želi li više ili manje duhana te tvrđe ili mekše motano. U čudu me gleda i nezna što da odgovori pa joj objasnim da mekše brže gori ali se i više dima uzima u pluča te jače motano mora jače uvlaćit itd. Pusti me da sam odaberem te joj smotam nešto što bi pasalo njenom karakteru i vanjskom izgledu. Pružih joj da poslini no ona se poče smješkat. Glupa situacija njoj i meni, a vidim da gori od želje za duhanom te joj predložim da ja poslinim i da se ne boji jer nemam nikakvu bolest ni HIV. Potpuno sam zdrav, ko dren. Smeši se i gleda u cigaretu kao da očekuje da se sama zaljepi. Ja primaknem usnama te vrhom jezika tek vlažnim dahom dotaknem onaj papirič koji se odma savinu prema unutra i zaljepi. Provučem ju kroz prste tek da učvrstim tu vezu papira što drži smotan duhan i spreman da ga se popuši. Zahvali mi i krenu dalje, a ja opazih da ima upaljač u torbi i da joj nije potrebna vatra. Prije no što je prešla cestu okrenu se onako sa zapaljenom cigaretom i doviknu mi: ljep motor! To me nekako razveseli i htjedoh joj reči da je ona ljepša ali se u zadnji tren zaustavim i pregrizem jezik jer glupo je uspoređivat djevojku sa motorom, običnim strojem bez obzira koliko nam on značio. Ljudi su jedno, a strojevi drugo.
I tako sjednem ja na svoje kljuse i malo pritegnem uzde, a on rže kao da je spreman za trk. Odmoran je. Podbodom ga nogom u slabine i ubacim u prvu,a on poskoči i žustro krene "korakom". Druga, pa treća i to je "kas". Kad smo se malo raskasali ubacim ja u četvrtu, a on krenu "galopom". Frkče, rže propinje se. Popuštam uzde, peta i on je u "kenter-u" radna varijanta "galopa". Poželim skinuti tu kacigu sa glave i osjetiti vjetar u svojoj kosi, slobodu. Želim osjetiti mirise koji struje oko mene. NO sjetim se "murje" i visokih kazni za nepoštivanje prometnih propisa te zadržim kacigu na bulji i odgodim skidanje u nekoj zabiti turopolja.
Remetinec-Odranski Obrež-Lipnica-Bukovčak-Lučelnica-Jamnica Pisarovina-Pisarovina-Kupinečki Kraljevec-Hudi Bitek-Remetinec. To je ruta kojom sam prošao. Cesta je više nego dobra jedino na jednom dijelu sam naišao na nekih 300-400m šljunka što me je razveselilo jer sam uvidio kako je to zahtjevno voziti po šljunku. Bio je friško nasut i dubinamu je bila nekih 2-4sm. Sloj šljunka u koji su propadale gume. Zahtjevalo je stalno ispravljanje governala motora uz manju brzinu. Samo mali nagli pokret gasa i motor više nije bio pod kontrolom. Tada sam se sjetio wester filmova u kojima kauboji sa svojim konjima prelaze rijeku te ih voda nosi i sve je do konja koji ako nije pretovaren i ako bujica rijeke nije jaka, izvuči će sebe i svojega jahača. Poistovjetio sam se sa tim kaubojima i odlučim skinuti kacigu, smotam cigaru te nastavim dalje. Udiso sam dim i borio se sa šljunkom. Moj kiwi je crvene boje pa ču ga zvati ponekad i dorat. (vranac-konj crne boje, alat-konj bijele boje, dorat-konj crvenkaste boje, žerav-konj sive boje ). Tak ja i moj dorat uspješno savladamo tu prepreku i nastavimo dalje. Sada sam več uhvatio prakse te se u zavojima naginjem i savladavam ih sa večom brzinom no još uvijek se držim desne strane kolnika što se kasnije pokazalo dobro. Iza jedne okuke gdje je preglednost sakrivala šuma, a sam zavoj mamio je "sječenjem" ja sam se držao desne strane čak i malo više te je izgledalo kao da ču izletiti iz zavoja. Iz suprotnog smjera pojavi se autobus Samoborčeka te me nešto strecnu i uplaši kad vidjeh ono čudo kako promoli iza zavoja. Naglo otpustih gas al samo na tren. Šok. Mislim ono steplo me kao strijela indijanska. Vruč zrak izmjenjivao se sa hladnim naletima kada god sam zašao u šumarak ili hlad što je radilo neko drvo. Jebeni osječaj. MOra ga se doživit i toplo ga preporučam. Prosječna brzina 60/h. Dio sam vijugave ceste koja migolji između brda kao kakva zmija. Sad se podižem pa spuštam te vijugam. Kod spuštanja niz brijeg ubacujem u nižu brzinu te moj dorat koči. Kao kada se kauboj spušta niz padinu, a konj mu koči prvim ukočenim nogama, a zadnje je savio te izgleda kao da na nečemu sjedi i sanjka se niz brijeg. Tako i moj dorat kiwi koči. Sišao sam u kotlinu te je tu ravna cesta. (neznam na kojem dijelu je to bilo. Mnogo je zavoja i nemože čovjek sve od prve da zapamti). Puštam uzde (to ti dođe ko dodajem gas) , a moj dorat sretno frkne te veselo mahnu svojim ušima i da se u galop. Tu pomislim da bi bilo dobro kupiti resice (fringe hand, fringes). To bi mu došlo go griva pa bi ona viorila na vjetru.
I ja imam fringe ali brkove. NIsam se obrijo pa malo ružno izgleda, ali inače obrijem lice ali ne farbam brkove. Jedva čekam da potpuno posjede pa ču izgledat kao stari bajker.

