keewaj, ja i putovanja

Nakon izmjene ulja u kočnicama i zamjene lanca krenuo sam na još jedno putovanje uz opravdanje kod koće da moram isprobat lanac i kočnice. Ujutro buđenje, kuham kavicu, gledam kartu, planiram.
Palim motor , uključujem track, kameru nisam ovaj put posudio a poslije mi bilo žao. Trebao sam frenda tražiti još ovaj put jer put je bio odličan, priroda, cesta, dan vedar, sunčan i vruć. Trebao sam jedino uzeti onu podkapu da se ona uznoji, a ne kaciga. Možda i rezervnu majcu jer sam osjetio da je ispod pojasa bila mokra pa nije to zdravo onako pomislim.
Krečem se u smjeru Sesveta pa u Sesvetama skrećem na križanju lijevo za Soblinec, Zelinu. Odmah u Soblincu me dočekala velika pano-reklama Pizza+pivo 24kn ili pizza+sok=24kn. Eto prilike za Vas koji putujete iz dalekih krajeva da se zaustavite na pizzi i pivu. Vila Art. No za ljubitelje lovačke kuhinje i specijaliteta od divljači preporučio bi Ljubekov Gaj. Nalazi se na istoj cesti. Od Soblinca do Blaževog Dola, gdje se nalazi Ljubekov Gaj ima nekih 10km. Eto pojeli ste srneći gulaš, maznuli par piva i sada vam se baš neide dalje pa onda malo odmorite uz šetnju po Ljubekovom Gaju.




Dalje idete samo cestom u smjeru Sv.Ivan Zelina. Nakon izlaska iz Zeline nema daleko, a sa desne strane imate reklamu kava+mlijeko=5kn. E, tu ja pijem kavu. Nakon kave i malo odmora nastavljam dalje u smjeru Komina.

Opasni zavoj u Zelini


U Kominu ne na 1. križanju već na 2. velikom križanju skrećete desno. Odma iza caffe-a „TIGRA“. Ta vam je cesta super. Zavojita, malo prometna, prolazi kroz šume, lugove, polja i vinograde. Brdovito, ne previše. Super cesta i super vožnja, baš sam uživao. Proći ćete kroz staro selo sa drvenim kućama smješteno u šumovit kraj, malo odsječeno od svega. Uglavnom stara populacija ljudi koja sjedi ispred kuća i sretni da im netko od slučajnih prolaznika mahne.
Nakon parka prirode Župetnica sa lijeve strane ubrzo ulazite u grad Križevci i sada glavnom cestom pratite putokaz za Koprivnicu. Ne možete pogriješiti. U Koprivnici Ne idete desno za Osijek već nastavljate ravno tako da vam je željeznički kolodvor sa desne strane, a impresivno djeluje. Ogromno. Ispred Vas pojavit će se Kaufland. Tu možete , ako niste jeli, pojesti nešto za par kuna. Evo baš je mortadela bila na akciji 32kn/kg i jogurt 4.99kn/lit. Pa ja 10deka sa tri kajzerice i litru jogurta sasuo u sebe sa guštom.


Sa parkinga Kauflanda vidjet ćete jedan podvožnjak, e tu krenite to je lijevo od Kauflanda, a u stvari ravno sa one glavne ceste i onda ne idete na 1. križanju desno već na 2. križanju desno preko pruge pa prvo križanje lijevo za Peteranec.
E sada se Vi pitate zašto smo došli dovde pa evo iz ovih razloga:
Na lokaciji koja obuhvaća sela Sigetec, Drnje i Botovo snimana je serija „Gruntovčani“ koja je bila u ono vrijeme jako popularna. Središnji lik je Dudek sa ženom Regicom, a tu su i Cinober, Presvetli, Martin birtaš i ostali.
U ono vrijeme , a i danas kada učinite nešto pošteno, iskreno ili kada pokušavate pridržavati se slova zakona te savjetujete drugima da isto tako čine možete naići na negodovanja i riječi da ste Dudek. Koji si ti Dudek, Bog te mazo. Pa svi to rade, a ti si sada nešto posebno. Reći će ti hvala i spomenik će ti podići.
Naravno da njegovo poštenje, naivnost rezultira problemima malog seoskog čovjeka ali po meni Dudekov lik ismijavali su oni koji nisu mogli proniknuti mudrost njegove pravednosti. Tako da mislim da bi bilo dobro da je Dudekov više na ovom svijetu. Za više informacija proguglajte




Sigetec, centar




Cesta koja vodi do Dudekove kuće


Kuća u kojoj su bili Dudek i Regica. Mislim da je trebalo kuću proglasit kulturno-povijesnom baštinom. Obnoviti možda i cijelu ulicu. Nešto na uzor Kumrovca, ali eto nema se para pa šta se može. Kulturna nam baština propada, a smeće gomila. Jbg.


Nakon toga krenuo sam u potragu za birtijom u kojoj se odigravalo dosta scena. Znao sam da je danas birtija zatvorena pa sam se poveselio kada sam vidio ovo.

Bas su lijepo uredili i obnovili birtiju. Možda naprave i kakav muzej u spomen na seriju, ali nakon razgovora sa vlasnicom ubrzo sam se razočarao. Trebalo je krenuti cestom dalje i prijeći dva mostića ,



a sama birtija se nalazi na lijevoj strani desnog zavoja.


Katastrofa. Iz oka mi suza kanu i prije nego što je skliznula sa lica isparila je pod ovim jarkim suncem podravskim. Nisam mogao to više gledati pa sam sjeo na motori krenuo smjer Hlebina.
Hlebine su vam poznate po Generaliću i Hegedušiću, slikarima. Tu se nalazi i muzej naivne umjetnosti.


Nakon Hlebina putujem smjer Molve




Dalje bi trebalo pratiti putokaz za Novo Virje no mene je sjebala ova vodenica na koju sam mislio umjesto da sam gledao putokaz



I odjebalo me na Mađarsku granicu u selo Ždala. Šao bi ja i dalje nego naišo na ribiča koji me vratio nazad na Molve. Baš mu hvala. Može se kliknuti na track i uvečati. Baš evo gledam kako sam vrtio.
Nakon Molvi pratite putokaz za Novo Virje ali kod prvog putokaza za Đurđevac idete u smjeru Đurđevca. Novo Virje je lijevo skoro ravno, a Đurđevac desno. Prije ulaska u Đurđevac imaćete putokaz za Ferdinandovac i Kalinovac pa tu skrenite lijevo i evo Vas u Hrvatskoj pustinji. Eto ako niste znali imamo i mi pustinju. Godinama se ljudi borili da ju suzbiju te sadili bilje po rubnim dijelovima i potiskivali tako pustinju. Zadavao im crveni pijesak problem kada ga je nosio vjetar. No u novije vrijeme dolaze turistički autobusi sa izletnicima da vide Hrvatsku pustinju. Ona je sada nešto zarasla no probudilo se rukovodstvo kraja pa zaposlilo radnike da vade običnu travu, a ostavljaju ljekovitu. Bolje vi proguglajte o Đurđevački pijesak, Hrvatska pustinja pa ćete točno sve znat ako koga zanima.





Ima i osmatračnica


U pijesku su mnogobrojni tragovi.


Nisam nikada bio u nekoj svjetskoj pustinji i ležao na pijesku pa eto da si i to priuštim na domaćem terenu.


I naravno na put se ne ide bez zaštitne majice koja nosi duh foruma u sebi te me na neki način štiti kao neka amajlija. Tako sam si barem ja umislio.


Na povratku posjećujem stari grad Đurđevac, utvrdu.




Te fotkam legendarni top iz kojeg je ispaljen picek na turke koji su bili u opsadi grada. Priča je da su branitelji ispalili zadnjeg picoka (pile) na turke koji su opsjedali višetjedana utvrdu. Nakon toga su turci odustali od opsade jer su mislili da ovi imaju hrane na bacanje kad ih pilićima gađaju i tako su mještani prozvani picoki. Eto za više tamo guglajte da ja sada tu ne baljezgam o svemu i svačemu.



