keewaj, ja i putovanja

zdravko je napisao/la:

Ovaj mi je nešto čudan. Izgleda mi ko magarac, a previsok mi za magarca. Biče neka mutacija, neznam.

to je mazga ili mula ne znam tacno kako ih kod vas zovete kad je tata magarac a mama kobila (hibrid)

a putopis ti je zakon

da, da mula je to. hehehe

odlično

eee, da sam mogao ići...
a gdje iskopaš sve te likove...

Jack je napisao/la:

odlično

eee, da sam mogao ići...
a gdje iskopaš sve te likove...

sami dolaze. Ljepe se na mene go muhe na
ocu reci privlacim ih ko magnet zeljezo.

Deckardcain je napisao/la:

... napokon odvoji vrijeme i pročitao zadnje putopise
smatram da se u 2012. ne treba tražiti najputopis, nagrada ide automatski tebi

...da li bi se kad odlučio povesti ekipu s foruma na jednu slični đir?
da se pribilježim

apsolutno, uopce nije upitno.
Turu sam zamislio ovako
Prvo se napravi popis zainteresiranih:
1.
2.
3.
4.
...

Krece se iz Zagreba u smjeru sljedeceg predbiljezenog. Njega se pokupi u njegovom mjestu. Krecemo dalje do sljedeceg clana i tako napravimo krug. U jednom trenutku imamo max broj bikera. Ljudi nas vec prema svojim slobodnim danima napustaju ili nas sljede i dalje. Razvozimo ih sve i ispracujemo. Spavamo u satorima na mjestima gdje je to moguce besplatno (sume, livade, pasnjaci). Jelo je zapeceni grah, pečene kobasice itd. Sve sa logorske vatre. Dobro je imati i gitaristu pa pjevamo i opijamo se uz domacu sljivu il tropicu. Uglavnom druzenje u vremenu cirka 5-7 dana. Ljetno doba kada su godisnji odmori.
Strogo zabranjeno koristenje interneta. Mobitel samo u nuznoim situacija inace je iskljucen.
Za logor se motori postavljaju u krug kao kaubojska kola. U sredini je logorska vatra. Daleko od nekog mjesta.
-prepricavanje dozivljaja iz mladosti ili nekih zanimljivih anegdota
-mogucnost snimanja kamerom, ako se slozimo svi. Kasnije se dijeli dvd-video kao uspomena. Snimci sa rute, logorovanje itd

eto o tome ti ja sanjam

Plan je super. Ako primate i nove članove foruma u ekipu predbilježi i mene iako jako loše sviram.

opasne igre igraš, prijatelju
nadam se da ti admini neće malo stati na rep za ovakove prijedloge

pazi, ti drugim riječimo predlažeš nešto što je totalno zabavno i u čemu bi svi uživali...
i kada bi nas cure / žene pitale što planiramo raditi sljedećih tjedan dana morali bi im reći ' paaa, planiramo se voziti od jednog do drugog mjesta, onako skoro pa bez cilja, ponekad i u krug... i skupljati frendove bikere i to sve sa ciljem da se što više vozimo a predvečer postavimo kamp kako bi se mogli u miru opijati '



predbilježi me

Jack je napisao/la:

predbilježi me

sorry kaj ti to moram reči , ali... ti nemaš motor!!!

Ako se dakle to namjerava napravit za ljetne praznike onda definitivno ))))))+1(((((((.

Još ako to bude tamo 7.-8.mjesec, ma KO BOH!! Žena je tako i tako rekla da joj je dosta da svaki put kad ide samnom se ne družim nešto puno sa ostalima pa me pušta samog na okupljanja sve više i više - ja reko "položi, kupi motor i idemo oboje"

Obavezno, nisam se sa polovicom ljudi dole(Vodice) POŠTENO upoznao i popričao.

Lars_Viking je napisao/la:

Ako se dakle to namjerava napravit za ljetne praznike onda definitivno ))))))+1(((((((.

Još ako to bude tamo 7.-8.mjesec, ma KO BOH!! Žena je tako i tako rekla da joj je dosta da svaki put kad ide samnom se ne družim nešto puno sa ostalima pa me pušta samog na okupljanja sve više i više - ja reko "položi, kupi motor i idemo oboje"

Obavezno, nisam se sa polovicom ljudi dole(Vodice) POŠTENO upoznao i popričao.

možda bi bilo zgodno da se ovakva tura vozi tjedan prije Dalmatine , tj. da se vozi par dana prema Vodicama i sve kulminira na Dalmatini

zašto da ne! Sve je stvar dogovora. Sve su opcije otvorene, a mi ih trebamo samo odabrat.

