keewaj, ja i putovanja

Ooooodlično štivo meštre,ako dolaziš prema Istri bilo bi mi drago te upoznat,samo tako naprijed

Žao mi je da se nismo sreli i upoznali, pa i provozali. Kad idući put budeš planirao put u ove krajeve najavi koji dan prije, čisto da isplaniram-o vrijeme.
Inače, ovi tvoji putopisi su odlični, i samo tako nastavi.

zdravko ,, nemreš bolived zakon si, fakat

svima hvala na pozitivnim komentarima i podršci kako za pisanje tako i za nove rute. Evo idem poćet pisat pa koliko stignem, stignem. Neću sve odjedenom već ću tu postat koliko napišem za jedan dan.
Osim toga ljep je dan i nije baš da sam u kući. Motor me čeka.
Za Istru planiram u 8 mjesecu, ali je upitno zbog Gorskog Kotara.
Ćaos!

Zdravka za glasnogovornika i tekstopisca našeg foruma.Svaka tvoja napisana riječ daje užitak čitanja,nastavi tako...

koje osvježenje za forum ....još jednom samo piši navukli smo se

Odlučio sam ispitati motor i svoje sposobnosti. Spremio sam stvari. Ruksak: svjetiljka, vlažne maramice, osnovni komplet alata, vrećica duhana, pljoska sa domaćom šljivovicom, rezervna majica, gače, vreća za spavanje, šešir protiv sunca, popis tel. brojeva forumaša, auto-karta, konzerve ribica sardine, flaša vode. Krenuo sam prema Velikoj Gorici. Nakon Gorice skrenuo sam prema Novom Čiču. Htio sam voziti manje prometnim cestama mada mi je Nyll savjetovao da ne idem tom cestom jer je jako loša. Poslije se to pokazalo točnim. Cesta je stvarno bila loša, puna rupa i trebalo je voziti slalom vještine Ivice Kostelića. U Oborovu (slika1) sam poželio preći skelom na drugu obalu, ali sam pomislio da je i tamo isto stanje ceste pa sam odustao. Na tom putu sam naišao na „hvatač gromova“ (slika 2) . To je mega građevina koja se diže nebu pod oblake i omotana je nekakvim super vodljivim materijalom, kao aluminijska folija za kućanstvo. Tu sam mega građevinu susreo i u Slavoniji. Vjerojatno se nalazi na mjestima gdje su učestale grmljavine. Tu me uhvatilo sranje. Iskenjo sam se u obližnjem šumarku (slika 3). Vjerojatno od nervoze i uzbuđenja želudac je stalno škrgao i krkljao. Nastavio sam dalje olakšan za po kile i stigao u Martinsku Ves (slika 4). Tu je most koji spaja dve Martinske Vesi. Cesta se poboljšala izlaskom iz Zagrebačke županije pa sam došao i do predgrađa Siska. Imao sam nevjerojatnu sreću da sam odma nabasao na stari most i šetnicu pored njega. (slika 7). Sisak je plovan za brodove (slika 5) Kupa i Sava. Motor sam parkirao kod banke na što je odma jedan od zaštitara upitao me za vrijeme moga ostanka. Odgovorio sam da se radi o minut –dva i da nastavljam dalje te da me uputi prema starom gradu. Slegnuo je ramenima i rekao da moram nekog pitat tko zna. Malo me iznenadilo pa sam potrazio dalje putokaz. Naravno, moj prvi posjet Sisku uzrokovo je lutanje kraj kauflanda, šoping centra i centra grada. Ispod mosta usuret mi je prilazila prekrasna djevojka sa rolama u ruci. Znala je da sam se izgubio. Pa je očekivala moje pitanje gledajući me u oči. Kao da me skidala pogledom. Puf! Htjedoh nešto reći ali mi grlo suko pa progutah prvo slinu , a onda kao kakav mucavac uputim pitanje za stari grad. Smješeći mi kaže da se stavlja u moju poziciju sa motorom pa mi objašnjava rutu. Nakon još par pitanja sve sam zaboravio pa smo priču pretesli par puta. No kasnije mi ni to nije pomoglo jer sam cijelo vrijeme mislio o tome kako izgleda a ne o onome što mi je rekla pa sam i dalje lutao po Sisku. Nakon dosta vrtenja vamo-tamo izbio sam i na stari grad. To je sisačka trokutasta utvrda na obalama Kupe, s tri velike kule s otvorima za oružje. Tu su zaustavljeni Turci i spašena Evropa. Prvi poraz Turaka na Balkanu (slika 8 i 9). Pored Starog grada smješten je restoran sa šatorom. Dim koji je bogat mirisima kuhinje i svježe pripremljenih jela mami i otvara apetit. Ušao sam u restoran da upitam za put dalje. Iza šanka brat Alec Baldwin-a. Pljunuti on. Ljubazan, mnogo se trudio da mi objasni izlaz iz lavirinta ulica. No zapamtio sam samo početak i da trebam ići u smjeru Topolovca. Ponovo vrtenje po ulicama Siska, prelazak preko rinzola. Praćenje auta registarskih oznaka SK u nadi da idu prema Topolovcu i onda sam ugledao glavnu prometnicu te odlučio preko travnjaka presjeći i izaći na nju. Stižem u PP Lonjsko polje. Mogu vam reći da je Lonjsko polje mikro delta Mississipija. Mississipi u malom. U selu Čigoč i nisam baš vidio puno roda. Očekivao sam jata roda koje lete iznad mojih glava sa zmijama i žabama u kljunovima no bio sam razočaran. Izgleda da sam bio pod dojmom filma ptice Alfreda H. Lonjsko polje