Unutrašnje zidine


Povratak mi je drugom rutom jer se ne volim vračati istom cestom. Dežavu, već viđeno. Idem cestom za Koprivnicu, Križevce pa za Vrbovec, Dugo Selo, Sesvete i Zagreb. Cesta od izlaska iz Dugog Sela pa do Sesveta je katastrofalna. Svakih 4-5 metara presječena tankim kanalima od jedne strane na drugu. Valjda da duže traje i voda otječe te se ne zadržava na cesti, ali ta me vožnja ubija. Tidam, tidam, tidam. Bem ti cestu.

Eto putovanje je trajalo nekih 9 h, a dužina puta 300km

gruntovcani hrvatska pustinja at EveryTrail
EveryTrail - Find the best hikes in California and beyond

gruntovcani hrvatska pustinja

EveryTrail - Find the best hikes in California and beyond

Putovanja u 2012 (kliknite na naslov i link će vas odvesti na post)

zdravko je napisao/la:

Gruntovec i Hrvatska pustinja

Odličana vožnja.
Sad si me zainteresirao da i sam krenem u istom smjeru

Svaka čast Zdravko, kao i predhodne i ovu vožnju sam pročitao i pregledao s guštom! Pozz..

odlično

kad tako pažljivo planiraš rute postane očito da imamo masu tematski zanimljivih mjesta koja nam inače ne padaju na pemet kao destinacije

Prošao sam dio te rute, šteta što nisi našao kupalište iza molvi, imaju tri jezerca i ne zna se koje je bistrije od kojeg, inače tamo je nekad bila stara pjeskara...

thx na podrški i pračenju moje teme
dva života da imam ja nebi sve mogao istražiti hehehe
ovo za jezerca ostavljam za drugu godinu
Upravo se vratio sa putovanja koje nažalost nisam dovršio zbog kvara na motoru.
Post ću staviti narednih dana kad uhvatim vremena
Nažalost, ova sezona je za mene gotova

zdravko je napisao/la:

thx na podrški i pračenju moje teme
dva života da imam ja nebi sve mogao istražiti hehehe
ovo za jezerca ostavljam za drugu godinu
Upravo se vratio sa putovanja koje nažalost nisam dovršio zbog kvara na motoru.
Post ću staviti narednih dana kad uhvatim vremena
Nažalost, ova sezona je za mene gotova

uf Zdravko pa šta se desilo morti moremo kak pomoč.

Je mogel si da si mi došel pomoć gurat motora prek Ivančice , sad je fertiš. Vrnul sam se u Zagreb, a motora del vu garažu. Buse malo strpil za servis.

zdravko je napisao/la:

Je mogel si da si mi došel pomoć gurat motora prek Ivančice , sad je fertiš. Vrnul sam se u Zagreb, a motora del vu garažu. Buse malo strpil za servis.

a kakav je kvar?

sajla spojke (kvačila). sutra pišem o tom
idem ja obavit bračne dužnosti

pa u krpe

laku noć

a ima li tema "laku noć" vidio sam "dobro jutro", a za "laku noć" neznam

ti otvori laku noc!
steta da je pila u kvaru, ovo je opet bio odlican putopis!

zdravko je napisao/la:

sajla spojke (kvačila). sutra pišem o tom
idem ja obavit bračne dužnosti

pa u krpe

laku noć

a ima li tema "laku noć" vidio sam "dobro jutro", a za "laku noć" neznam

zamjena kuplung sajle je prilično rutinska stvar
na nekim motorima je prilično jednostavno, ponekad ju stave na čudno mjesto pa je zeznutije - ali još uvijek rutinski...
siguran sam da se to da riješiti brzo

evo ti link za manual - iako tu nisam našao promjenu sajle...
možda će ti koristiti za nešto drugo

Ideja za jeftiniji popravak: ima majstora koji ti naprave sajlu po mjeri. Bitno je sačuvati oba kraja sajle sa završetcima tako da ti frajer izmjeri točno sajlu i zalemi krajeve kakvi ti trebaju.
Promjena sajle traje par minuta, skupa s izradom iste.

Prije par godina pukla mi je sajla od gasa na Machismo-u (royal enfield ), srećom 500m od radionice za sajle kod onog podvožnjaka na Ilici koji te fura prema Španskom. Majstor ju je napravio u tri minute i bila je bolja od originala (samopodmazivajuća, grafitna). Sajlu na motor stavio i krenuo dalje na izlet...neznam koliko sam to platio ali bio je neki kikiriki...60 kuna sa trinkgeldom (mislim )

Kako kaže Jack, nije to preveliki bad...na Enfieldu nosim komplet sajli u bisagama, da ne bi bilo reprize na nekom mjestu bez majstora na vidiku...

Nadam se da ćeš brzo natrag u sedlo, putopisi su ti totalni zakon!

Dvorci Hrvatskog Zagorja (prekinuto putovanje)

Iz sna me probudio plah i odlučan vjetar koji je prodro u moju sobu otvorivši sučelice pritvorene prozore. Bio je to ljetni vjetar koji je sa sobom donio vonj benzina i ispušnih plinova prvih jutarnjih automobila. Ponovno zatvorim oči, okrenem se potrbuške i zagnjurim lice u jastuk. Uzalud sam pokušavao ponovo zaspati. Vjetar se kočoperio po sobi igrajući se zavjesama. Na trenutke pomiluje me po kosi da me upozori na radost življenja i pozivajući me : dođi, dođi u šetnju samnom. Ispočetka sam odbijao pozive no bio je dosadan i uspio mi je izmamiti osmijeh te mi smekša napetost usana. Moj čoper je čekao da me otme iz ove životne dosade i vrati me bar na tren u mladalačke snove. Misli mi odlutaše na moju ulicu platana po kojoj sam vozio bicikli. Kamenčići su frcali ispod kotača. Mislio sam tada da je djetinjstvo vječno. Veselo sam rasipao svoj život, a život prolazi brzo, ljudi su zauzeti tucetom prolaznih briga i neprolaznih strahovanja. Jedini spas je istinski doživljaj vožnje motocikla u punom smislu značenja.




Nikoga ne možeš utješiti time što se rodio i što mora umrijeti. Zakašljao sam se. Netreba pušiti natašte. Uostalom ni piti alkohol, ni voziti prebrzo, ni raditi previše, ni trošiti novce, ni bilo što. Uzet ću motor i poći za ovim ljetnim vjetrom. Nisam mario kuda će me odvesti. Sadašnjost je jurila samnom u vjetru ovog ljetnog jutra.
Smjer Sesvete pa drugo križanje lijevo, klasika. Smjer Varaždin, ali ne idem na špancir festival. Izgubim se u masi ljudi pa počnem teško disati, gušim se. Odlučio sam obići dvorce Hrvatskog Zagorja: Šaulovec, Maruševec, Opeka, Klenovnik, Trakošćan, Bežanec, Veliki Tabor, Miljana, Januševec, Novi Dvori, G.Bistra, Stubički Golubovec, Donje Oroslavlje, Hellenbach (14).
To je bio plan. No kako kaže narodna: Čovjek snuje, Bog određuje. Nisam ni imao svoju sretnu majicu. Bila je od znoja pa sam ju oprao i objesio sušit, a ptica mi se posrala na majicu pa sam ju morao zamijeniti.
Krenuo sam put Sesveta. Drugo križanje lijevo smjer Varaždin. Prolazim Soblinec. O ovome sam vam pričao u prošlom putopisu.


Uskoro dolazi i mjesto za moju jutarnju kavu.


Nakon Hrastja i kave krećem dalje smjer Novi Marof i Varaždin. Cesta je odlična i prati auto put. Mimoilazim se sa bikerima i pozdravljamo se. Sviđa mi se što cesta ima dosta odmarališta i ugibališta sa eco wc-ima. Iskorištavam jedno takvo odmaralište i praznim crijeva. Olakšan za nekih kilogram il dva nastavljam dalje. Nakon Novog Marofa tražite putokaz za Ivanec. Tu skrećete lijevo i nastavljate dalje. Ubrzo sa lijeve strane iz šume viri krov dvorca. Ne trebate ni truditi se ići cestom lijevo jer je dvorac u privatnom vlasništvu i postoji tabla sa upozorenjem o zabrani ulaska. Možete ga gledati izdaleka.