Kunki je napisao/la:

Jack je napisao/la:

predbilježi me

sorry kaj ti to moram reči , ali... ti nemaš motor!!!

da, imaš pravo...
svako toliko se pojavi nada da će se to promjeniti, ali ipak... imaš pravo

prst gore pa te mozda netko i poveze

NEOBIČNO KAMENJE

Po ko zna koji put motor sam probudio iz zimskog sna. Nikako da ga ostavim na miru, a zaslužio je nakon ovoga ljeta jedan dobar san do svibnja. No zraci sunca što su obećavali lijep dan probudili su u mojem dupetu nekog crva koji mi nije dao mira. Jutarnja kava i pogled kroz prozor. Baš ispod moga prozora glavni je put kojim morate proći ako želite dalje u grad. Ne stanujem visoko. Ženoidi. Bića sa druge planete. Nemožeš bez njih, a sa njima ti još teže. Osuđen na smrt u mukama.

https://youtu.be/GEu09Qt3AB0
Dobro. Kava je isrkana, 5 cigara je popušeno. Sada još malo da proradi kava u želucu pa da svoje brodove pošaljem da putuju Savom. Eto i to je gotovo. Krećem na put. Palim svoju pilu. Malo dodajem gas tek da skrenem poglede prolaznika. Definitivno moja ruta za put u Slavoniju je Zagreb-Sisak-Popovača. Nakon Velike Gorice ulazim u Turopolje. Vellika Gorica-Sisak. Cesta više nego dobra. Na toj cesti ističe se mjesto Lekenik po centru, crkvi i kafiću „Lekenik“ te vrlo ljubaznim i vrlo uslužnim djelatnicama kojima često zna ispasti šalica ili čaša iz ruke. Dolazim na raskrižje za Petrinju i neznam ni sam iz kojeg razloga i što mi je bilo u glavi ali skrenuo sam za Petrinju. Provozao sam se malo centrom. Pogledao novo asfaltiranu cestu te krenuo u Taborište. Zapravo tamo mi je jedan frend pa reko ajd nisam ga vidio dugi niz mjeseci pa da popijemo kavu. Inače ima curu koja odlično zna skuhati kavu, a i dobro ju zasladi. Imam osjećaj da sam jeo karamele poslije njene kave.
Nažalost to sam jutro ostao bez svoje druge kave. Il me vidio kroz prozor pa nije htio otvoriti ili se ubio alkoholom. Nema što drugo biti.

Vraćam se prema Sisku te nastavljam u smjeru Popovače. Na cesti Sisak-Popovača, a odlična je cesta, obavezno stanem na kavu u „Goranu“ gdje je takođe ljubazno osoblje, ali razlika je što u toj birtiji pozdravljaju ljudi jedni druge. Pa tako i mene pozdrave, zažele sretan put il pitaju onako nešto nevezano tek da progovore koju. Domaća atmosfera.


E tu na toj cesti ja sam odlučio istražiti prečicu koja će mi uštedjeti km i goriva. Dakle, radi se o ovome.



Stružec-Osekovo-Gračenica pa dalje za Kutinu. Izbjegnem Popovaču. Uvijek kad mi neko spomene Popovaču ja se sjetim neuropsihijatrijske bolnice u Popovači. Neznam zašto, Popovača je divan gradić. Smješten u blizini Lonjskog polja i poznate su brojne manifestacije koje se održavaju tokom godine. Siječanj je mjesec za obilježavanje početka radova u vinogradu, Veljača prolazi pod nazivom „ples na rubu močvare“. Ples i pjesma te vino u potocima na rubu močvara Lonjskog polja. Ozujak vam je tradicionalni PUK , ne to nije PIN i PUK vase sim kartice to je Popovački Urnebesni Karneval. Manifestacija je to nagrađivanja najluđe maske. Sve to prati vino moslavine. Da se ne ceka dugo do travnja ubacuje se dječji fašnik u Popovači. Travanja je mjesec obiljezavanja Uskrsa uz ribice i vino. Više vino nego ribice. Tu je i manifestacija i moslavačko proljeće te PUP, prolječe u Popovači. Dvije manifestacije koje se vežu jedna na drugu te ispune vam cijeli mjesec. Lipanjski susreti, Antunovo u Popovači te Dan opčine , Alojzijevo u Popovači, Ivanje u gornjoj Jelenskoj odvešće vas skroz do srpnja. Sveta Ana u Osekovu, zlatni glas moslavine u Strušcu , Konjički maraton arapskih konja, Marijanski susreti u Potoku itd itd i sve to moći moslavačko vinogorje. Naravno da nakon takvih mjeseci ne preostaje vam drugo nego uzeti apartman u dvorcu Erdödy u kojima je smještena Neuropsihijatrijska bolnica „Dr. Ivan Barbot" pružiće vam oporavak nakon svega toga.
Dobro , dismo stali? Aha! Prečica. Da, prečica baš i nije bila dobra zbog zakrpa na asfaltu i lošije ceste. Drugi puta izabirem ipak manifestacije u Popovači i zimer frei. Nemožete se izgubiti. Cesta vas vodi samo u jednom smjeru i ne možete zalutati. Evo jedan detalj tek da ste sigurni da idete u dobrom smjeru. Prelazak preko uskog mosta sa znakom :“prednost prolaza prema vozilima iz suprotnog smjera“

Nakon toga nailazite na prijelaz ceste preko željezničke pruge bez branika ili polubranika uz naravno obavezno zaustavljanje.



