keewaj, ja i putovanja

Ne javlja nam se prijatelj... bit će da ga još nije pustila :-)

nenad barinić je napisao/la:

Jack je napisao/la:

odlično, ovo je kao roman u nastavcima

i naravno da epizoda završi kad je najnapetije

...i onda se priča nastavlja od idući dan predvečer, kada je nastavio vožnju

sad je izmoren, iscijeđen ko limun
poznavajući Zdravkov smisao za humor i stil pisanja ne bi me čudilo da je ovaj zadnji dio dodao...
a ako nije nema šanse da nije pokleknuo

Pokleknuo je pred

ma da, sad će nastavit od toga kako su baš došli vanzemljaci, i još mu se niti bojaa na zidu nije osušila a već su ga oteli

zdravko je napisao/la:

0:43-0:45 preticanje sa desne strane preko onog ulegnuća poslije OMV
to se ne radi

3 su kamere montirane na autu. 1 snima napred, jedna bocna i jedna snima iza. U dogovoru sa vozacem automobila i kada on da signal rukom, a imao sam i tokiwoki onda se napravilo preticanje sa desne strane da bi bocna kamera uhvatila kadar. Inace normalno da se tako ne pretice, jelda?

zdravko je napisao/la:

E zdravko čeg se nečeš sve sjetiti

Video je super!!!! Jedino se ne sjećam da su Creedence Clearwater Revival ikada izveli stvar "Born To Be Wild", kao što si napisao , već Steppenwolf (ova verzija koja je u backgroundu), pa to popravi, zamijeni natpis.... Kada smo kod "Born To Be Wild", Izvodili su je Phantom with Bobby Sierra,Scott Grove, Zodiac Mindwarp,Standard Deviation,The Cult,čak navodno i AC/DC, te po Wikipediji:Etta James, Adam Lambert, Link Wray, The Mooney Suzuki, Slade, Rose Tattoo, Riot, The Cult, Black Sabbath, INXS, Alvin and the Chipmunks, Tomoyasu Hotei, Raven with Udo Dirkschneider, Slayer, X Japan, Blue Öyster Cult, Status Quo, Kirka, Fanfare Ciocărlia, Lizzy Borden, Tanja Dexters, The Residents, Hampton String Quartet, Krokus and Puppet Cream.

što se tice videa, podloge i bilo kakvih slika ja ti sa tim nemam nikakve veze. To je ovaj video frik od frenda sve slozio i on ti se time bavi. Lik je opicen sto se tice videa, fotografije i astronautike 100 na sat. Taj po cijelom stanu ima letjelice i svemirske brodove. Zadnje sto je kupio je avion na daljinsko i kaze da ce montirat kamere na avion i da ce mene snimat iz pticje perspektive. Da covjek ne povjeruje.
Sto se tice glazbe BTW, bas smo se juce skoro potukli kod njega na kavi. Zena mu skuhala kavu, a ja napomenuo stepphenwolf-a , a on meni : ma kog ti zajebavas?
drz nedaj, poceo se derati i na zenu jer mu zena stala na moju stranu. Pa onda nju u materinu, pa u materinu video i sta ti ja znam. Pa prolio kavu po tastaturi. Iznerviro se skroz. Pa mu ja pojeo sve napolitanke, to ga dodatno izbacilo iz takta jer ti on voli umakat napolitanke u kavu. Pa on meni da ja uvjek dodem na kavu, a mogao bi koji put donijeti 20dkg, a zena ce mu: kako mos tako covjeka. Bas si nepristojan?
- sta ja nepristojan, vidi njega pije i jede. Krmči moje.-
Ja se jadan stiso u kut njegovog koznog trosjeda, sve mi se dupe orosilo od srama i muke. Gledam otvorenu bombonjeru, onu sa alkoholno-cokoladnim bomboncicima i sve mi sline cure. Cim on ode na wc, a ja hop dva bombona usta.
Ma eto cita i on ovo iz prikrajka pa sada oce promijenit to ili ne neznam.

Nego mi se udaljili od putovanja. Idem ja pisat dalje pa se cujemo.

zdravko je napisao/la:

Ma eto cita i on ovo iz prikrajka pa sada oce promijenit to ili ne neznam.

Nego mi se udaljili od putovanja. Idem ja pisat dalje pa se cujemo.

Njegova sramota ako ne promijeni .... za trud i za uradak - sve 5!!! Fenomenalno je napravio, svaka mu čast na trudu, istina, i bez takvog manekena ne bi bio tako dobar film . Jedino nepoznavanje glazbe - 0 bodova

hvala neno na komplimenti, a eto baš mi žao što se nismo upoznali ranije. Vidim da si iz Vukovara , a eto uhvatilo me je nevrijeme baš pred Vukovar i da ne pričam unaprijed o tome što me sve snašlo u Vukovaru na rijeci Vuki, susret sa policijom, utakmica nizizemska-njemacka u kafiću kod tržnice i autobusnog kolodvora, dunav noću i sve ostalo biće sutra, a danas idemo do iloka. Uživajte i čujemo se sutra.