Veselim se slijedećem dvorcu. To je dvorac Maruševac. Jako lijep primjer romantičnoga neogotičkog dvorca iz bajki i vremena engleskih kraljeva. Posjetio sam ga jednom davno i onako mi je ostao u blijedom sjećanju. Unatoč mojoj jakoj želji da obnovim siječanja i ovaj dvorac se nalazi u privatnom vlasništvu i zabranjen je ulaz. Slikam ga izdaleka i čini mi se da su mu vlasnici stavili fasadu tako da se ne vide više one ciglice. Jbg. Dosta se toga promijenilo od moga zadnjeg posjeta.



Iz Maruševca vraćam se nazad za Ivanec pa za Opeku. Naravno nemam kartu niti poznam lokalne putove i radim krugove. Kasnije kada sam gledao track kojim sam išao vidio sam da sam mogao sve jednostavnije izvesti sa manje km.
Ovi svi putovi zahtijevaju od vozača često mijenjanje brzina. Koči se motorom pa ubacujete u nižu, a kada dođete na ravni dio stavite u višu brzinu da malo pojurite. Tako na jednom ravnom dijelu stavio sam u 4. Pa u 5. Jurim no iza malog uspona dolazi iznenađenje. Zavoji uz poniranje. Ništa strašno, rekoh sebi. Stišćem kuplung ubacujem u 5 pa reko sada ću u 4 i treću no puca sajla. Što sada? Sekunde su u pitanju. Neću stiskati brzine bez odvajanja lamele da ne pokidam zupčanike, a opet život je u pitanju. Ništa mi ne pada na pamet, pokušavam samo voziti zavojima. Motor ne koči u visokoj je brzini za koju ova brzina kretanja ne predstavlja problem. Dolazi zavoj i ja odlazim krajnje lijevo na sam rub ceste moleći Boga da nema ništa iz suprotnog smjera jer sam na kontra strani. Naginjem se udesno i siječem zavoj. Izlazim iz zavoja. Dolazi još jedan. Ponovo primjenjujem istu taktiku. Odlazim na suprotni smjer te procjenjujem veličinu zavoja. Siječem zavoj no na izlasku iz zavoja imam iznenađenje. Odgajateljica iz vrtića vodi djecu na izlet. Oni su skamenjeni mojom pojavom i likom. U meni strah. Strah je najprimitivniji i najiskonskiji osjećaj. Strah sam sebe traži da postoji. Ljudi uživaju u opasnim sportovima, velikim brzinama, djeca izvode vratolomije. Strah može biti izvor užitka . Traženje straha traženje je krajnjih osjetilnih iskustava. Strah je zdrav osjećaj , upozorava na opasnost, podsjeća da nismo svemogući štiti od neopreznosti. Strah postoji zato da bi bio svladan. Moram uspjeti, moram se izvuči govorio sam sebi, moram disati i vidjeti svjetlost svoga daha i sutra. Naginjem se kontra u nadi da ču izbjeći kolonu dječice. Pred licem mi uplakana lica majki i tužnih očeva. Naslovi u novinama. Pa onda moja biografija, vuku novinari prljavo rublje sve da me prikažu kao masovnog ubojicu, bezosjećajnog gada. U želji da što više zakrenem dodirujem koljenom asfalt. Ustvari stavljam centralnu točku gdje će se zakrenuti motor. Prvo pucaju traperice u djeliću sekunde, a zatim puca koža na koljenu. Grč na licu, podnosim bol i ne podižem koljeno. Šikne krv po zadnjoj felgi. Kapi koje su pale na motor odmah su isparile. U nosnice mi miris pečenja, sve od one krvi po motoru. Izbjegavam ih ali silazim sa ceste. Vožnju nastavljam kroz šumu prečicom. Dole vidim istu tu cestu koju sam napustio. Presjeći ću put, to je dobro. Odjednom ispred mene se stvori jelen kapitalac sa ogromnim rogovima. On je skamenjen zbog mojeg reflektora kojim sam ga pogodio u oči. Ne miče se. Vidim sebe na rogovima. Skidam kacigu sa glave i bacam ju u čelo jelenu. To ga trzne iz hipnotiziranog stanja i on odskoči u stranu no ne dovoljno brzo jer sam na lijevoj nadlaktici osjetio bol. Pogledam a imam i što vidjeti. Jedan od parožaka je kao kirurški skalper proderao moju jaknu i zaparao mi mišicu. No živ sam, a koliko još ne znam. Izlazim na cestu , no samo ju prelazim i nastavljam dalje kroz šumu i prečicu. Ispred mene je srušeno deblo. Snagom svojih mišića na kojima bi mi pozavidio i sam Šarafciger, ja podižem prednji kraj motora. Ipak to nije mala stvar i odbijam se zadnjim kotačem kao na skakaonici. Letim nekih 20-30m. Vračam se nazad na majku zemlju i zabijam pete u meku zemlju. Gasim motor prekidačem, kočim, kočim i zaustavljam se. Ostavljam motor na zemlji , a ja jurim do najbližeg drveta i pišam. Da mi se nije pripišalo nebi nikad stao, a ova bi jurnjava trajala još najmanje 2 lista. Stogovi sijena, prolaz kroz kokošinjce i kroz tel. govornice. Neznam ni ja što mi još sve nebi palo na pamet da mi se stvarno, ali stvarno nije pripišalo.
Evo vratih se sa pišanja i čitam što sam napisao. Vlastitim očima ne vjerujem. Mislim ono, da ovo ispričate svom trogodišnjem klincu nebi povjerovao. Mislim ono , kaj sam se prosro u pičku te jebem. Nego da mi sada napišemo stvarno što se desilo. Evo ovako, a bilo je vrlo jednostavno.
Vozim se ja i baš sam htio ubaciti u višu brzinu kad puc!, puče sajla. Ja stisnem prekidač i ugasim motor. Malo se zacukao ali sam stao. Gledam što se desilo i odem do najbliže kuće u Donjoj Voči. Pitam čovjeka za majstora i on ga nazove. Vrlo ljubazni i gostoprimivi ti ljudi. Pravi zagorci. Zove majstora telefonom te on dolazi sa svojim autom. Savjetuje mi da ga ubacim u drugu, upalim na guranje te se odvezem do njegove radionice što sam ja i napravio. Uglavnom da ne duljim sa CO2 aparatom mi navario maticu i složio te savjetovao da najkraćim putem uputim se kući. Uz neobavezne razgovore sam saznao da je dugo godina živio u Splitu i da se borio na ratištima dalmacije te se vratio na kraju u svoje Zagorje. Lijepo mu je ležati na plaži uz pivu, ali eto život ne pita. Po EXIF Tag-u slike vidim da se to desilo u 10:31. Znači svaka slika nosi u sebi podatke o vrsti aparata sa kojim je slikana, vrijeme i ostali mali detalji , ekspozicija i tome slično.



Naravno , mislio sam da će sajla takva izdržati barem još tisuću il dve km pa sam se ja zaputio u dvorac i arboretum Opeka. Pratite samo putokaz za Vinicu. U Vinici se nalazi srednja škola , a Opeka se nalazi između Marčana i Vinice. Dvorac je u ruševnom stanju. Evo malo fotki.




Unutrašnjost






Ponovo izvana




Arboretum je nasad raznovrsnog domaćeg i stranog drveća i grmlja koji služi u naučne, uzgojne i dekorativne svrhe, a u njemu se proučavaju biološka svojstva i ekološki odnosi drveća i grmlja. Evo krajolika oko dvorca. Uređen je nešto slično poput Maksimira.