Banova Jaruga, križanje i most preko rijeke Pakre.




Prije samog ulaska u Novsku imamo križanje na kojem možemo poći lijevo za Lipik i Pakrac. Skrećem lijevo i trčim u zagrljaj Psunju i Papuku. Vozeći tako cestom i prateći zavoje te uživajući u šumovitom kraju, svježini i nadasve slabom prometu. Kao da je cesta sva moja i odjednom me zapljusne nekakav topli val zraka. Povjetarac koji mi zagrije leđnu moždinu, kroz rukave prema pazuhu pa me poškaklja i izleti van ispod jakne. Da bio je to zrak Slavonije, točnije selo Korite je prvo selo Slavonije. Lipik , Pakrac pa uz rijeku Pakru u Kusonje. Branešci , izvor rijeke Pakre. Idem dalje u smjeru Kamenskog. No ni to nije moj cilj. Moj cilj je selo Orljavac, selo gdje izvire rijeka Orljava. U rijeku Orljavu ulijevaju se sve vode gorskih potoka što okružuju Požešku kotlinu. Dužina toka joj je 89km. Fantastično! Eto! Otkrio sam te gdje se rađaš, rijeko Orljavo. Sad te imam sad te znam.
Most preko Orljave


Prije samog željeznog mosta preko Orljave
puteljak mali nadzire a vodi vas dole, u šipražje. Kao da nema ničega sem polja i šume. Put je makadam i obrasto je korovom te sakriven raslinjem i granama sa obližnjih drveća. Sakriva misteriju koju sam tražio. Malo ljudi za to zna, ali eto sticajem okolnosti u samrtnom hropcu starca koji je zadnjim dahom na moje uho ispustio glas: - Vranić –
Dugo sam pokušao odgonetnuti što ta riječ znači, dali je mislio na konje vrane il prezime možda čak. No slučajnosti nema znao sam tad i otkrio u starim kartama da selo se to nekad zvalo. Vranić selo. Vijek se sela proteže u duboku povijest ja bi rekao i do samog Panonskog mora. Sada je to selo potpuno pusto i napušteno. Nigdje žive duše, a gle čuda svi stanovnici sela pomorci su po zanimanju. Reko bi neko : slučajnost. No ja se nebi složio. Mislim da im je u genima ostalo more i jednostavno ih vuklo na brodove i sinje more. Na krauj sela puta dalje nema. Još vozim 500m a onda izlazim na čistinu i ovo:






Parkiram motor, skinem jaknu te odlučim istražiti mjesto. Ljudi ovo je raj za odmor bikera. Pijesak, okruženi sa jedne strane planinom od pijeska, a sa druge strane puca pogled na Požešku kotlinu.
Na ovom mjestu rađaju se okrugli kamenčići. Majke veliko kamenje, nose svoju djecu na leđima





Kasnije ih otpuste sa svojih leđa i kamenje se otkotrlja i onda samo raste , raste i raste.
Okruglo kamenje koje sam skupio okolo po podu:



„U čemu je kvaka?“-pitate se vi –„i čemu sve ovo?“
Ako dovoljno kamenja prikupite i to samo pozitivno nabijenih, te strpate u džep stvoriti ćete silu oko svojeg tijela koja će vas podići nekih 20-30cm od tla. Levitirat ćete. Evo ovako:



Motor sam ostavio i kao dobar kauboj što pokrije svoga konja pokrivačem tako sam i ja svoga pokrio da mi se ne prehladi. Nije dobro znojan biti na vjetru, jelda?



Ja sam se malo prosmucao po okolini i sakupio kamenja za ponesti sa sobom u Zagreb. Imao sam ideju da levitiram po Zagrebu.
Nekome je pregorila žarulja.


Vratio sam se po motor i bio sam siguran da sam ga ostavio lijevo od bagera:



No sada kada sam se spremao za odlazak našao sam ga desno od bagera:



Zanimljivo! Mislim da je i to jedan od razloga zašto je selo napušteno. Možete si zamisliti kako ostavite auto pred kućom , a ujutro ga nađete na kraju sela.
Krećem prema Požegi i prolazim kroz selo Orljavac
Selo Orljavac




Zanimljivo da crkva ima isto kućni broj. Jedino ako nema više crkava u selu onda bi bilo logično, ali ovako mi se učinilo čudno pa sam slikao crkvu sa kućnim brojem.