jedinstven, nizinski, poplavni i u svjetskim razmjerima raritetni krajolik uz rijeku Savu između Siska i Nove Gradiške. PP Lonjsko polje nominirano je za listu svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a kao kategorija mješovitog dobra-kulturnog i prirodnog. Na svjetu ih je samo 25. Površine oko 500m2 od toga 5% je naseljena mjesta, 60% poplavne šume, 20% pašnjaka, 15% vodene površine. Tu se susreće 5 rijeka: Sava, Una, Kupa, Ljonja i Strug. Vodostaj Save nizvodno od Siska moze biti promjenjiv i do 10 m pa iz toga razloga izgrađeni su sustavi kanala za odvodnju viška vode u Lonjsko, Mokro i Poganovo polje. Tu imamo očuvanu tradiciju arhitekture drvenih kuća tipičnih za srednju posavinu (slika 20 i 21). Temelj egzistencije stanovnika toga kraja u prošlosti su bila podolsko-slavonska goveda što danas uprava parka potiče razmnožavanje te vrste kao i posavskog konja te turopoljske svinje. (slika 17, 18). Ožednio sam i poželio popiti kavu no dućani rade do 16:00, a na upit u jednom seoskom gospodarstvu za flašu hladne pive dobio sam odgovor da ne rade i da potražim u drugom selu. Nakon prolaska Slavonijom znam da me u tim mjestima ne bi otpilili. Nakon što bi vidjeli odakle dolazim i da sam žedan, ispačen i umoran putnik namjernik prihvatili bi te napojili i nahranili. (slika 12, 13, 14, 15,16,19). Nije mi preostalo ništa drugo nego da sjednem na nasip i odmorim svoje noge te uz kreket žaba uživam u prirodi Lonjskog polja.
Put me dalje doveo do Jasenovca. Jednom sam prolazio autom tom rutom no došao sam iz sjera Uštice tako da sam sada bio dezorijentiran pa sam se vrati prema nazad u Ušticu i granični prijelaz sa BiH. Tu na graničnom prelazu upitao sam jake snage MUP-a za smjer Novska i dobio vrlo iscrpan odgovor bez legirimiranja.  (slika 23).
U Novskoj sam natočio gorivo jer sam krenuo iz Zagreba sa 60 km u startu pa se nakupilo oko 200km a ja točim svakih 200km. Oduševila me cesta kroz sela u smjeru Nove Gradiške. Ravno, relativno dobar asfalt i bez nekih većih gužvi. Nakon što sam prošao Novu Gradišku naišo sam na iskopan asfalt. Radi se o površinama veličine 1m širine pa do 2-3 m u dužinu. Skidao se stari sloj. To se radi i u Zagrebu no ono što me iznenadilo je to da su tamo prvo sve iskopali te ostavili strojeve i vjerojatno nastavljaju sutra krpanje asfalta. Padao je mrak i naletio sam na par rupa. Mislim da bi trebala jedna ekipa ići odma iza i zakrpavati, a ne tako ostaviti rupe. Odlučio sam stati u mjestu Bili Brig. Tu se nalazi jedan birc koji mami svojim izgledom. Izvana se radi o sasvim običnoj kući sa velikim parkirnim mjestom i velikom tendom skoro kao i sam kauća. Unutrašnjost je uređena u starinskom stilu bez prve deke tako da pogled puca u same rogove kuće i grede. Stolovi su od masivne slavonske hrastovine. Stolovi za stajanje su od starih vinskih bačvi koje su stavljenje oko potpornih gredi kojih ima 2. Jukebox , šank, biljar i vrata za wc. Vani stolovi. Sjedam vani jer unutra nema nikoga te naručujem pivo. Nakon što sam vidio da svi piju žuju i ja je naručujem. Mislio sam popiti Osiječko al sada kada svi piju žuju, a ja iz Zagreba …
Podižem flašu i nazdravljam , a dečki otpozdravljaju. Piju svi iz čaše, a ja jedini iz flaše. Gušt mi je iz flaše. Razgovaraju o autima i motorima. Komentiraju prolaznike u vozilima. Točno znaju ko šta vozi i kuda ide. Pa čak i kada mu istiće registracija i dali ju je produžio. Izmjenjuju se posjetioci. Dolazi dečko sa bmw-om od 200ks. Zezaju ga da je zagorac i da je škrt za platiti rundu, a tata mu kupio auto. Šaljeh ih pizdu tetkinu. Sjeda na stepenice i ništa ne pije. Uskoro dolazi baja na ležaljki. Udara lanac kao da ga je namjerno otpustio. Zvekeče. Šale se da je to namjerno napravio i da vozi motor kroz polja i plaši svrake. On stoji sastrane i prihvaća šalu. Priča im da nije do zatezača i da nezna. Otići će do majstora kada uhvati vremena. Kupio je motor nedavno , žut. Pa se sada voza kroz sela. Registracija DJ. Ispijam pivo i mislim dali da još jedno zviznem ali odustajem, mrak je pao. Zahladilo je. Kada sunce zađe jebeno zahladi. Idem prema motoru, pozdravljam društvo i palim motor. Ide i Baja prema svome te me upita: oče li?
-ha, oče al polako ide.-odgovaram
Tako se rastajem od Bilog briga i krećem prema svojoj destinaciji za prvo noćenje. Već sam objasnio kako su mi papiri odletjeli iz ruksaka par postova prije tako da neću ponavljati zašto se nisam javio bikerima sa područja slavonije.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
8. 9. 10. 11. 12. 13. 14.
15. 16.
17. 18. 19. 20. 21. 23.