Nakon Opeke krećem put Klenovnika. Klenovnik je najveći dvorac u Hrvatskoj sa 90 soba i 365 prozora (br.dana u godini) hmm zanimljivo. U 17.st. kraće je vrijeme bio sjedište Hrvatskog Sabora, a danas je lječilište za plućne bolesti. Nakon razgovora sa portirom, kave iz aparata i odmora krećem u posjet dvorcu. Okolne zgrade. Neke su uređene, a neke ne.




Lječilište je okruženo šetnicama i gustom borovom šumom






Dvorac








Nakon Klenovnika smjer Trakošćana. No nisam daleko stigao. Sajla ponovo puca ovaj puta u selu Žarovnica. Ponovno isti scenarij. Opet pronalazim majstora, bravar. Baš je radio koš. Obruč sa mrežicom za klince. Eto imao sam sreće. Inače sam baš pratio malo po selima. Svako vam selo u Zagorju ima majstora. Radionice opremljene raznim alatom. Uglavnom kućni obrti. To je dobro. Danas mladež ide većinom za kuhare, konobare i frizere. Misle kako će im biti lakše. Evo po EXIF Tag-u slike vidim da se to desilo u 13:12. Znači prvi var trajao je recimo 3 sata. Ponovo savjet majstora da se najkračim putem zaputim u Zagreb i on bi mi savjetovao da što manje mijenjam brzine i da krenem put Trakošćana te skrenem desno pa do graničnog prijelaza Macelj, a ja lijevo za Zagreb. Ovaj puta sam poslušao majstora i vozio sam cijelo vrijeme u trećoj. Nije bilo prometa i ja sam prilagodio brzinu prenosu tako da se motor ne dere, a opet da se ne guši. Trakoščan sam vidio izdaleka i uspio snimiti mobitelom sa jednom rukom. Šteta što se tako završilo. Ovaj putopis ću ponoviti, a planiram još neke lokacije ubaciti te poneti i šator za spavanje. No kako će ispast bumo videli.



Popeo sam se na autoput i stao uzeti kartu, te sam još jednom stao platiti. Vozio sam prosječno 85-105. Kada sam stigao u Zagreb i malo sam proučavao kuda sajla spojke ide i mislim da je jednostavno zamijeniti.
Sa lijeve strane motora ispod ključa




Prolazi na desnu stranu


Pa ide gore na ručicu. Malo moram proučiti ako ću sam mijenjati, a ako nađem povoljnog majstora još bolje.

Mobitel se puni, aha! Koji sam ja frajer.


Eto toliko od ovoga nezavršenog putovanja. Dvorci Hrvatskog Zagorja

dvorci Hrv.Zagorja

EveryTrail - Find the best hikes in California and beyond

drzi temu otvorenom do zime, sada nemam vremena sve citati, ali koliko sam procitao, opako stivo!

prvo - Boga ti Isukarstovega

do sada sam već trebao naučiti da pretjeruješ, ali ono s dječicom i koljenom na cesti me iznenadilo

hvala za ideju za lijepu vožnju...
mislim da bi trebali na pivu, imam ideju

Izvrsno Zdravko.. a o dogodovstini nakon pucajnu sajle i jelenu da ni ne pricam..

..a sto se sajle tice, rezervnu uvijek sa sobom (barem jednu) i nema problema.. a osim toga, pa i nije neki veliki problem saltati bez kvacila.. jedino te netko treba zagurati kad kreces ili uvijek stajati na nizbrdici..

Safet(y) je napisao/la:

Izvrsno Zdravko.. a o dogodovstini nakon pucajnu sajle i jelenu da ni ne pricam..

..a sto se sajle tice, rezervnu uvijek sa sobom (barem jednu) i nema problema.. a osim toga, pa i nije neki veliki problem saltati bez kvacila.. jedino te netko treba zagurati kad kreces ili uvijek stajati na nizbrdici..

thx ljudi na podrški, a što se tiče sajle to ču sljedeći tjedan probat riješit pa ću postat na dio sitni popravci i servisi. Čujemo se.

evo Jack mi zatrpo sandučić pozivima na pivu. No saznao sam da nema motor.
Pa s obzirom da se ne družim sa običnim smrtnicima, ništa od pive. sry. prvo kupi motor

zdravko je napisao/la:

thx ljudi na podrški, a što se tiče sajle to ču sljedeći tjedan probat riješit pa ću postat na dio sitni popravci i servisi. Čujemo se.

evo Jack mi zatrpo sandučić pozivima na pivu. No saznao sam da nema motor.
Pa s obzirom da se ne družim sa običnim smrtnicima, ništa od pive. sry. prvo kupi motor

Zdravec, da smo bili skupa rijesili bih taj problem za 5.min, jer ja u rezervi obavezno imam tu sajlu.
P.S. stigao sam na Faak, osim sto me kisa prala 2oo km sve je uredno proslo, a o tome cu pisati kada se vratim. pozz

poz i sretan put!

ORAHOVAČKO JEZERO

Ovako je izgledala dvodnevna ruta kojom sam prošao: ZG-Pakrac-Orahovačko jezero-Kutjevo-Požega-N.Kapela-Novska-Hrvatska Dubica-Sisak-ZG.
Papuk je pun uvala i udolina te izvora pitke, zdrave planinske vode. Rodila se i ideja da se jedna od tih uvala pregradi i napuni vodom. Bilo je to 60-tih godina prošlog stoljeća, a nakon havarije 2005-te ono je potpuno preuređeno te poboljšan je sustav odvodnje vode za vrijeme padalina te pojačana brana. Kompletno je uređeno i kupalište i okolina jezera. Vrijedno za pogledat. Jezero se nalazi odmah do Ružica grada. Najvećeg grada-utvrde u Hrvatskoj. Pa kada ste tamo , stazicom od jezera nemate puno do Ružica grada.
Prije samog putovanja pogledao sam kartu da uopće vidim gdje počinje Slavonija. U starim kartama iščačkao sam kartu Slavonije i malo se iznenadio. Evo pogledajte granice:





Nekako sam bio uvjeren da jedna Novska ulazi u Slavoniju. Daruvar i njegova okolica koja je naseljena većinom češkim stanovništvom te se njeguju češki narodni običaji i tradicija, a ulicama govori češki, znam da ne ulazi u Slavoniju te granica laganim lukom zaobilazi Daruvar. Potpuno sam se iznenadio kada sam vidio po karti da jedna Pitomača ulazi u Slavoniju. Pa tamo se govori „kaj“ tako da me to iznenadilo. Dobro možda i nisam u pravu.
Nakon zamjene kuplung sajle i podešavanja uz pomoć savjeta forumaša još da potpuno budem siguran nazvao sam Jacka da se malo provoza na motoru i sve to provjeri. Čuj , ipak čovjek ima iskustva. Prošao je 65t km, cijelu Italiju, a ono što je prevagnulo odluku da ga posjetim je gratis piva. Nakon par pivi i laprdanja o svemu i svačemu između ostalog i pretresanja mladosti tipa: gdje si radio? Što sada radiš? Jesu li ti starci imućni i na rukovodećim položajima? Kak ti biznis ide? Koji kurac radiš kad nisi na forumu? Imaš li ti život osim foruma? Itd. itd. Kada smo iscrpili sva pitanja i kada smo vidjeli da jedan od drugog neće imati koristi , a točnije rečeno kada nas je konobar zamolio da napustimo birtiju, onda smo se okrenuli isprobavanju novougrađene kuplung sajle. Nakon tih svih piva možete i misliti na što je nalikovalo mijenjanje brzina. Mislim da nismo sajlu niti koristili jer je zvuk koji je dopirao iz mjenjača nalikovao onoj runilici za kukuruz. Jack mi je pokazao kako se rade osmice između stupića zabrane prolaza. On je to izveo fantastično bez ijedne greške dok su meni zasmetali crash barovi ili su mi stupići bili pregusto postavljeni, ne znam.
Dobro, uglavnom cijelu noć nisam baš najbolje spavao. Bilo mi je muka ali sam se nekako prisilio da krenem na to putovanje i odradit to koliko toliko najbolje što mogu i umijem. Za vrijeme dok sam spremao stvari na motor i pripremao se za put , umjesto jutarnje kave popio sam 1 L coca cole koja me potjerala na wc i dobro očistila.
Sjeo sam na motor, malo ga zagrijo. Par puta pritisnuo kuplung tek da vidim kako to radi i krenuo u smjeru benzinske. Cestom prema Velikoj Gorici pa zatim Sisak i onda na cestu koja vas vodi u Popovaču. Sisak-Popovača, predivna cesta koja jednim dijelom prolazi kroz Lonjsko polje. Vijuga kroz šume i prekrasni krajolik. Nakon prelaska preko rijeke Česme dolazite do mjesta Stružec i to je mjesto gdje ja obavezno pijem kavu, 5kn. Tihi ambijent. Uslužno, ljubazno i obdareno osoblje te vas uglavnom svi pozdrave kada ulazite. Jedna onako, recimo domaća atmosfera što se meni sviđa. Razlika je kada negdje u Zg ulazite, a svi vas gledaju što imate na sebi, a ovdje vas gledaju u oči. Caffe bar „Goran“. To je moje stajalište. Ima i jukebox ali ipak pripazite , ne morate sada baš staviti Metalicu. Neće vam nitko ništa reći, ali vas mogu malo čudno gledati. Stavite Mišu Kovača.