Prolazim kroz Požegu. U Dervišagi pijem kavu koja je još uvijek 3 kn (pisao sam o tome prošli put). Pleternica te pratim tok rijeke Orljave. Bolju cestu nisam vidio za voziti motor. Cesta Pleternica-Nova Kapela. Fenomenalno! Kažu ljudi da je do nedavno bila prava strava od ceste, a eto sada da su je popravili, tj. Novu asfaltirali. Ožednio sam i zaustavljam se u jednom selu da okrijepim dušu i tijelo. Pred dućanom uvijek se ima zanimljivosti. Nažalost dućan je zatvoren. Prolazi čovjek na biciklu i ja ga zaustavljam. Pitam ga za najbližu birtiju, a on me zove kući na pivo. Pokazuje mi svoj motor. Enduro honda. Kaže da se vozi često po obroncima Dilja, Papuka i Krndije. Pitam ga da nema možda domaće rakije, šljive. Radije bi popio šljivu nego pivo. Ushićen odlazi u kuću i donosi mi rakiju sa kruškom u flaši. Melem za moje nepce. Uživam u nektaru što mi je dan. Točim si sam bez imalo srama. Kada se flaša prepolovila usporavam. Te lagano uz priče iz davnina ostavljam čovjeku prekrivenu kruškicu rakijom. Nisam htio iz pristojnosti da mu kruškica ostane na suhom. Nema smisla.
Čovjek mi se povjerava da je imao bliski susret sa đavlom. Da dobro ste čuli, đavlom. Pitam ga kako izgleda i dali je onakav kako ljudi pričaju i kako ga crtaju. Nije, nije takav. Zapravo od pasa prema glavi je žut , a ne kako ljudi govore da je crn. Tako otkad je imao susret sa đavlom , stoka mu je nešto osakaćena pa mu se liježu pilići bez nogu, ali su strašno umiljate mu životinje i jedu iz ruke. Evo slike kokice.





U selu mu nevjeruju. No ja mu vjerujem svaku riječ. U razgovoru mi je bacio neku bubu u uho.
Svaki put spremam motor u garažu. Ako želite krenuti na neki dalji put morate krenuti ranije, a ujutro rano je magla koja smeta jer se kondenzira na viziru i zamućuje pogled. Ujutro je hladno za noge, a pogotovo za koljena. No ako vidim na prognozi da će biti lijepo vrijeme otići ću i provjeriti informacije koje sam dobio. Želim otići na ostatke panonskog mora jer sam saznao da još ima sirena, a žarko me zanima kako sirena širi noge. U jednom starom mlinu na rijeci Orljavi vile noću dolaze prati rublje, a kažu ljudi da je seks sa vilom najbolji seks i treća stvar u jednom selu na potezu između Djedine Rijeke i Slobodne Vlasti na neobičan način nestaje stoka ili ju rastrganu pronalaze sljedećeg dana. Misterija nije razotkrivena no pričaju seljaci da se radi o vampirici. Za noći punog mjeseca pojavljuje se preljepa vampirica i luta šumama i proplancima. Čuo sam da vampirice puše najbolje. Da nema bolje pušione pa eto ako Bog da lijepo vrijeme za tjedan dva ode ja to istražiti pa vam javim kako sam prošao.

I još da vam kažem za kamenje. Ne funkcionira u Zagrebu, kao ni sve što donesete iz Slavonije nema isti okus. Vjerojatno klima, okolina, ugodno društvo domaćina i ukućana te opuštajuća atmosfera vas odvodi u bajkovit dan. Opuštajuće i smirujuće. Dolaskom u Zagreb gube se sve čarolije kao pepeljuga poslije ponoći

zagreb_Vranic

...dobrodošao u Slavoniju, mi ovdje malo malo pa levitiramo ali ne zbog kamenja...

Hoće li i ove godine bit nagrada za najbolji putopis i zašto će ju baš Zdravko osvojiti ?...

:queen:

sve me strah posjetiti Feričance



nakon ovoga bi mogao preletjeti Papuk cijeli

Zdravko lud si,a putopis ko i inace jos ludji

zdravko je napisao/la:

apsolutno, uopce nije upitno.
Turu sam zamislio ovako
Prvo se napravi popis zainteresiranih:
1.
2.
3.
4.
...