Tako prolazeči kroz sela mimolizam se sa traktorima. Ljudi prevoze drva, odlaze na košnju il jednostavno koriste traktor kao prevozno sredstvo. Podižem ruku u znak pozdrava, otpozdravljaju i oni. Sretan sam. Pod vedrim nebom sam kao ptica slobodan. Ja i moj kiwi. Nedostaje Nyll. Jbg, stari dobri Nyll. Nyll je mojih godina, generacija smo. Mladić što je prošao svijeta. Nagledo se patnji i tuge. Bio sretan. Jedan dan je jeo u izobilju, a bilo je i dana kada je kruha bio željan. Što ti je život. I sve to možete da vidite na njegovim crtama lica što otkrivaju bore. Briga, smijeh, bore oko očiju. Pogled mu je pun topline. Srce mu je veliko. Jahač bolji od mene. Iskusniji. Putujemo prema našem zalasku sunca. Hvatamo te posljednje zrake što nam život znače. D-vitamin ili nešto više to neznam. U Lipnici je zadnja stanica autobusa. Čorsokak. Vračam se malo unazad do prve birtije i tu na vratima ugledam krupnog čovjeka, pravi grmalj. 140kg najmanje. Trbušina mu izvan verande, a on naslonjen na zid kafane. Žmirka svojim očima i prati me pogledom. On zna da sam zalutao. Čeka me. Prati svaki moj pokret. Stajem i izgovaram: Pisarovina!? Ne otvara usta. Vjerojatno ovo sunce isušilo mu je usta, a mišina može primit najmanje gajbu pive u sebe. Podiže ruku i radi polukrug udesno. Ja zahvaljujem i pozdravljam polupodignutom desnom rukom kao da dodirujem obod šešira. Dodajem malo veći gas , a kiwi baca malo uljevo. Izmiče se zadnji kotač i proklizuje. Jebenica. Osječaj je više nego dobar. Ponovo šuma i proplanci, kotline, udoline i nepregledni pašnjaci. Dva puta sam stao da ispušim i da odmorim moga dorata. Mir i tišina. U daljini kreket žaba iz nečjeg privatnog ribnjaka odjednom remeti zvuk aviona koji para nebeski svod. Narušuje tu idilu i prirodni spokoj. Šaljem ga u vražju mater. Ponovo gledam kotlinu te na nebu ugledam jastreba kako kruži. Možda je onaj kokošar pa vreba koke i piliće. Šta će, mora i on od nečega da živi. Sve je to prirodno i on lovi onoliko koliko mu je potrebno. NIje on kao oni što su poviše sela izgradili čehu pa dočekuju bespomoćne životinje. Srne i njihova mladunčad izađu iz šume da se najedu sočne trave u pratnji jelena , a lovci ih nemilosrdu ubiju i to sve samo iz puke zabave. Poslje se prežderavaju i neumjereni su u jelu i piću. Iz razpljapljenih usta ispuštaju negestikulirane glasove i svaki pjeva svoju pjesmu, a sutradan se hvale kako su smaknuli toliko i toliko veprova, srna, jelena. Te njihove glave vješaju u svoje vikendice kao neke trofeje i znak svoje nadmoći nad nedužnim životinjama. Dao bi ja njima možda, ali samo možda nož i pustio u tor sa mladim veprom od 300kg pa da vidimo tko bi trofej kačio o svoj pas. Zastajem kod stare drvene kapele. Prepoznatljiv turopoljski stil gradnje. Kapela Svetog Duha iz 1935. Predivan vidikovac. Smještam svoga dorata ispod bora u hldovinu i udišem taj miris što ga širi to drvo. I pazite sve to potpuno besplatno. Pa zar nije to divno. To je baš predivno. Sva ta ljepota što nas okružuje u prirodi ona je tu zbog nas i to posve besplatno.
Evo par slikica toga puta.