U Popovači idem desno u smjeru Kutine, a nakon Kutine i Banove Jaruge biram smjer Pakrac te idem ravno, a na tom križanju desno je smjer za Novsku. Moja zamisao je bila da preko Pakraca i Vočina izađem na Podravsku magistralu te po njoj dođem do Orahovice. Na obilaznici oko Pakraca sam se ipak predomislio oko posjeta Pakracu pa sam ušao u centar. Tko zna kada će mi se pružiti opet prilika pa sam ju iskoristio. Malo sam se vozao po centru i gledao grad sa podignutim vizirom i brzinom od nekih 20-30km/h. Uslikao sam i par slikica.







Nakon Pakraca pratim putokaze za Voćin i Požegu. U mjestu Kamenska možete otići za Požegu te posjetiti izvor rijeke Orljave u mjestu Orljavac. U Orljavu utječu sve vode gorskih potoka što okružuju Požešku kotlinu. Sada se vi pitate što sam ja zapeo toliko za tu rijeku. E, pa vidite tu istu rijeku ja ću ponovo sresti u Pleternici , a proći ću kraj nje i u mjestu Dragovci, ispod Pleternice na putu u Kapelu, u kojem se nalazi i mlin. Rijeka Orljava se ulijeva u Savu kod mjesta Slavonski Kobaš. Za one koji nisu znali u Slavonskom Kobašu uzgajala se riža. Upravo uljevanje Orljave u Savu pridonijelo je tome da tu budu rižina polja. (ako netko od vas ima malo više informacija o rižinim poljima ili ispravak nekih mojih dijelova , neka slobodno posta biće mi drago).
Nakon Kamenskog dolazim u Striježevicu. Izletište na jezeru. Tu vam se zna održavat štraparijada (natjecanje konja u povlačenju trupaca na određenu dužinu za određeno vrijeme). Lijepo uređeno privatno jezero ograđeno ogradom. Na samom jezeru nalaze se konji koji slobodno pasu, a vidim i jedan gliser na jezeru koji pretpostavljam možete unajmiti pa se voziti bez bojazni da ćete nekoga zgaziti i završiti na sudu.







Nakon predivne ceste koja me vodi samim rubom Papuka, šume, proplanci ja sam polako počeo osjećati umor i posljedice neispavane noći te alkohola uzimalo je svoj danak u koncentraciji. Odlučio sam se odmoriti te sam izabrao jedan proplanak pod suncem. Zapravo sam i promrzao jer sam uzeo samo traper jaknu. Po vremenskoj prognozi vidio sam da će biti vruć dan no nisam obraćao pažnju na to da će biti prohladno jutro. Tako da neispavanost i svježina dodatno su pogodovali izmorenosti i padu koncentracije. Baš smo Jack i ja pričali na pivi o tome kakve kožne jakne imamo i ja neuzmem svoju, eto ti . Nismo mi to slučajno pričali o jaknama. Nešto me je upozoravalo da sutradan uzmem kožnu jaknu no ja nisam uzeo to u obzir. Zapravo radi se o sinkronicitetu, a ne o slučajnosti. Dobro da ne duljim dalje , evo i te livade na kojoj sam se odmorio.



Ubrzo me san savladao i ja sam zaspao na podnevnom suncu što je kasnije u toku večeri izazvalo dodatnu glavobolju. Sunce vam se ne čini jako u svoj toj svježini planinskog zraka no zna eto biti i opasno. Probudio sam se žedan i gladan te sam u Voćinu stao i u dućanu uzeo kruh i mlijeko. Nastavio sam dalje smjer Mikleuš. U mikleušu sam posjetio benzinsku te natočio goriva. Djelatnik me malo pitao za motor te sam zaključio da je biker. Pohvalio se svojim suzukijem 1000 te rekao da ga je uzeo u Zagrebu.
-Aaa ti si taj što si mi je uzeo motor ispred nosa. – našalih se- zato sad moram vozit ovaj.
-Hahahaha!- nasmijali smo se i ja sam produžio dalje smjer Orahovice.
Na podravskoj magistrali želudac me podsjeti na glad i da u bisagama imam nešto za njega. Stao sam i napravio pauzu od nekih 15 minuta. Motor, a ovaj put i ja u debeli hlad.




Ubrzo je došao putokaz za jezero no da vam budem iskren put kojim treba doći na jezero je meni potpuna zagonetka. Ja sam na jezero došao jednosmjernom ulicom, a ne znam gdje je ustvari pravi ulaz. Isto tako izlaz je tamo gdje sam ja došao, ulaz je jednosmjeran , a ko za kurach je baš taj smjer za Požegu i tamo moram ići. Tako da sam do prvog križanja vozio kontra smjerom no pazio sam i vozio polako. Jbg, drugi put ću razsvjetliti i tu enigmu. Na samom jezeru bilo je desetak kupača, što žena što djece. Lijepo uređeno, čisto, bistro jezero čovjek poželi piti iz njega. Navodno svake godine se pred sezonu čisti dno jezera.







Moguće je i kampirati uz samo jezero. Cijena je samo 20kn po šatoru. Super! Mislim da ću drugi puta doći na kamp i na više dana. Dozvoljeno je i roštiljati na ciglama. To mi se sviđa. Mislim da ću druge godine doći na par dana da se odmorim.



Sa samog jezera ima staza za posjet Ružica gradu.



Napustio sam jezero teškog srca i suznih očiju što nisam strpao i šator na motor. Ostao bi sigurno tu jednu noć na jezeru. Nakon što sam se popeo na vrh Papuka stao sam na vidikovac te fotkao par sličica no ipak sada kada ih pregledavam vidim da nije to to. Jedno je biti tamo, osjetiti miris šume, cvrkut ptica, naleti i poneki auto pa razbije tu idilu svojim zvukom motora i škripanjem guma u zavoju, a drugo je buljiti sada ispred ekrana u sliku. Definitivno fotografija može poslužiti samo za povrat sjećanja na neki izlet i mora se redovito konzumirati inače ta sjećanja s vremenom izblijede.





Stižem u Kutjevo. Meni je Kutjevačka graševina jabolja. Nekako mi najviše paše onaj posebni miris vina (smrad bi neko rekao) pa kada se napravi dobar hladni gemišt. Ono kad se zamagli čaša. Pa saspete to u grlo i uživate dok teče kroz grlo. Šteta što mi vrat nije ko u žirafe da uživam u tom osjećaju malo duže.