-----------------------------------------------NASTAVLJA SE-----------------------------------------------

odlične priče, svaka čast

hočemo još, hočemo još, hočemo još ...

Zdravko Legendo, svaka ti čast, ti ne samo da slijediš savoj nagon za uživanje-gušt, već opasno dobro barataš sa istinskom narodskim pričom i opisivanjem što je čisti original.Na mene si ostavio izuzetan dojam i ako ikada budeš imao na svojoj ruti Banja Luku obavezno se javi meni, čast bi mi bila da se malo sa tobom provozam i popijem pivce, po tradiciji Nektar, a može i svako drugo. Živ mi bio i nek te sreća prati i da su ti mirni puti......

Odlično, a onaj skupljač gromova

@ pinky - mozda necu do BL, ali bi mogao do Gradiške u RS. Puši mi se nešto Camel i Winston pa bi kupio šteku. Čućemo se.

@ oktalz505 da malo sam se krivo izrazio. Ne sakuplja. Neko bi pomislio da su u onoj kugli smješteni gromovi i munje pa se prema potrebi moze ta energija iskoristiti. Točnije bi bilo "magnet za munje". Pošto je najviša točka vrh kugle, a i materijal je isto takav da privlači elektricitet. Kugla privuče munju na sebe. Spojena je čeličnim žicama u više strana u zemlju i na taj način odvodi prihvačeni elektricitet. Eto mislim da je to to.

uz i baš sam uživao, bravo zdravko

zdravko je napisao/la:

@ pinky - mozda necu do BL, ali bi mogao do Gradiške u RS. Puši mi se nešto Camel i Winston pa bi kupio šteku. Čućemo se.

@ oktalz505 da malo sam se krivo izrazio. Ne sakuplja. Neko bi pomislio da su u onoj kugli smješteni gromovi i munje pa se prema potrebi moze ta energija iskoristiti. Točnije bi bilo "magnet za munje". Pošto je najviša točka vrh kugle, a i materijal je isto takav da privlači elektricitet. Kugla privuče munju na sebe. Spojena je čeličnim žicama u više strana u zemlju i na taj način odvodi prihvačeni elektricitet. Eto mislim da je to to.