eto toliko od mene.
by by
sve vas volim
peace

Krasan doživljaj ...

thx. To je moje prvo veće putovanje. Danas se sprema kisa. Probaču voziti po kiši tek da vidim kako je to.

Covjece, pa odakle izvlacis ti inspiraciju za pisanje?

... a prica o duhanu.. trebali bi te zaposlit u marketingu... doslo mi je da i sam smotam i zapalim jednu nakon dvadestidvije godine...

Safet(y) je napisao/la:

Covjece, pa odakle izvlacis ti inspiraciju za pisanje?

... a prica o duhanu.. trebali bi te zaposlit u marketingu... doslo mi je da i sam smotam i zapalim jednu nakon dvadestidvije godine...

Sve je dobro napisano osim onoga o lovu i lovcima . Ja sam lovac i nisu svi lovci krvoloci . A kladim se da Zdravko ne bi odbio tajnur dobrog lovačkog čobanca .

Safet(y) je napisao/la:

Covjece, pa odakle izvlacis ti inspiraciju za pisanje?

... a prica o duhanu.. trebali bi te zaposlit u marketingu... doslo mi je da i sam smotam i zapalim jednu nakon dvadestidvije godine...

slažem se sa Safet(Y)em, zdravko stvano si car, uživao sam čitajući tvoje putovanje, volim kad čovjek napiše onako zdravo i jednostavno te skaće malo vamo malo namo ............ svaka čast .... to je to , bravo zdravko samo pići ...

odlicno

Sve je dobro napisano osim onoga o lovu i lovcima . Ja sam lovac i nisu svi lovci krvoloci . A kladim se da Zdravko ne bi odbio tajnur dobrog lovačkog čobanca . [/quote]

otkrio nam zdravac čari lagane vožnje bez pravog cilja...bravo..to je svrha choppera...a da ima volju pisati ...i još k tome jednostavno i duhovito..svaka čast..s nestrpljenjem očekujem buduča putešestvija i nova otkrivanja starih stvari...prekrasno je vidjeti da osim tebe samog ima i drugih koji pronalaze gušte u sitnicama...zdravko..samo nastavi

Tekst je vrlo ugodan za čitanje sa puno detalja da se čak poistovječiješ sa piscem,kao da si ti tamo,stvarno dobar materijal,eto meštre navukao si nas na dobro štivo i sad nemoj stat nego podjeli to sa nama,hvala ti na dobrom tekstu,dugo nisam pročitao nešto tako dobro i zabavno samo naprijed

zdravko je napisao/la:

...jedna djevojka ... jače uvlačit ... tvrđe ... mekše ... smotat ... gori od želje ... da je poslinim, ne boji se ...
vrhom jezika tek vlažnim dahom dotaknem ... spreman da ga popuši

mislim da bi se priča odvila u drugom smjeru od ispričane, da si je pozvao na vožnju

Svaka čast Zdravko na ovom iscrpnom pisanju, i da znaš da si i na mene ostavio prijatan utisak i očekuj uskoro poziv za jedno okupljanje negdje na pola puta između mene i tebe.....

to se otelo s lanca. i uteklo u pravcu slavonije... pripremte griskalice, slutim odiseju u nastajanju

bemti..pa ko če dočekat da se vrati...kaj mu nisi vezal tipkovnicu oko vrata pa da vozi i piše

..eto i ja gledam da če napisat koju rič dvi,ajd valjda se vozi čovik pa kad stigne če napisat

Zdravkooooooo gdee siiiiiiiiiii,

Kaj nikam nejdeš

SA NYLLOM KOD KANA NA PALAČINKAMA

Ponedjeljak. 16.5. Oglasio se mobitel tocno u 13:00.
-halo frende, ovde nyll.
-halo buraz, sta se radi?
-a nista, evo idem kod Kana u Petrinju pa ako hoces samnom?
-pa najavljuju kisu za popodne
-pa puse, nista od kise. Vjetar ce rastjerati oblake
-ajd dobro kad ti kazes, onda idem-odgovorih, a celo mi se izbrazda.