Dan grada, kirbaj, kirvaj je svetkovina sveca kojemu je posvećena župna crkva. Potražite ime toga sveca u katoličkom kalendaru pa znate datum kada su gosti u tom selu/mjestu. Pošto ste znanci, a slavonci drže do kumstva, prijateljstva i poznanstva nećete otići iz njihovog mjesta a da vas ne počaste i pogoste. Zamjerili bi vam da odbijete gostoprimstvo. Na stolu je raznoraznog jela i pića, a vrsti kolača više nego u slastičarnici. Bez vina i rakije nema pravog razgovora. Tako da na stolu uvijek mora biti puna boca vina, a domaćice stalno obilaze stol i paze da su pladnji puni. Pravilo je da znanci ostanu najviše dan i noć u gostima, a zatim idu kući. Tako da ne smetnete to sa uma jer nećete biti drugi puta pozvani u goste. Hihihiihi
Na ulicama mjesta možete za taj dan vidjeti vrtuljak te mnogobrojne štandove sa raznim stvarima. Tu su slatkiši, tradicionalna licitarska srca te igračke , odjeća i obuća. Kažu stari ljudi da je prije obavezno bio i jedan medo koji je plesao ali u novije vrijeme toga nema zbog zaštite životinja od takvog maltretiranja i mučenja.







Nakon Kutjeva i kolone hodočasnika koji su išli na misu, ja sam krenuo put Požege. U Požegi sam odabrao smjer Pleternica i na samom izlasku iz Požege u mjestu Derviš iznenadio se na cijeni kave te sam odlučio probati kakva je to kava za 3 kn.







Unutra je lijepo uređen lokal, ali nisam slikao zbog gostiju. Slikao sam izvana. Vani sam na Požeškom suncu i popio kavu koja je , mogu vam reći bila više nego izvrsna. Jaka , okrepljujuća i vidim da se ne štedi na dozeru. Unatoč tome što sam naručio produženu, ona je imala jačinu poput kratke kave i ne razvodni se. Dobra kava i savjetovao bi vam da što prije odete na tu kavu jer tko zna koliko će ta cijena biti i dali će birtija raditi. Nezaposlenost u Slavoniji osjeti se u birtijama i dućanima. Slab urod, loš otkup i sve ostalo ostavi trag na cijlom „hranidbenom lancu“.

Nakon noćenja zahvalio sam domaćinu uz pohvalu hrane, mekanog kreveta punog perja, gluhe noći u kojoj se ništa ne čuje , dobrog pića i svega ostalog. Naravno u goste nikad ne dolazite praznih ruku. Obavezno je barem vrećica keksi, bombona i kave, a dobro je uzeti i flašu pića. Ujutro vas dočeka obilan doručak pečena jaja, špek, šunka, a sve to zalijete sa rakijom, vinom il pivom već što volite. Naravno, prije svega ide kava.
Krećem dalje u smijeru Nove Gradiške.



Malo u Gradiški odmaram u parku i kalkuliram put.




Odmor u Sisku. Kava. Križanje za Petrinju i Sunju.



Povrat je preko Novske, Dubice i Siska u Zagreb.




Eto to je to. Pa do sljedećeg putovanja, uzdravlje!

zg_orahovacko jezero

EveryTrail - Find trail maps for California and beyond

kapela_zagreb

EveryTrail - Find the best hikes in California and beyond

Putovanja u 2012 (kliknite na naslov i link će vas odvesti na post)

1. Kružna vožnja po Hrvatskoj
2. Zaboravljena pruga Sisak-Karlovac
3. Skele na Savi
4. Gruntovec i Hrvatska pustinja
5.Dvorci Hrvatskog Zagorja (prekinuto putovanje)
6. Orahovačko jezero

Sunčan dan izmamio je na moje lice osmijeh. Razvukao sam usne od uha do uha kao malo dijete kada vidi čokoladu (obro ajde u današnje vrijeme, možda ipod ili xbox). Strčao sam dolje preskačući i po dve-tri stepenice. Što prije sam htio sjesti na motor pa je to rezultiralo dva-tri vračanja po dokumente, ključeve, kacigu i bubrežnjak.
Ooh! Kako prekrasan dan, ptice pjevaju: aleluja!
Na sebe stavih traper jaknu, maramu oko vrata i zapalih cigaretu. Dok je cigareta gorila motor se zagrijavao. Primijetio sam da malo drugačije radi. To mi je trebalo biti upozorenje da će biti hladno na motoru no ja od nestrpljenja nisam razmišljao o tom.
Dan je obećavao.


Odlučio sam preko Domovinskog mosta ući u Veliku Goricu. Čuo sam da je to skraćen put i opcija za budućnost.
Teško je bilo uslikati most. Trebalo se spustiti u njegovo podnožje. Blato je zaprljalo motor i gume. Usrao sam prekrasni krom. Kako ću sa tako prljavim motorom dalje?


Nakon mosta slijedim putokaze za Veliku Goricu i oni me dovode do ovoga



Zatvorena cesta. Toliko o putokazima. Rubnjaci su previsoki i u potrazi za nižim vračam se. Pronalazim nešto pa improviziram i prelazim. Da sam sa autom nebi tako mogao.



Nailazim na lokalnog biciklistu i žalim mu se. On mi odgovara da postoji put ali treba znati i ne obazirati se na putokaze. Nezna iz kojih razloga je cesta zatvorena. Signalizacija je postavljena, cesta završena i čudi se on i sam pa do neki dan nije bilo te ograde.
Iz VG slijedim cestu za Sisak i nakon Lekenika skrećem desno za Letovanić. Ako ste ušli u Žažinu ili došli na križanje za Petrinju onda ste profulali i morat ćete se vratiti.



Pokupsko je jedno od omiljenih destinacija vikendaša iz Zagreba. Ne mali broj ljudi kupilo je vikendice te uredili ih za vikend-odmor. Uglavnom se pokušao zadržati stari izgled drvenih kuća, ali ima i luksuznih vila. Mnogobrojni čamci vezani uz obalu potvrđuju ribolovnu-rekreaciju ovdašnjih ljudi.


Za vrijeme domovinskog rata Kupa je bila crta razgraničenja zaraćenih strana. Ponegdje ima zaostalih mina i minskih polja tako da treba biti oprezan kod šetanja šumovitim i nepreglednim dijelovima.
Zemunica-osmatračnica. Spomenik na Domovinski rat.




Dolazim do prvog mosta preko Kupe u mjestu Pokupska Slatina.


Dolazim u Pokupsko koje je važno čvorište cesta Gorica-Glina Sisak-Karlovac. U samom centru smješten je dućan, benzinska , autobusna stanica te birtije za odmor i okrjepu . Tu je i crkva sa zidom kao u neke tvrđave. Crkva je to izgrađena bogatim baroknim detaljima i uređenim parkom. Vrijedno pogledati.








Često stajanje i potreba za uriniranjem upozorilo me je na blagu prehladu. Počeo mi je i nos curiti tako da su mi se nosne tekućine slijevale u brkove. Koliko god ja vukao to ono je sve više i više isticalo van. Jbg. Prehladio sam se. Očito. Stao sam na proplanak da se malo ugrijem.






Nastavljam dalje uz laganu drhtavicu. Nije mi više do vožnje. Baš je glupo što se nisam toplije obukao. Dolazim do drugog mosta Lasinje-Pisarovina.



Birtija koja je bila puna za vrijeme rata i dobro je poslovala.




Stari, oštečeni pogoni Jamnice. Pored njih su novosagrađeni.



Dolazak u Karlovac, a sa lijeve strane Kupa.