Pa to je vodotoranj . ( da li stvarno neznaš ili ? )

zdravko je napisao/la:

@ oktalz505 da malo sam se krivo izrazio. Ne sakuplja. Neko bi pomislio da su u onoj kugli smješteni gromovi i munje pa se prema potrebi moze ta energija iskoristiti. Točnije bi bilo "magnet za munje". Pošto je najviša točka vrh kugle, a i materijal je isto takav da privlači elektricitet. Kugla privuče munju na sebe. Spojena je čeličnim žicama u više strana u zemlju i na taj način odvodi prihvačeni elektricitet. Eto mislim da je to to.

U pravu si što se tiče spremnika , ali ovaj je za vodu , da je barem za gemišt . A one sajle ga drže da se ne prevrne na neki štagalj u selu.

e moj zdravko, el viš sad? a reko sam ti da su bukvalci

zdravko je napisao/la:

@ pinky - mozda necu do BL, ali bi mogao do Gradiške u RS. Puši mi se nešto Camel i Winston pa bi kupio šteku. Čućemo se.

@ oktalz505 da malo sam se krivo izrazio. Ne sakuplja. Neko bi pomislio da su u onoj kugli smješteni gromovi i munje pa se prema potrebi moze ta energija iskoristiti. Točnije bi bilo "magnet za munje". Pošto je najviša točka vrh kugle, a i materijal je isto takav da privlači elektricitet. Kugla privuče munju na sebe. Spojena je čeličnim žicama u više strana u zemlju i na taj način odvodi prihvačeni elektricitet. Eto mislim da je to to.

Dogovoreno Zdravko, kada budeš htio samo se javni dan ranije pa se nađemo, Banja Luka i Gradiška 50-tak km, biće mi čast da se stiobom upoznam i razmijenim koju riuječ, pa čovječe mi smo generacija.......Pozz

evo idemo dalje teškom mukom. Putovanja se jednodnevna nižu svakodnevno. Upoznajem ljude sa zanimljiv pričama. Neki dan sam vozio smjer Ivanić Grada ali ovaj puta lijevom obalom Save. Upoznao Josipa, 86 godina. On i žena rade 40 jutara zemlje. 7 krava. Dućan. Jednu kuću prodaje. itd itd. Ali da ne duljim vratimo se mi mom trodnevnom putovanju. Posljećemo detaljnije. Trebam malo i čitati ostali dio foruma, pisati , putovati , a di je familija.