Sastanak kod ambulante Siget. Krecemo starom gorickom u smjeru Velike Gorice. Tesko ga pratim. Nyll kao da ima oci na ledima i sastrane. Sve vidi. Pogledi prema mrtvom kutu su kratki, a kordinacija pokreta brza. Meni treba 3-5 sekundi pogleda na stranu. Tako da moram i rastojanje imati veliko, a brzinu malu. Da nebi doslo do sudara. Cijelim putem mi je nesto cudno pokazivao. Neki znakovi koje nisam ucio u auto skoli. Cim smo izasli iz VG Nyll ukljuci desni zmigavac prema birtiji.
-halo , pa jos nismo krenuli , a vec si me poceo nervirati-mrgodi se
-kako, molim?
-pa jeli znas ti znakove bikera?
-kakve znakove bikera?
-pa jesi cito na forumu?
-nisam- spustim pogled prema zemlji
-ccccc-klima glavom Nyll
Na kavi kod Joze mi objasni neke stvari. Ukaze mi na to da nesmijem previse zaostajat da nam se neko ne ubacuje. Da ga pratim i da ne radim kolonu. Ipak je ovo cesta prema Sisku i zar nisam vidio u retrovizor da sam stopao promet. Ispricam mu se i kazem da sam pratio njega. Sav sam bio ukocen, pa ipak smo jurili skoro 80. Uglavnom su upute da se gibam kao i kolona i sve ce biti u redu.
Cesta je bila dobra, ravna bez nekih zavoja. Nyll me upozorio na dio ceste pred Petrinjom kada dodu neki znakovi , a onda dolaze 2 opasna zavoja sa time da mi na drugom izlazimo i da tamo pripazim. Na toj cesti mi je najgore bilo kada mi je kamion dolazio u susret. Prolazi kraj mene , a onda nakon 2 sec. Zracni udar. Baaaaam! Zatresem se ja kao jedro tek razapeto. Kasnije sam susret s kamionom docekivo pripremljen. Cvrsto stisnuvsi zube, volan i zatvorim oci. Baaaam! Maleni titraj. Dosla i Petrinja. Nyll vodi kroz Petrinju. Iskusan je i vidim nije mu 10.put , sigurno 20 ako ne i vise. Ulazimo u dvoriste kod Kana. Iz garaze frcaju iskre. Švasa se na veliko. Nyll turira i svira, a na vratima se pojavljuje Kan sa zapaljenim rubom radnog odijela. Otresa garež sa odijela , a zatim se pipa po bradi dali mu se kojim slucajem i ona zapalila.
-eheheeeej, momci, kako ste?- pozdravlja nas Kan
-super-odgovaramo u jedan glas
Kan je ugodno popunjeni momak, djecackog lica. Neobrijan. Izgleda kao onaj iz metallice. Desnu podlakticu krasi mu tetovaza koju nisam mogao odgonetnuti jer je zamrljana uljem. Treger jeans hlace, raskopcane sa strane dali zbog zraka il mjeha to neznam. Poziva nas u kucu. Ulazimo unutra i odma sjedamo za stol. Jedemo cevape i zaljevamo ih sa pivom. Podrigujemo se naizmjenicno. Pokusavamo komponirati nesto sa glasnim podrigivanjem. Kan uspijeva kroz podrigivanje reci: daj mi pivo. Smijemo se. Ja razvezo pricu o putu u Petrinju pa ne stignem jesti. Tu i tamo ubacim mali komadic tek toliko da mogu pricati dok zvacem. Njima su usta pretrpana. Klimaju potvrdno glavom na svaku moju recenicu. Dok sam ja pricao Kanu trznu me Nyll pitanjem: ti nemozes?
Ne stignuh nista reci, a cevapi su odvuceni preko stola takvom brzinom da sam mislio da ce izvuci papir, a da ce cevapi ostati no to se ne desi. Ode sve pa cak i luk. I tako zavrsismo mi sa cevapima, a Kan na stol iznese pun protvanj pecenih palacinki sa sirom.
-uuuu, di me nade-obradova se Nyll- da sam znao nebi toliko cevapa pojeo.
Hehehehe, svi se nasmijasmo,a ja pomislih kako bi mu koja mogla zapeti i u grlu.
Dok sam jeo naidem na sloj cokolade, ali malo cudan okus. Upitah Kana kakvo je to punjenje, a on odmjeri ocima uze mi palacinku iz ruke i proba.
-jbg, buraz. Ja ih savijo u garazi pa mi kapnulo malo ulja. Nista ne brini. Ulje je novo.
-hahaha, nasmijah se te odustah dalje od palacinki. Zapravo ssam se uplasio da ne nadem kakav šaraf pa da sjebem zub. Nakon ručka smo jos malo pricali, bolje reci ja sam drzao govore, a oni klimali glavama, pozove nas Kan da vidimo njegov vozni park. Tu je bio kawasaki, yamaha, keeway, nekakav enduro pa još jedno par rama sa strujom i žicama na sve strane. Onda smo posjetili Kanovu lakirnicu. Tu mu Nyll prigovori na nijansu boje. Kad zažmiri na jedno oko te zatvori lakirnicu. U radioni sam vidio nekakav desktop prikljucen na instalaciju motora. Pridem malo blize te opazih i jedan AD konvektor. Htjedoh slikat no Kan me upozori da ne slikam jer je to tajna. Taj me uredaj jos vise zaintigrira. Na stropu opazih boksacke rukavice. Upitah Kana dali se bavio boksom na sto mi on odgovori da nije i da mu rukavice sluze kada susjedov klokan dode u njegovo dvoriste onda on uzme rukavice pa se njih dvojica izboksaju. Upitno pogledam prema Nyll-u.