Krece se iz Zagreba u smjeru sljedeceg predbiljezenog. Njega se pokupi u njegovom mjestu. Krecemo dalje do sljedeceg clana i tako napravimo krug. U jednom trenutku imamo max broj bikera. Ljudi nas vec prema svojim slobodnim danima napustaju ili nas sljede i dalje. Razvozimo ih sve i ispracujemo. Spavamo u satorima na mjestima gdje je to moguce besplatno (sume, livade, pasnjaci). Jelo je zapeceni grah, pečene kobasice itd. Sve sa logorske vatre. Dobro je imati i gitaristu pa pjevamo i opijamo se uz domacu sljivu il tropicu. Uglavnom druzenje u vremenu cirka 5-7 dana. Ljetno doba kada su godisnji odmori.
Strogo zabranjeno koristenje interneta. Mobitel samo u nuznoim situacija inace je iskljucen.
Za logor se motori postavljaju u krug kao kaubojska kola. U sredini je logorska vatra. Daleko od nekog mjesta.
-prepricavanje dozivljaja iz mladosti ili nekih zanimljivih anegdota
-mogucnost snimanja kamerom, ako se slozimo svi. Kasnije se dijeli dvd-video kao uspomena. Snimci sa rute, logorovanje itd

eto o tome ti ja sanjam

do jaja
i nazad

vidim zainteresiranih ima za kruznu voznju. Spavanje po napustenim mlinovima, kućama i proplancima. Hrana, ko što ulovi. Na kraju svi završavamo na Dalmatini pa prepričavamo doživljaje.


evo i kratkog sadrzaja ovogodisnjih zanimljivijih putovanja. Samo kliknes na link i odvede te na post. Bliži se zima i upitna su daljna putovanja. Možda još2-3 al nisam siguran. Izdvajao sam samo zanimljivija i dokumentro ih, koliko sam mogao. Nekad sam zaboravio uključiti track, a nekada sam ostavio opremu kod kuće jer sam krenuo u dućan , a na kraju završio 200km dalje. Zima će biti vrijeme kada ću srediti svoje prošlogodišnje postove jer su nestale slike pa ih moram vratiti. Eto uz vatru kamina sredit ću i to. Divim se sam sebi kako napredujem u opisima. Kraći su i zanimljiviji. Putove sam sve bolje upoznao tako da nekima putujem kao da idem svakodnevno tom rutom. Pa iz svega toga stećenog znanja , a i prakse, nadam se da ću sljedeće godine biti puno bolji nego ove. Eto društvo. to je to.

Putovanja u 2012 (kliknite na naslov i link će vas odvesti na post)

Panonsko more naziv je za morsku površinu koja je u dalekoj povijesti prekrivala dio Europe i veliki dio današnje Panonske nizine.

Danas imamo ostatke Panonskog mora koji nam govore o tom razdoblju davne prošlosti Zemlje ali nam donose i znanstvene podatke o mnogobrojnim promjenama koje su se događale u prošlosti. Samo neki od tih ostataka su Blatno jezero u Mađarskoj (Balaton), Đerdapska Klisura na Dunavu, Sovsko jezero na Dilju, Crno More, Aralsko jezero,Bizovačke toplice, nalazišta nafte u Hrvatskoj i Rumunjskoj (Đeletovci), Naslage soli u Tuzli i još mnogi drugi lokaliteti.
Najveći od dokaza svakako je Crno More u koje se tektonskim poremećajem nakrivljenjem ploče ulijevaju sve velike rijeke Europe. npr. Volga, Don, Dnjepar, Dnjestar, Bug i Dunav. Zbog tako velikog priljeva slatke vode Crno more najmanjeg je saliniteta na zemlji.