Krećem desno za Zagreb i bez zaustavljanja stižem u svoj dom, a moj dom je tamo u predgraču od centra prema zapadu. Moj topli dom me čeka i čaj sa puno ruma. Topli krevet i tv
aa-pciha! aa-pciha!

kupa

EveryTrail - Find trail maps for California and beyond

odlično
vidi se da si bio malo smrznut
vožnja je kao planinarenje - uvijek uzmi još jedan đemper... a jakna - bez nje ne idem nikud van grada...
svejedno, odlično iskustvo i lijepa vožnja

Zagreb-Zavižan (zwei tage)

„tiho, o tiho govori mi jesen, šuštanjem lišća i šapatom kiše…“
„stigla je jesen obojila lišće, hladna su jutra česte su kiše…“
Crvena, žuta, smeđa, zelena i tamno siva boje su koje svake godine ispunjavaju jesen. Najinspirativnije godišnje doba . Obojano svim bojama donosi nam i puno plodova. Vesele se i stari i mladi. Vesele se alkoholičari i trubači. Zato obucite se u šarene boje i krenite u istraživanje jeseni sa svojim motorom.
Zrake sunca pojačane prozorskim staklom pekle su mi lice. Okrenem glavu no prži mi mali mozak. Pokrijem glavu jastukom no osjećam zrake kako prodiru kroz jastuk. Grije me. `Bem te, e baš moram ustati. Pa dobro. Stavljam vodu za kavu. Češem jaja na putu do wc-a. Češem jaja na putu do kupaone. Češem jaja na izlazu. Uglavnom češem jaja dok se ne razbudim, a to traje jedno sat vremena. Valjda su mi zato i sve gače poderane tu negdje oko jaja, od pretjeranog češanja. Žene bi se takođe češale da imaju jaja. Kako god bilo nakon kave, češanja i mentalnih priprema krenem ja na vožnju motorom. Otvorim vrata kuće, a hladan zrak sunu u moja pluća te me onako malo ošamuti. Brrrr, vratih se unutra pa obučem još jednu majcu. Zlu netrebalo. Za Karlovac, normalno, idem preko Pisarovine. To je postala moja obavezna ruta. Remetinec, lijevo za Brezovicu, Hudi Bitek, Pisarovina pa uz Kupu u Karlovac. Izlazak na ulicu drvoreda u Karlovcu, ul.Banija.



Pratim putokaze Split, Plitvička jezera. Nije teško. Full natočen odlučujem ne stati prije Slunja. 100km razbuđivanja. Dolazim u Rastoke. Biser Slunja – vodeničarskonaselje Rastoke. Nastalo je igrom prirode koja zeleno-modre vode Slunjčice preljeva preko sedrenih stijena u Koranu stvarajući mnoštvo slapova, brzaca i jezerca. Prije 300 godina u tom bogatstvu hridi i otočića nastalo je mlinarsko naselje.




Još se nisam razbudio. Izletio sam sa nadvožnjaka pred Slunjom odmah nakon Rastoka i prešao na kontra stranu. Srećom nije bilo gužve tako da sam jedini auto na mostu izbjegao i zaustavio se pred rubnjakom. Uspio sam stati. Nisam se razbudio, bočni vjetar il nešto treće , neznam. Odlučio sam sjesti i još se malo razbuditi, popiti kavu te onda nastaviti dalje. Misli su me vračale na nemili događaj. Opasno! Moraču malo opreznije. Stižem u Slunj. Produžena, 6kn, velika šalica.



Krećem dalje. Ostali dio puta prolazim bez incidenata. Nakon Plitvica kod AC Borje skrećem desno. Piš pauza, slikam i krećem dalje.





Cesta kojom se krećem dalje. Miris borovine i cesta samo za mene. Dičeš bolje.




U mjestu Švica sa lijeve strane nalazi se jezero. Pokraj ceste oznake žaba. Pomislio sam da je neko to uzgajalište žaba il tako nešto pa sam sišao dolje do jezera da izvidim. Nisam bio svjestan kuda će me ljudska znatiželja odvesti. Nešto se tu i gradi, uređuje se okolina jezera. Trasiraju se šetnice i dodatni objekti. Malo sam poslikao.




Nije prošlo puno, a iza mene nadolazi neki zvuk motora. Okrenem se u tom smjeru kad ono quad. Čovjek srednje visine, vitak i čvrste građe. Snažno drži upravljač quada i upravlja sa njim te sa nekom lakoćom savladava izbočine i prepreke. Prelazi kanal, propinje se u zavoju na dva kotača. U njegovim rukama ovaj quad izgleda poput umjetničkog predmeta. Izvodi sa njim vlastitu skladbu 4. Stavak u D-duru . Divno ga za gledati. Pravi majstor, vidi se to odmah.
-dobar dan, šta radiš tu?-upita me onako na brzinu
U prvi tren pomislih da sam povredio privatan posjed te se baš htjedoh ispričati , ali me on ponovo prekine.
-ajde kad završiš slikanje, vidiš onu bijelu kuću?-pokaže rukom u smjeru dvokatnice , bijele fasade- e tamo dođi na rakijicu.
Okrene se na quadu kao da je to neka dječja igračka i ode u smjeru kuće. Usta poluotvorenih baš da bi nešto progovorio ispratim ga pogledom i bacim još par fotki te se uputim i ja u smjeru bijele kuće.
Iza kuće u hladovini vinove loze i jabuke napravljena klupčica za odmor. Pogled se pruža na okolni krajolik. Brežuljci prekriveni zelenilom. Prava idila. Franjo je rakiju pripremio i ja odaberem mjesto sa pogledom na prirodu. Kuća mi iza leđa.

Nakon malo upoznavanja idem u Franjinu radionu te malo gledam što sve Franjo ima. Franjo je zagriženi biker. Vozi enduro, a šta drugo za taj kraj. Penje se svakodnevno sa motorom po okolnim brdima. Gledamo radionu i Franjin vozni park. Priča mi o nedavnim doživljajima. Kako je „brao gljive“ to je popularni izraz kada se stmoglavite niz padinu. Nije imao protektore i tijelo mu se već naviklo na udarce. Bilo je to juče, a evo danas ga ništa ne boli.








Ubrzo nam se još ljudi pridružuje. Bikeri, namirišali rakiju. Tu je Drago sa majcom moto-susret Otočac 2011. Nakon malo priče ispada da smo ja i Drago u nekom daljnem rodu. Ne pitajte kojem, ali ispostavilo se tako. Linija po nekoj mojoj tetki, a njegovom bratiću i sada on u vezi sa mojim tetkom i šta ti ja znam. Neka djeca i sve to. Uglavnom znamo iste ljude itd itd. Zarakijali pa se zapričali. Onda ti evo jednog lika Loki. Ima tv kanal http://www.tvloki.com/ Pa mi kaze da tamo mogu vidjeti snimke onoga što oni pričaju, a pričaju dogodovštine. Slabo pratim jer u šiframa imaju staze kojima su dali imena, a za motore imaju nazive „koza“ i šta ti ja znam. Pa se ja provalio u priči da je čovjek jeftino dao motor za kozu, a u stvari motor zovu koza i jbg. Malo rakije, malo neupučenosti i evo ti ga na. Odjednom će Loki meni: - ti si meni nešto strašno poznat?-
-A baš sam ja to za tebe htio reći-odgovorim
No na kraju nismo uspijeli otkriti od kuda se znamo. Uglavnom dobro se znamo.
Da ne duljim previše uglavnom mi usput ispričali priču kako je nagibni vlak udario motor i motorista ostao živ, pa pobjegao. Policija ga tražila sedam dana po selu. Bilo sve u svemu zanimljivo.
Rekli su da pozovem svoje dečke iz Zagreba pa da dođemo na slaninu. Ako imate endure bilo bi dobro da odete tamo, savladate D1 stazu, a na vrhu se peče slanina. Ja sam već gledao endure po oglasu i mogao bi kupiti neki od 450ccm za 10000kn. Žao mi prodat ovoga pa ću štedjeti za endura. Drugi put kod Franje i društva na enduru pa na D1. Hehehehehe



Dalje nastavljam prema Zavižanu i Velebitu.



Lijevo Zavižan, desno svetište i vidikovac.


Nacionalni park Sjeverni Velebit proglašen je 1999 godine zbog izrazite raznolikosti krškim fenomenom, bogatstva živog svijeta i iznimnih prirodnih ljepota na relativno malom prostoru. U mjestu Krasnom imate dućan, pekaru a možete uzeti i cofi2go i to sve na jednom mjestu. Pa čak možete i popiti to sve ispred dućana ispod sjenice okruženi planinama. Imate prvi šumarki muzej koji je otvoren 2005-te na 240-tu obljetnicu postojanja šumarije Krasno. 300 eksponata će vas ostaviti bez daha.




Dalje se ide samo pješke. Do planinarskog doma Zavižan s noge na nogu.