-da, da tako je – odgovri Nyll- tu odma susjed sa desne strane ima zoloski vrt. Kroz pricu mi isprica o paunovima, poni konjicima i klokanu te nojevima. Piva je proradila te ja krenuh prema vrtu da se pomokrim kad obadvojica poviknu zamnom: eeeeej, gdje si kreno.
-pa piskit
-pa dices u minsko polje
-kakvo minsko polje
-pa tamo je minsko polje, a odma iza sume je vojarna sa Gromovima
-a jbg, sta ja znam. Pa gdje cu pisat
-pa na zid garaze
-kako na zid?
-pa tako, ljepo. Ima pisoar
Malo bolje pogledam kad stvarno pisoar na zadnjem zidu garaze.
Kan se malo isprica da ima puno posla i da bi trebo nesto zavarit do kraja pa cemo onda udarat po pivi. Cim se Kan primakne predmetu kojeg je trebao variti Nyll se okrenu i u par skokova iskoci iz garaze te se prije no sto Kan zavrsi var, stvori isto tako na starom mjestu. Kan skine masku i pogleda prema nama, a Nyll ga pohvali kako dobro vari. Kan se ponovo vrati poslu, a Nyll skok skok skok i evo ga nazad. Bas me zanimalo sto to Nyll izvodi te ga odlucim pratit sljedeci put kada iskoci iz garaze. Otkrih da Nyll skace prema kuci te iz nje izlazi sa do pola uguranom palacinkom u ustima. Dva tri skoka i palacinka je progutana. Aha tu smo dakle- osmjehnuh se Nyll-u, a on stavi prst na usta te prekrizi ruke moleci me da o svemu tome sutim. Podignem prst u znak da nista nebrine. Kada je Kan zavrsio sa varenjem ispijemo jos po 2-3 pive uz pricanje , a onda nas Kan pozove na palacinke sto Nyll odbije uz ispriku da nam se zuri, t.j. meni jer ja kao imam neke obaveze. Na povratku stanemo u RAUBERWIRTH birc te narucimo kavu. Nyll iz njedara izvadi desetak palacinaka zamotanih u alu foliju na sto ja razrogacim oci u cudu.
-hehehehe, to su putne-nasmije se Nyll te me ponudi
-dobre su- pohvalim palacinke
-ma da dobre, odlicne su. Pogotovo ove sa 5w40. hehehehe-nasmije se Nyll
Nakon kave sa palacinkama Nyll me kaze da ja vodim nazad. To mi je bilo vrlo drago sto mi je ukazana cast da budem voda puta. Znaci da Nyll ima u mene povjerenja i da sam postao iskusan biker. Sa zanosom najasim na moga dorata te kada krenuh shvatih da lupanje koje sam cuo sa asfalta dolazi od nogara kojeg nisam podigao. Sredih to onako usput ne zaustavljajuci motor kao iskusni biker te zavrtim gas na 80. Ha, neka se Nyll malo naguta prasine pomislih u sebi. Tada odjednom preko ceste skoci srna u bjesomucnom bjegu od nekakvog tigrastog orijaskog zeca sa kljovama umjesto zubima i teskog sigurno izmedu 15-20kg. Srna je tik prosla ispred mene, a zec bi zario zube u srnine butove da nisam ja bio tu. Tako je on ustvari skocio izmedu motora i prednje vilice te udario u moju sirenu. Nakon sto mi je strgo nosac sirene slomio je i jedan od ocnjaka na bloku moga motora. Ja htjedoh stati i uzeti ocnjak ali me Nyll potjera dalje. Vidjeh i zasto. Zeko se ustao te krenuo za nama u trk. Nyll se zadere da upalim desni zmigavac na sta ja onako upitam podignutim ramenima. Prodere se da upalim desni zmigavac i nista ne pitam. Ja upalim , a zeko koji je jurio za nama misleci da ocemo desno on skoci udesno u nadi da ce presjeci put te zavrsi u kanalu kraj ceste. Mi naravno produzismo ravno. Tada je pocela kisica. Vidjeh kapi kako padaju na moj vizir, a u zelucu me nesto zaboli. Strah mi se uvukao u kosti. Promrznuh. Kroz kicmu mi prostruje trnci elektriciteta te mi podignu dlacice na zatiljku. Nyll osjeti moju nervozu zbog promjene nacina voznje te me zaustavi. Upita me dali sam gledao film sa Kevin Costnerom, ples sa vukovima na sto ja potvrdno klimnuh glavom. On mi tada rece da otplesem ples protiv kise oko svoga motora u sredini na sto ja onako malo sumnjicavo pogledam sad u njega sad u svoj motor ali ipak ga poslusam. Pocnem ja plesat izvijajuci se poput kakvog pravog indijanaca kad spazih kako se Nyll valja sa strane od smjeha.
-koji si ti sucker, u picku te jebem-kroz smjeh mi rece Nyll
Do ZG sam vozio ne gledajuci niti jednom gdje je Nyll. Popusio sam foru i sada mi se smije ko kakvom balavcu. Neka, neka. Pamti pa vrati, tjesio sam se.