Pala je noć i red je bilo da se prespava. Davnih godina upoznao sam Joku u Zagrebu. Joko je u međuvremenu završio 2 fakulteta, visoko rangiran u društvu, sportaš. Još uvijek je zadržao atletsku građu. Od tada se je promijenio u načinu razmišljanja i poimanju okoline. Kao da je ,recimo, pronašao sebe tj. Smisao života. Sada proučava razno bilje. Uskoro će izdati knjigu: „otrovno bilje u službi zdravlja“. Il tako nekako. Smatra da i otrovno bilje ima ljekovito djelovanje u malim količinama. Uz trave proučava i „živo kamenje“ i kristale. To kamenje kojeg je pun Papuk imaju ljekovito djelovanje kada se preko noći ostave u vodi. Ujutro se voda pije natašte.
Pila se je neka rakija od ljekovitih trava, a na ognjšte je Joko stavljao isto tako nekakve trave koje su širile miris po prostoriji. Povremeno mi je rekao da duboko udahnem jer sam ja zadržavao dah i trudio se da ne udišem dim. Dok sam kroz suze gledao Joku pekle su me oči, a dim mi je nadraživao pluća i terao na kašalj. Nakon nekog vremena sve mi se vrtjelo i nisam više imao poteškoća sa disanjem. Kao da sam bio pijan, ali u glavi mi je bilo vrlo bistro. Uz bdijenje kod ognjšta travar-Joko mi je pričao o mitskim bićima Slavonije i šire. Zapamtio sam neke:
Irudica-zla žena koja za vrijeme nevremena hoda po nebu i oblacima
Kečizubi-mali patuljci velikih zubiju koji presretnu putnika i pogledom ga sruše na cestu i onda se smiju keseći svoje zube.
Ovasar-kao čovjek ali veličine hrasta. Nalazi se pored napuštenih mlinova. (gle čuda baš je jedna vodenica napuštena u blizini na orljavi)
Dida ili Predak-nakon smrti bdije nad domom itd. itd.
Ne sjećam se kada sam zaspao. Znam samo da sam se budio nekoliko puta u noći u bunilu. Imao sam cijelu noć košmare. Sanjao sam kako me proganjaju vile i vilenjaci, a ovi kečizubi su me grizli svu noć.
Jutro je bilo maglovito, a Joki ni traga ni glasa. Malo sam pričekao, a onda kada sam vidio da ga uistinu neće biti i da je moje čekanje uzalud odlučio sam krenuti dalje. Moram još da napomenem da su me užasno bolili desni (zubno meso) i da su krvarili ujutro, a za zube sam mislio da će poispadati sami od sebe.
Kako god bilo krenuo sam put prve jutarnje kave. Za kavu sam odabrao mjesto Lužani i pizzeriju Bonaca. Kava 4.5kn da čovjek ne povjeruje da netko kuha kavu za 4.5 kuna. Esspreso, molim lijepo.
(slika 25,26). Mislio sam otići do Pleternice pa na križanju prije Sibinja lijevo. Krenuo sam tom cestom i mogu vam reći da je cesta fenomenalna (slika 24). Blagi zavoji i blaga uzbrdica, ali kada sam vidio u selu Grižići da me čekaju usponi i malo veći odustao sam od puta prema Pleternici. U selu Grižići putem sam sreo jednog mladog mještanina sela, Tomislav. Tomislav je visoki crn dečko , 17 godina star i baš se vračao od djevojke. Radili su plakat iz kemije. Aha, moš si mislit –pomislih u sebi no ostavih komentar postrane. Tomislav je vrlo inteligentan dečko, onako u par rečenica i kratki razgovor. Programira, a kada završi gimnaziju ide u Zagreb na FER. Pitao sam ga dali ima kakva znamenitost u selu, a on mi odgovori da ima spomenik Sibinjskim žrtvama. Mještani Grižića otišli su na prosvjede davne 1935 u selo Sibinj i tamo su neki ubijeni od vlasti tadašnje kraljevine SHS, žandara. Spomenik je podignut u selu Grižići, a identičan spomenik podignut je i u Sibinju. U Sibinju se nalaze još kosti Janka Sibinjanina u crkvi. Nisam baš sve zapamtio što mi Tomislav reče pa su ovo onako neke dve tri riječi tek da se spomene Tomislav i eto, hvala Tomislave.