Uz glavni put pase stado konja. Mogu se uz naknadu jahati. Ja imam što za jahati.



Gdje su konji tu su i „mine“. Oprezno i gledajte ispred sebe , a ne ko neka blesa u nebesa.



Mala crkvica na brdašcu.


Pa malo krajolika


Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, a najpoznatija je Premužićeva staza, koja prolazi kroz najljepše i najzanimljivije dijelove. S planinskih vrhunaca pruža se prekrasan pogled na Jadransko more i otoke te na Ličko zaleđe.

Premužićeva staza













Nakon 10-minuta hoda osjetih strašan umor u nogama i žeđ na usnama. Odlučih ne iscrpljivati svoje noge i ne nabijati žuljeve. Zapravo su mi misli stalno lutale na planinarski dom i hladno pivo pa sam odlučio vratiti se natrag.

Evo opet konja, čudno me gledaju



Ovaj mi je nešto čudan. Izgleda mi ko magarac, a previsok mi za magarca. Biče neka mutacija, neznam.



Nećete vjerovati, kuhaju običnu kavu. Nema espreso.


To mi ustvari i paše, a pivo baš ono koje pijem i zbog kojeg idem u rock kafe „krivi put“


Pitam gazdu kako me vrijeme čeka?


Pa pogled za 5

Pa jebemte, ali mora se nazad. Taman sam se namjestio kad zvoni mobitel da je vrijeme za pokret. Zapravo sam namjestio alarme tako da me podsjete kada je vrijeme za koji dio rute. Sve je isplanirano i ide po planu. Sljedeće odredište je svetište Majke Božje (17.st). „Sveta gora nakićena zvonima ispod zvijezda“ sa vidikovacem.
To je posebno mjestu prvenstveno za meditaciju i susret s vlastitim bićem. Pa za mene nezaobilazno kao takvo. Mir i ljepota prirode potcrtavaju tu duhovnu crtu.






Nakon duhovnog pročišćenja uz molitve ljubavi i mira među ljudima. Te želje da prevlada ljudskost i razum u svima nama. Briga za naše bližnje koji tu pomoć trebaju a i one malo dalje te zahvala na životu koji mi je dan i kojeg cijenim više od svega. Eto i vama koji čitate ovo želim zdravlja i veselja pa i onima koji ne čitaju. Peace!
Krećem dalje. Susret sa poznatim travarom Đoletom. Zapravo Đole travar je visoko obrazovani čovjek, 2-3 fakulteta, visoko pozicioniran u društvu, a kasnije poduzetnik i menadžer te djelatnik ministarstva pravosuđa i sve to taj čovjek odbacuje. Sav taj lagodan život te odlazi u prirodu i bavi se travama. Skuplja trave, suši ih. Radi čajeve, kreme, masti i razne preparate. Bavi se akupresurom i na ostale načine pomaže svojim bližnjima. Vrlo zanimljiv čovjek, a iz njegove lule dimi se dim ali ne duhana već ljekovitog bilja. On je na Plitvicama, radi kao pkv radnik. Održava drvene mostove i staze. Vitak je to mišićav čovjek 50-tak godina, a zadnjih 15 godina izgleda isto. Plavkastih očiju sa malom bradicom i uvjek u čvrstom stavu. Nikada ga nisam mogao izbaciti iz centra. Uvijek je čvrsto ostao na zemlji. Zapravo je on i poznavatelj nekih borilačkih vještina koje mu je predajom preneo njegov učitelj legionar i sada pokojni Tunja.
Lutajući plitvicama uglavnom smo uživali u noćnoj tišini i tiho smo razgovarali. On staze zna napamet i upozorava me na svaku granu ili stepenicu. Pokazuje neke stvari u noći mada ih ja nevidim jasno mi opisuje i ja ih zamišljam. Zapravo radi po cijeli dan i noć je jedino vrijeme kada ga se može uhvatiti.





Dok smo šetali po mraku N.P.Plitice salijetale su nas kojekakve spodobe i plašile nas. Ja sam se strašno uplašio te sam se i par puta morao umiti u vodi da dođem sebi.







Hehehehehe, šalim se. To sam ja osvijetljen sa noćnom lampom. Travar Đole se nije htio slikati i kaže da slikanje oduzima tjelesnu energiju. Pa sada ko voli nek izvoli. Ja se slikam i dalje, ali malo manje moram priznati.
Prespavao sam u njegovoj sobi koja je puna trava. Zatvorio sam njegov prozor jer mi je bilo hladno no to nije bila dobra ideja. Ujutro me je jedva probudio . Bio sam omamljen svim tim travama tako da sam pio liker od gloga, liker od kadulje, ulje gospine trave. Potego sam i obične rakije, popio kavu. Namazao svinjske masti na kruh. To mi je Đole dao i rekao je da dan mora započeti sa jako kaloričnim obrokom. Doručak pojedi sam, ručak podijeli sa prijateljem, a večeru daj neprijatelju.
Krečem dalje , a cilj mi je Brinje i stari grad Sokolac. Sokolac, spomenik nulte kategorije i jedan od najljepših spomenika srednjovjekovlja, u povijesnim izvorima se prvi put spominje u 14. Stoljeću. Zbog nadolazeće turske opasnosti, Frankopani su u 16. stoljeću ustupili Brinje kralju koji u njega smješta stalnu vojnu posadu. Iako je Brinje nekoliko puta ugrozila turska vojska, ono nikad nije bilo osvojeno. Stari grad se smjestio na malom uzvišenju u samom središtu Brinja te svojim izdignutim položajem i zanimljivim volumenima dvorske kapele i ulazne kule oduvijek privlači turiste i prolaznike. Stari grad Sokolac sa svojom iznimnom kulturno-povijesnom vrijednosti i prepoznatljivosti čini glavnu okosnicu turističkog predstavljanja Brinja i njegov je zaštitni znak.




Motor ostavljam pokraj ceste


U prolazu nailazim na zanimljivu spravu „sjekač drva“

Penjem se dalje prema zidinama Sokolca




Malo vidikovca, malo grada. Uglavnom slike vam dočaravaju lutanje moga pogleda.









U Oštarijama kod autopraone skrećem desno za Dugu Resu i Karlovac.



Stižem u Tounj. Zašto?! Pa zbog najatraktivnijeg spomenika, 12-metarskog DVOKATNOG mosta.






Ovo se isto nalazi u blizini mosta, ali neznam što predstavlja.



Ovo je moj motor i zalazak sunca. Vrijeme je da požurim kući. Inače mi ostaje solucija spavanja na drugom katu mosta 2 soba desno. Hehehe





Stižem u Donji Zvečaj , a pratim tok rijeke Mrežnice. Baš su mi noge toliko uskuhale da sam poželio malo ih namočiti u hladnu vodu tek toliko da mi procirkulira krv u venama. Prelazim prugu.



Kuća u obliku broda. Slično sam vidio ove godine kod mjesta Cista Prova. Dole na jugu. Čini mi se.



Nažalost ulica koja vodi do mrežnice slobodna je za prolaz samo stanarima. Motorom sam malo se provezao tek da ju vidim.
Uz Mrežnicu su smještene atraktivne kuće za odmor.




Evo ona kuća brod sa druge strane. Krma ili pramac. Nisam siguran.



Nastavljam dalje u smjeru Karlovca. Goriva imam i ne namjeravam se zaustavljati prije Desinca. Zašto!? Pa zaustaviću se kod nekadašnje gostione „Dobroj Mamici“, a da vas sada ne davim pričama iz te gostione nema smisla. Uglavnom nešto legendarno što se nadaleko i naširoko čulo i pričalo.



Eto stigao ja kući. Živ i zdrav. Hvala dragom Bogu.



Nisam se niti jednom slikao, baš šteta, a imam nove tenisice i naravno majicu cro-choper foruma. Nesmijem drugi puta zaboraviti. Ne-ne nikako.
Ajd živili! Hik! Hik!

Putovanja u 2012 (kliknite na naslov i link će vas odvesti na post)