Gola istina, obavezno procitati!
Naravno da nije tako bilo, ali sam morao malo nadodati.
Poslije VG stali smo u birtiji i Nyll me je upozorio na dva zavoja kod Petrinje. Kod Kana smo jeli cevape i palacinke i pili pivo. Nyll nije trcao u kucu i trpao u usta palacinke. Kan stvarno ima susjeda sa zooloskim vrtom, boksacke rukavice, puno dvoriste motora i improviziranu lakirnicu. Na povratku smo stali u RAUBERWIRT gostionicu i tu nije izvadio Nyll palacinke ali mi je rekao:
NEMOJ KADA SE VRATIMO U ZG DROBIT I LAPRDAT PO FORUMU. PISI ONAKO KAKO JE BILO, AKO BAS OCES NESTO PISAT.
Oprosti Nyll, bilo je jace od mene i moga obecanja da necu pa ti se evo ispricavam sto sam ipak nadrobio.
Nosac sirene je pukao ali zato sto sam motor dok sam vrsio transport nabio na sirenu i nosac, a poslije ga ispravljo i usljed stalnog ispravljanja i istezanja tamo vamo puko je na rupi od šarafa jer je tamo bio valjda najslabiji. Izbusio sam rupu do i zasarafio sirenu. Na zadnjoj strani imaju dva sarafa koja ustimamo ljevo desno na zeljenu rezonanciju te dobijemo odredeni zvuk. Kisica je pocela, ali je isto tako i brzo prestala. Mozda 2-3 kapi i nista vise. Imali smo srece.
Bilo je ljepo upoznati Kana , Petrinju, voziti se sa Nyllom i doziviti jedan dan na motoru u nepoznato.