U D.Andrijevcima stao sam u konzumu i uzeo pivo. Sjeo na rinzol i otvorio kartu da malo proučim i pokušam zapamtiti sela napamet. Upitao sam put jednog mladića za Babinu Gredu, a on mi je odgovorio da odma poslije tiskare idem desno i to je to. Dok sam gledao svoju kartu prišao mi čovjek koji je bio na putu u konzum i vidno obradovan, a valjda što vidi nekog stranca i što se nešto dešava u njegovom mjestu, ponudio pomoć. Pitam i njega za Babinu gredu, a on mi reče da idem ravno na Vrpolje, a ne iza tiskare jer ču se izgubiti. Pogledo mi je u kartu i reče da mi kartanevalja i krivo je otisnuta jer za Babinu Gredu se skreće lijevo iz Vrpolja, a ne desno i vidim ja da se malo i čovjek na kraju zbunio pa sam ipak poslušao onog od prije. Iza tiskare desno i da vam kažem cesta raj i milina za vozit. Bili su neki mali radovi neznam sada točno na kojem dijelu ali sve u svemu preporodio sam se. U Babinoj Gredi Stao sam u bircu Magic (slika 30) i nakon što sam upoznao Matu, nisam mogao izaći iz birtije. Sve je bilo ono: daj još jednu, pa još jednu pa još jednu. Ne pušta čovjek kući. Oče da prenoćim kod njega. Govori mi da je živio u ZG i da mu je to najdraži grad. Ja mu rekoh da ja upravo bježim iz toga grada da se malo odmorim. Počeo nabrajati ulice, a ja mu govorim kako se dosta toga izmijenilo i nije isto kao i prije. Pa onda malo povijesti od stoljeća sedmog. Pa o ratovima. Ovim, onim pa ide dan a ja zapeo u Babinoj Gredi. Ljubaznost i gostoprimstvo naroda sa tih područja je neopisiva i ostavlja dubog trag u sjećanju. Nesvakidašnje bar za mene koji sam iz ZG. Mata je snažan čovjek sa 45 godina, oženjen. Malo – malo osmijeh mu zasja na licu. Vedar je i pun topline. Biće ono: dobar ko kruh , al mu se nemoj zamjerit. Poziva me da dođem u B.G. 13.6. veliki je praznik. Dolazi i Josipović. Ništa ne obečavam i krećem dalje. Cesta super. Krećem preko sela Štitar u Županju. (slika 27, 28, 29). U županji sam se malo izgubio pa sam za savjet o cesti za Gunju upitao radnika iz održavanja zelenih površina. I opet priča, a sve ono : odakle si? Kako se zoveš? Ja sam taj i taj, a kuda ideš? Pa kako tako daleko? Šta češ ovdje? A sve dobronamjerno. Suosjećaju ljudi sa daljinom moga puta i misli kuda sam ja to krenuo i što tražim. Ima čovjek sina u Zagrebu, radi u policiji. Nezna točno gdje mu je baza, ali u Zagrebu je i to je siguran. Poslije me hvata neki stariji od njega. Ugasio timer kada je mene vidio i završio košnju za taj dan. Pričo mi o tenkovima koji su došli u Vinkovce, o borbama u Vukovaru. Odnosima snaga ovih i onih. I tako, uglavnom ratne priče. Ispričam se uz objašnjenje da žurim i da moram na put jer me još puno km čeka a brzo će noć.
Kroz Gunju sam proletio i onako samo na motoru razgledo grad. Nisam htio stajati. Krenuh smjer Drenovaca. Tu sam stao na kavu (slika 31). Svugdje dućani BOSO, a u Drenovcima i pizzerija. Pizza 13kn, ali nije radilo pa sam pojeo pizzu odma preko puta. Zavaljen u ljuljački čekao sam svoju picu i promatrao raskrižje, ljude i promet. Vrijeme kao da je stalo. Vruć dan uz lagani povjetarac. Izvaljen na lježaljki ljuljam se i promatram prolaznike. Prekoputa na benzinskoj , gazda zatvara benzinsku i sjeda u svoga audija diesel i kreće, a ja pretpostavljam na ručak. Odnekut se stvara moler i onako u onom odijelu dolazi na pivo. Kasnije mu se pridružuje još jedan i pričaju o poslu. Krajičkom uha nasluškujem i vidim da govore o cijeni posla. Dolazi i kupac usluga te isplaćuje dogovorenu cifru. Rastaju se uz stisak ruke. Konobarica donosi moju mješanu koju sam morao pojesti u dva puta, sa pauzom od 10 minuta odmora da mi se slegne. Stvarno velika pizza, nema šta. Odlazim za Soljane gdje se uzgajaju lubenice, pa zatim u Vrbanju.