Kad se oglasila vura žvajznul sam ju tak da je odletela prek cele sobe. Ti bokca! Bem ti ustajanje. Odgegao sam se do šekreta i ispraznil nus proizvod dan prije popijenih piva. Odem do špigla a tam nađem starog dosadnjakovića koji neznan iš drugo osim imitirat mene. Staim vodu na šparet i pogledam kroz prozor. Taubeki su kak i obično gugutali , štiglec je peval. Smetlari odvozili smeće i pri tom su zakrčili i onako usku ulicu. Neki je u autu iza njih trubil i neš krenkal. To je bil sused iz ulaza do mojeg i uvek kad god sam ga srel nešto je jamral. Te ne valja ovo, te ne valja on. Te su ovi lopovi, a ovi niš ne delaju i tak celi život on neš non stop jamra. Iz mog haustora čistačica je sa iznosila hamper sa vodom. Izlila ga na cestu u blizini odvoda. Juče je stara nedojebana klimakterijska baba kaj živi do mene dobila novi gebis i svi već to znamo, a mislim da i cijelo naselje zna. Ne prolazi ulicom a da ne rastvori svoje čube u osmijeh od uha do uha i ne pokaže svoje zubalo kao kakva kobila kojoj kupac gleda zube. Mislima skrenem sa svega toga jer voda je zavrila i cajt je da dodam kavu. Počel sam gruntati kaj bi si spremil za fruštuk. Morti bi si jegera narezal i luka. Tak nakon fruštuka i kave pogledam u gertašlin imam li kaj nofci no bil je prazan. Dva medeka i nič više. Na prsima kao kakav lopov odem do gertašlina moje drage, voljene, najmilije osobe te sa dva prsta kak pravi profesionalac izvučem dve papirbate novčanice i premjestim u svoj gertašlin. Odem do sobe i provjerim dali još spi. Kušnem ju u obraz pa onda i u čelo. Ona se samo promeškolji i okrene na drugu stranu. Sad kad sam imal lovu v žepu bil sam kralj. Svi putevi i sve mogučnosti su otvorene. Nije bilo u pitanju gdje , kako i kuda. Vremena sam imal na pretek. Prvo sam odlučio otići do dućana po par kajzerica za put, cigaretline i nekaj za popiti, a onda na još jednu kavu ali onu kaj se pije pred put. Tak da sam otišel u „Simple“ taj vam se nalazi na velesajmu blizu onog vip centra i gleda na Siget i šumu tj. Park mladenaca. Tam vam je gazda biker i svakom bikeru koji dođe na motoru prva kava je gratis. Najviše mu dolaze dečki iz MK Tigrovi. Oni obavezno dođu prije puta na kavu i navrate poslije puta opet. Na ideju je došao jer je vani, negdje neznam sada gdje , isto otvorio lik kafić pa daje bikerima prvu kavu gratis.

Ovaj puta nisam išao preko Velike Gorice, Siska i Popovače. Dugo nisam išao preko Dugog Sela , Prikraja, Kloštara i Križa, a nisam trebao niti sada ali vrag me odneo tam. Cesta Sesvete- Dugo Selo=katastrofa. Drmusanje, klip-klap svakih 2-3 metra. Pun khurac semafora, jutarnja gužva. Jedva sam dočekao izlazak iz svega toga. Na toj ruti vidim da na kućama koje su se prodavale prije par godina još uvijek stoje brojevi mobitela. Ponegdje uz ogradu stoji i auto bez tablica takoder sa natpisom „kupi me“ , a nađe se i poljoprivredne mehanizacije. Sve u svemu zanimljiv put. Još da nije bilo radova na tom dijelu prema Kloštar Ivaniću. Izgleda da su stavljali ili vodovod ili plinovod, neznam. Uglavnom zastavice crvene i zelene, bageri što iskopanu zemlju tovare u kamion. Puno šljunka , zemlje, biciklista, djece što zaobilaze bagere, maglovito prepodne, sunca ni za lijek. Sunce mi nagovješćuje skori ulazak u Slavoniju i mami me da ubrzam malo jer neće potrajati ovo cijeli dan. Dan je kraći i brzo padne mračak. Kroz Kutinu sam prošao no izlazak iz Kutine je bio zatvoren. Prolazak onom brzom cestom kraj visokih dimnjaka što iz njih suklja dim i urea nisam vidio. Skretanje obilazno preko Ilove. Nakon dobro označene ceste za obilazak nije bio problem opet se vratiti na cestu za Novsku. Svaka čast. Dobro odrađeno postavljanje signalizacije, a ne kad mi neki stave jedan znak a ostatak se podrazumjeva kao da mi svi napamet poznamo cestu.
U Slavoniju sam ušao nakon što sam prošao selo Borovac , tablu Brodsko-Posavska županiji te ušao u selo Lađevac. Dužina sela je nekih 2km, a do Okučana je 4,5km. Nakon Okučana i prolaskom kroz par sela dolazim u Novu Gradišku. U NG obično punim gorivo, posječujem Kaufland preko puta benzinske, sjedim u parku i odmaram se te razmišljam o daljnem putu.

Na uključenju u cestu NG-SB na križanju spazim bikera na choperu VU registarskih oznaka i ruksakom na leđima te brojem na tablici 294 te pomislih da je to možda naš Nenad pa sam ga pratio do u stopu te pokušao prestići ali nisam uspio. Tek nakon sela Nove Kapele postoji nizbrdica na kojoj sam pritisnuo gas do daske i sa nekih 92km/h preletio brdo i nisam se uspio zaustaviti skroz do sela Batrina te sam na križanju pričeko Vukovarca te mu mahnuo da skrene na kavu u Gaj ali me samo pozdravio i otišao dalje. Vjerojatno mu se žurilo. Po dolasku u Zg odmah sam kontaktirao Nenu, ali to nije bio on. Ja sam na tom križanju skrenuo za Pleternicu. Prvo sam morao izviditi mjesto gdje ču prespavati. Na ideju mi je pao jedan mlin. Vodenica, kažu u Slavoniji. Vodenica se nalazi u Bučju. Na glavnoj cesti dođemo do skretanja na lijevo za Požešku Koprivnicu, a mi idemo desno. Nema putokaza. Vodenica nije bila napuštena več je bila u pogonu što mi je u jednu ruku bilo drago, a u drugu nije jer mi je otpalo nočenje na tom mjestu. Baš sam nekako zamišljao nočenje u vodenici uz zvukove sove u gluho doba noći te čudno škripanje vodenog kola i strujanje vjetra kroz pukotine na daskom obloženim zidovima mlina.