Čitajte dalje moje reportaze sa putovanja jer sljedi ekskluzivna iz Slavonije.
Bio sam 3 dana i 2 noci u slavoniji sa motorom. Susret sa kravama Lonjskog polja, ljubazni Sisčani, pronasao starog vaseg forumasa MIRKA DIZDARA iz Nijemaca koji nije bio na forumu duze vremena. Sreli smo se sasvim slucajno, ali o svemu tome sa eksluzivnom pricom i slikama iz njegovog kafica «DIZDAR-BIRC» sljedi ovih dana, ako ne vec sutra. Vukovar, Sibinj, Vrpolje, Pozega, Oragovica jezero te viseci most u Kriznici te dali je istina da mještani Kriznice imaju polja zasadena indijskom konopljom. Nocio sam kod šamana sa Papuka u njegovoj kolibi. Slike svega toga, a i price ocekujet ovih dana. Presao 1000km u 3 dana i 2 noći.
Sve vas volim Vaš
AvkoMcDog



1. Kanov pas cuvar
2. Nyllov pas
3. Natpis na Kanovoj garazi
4. rauberwirt caffe
5. otpala sirena

1. 2. 3. 4. 5.

Bio u Sibinju ? Pa što se ne javi crni Zdravko .?

da te nema trebalo bi te izmislit...

jedva čekam izlazak novog broja časopisa , sad si me totalno navukao , nemoj stat

Do suza!

Karlo je napisao/la:

Bio u Sibinju ? Pa što se ne javi crni Zdravko .?

Eto, bio ja isprinto u onom Vašem google maps lokacije i brojeve mobitela no medjutim izgubio sve papire putem. Ustvari vidicete na slikama sto se desilo. Vreća za spavanje bila na sicu suvozača. Ruksak na blatobranu i pričvršćena vreća i ruksak onim elastićnim zateznicama. One što se koriste kod pakettregera auta. Na ruksaku bio kaubojski šešir. Na ruksaku imaju 2 rajfesluša, oni se mogu spojiti malim lokotom ili špagom što ja nisam učinio sebi tada. Šešir kako je plesao na vjetru potiskivao rajfešluse (patent zatvarače) prema dolje i otvorio ruksak. Papiri sa mapama, dokumentacijom o lokacijama forumaša i mobilnim telefonima izletili su negdje u putu. Imao sam sreće što se ruksak nije otvorio do kraja tako da su: osnovni alat, baterija, ključevi stana, kemijska i ostali teži predmet ostali na dnu ruksaka i nisu ispali. Izletila mi je vrečica duhana pa sam "pušio kurac" do prvog tiska (Sisak). Pljoska sa lozom je isto ostala na dnu, to je dobro. Zvao sam Nyll-a na mobitel da mi da mobitel od forumaša "oktalz505" iz Sladojevaca. Jer sam vidio u Slatini , možda njegov keeway, pred zgradom. No medjutima nezna Nyll za njegov nick ni broj. Tako da sam to propustio.

Ajd mali uvod tek da vidite kojom rutom je išlo moje putovanje.
1.dan
ZG-VG-Novo Čiće-sela uz Savu-SK-Lonjsko polje-Čigoč-Kratečko-Jasenovac-Novska-NG-Nova Kapela-Dragovci-Stara Kapela
2. dan
Stara Kapela-Sibinj-Podvinje-Garčin-D.Andrijevci-V.Kopanica-Beravci-Gundinci-Babina Greda-Štitar-Županja-Bošnjaci-Gunja-Drenovci-Soljani-Vrbanja-Otok-Nijemci-onda sam pogriješio pa otišo za Lipovicu umjesto za Đeletovce-Đeletovci-Negoslavci-VU-Nuštar-Vinkovci-Ivankovo-Stari Mikanovci-Strizivojna-Vrpolje-Donji Andrijevci-SB, ušo u SB greškom-Sibinj-Stara Kapela
3. dan
Stara Kapela(moj smještaj je bio blizu Stare Kapele, eko sela)-Eko selo Stara Kapela-Pleternica-Požega-Trenkovo-Kaptol-Vetovo(na mom kurcu ljetovo)-Kutjevo-Orahovica (jezero i kupalište)-Slatina-Virovitica-Pitomača-Križnica-Pitomača-Đurđevac-Bjelovar (obilaznica, nisam išao u BJ. Na obilaznici imate 3 ulaza u BJ)-Sv.Ivan Žabno-Haganj-Vrbovec(starom cestom, a ne brzom obilaznicom)-Dugo Selo-Sesvet(tu sam pogriješio jer je cesta katastrofalna. Asfalt je podijeljen kanalićima na blokove 2mx2m i cijelo vrijeme ima strašne vibracije motor. Mislim da je bolje u Dugom Selu otići u smijeru Rugvice pa na Oborovo i skelom na VG i ZG.