24. 25. 26. 27.
28. 29. 30. 31.

-------------------nastavlja se-----------------------

svala čast zdravko , lijepo

Krećem se cestom iz Vrbanje u smijeru Otok-a. Imam staru kartu pa sam pretpostavio da se u međuvremenu cesta asfaltirala. Na karti je bila označena kao neasfaltirana cesta. No karta je bila točna. Slabo se ulaže u tu Slavoniju, pomislim. Zatvaraju se tvornice, ne plaća se adekvatni poticaj, a i taj koji je određen zateže se do sudnjeg dana. Pomislim tada na svog susjeda Tunju (Antuna) koji je godinama išao u Slavoniju u posjet ocu i majki pa se sa tim fićom jedva vraćao . Lego fićo do zemlje i rokće kao dušu da će svakog časa ispustiti. Onda on i familija vuku vrečice, vreće krumpira, šunke i kobasice pa sve to stavi na balkon. Tako mi sada izgleda ta Slavonija zahvaljujući kojoj litra mljeka stoji toliko koliko stoji i da se da otkup više narasla bi i cijena u dućanu. Pa snosim dio odgovornosti za sve to stanje i zahvalan sam na blagodatima nam bogate Slavonije i tih seljaka što hrane svaku vlast. Al da se mi vratimo putovanju. Iz Vrbanje sam prošao ispod auto puta i naišao na makadam (slika 32). Iznenadio sam se kada sam ugledao kamen sa oznakom 12km (slika 34). To me bacilo u neku depru, ono ko da me neko maljem udario u glavu. Sve u drugoj pa zaobilazi rupe. Motor se grije. Stanem pa odmorim uz dvije cigarete. Motor u hlad. Šteta što nije ugrađen nekakav ventilator ispred pa da se uključi kada nema dosta zračnog strujanja. Morat ću to predložiti kinezima. Na tom putu naiđem na šumarak sa mostom (slika 33). Tu zasjednem pa i zalegnem. Potegnem iz pljoske par zadnjih kapi šljive. Nema više, a ni manje. Rakija je dobra za vrućine. Čuo sam to od starih miještana. Kosci su u davninama kosili i pili rakiju, ali ne zbog toga što nisu imali pivo već su izjednačavali unutarnju temperaturu sa vanjskom. No kako bilo rakija me zagrijala. Malo sam prekršio prometne propise na tim cestama u bespuću gdje nema žive duše. Zapravo sam vozio bez kacige. Primijetio sam i po selima da malo tko ima kacigu pa sam se drznuo da i ja vozim bez nje. Lijepo je bilo osjetiti vjetar u kosi. Slobodu. Nebo je moj kavez. Bez kacige sam konačno čuo rad motora moga dorata. Kako prekrasno i mirno rže dok ide. Milina ga za slušat. Švicarski sat. Nije previše bučan i ne narušava mir prirode. Gotovo da se stapa sa njom. Ispod stopala prolazi mi cesta. Gledam u nju i pokušavam brojat kamenčiće. To me odvodi skoro u jarak pokraj ceste. Glupiram se. Pružam noge preko nogara kao „goli u sedlu“. Pomičem se unazad i uživam. Lijepo mi je. Divim se svemu oko sebe. Kakav sklad prirode. Sve je stvoreno da služi jedno drugom. Nailazim na asfalt pa malo razvlačim motor na 80km/h. Malo neka se ohladi vjetrom. Zaustavljam se u hladovinu na cesti, a nigdje žive duše. Otvaram kartu i proučavam (slika 35). Odjednom iz smjera u koji idem dvije djevojke na biciklima. Jedna plavuša, a druga ofarbana crnka. Zove i smješkaju se jedna drugoj. Prolaze one kraj mene i uopće me ne gledaju. Odlaze do kraja asfalta pa se vraćaju nazad. Htjedoh im nešto dobaciti ali se predomišljam. Sada ću sigurno proći kroz njihovo selo pa… One se hihoću i na povratku, a kada su me mimoilazile jedna drugoj dobaci onako malo glasnije da se čuje : sigurno se izgubio.
Ipak mi nije bilo do razgovora, em me sjebo makadam , em sam negdje u pm, em neznam koliko imam još. Eto i Otok-a (slika 36). Iz Otok-a skrećem desno za Nijemce. Baš zastajem u centru sela da malo poslikam Nijemce kad pred mene iskoči bećar Mirko uz glasno vikanje sa druge strane ceste: mene slikaj, mene slikaj! Maše Mirko rukama kao da avionu maše. Ehehejjjj- viče iz petnih žila.
Skidam kacigu i gasim motor tek da čovjek vidi da ga čujem. Podižem fotoaparat i slikam ga (slika 37). On zastaje, namješta se pa opet kreće prema meni. Vuče mene i motor na drugu stranu ulice. Vuče me u birtiju. Vuče me i ne pušta. Vuče me kao da sam mu nešto kriv. Vuče me kao da me čekao sve te godine i ne pušta me sada kada me uhvatio. Jebeno me vuče. Tako mene Mirko prevuko na drugu stranu i kaže tek tada: to virago?
U prvi tren vidim ima čovjek neko znanje o motorima. Ne spominju ljudi samo tako virago.
-ma nije kinez. Keeway supershadow al kopija je viraga-odgovaram
-da, da sada vidim. Nema žbice na felgama. Ha dobro su je iskopirali
-ma da , a nije ni skup
-ajd sjedi štaš popit?-pita Mirko