Mlinar i mlinarica imaju stado ovaca koje čuva njihova kći. To je tridesetogodišnja, neudana djevojka rumenih obraza, kose ispletene u pletenice. Hoda za stadom i čita nekakvu knjigu, ljubavni roman. Čeka mala vjerojatno princa na bijelom konju. Jbg.

Vodenicu naravno pokreče snaga Orljave. Orljava je tu nakon što je pokupila puno pritoka snažno ojačala i sada svojom snagom nagriza obalu i produblje tok. Okrečem se nazad i preko mosta


Te dobrom cestom

Odlučim posjetiti željezničku stanicu Bučje – Koprivnica. To je postaja za vlak Požega – Nova Kapela.

Ohohoh imam sreće, stiže vlak.

Izlaze putnici

Vlak odlazi dalje

Vlak odlazi dalje

A ja ostajem ponovo sam

Mozda bi trebao otvoriti kaka kiosk sa novinama i cigaretama na stanici, sta mislite?
Nastavljam dalje prema Pleternici i tu na križanju skrećem desno no malo mi je bilo čudno pa sam se vratio nazad prema Pleternici i dobro da sam se vratio. Zapravo sam skrenuo na cestu za Slavonski Brod. Trebao sam još malo produžiti ravno pa desno upreko mosta i rijeke Lonđe u Resnik pa kroz Buk i Djedovu rijeku prema Sovskom jezeru. Selo Djedova Rijeka me se posebno dojmilo i dobio sam želju nastaniti se u njemu. Okruženo šumom, brdovito podno Dilj gore malo mjesto u mirnom krajoliku. Evo par slikica




Ova mi se kuća posebno sviđala i to zbog šarenih cigli hehehe

A za život zadovoljio bi se i sa ovom

Nakon Djedove rijeke ponovo sam pogriješio i skrenuo desno ali me neki unutarnji glas upozoravao da sam skrenuo krivo. Imao sam i sreće da sam naišao na dida i babu na traktoru. Išli su iz šume sa drvima. Nakon što smo popili djed i ja njegovu rakiju, a nije je bilo puno. Prst falio do pola litre. Ja sam se vratio nazad prema selu Ruševo. U selu prije crkve desno je put za Sovski dol, a u njemu su putokazi koje vas vodi na samo jezero.




Dolaskom na jezero nalazimo se na 430m nadmorske visine. Sovsko jezero je ostatak Panonskog mora, a zbog geomorfoloških aktivnosti u prošlosti ima i vlastiti izvor vode. Nikada ne presuši i površine je 3500m2. Obraslo je trstikom i šašem. Zbog niskog vodostaja ovaj dio jezera je presušio

Okolina jezera uređena je u šetnice




Ima i poučna staza na kojoj možete naučiti imena biljaka i drveča.





Moguće je doći u društvu obitelji i prijatelja pa možete zaroštiljati




Prošetati, odmoriti i općenito uživati u prirodi.