Eto to vam je moja ruta, a kada uhvatim vremena onda ću Vam i malo napisati te postati slikica sa putovanja.
Što se tiće dojma putovanja on je više nego pozitivan. Slavoniju sam zavolio na prvom susretu motorom. Ceste su više nego idealne za "cruiseranje" nešto neopisivo ugodno za nas koji vole laganini i uživat u vožnji. Mislim da je Slavonija Bogom dana Choper bikerima. Široki šorovi (udaljenost kuća od glavne ceste te odvojenost kanalima) stvara ugođaj sigurnosti da vam neće izletiti nitko i da prilikom izletanja iz zavoja nećete završiti u ogradi ili kući. Iiz zavoja nemožete izletjeti jer mada oznake ukazuju na okuke one su tako blage da je ugodno savladavati ih i sa 60km/h. Posebni ugođaj putovanju doprinose ljudi iz tih krajeva gdje vas zovu na piće, žele pričati sa vama i pozivaju vas da se vratite i javite im se. Stvaraju se neraskidive veze te sam već pri prvim rastancima od sasvim nepoznatih ljudi do juče puštao suzu iz oka pri rastanku. Ježim se i sada pri pomisli na sve te divne susrete po Slavoniji sa ljudima koji su mi ostavili neizbrisivi trag u srcu i želju da ih ponovo posjetim te zagrlim. Ha, ćujte. Ja sam rođen u ZG i nisam u životu baš putovao. Moje su rute bile uglavnom sa autom i to Stubičke Toplice (preko zime) te Rijeka u ljeto i nisam susretao taj mentalitet gdje se široka srca, iskreno i jednostavno prihvačaju stranci. Motor nisam zaključavao jer su mi rekli da to tamo nije potrebno. Mogao sam spavati na ulici bez straha i bojazni za stvari. Znate ovdje u ZG svako gleda svoja posla i nije me briga ko , gdje i kako se zove. U ulazu se doseljavaju stanari i podstanari. Ni ne pozdravljamo se. Kučni savjet nije održan godinama jer nikoga nije briga. No, vjerujte mi u Slavoniji nije moguće proći sa autom ili motorom a da se nezna: tko to vozi, kada je kupio, od koga i za koliko novaca.
Iz svih tih razloga koje sam naveo ali i zbog jedne opuštenosti mog nervno-vegetativnog sustava za koji ovdje u ZG moram platiti (joga) u Slavoniji to dobivam besplatno, odlučio sam već sljedeći vikend ponovo posjetiti Slavoniju.

Mnogo sam mailova dobio sa sljedećim sadržajem, citiram:
"...super raport. Tebe bi bilo zanimljivo upoznat..."
"...kada sljedeći put kreneš na put, javi mi..."
"...ja nemogu vjerovat, legenda si. Daj zvrcni me kad si u blizini da odvozimo rutu..."
"...idemo sada za vikend na jednu vožnjicu..."
"...ćuj rista, daj da drmnemo po jednu na nekoj ruti..."
"...daj nemoj me jebhat, odi u kurach. Ajd call me for next moto drive..."

Pa zbog toga, a i mnogo više poruka moram da vam objasnim način moje vožnje.
1. Max. brzina 80km/h
2. Stajanje svakih 30-40minuta zbog pišanja i pušenja
3. Zamorni i učestali razgovori o rutama
4. Planiranje i zamorno orgaaniziranj. Nema ono: ajmo pa kud stigli.
5. Punjenje goriva svakih 200km +/- 10km. Unapred određivanje OMV i Tifon benzinskih. Privatne, tipa "moja jedina benzinska" su eliminirane.
6. Štednja na putovanjima max. Jelo i pića iz dućana. Kava po potrebi iz cooffe bar-a (max. 2 na 12 sati)
7. Obavljanje nužde u Lidl dućanima (wc, pouzdano najčistiji).

To su osnovne odrednice kojih se morate pridržavati da bi samnom putovali. No tokom puta se mogu javiti i dodatne koje mi mogu pasti na pamet u toku samog puta, a koje isto tako morate objeručke bez prigovora prihvatiti inače Vam ne gine.
Eto to je nekakav kao uvod pa nedjelja je. Trebo bi se naći sa Nyllom, a tokom tjedna sljedi priča.
Ćao!

Sve Vas volim Vaš Avko!
AvkoMcDog