-paaaa, može jedna bezalkoholna. Ak ima?
-ma može kume, ajd mala donesi jednu cool
Dolazi mlada ljepuškasta konobarica, crnka. Donosi otvorenu pivu sa čašom na što ja odbijam čašu. Gušt mi potezat iz flaše. Nakon par gutljaja počinju pitanja i odgovori. Kroz razgovor sa Mirkom saznajem da je forumaš na cro-choper forumu al dugo nije ništa napisao. Ima virago 535 pa slaže motor. Naručio nekakve membrane i dihtung auspuha. Tako sam barem ja shvatio. Ne voza se puno, ma uopšte se ne voza. Frend ga zove al on nikako od posla da se makne. Ima kafić i nešto zemlje pa posla preko glave. Kafić se zove „birc“, a vlasnik je Mirko Dizdar. Hm, odma mi ovo upalo u oko, ono Dizdar,. Neznam zašto. Kafić je super uređen. Svaka čast vlasniku Mirku. Potrudio se čovjek da u Nijemcima mladim ljudima prezentira rnr, bikere i općenito slobodu druženja, ljubav i sve ono što nas bikere spaja. Kafić je više nego super i svakako bi ga toplo preporučio ako idete u tom smjeru. Smješten je u samom centru Nijemaca i mislim da je „birc“ kultno mjesto za okupljanje mladih. Onako koliko sam bacio oko vidio sam raznolikost pića što me iznenadilo. Očito Mirko pridaje važnost tome da gost ima široku paletu alkoholnih pića pa bi i oni najzahtijevniji pronašli ono što vole. Uglavnom mjesto u kojem možete razbiti dosadu uz priču sa vlasnikom birca i profinjenog uređenja samog birca u rnr stilu (slika 38,39,40,41,42,43). I da nebi sada pomislili da me Mirko platio da to slikam, naravno da nije. Sam sam odlučio ovo napisati jer mi se Mirkec dopao kao osoba. Ljubazan, za šalu nasmijan i tipičan slavonac. Baš onako kako sam ja zamišljao bečare. Nakrivljeni malo šešir i brčići. Krećem dalje, bolje reči bježim jer me Mirko htio zadržati još koju rundu. Usljed dojma birca i njegovog vlasnika nisam ni razmišljao da trebam u centru kod benzinske skrenuti lijevo pa sam otišao ravno. Inače u Nijemcima imate i benzinsku što je još jedan dobar razlog za zaustavljanje. Tako sam ja produžio ravno i došao do mosta za Lipovac (slika 44). Lipovac je ustvari slijepa ulica jer nije bilo puta za dalje. Morao sam se vratiti nazad i kraj benzinske sada desno. Nadam se da me Mirko nije vidio. Zamjeriće mi što sam prošao a da nisam stao . Preko Negoslavaca u Vukovar (slika 45). Malo vožnje po Vukovaru, onako bez cilja. Pozdravljaju me bikeri iz VU, ja im otpozdravljam. Krećem u smjeru Vinkovaca i dolazim u Nuštar. Lijep gradić (slika 46). Vinkovci (slika 47). Samo da kažem da je groblje tako lijepo u Vinkovcima i Ivankovu da čovjek poželi umrijeti. U Ivankovu su me iznenadili ležeći policajci prije samog semafora. Bila su tri poredana jedan iza drugog tako da kada sam naletio na njih imao sam osjećaj da mi je proradio ABS na motoru. Du-du-du. Izdržali amortizeri sve to. Zatreso sam se dobro. Stekao sam dojam da se rama uvila. To je kada gledaš okolo grad. Eto i Vrpolja i benzinske. Usluga me iznenadila. Neda ti čovjek da točiš gorivo da ne zaprljaš ruke. Mislim ono. Pita te koliko, očeš okruglo ili točiš do ruba. Mislim ono, nema šta. Prilazi mi neki mladić i divi se mom motoru, boji. Pita me a šta ti ovo pa šta ti ono. Nudim ga cigarom, prihvaća. Uto se stvori odnekud Boban pa tera dečka da mi ne smeta i da me ostavi na miru na što ga ja uvjeravam da uopšte nije smetao i da sam baš mislio malo odmoriti i popričati. Onda malo svi zajedno pričamo. Boban je divna osoba to se vidi odmah na prvi pogled. U mirovini, radi ponešto sa strane da prehrani i školuje mnogobrojnu obitelj. Suh, ali vidi se da je žilav. Pun je energije. Nije mlitav. Svaki mišić mu napet. Kada priča žile mu iskaču na vratu. Taj se naradio u životu, pomislim. Krećem dalje i žao mi što nisam slikao kuću ispred koje se nalaze kipovi od drveta. Veliki u mjerilu 1:1, ako ne i veći. Pravi muzej i ima svega. Od Isusa na križu do Matije Gupca. Zalazak sunca u slavoniji, stvarno lijepo. Žao mi što nisam doživio zalazak sunca na nekoj ravnici koja se u daljini spaja sa nebom. Htio bi vidjeti onaj zalazak sunca kada silazi u zemlju. Eto možda i to doživim. Mlad sam 43 mi je tek (slika 49,50).

32. 33. 34. 35. 36. 37. 38.
39. 40. 41. 42. 43. 44. 45.
46. 47. 48. 49. 50.


---------NASTAVLJA SE----------------------

supač zdravac , ali kad i gdje spavaš ...

svaka čast ! to ja zovem doživljajem na motoru ,a ne kad neki bajker na sportaku juri 200 kroz selo!