Ako padne kiša imate se i gdje skloniti


Tu su i objekti za rekreaciju i zabavu





Zalazak sunca možete dočekat na ljuljački


Jezero je obraslo u trstiku i šaš


Još malo krajolika


Legenda o nastanku sovskog jezera
Prvi opis Sovskog Jezera dao je kapelan župe Ruševo (1844.-1846.) Luka Ilić Pod nazivom Sovljansko jezero. Brdo na kojem se jezero nalazi, penje se i preko 1800 metara u visinu. On u svojim zapisima spominje jednu zanimljivost, a to je da su seljani uz pomoć jezera pretpostavljali kakvo će vrijeme biti, npr. dva do tri dana prije oluje ili promjene vremena, počne se iz njega kao iz “kotla dimiti”,te se počne burkati, da slapove na kopno baca. Na većini je mjesta voda normalne topline, no postoje i mjesta gdje je izuzetno hladna. Kapelan župe navodi : Narod pripoveda, da je ovo jezero prije mnogo godina bilo na drugom mjestu u istoj šumi, tri sata dalje prema zapadu, gdje je bio jednom grad nekog Jakova i Petra. Ovo su bili veliki razbojnici i krvolci, njihovi kmeti ne imavši komu da se potuže, počmu s molbami stvoritelju uticati, da ih od toli okrutnig gospodarah oslobodi. I ne bez uspjeha. Kervoločna bratja kupa s gradom,poslije kako bi od groma zapaljen bio, propadu u zemlju.
Grad je mnogo godina doli u ponoru gorio, i vatru rigao, dok se spomenutih razbojnika seatra Danica – koja je bila od njih utekla- ne povrati u istu šumu i ne načini nuz taj vatru bljujući ponor kolibicu, u kojoj je dane i noći provela plačući i moleći za bratju. Potok njezinih goerkih suzah ne samo što vatru ugasi, neko i propast napuni. Pošto je ova pokoru čineća seka sto godinah ovde navršila, udavi se u vlastitih svojih suzah. Neki starac Anto Tičić, koji je ovu tužnu djevojku svaki dan pohodio i hranom opskrbljivao, najde ju jedno jutro mertvu, gde po vodi pliva. Ovaj pobožni čovek, da joj stražnju dužnost ukaže, udela velik derven križ, i ukopa ga u zemlju nuz kolibu. –Istom što je križ bio ukopan, nestane jezera i vode. Nu jedna jama otprilike hvat duboka, a deset široka, sa križem se još dan današnji vidi, i zove se “Tičićev križ”. U ovoj jami ne ima leti vode, izvan kad je kišovito vreme.-Tičić se uplaši, opazivši da iznenada djevojke i jezera nestade. Prekrstiv se ,povrati se kući. Sutradan donesu seljaci glas, da je Tičićeva oranica u propast pala i da je sada onde jezero. Ovo čuvši spomenuti seljak kaza jim, što mu se jučer dogodilo, tj. da se jezero tamo preselilo. Kao ova pripovijetka tako postoje i druge predaje o jezeru neke govore da je na ovo mjestu negdje vulkan ili ognjen rigajući bio, ili da je prilikom nekog potresa zemljano brdo ovo propalo.



Eto tako stazicom po motor


Pa nazad za Ruševo

Pa u smjeru SB i negdje na nočenje.
Najbolje je prespavat na lovačkim čehama. Sigurni ste od životinja, a neće vas nitko ni smetati. Radnim danom baš i nema lovaca, oni zbog radnih dana to obavljaju vikendom. Hehehe

zg_sovsko jezero

EveryTrail - Find trail maps for California and beyond
Povratak sam odredio drugom rutom, em zbog radova na cesti prije Kutine, loše ceste na dionici Kloštar-Dugo Selo-Zagreb, a i toga da se ne vračam nikad istim putem ako baš nemoram. Ruta za povratak je bila Novska, Jasenovac, Dubica, Sunja,Sisak, Velika Gorica, Zagreb
Stao sam u Novskoj na željezničkoj stanici. Imam neku potrebu posjetiti kolodvore. Obožavam prugu, vagone, muvanje po stanicama, promatranje putnika koji čekaju vlak. Opčenito stanje na stanici. Mogao bi satima muvati se stanicom, a i danima. Često u Zagrebu provedem na GK dan, dva a i tri. (šalim se).





Zbog hladnoče odlučio sam popiti čaj u Dubici.

Putujuči dalje u Sunji me dočekalo iskakanje vagona iz tračnica Ekipa sa dizalicom i održavanjem gornjeg voda izašli su na teren sanirati nastalu štetu i vratiti vagone u tračnice.




Dok sam stajao pored mene se zaustavio vozač osobnog automobila ford ka plave boje reg.oznaka Sk i zapitao me dali trebam pomoć. Vjerojatno je biker iz Siska pa je pomislio da sam ostao u defektu. Eto hvala mu na brizi, ali pomoć netrebam. Moj kinez me još služi. 20000km mu je i dobro je odradio ovu sezonu. Zbog hladnoće, odlučio sam spremiti ga u garažu. Ima ljepih dana i sunčanih mogao bi se voziti po Zagrebu i bližoj okolici ali mi se to neda. Uglavnom ako nemam put na dan-dva onda niti neidem. Štedim lovu za kožne hlače i sa njima produžio bi sezonu.
Eto toliko od mene i sa mojim zadnjim putovanjem u ovoj godini. Sada ču srediti svoje stare postove i slike koje su izgubljene pa par bez veze postova da ostanem u kontaktu sa forumom. Pripremiti rute za sljedeću godinu. Čuo sam da se otvara dvorac u Vukovaru u baroknom stilu, muzej. To bi mi mogla biti prva destinacija sljedeče godine.

Sovsko jezero_zg

EveryTrail - Find the best hikes in California and beyond

Putovanja u 2012 (kliknite na naslov i link će vas odvesti na post)

Zdravkec cestitke na lijepom i poucnom putopisu

slike su prelijepe

thx
pošto si nešto naučio dužan si litru loze

zdravko je napisao/la:

thx
pošto si nešto naučio dužan si litru loze

minimalno,ali prave domace