Otvorim jedno oko pa drugo. Gledam plafon i razmišljam. Trznem se te rukom popipam leđa dali su bubrezi u meni i nisam li kojim slučajem bio nevina žrtva trgovine ljudskih organa. Sve je na svojem mjestu. Zatim još jednom zažmirim da prevrtim film. Sjećam se da je zadnje rekla da odma dolazi, a ja sam onako tek da osjetim mekan krevet izvalio se na leđa i od tada nadalje ništa. Utonuo sam najvjerojatnije u duboki san iz kojeg me ni Grički top nebi probudio. Podignem se, ali mi se zavrti u glavi i neka bol mi propara desnu stranu. Zažmirim i čvrsto stisnem rub kreveta pa još jednom u sjedeći položaj. Uspio sam. Polako otvorim oči i preletim po prostoriji. Na stoliću neka cedulja sa porukom.
„zaključaj na odlasku i ključ ostavi na štoku iznad vrata, ćaos“
Jbg, da je bilo nešto od mene možda bi me pozvala na kavu u gostionicu ovako morat ću popiti u nekom drugom mjestu. Mislio sam našvrljati nešto na list tipa, sory. Umor, dug put, izmorenost, pokislost ali mi se ništa nije učinilo prikladno. Ha, jbg život je neprestana briga, oprez da se ne počini kakva velika pogreška, a usput se čine mnoge male, nezamjetne koje ne kvare san.
Pakiranje, piš pauza, provjera opreme i krećem dalje. Odlučio sam ne vratiti se u Zagreb. Sada me daljina zove. Iz Petrinje sam se uputio nazad prema Topuskom i čovjek bi pomislio da se vraćam na jug. Bez misli i plana. Samo vožnja. Zrak je bio mlak i golicav. U Glini mijenjam smjer iz tko zna kojeg razloga. Umjesto za Topusko skrećem lijevo za Dvor. Prelazim Zrinsku goru i dolazim u Dvor. Dalje se držim rijeke Une. Krajolik je više nego lijep. Na nekim dijelovima nema asfalta, ali nisu velike dionice tako da ne smeta previše. Čak i paše malo drmuckanja. Nisam susreo niti jedno vozilo, a kuće mi djeluju prazno.

petrinja_dvor

U Dvoru odlučujem popiti prvu jutarnju kavu. Malo mjestašce. Ljudi se pozdravljaju, znaju se. U kafiću za stolom nitko nije sam osim mene. Svi imaju nekoga za priču uz jutarnju kavu. Malo uši puštam da osluškuju okolo i hvatam razgovore. Željan sam popričati malo uz kavu. Ustajem i krećem dalje. Držim se toka rijeke Une. Nekadašnji granični prijelaz kod Jasenovca koji je vodio u smjeru Prijedora je pomaknut i nije više na mostu. Prije same okuke u Uštici potrebno je smanjiti brzinu jer je tu obavezno policijska patrola. Također mjere brzinu i na cesti iz Jasenovca prema Novskoj koja je ravna i dobra pa mami za potegnuti i pročistiti ventile. Držim se ograničenja. Petrinja – Dvor nekih 80-tak km i Dvor – Nova Gradiška još 110km. Vrijeme je za posjet benzinskoj postaji.

dvor_jasenovac_ng

Cesta je sada ravna sa blagim zavojima koje bez problema i usporavanja možete proći. Kuće su daleko udaljene od same ceste (široki šorovi) tako da ste sigurni jer na vrijeme možete uočiti auto koje izlazi na cestu ili neko dijete koje se igra ispred kuće. Sve je pregledno, pokošeno i čisto. Tu i tamo opali vas miris muznih krava. Nakon Gradiške želim ići još više na istok. Želim doći barem do Slavonskog Broda pa ću onda vidjeti kuda i kako. Tako nastavljam dalje do Oriovac-a.

nova gradiska_oriovac

Vrijeme je kirvaja i gostiju. Uglavnom , koliko sam ja shvatio, u te dane kada svako selo ima svoga sveca i zaštitnika, domaćini pozovu u goste neke drage prijatelje i rodbinu pa se svi tako nakon mise u crkvi okupe za velikim stolom i krenu sa ručkom. Nakon ručka se sjedi za stolom te se pričaju zgode i nezgode , a onda neki koji moraju putovat krenu na put, a ostali oni koji su bliže ostanu pa i zapjevaju. Bliža rodbina ostane i spavat kod domaćina. Eto to sam saznao od jednog tipa dok sam stao kraj ceste i čekao da kolona automobila prođe kroz Brodski Stupnik.
Upozorio bih da ako idete u taj dio da pripazite na prelaze preko pruge, zapravo prijelaz preko pute na putu Batrina-Lužani uopće nije signalizirao dolazak vlaka, a nema rampe. Čim sam prešao prugu iza mene prosikće vlak uz sirenu i opali me vreli dah što ga vagoni vuku za sobom. Samo sekunda kasnije i lokomotiva bi dobila orden u znaku bikera. Mislim sada onako po sjećanju da ne rade ni oni u selu Malino odmah poslije , ali su obmotani crnim vrećama pa vas upozorava na neispravnost. Ma znam sada da će neki reći da se treba gledati i ako rade, jer vrag uvijek čuči i čeka.

oriovac_glogovica

Sjetih se jednog čovjeka iz sela Glogovica. Rekoh sebi već kad sam tu idem ga posjetiti. Cesta je više nego odlična. Radi se o cesti prema Čaglinu i Našicama. U sam Slavonski Brod ni ne ulazite već se držite lijeve strane. Kuću sam prepoznao no odavno je napuštena što sam zaključio po visokoj travi te paučini koja je obavila vrata i prozore. Krenuh nazad prema Slavonskom Brodu. Nije me trenutno zanimao Čaglin, ja bi u Vinkovce. Neznam zašto, možda zbog Bareta. Biće da je tako.
Glogovica-D.Andrijevci-Vrpolje-Stari Mikanovci_Ivankovo_Vinkovci 80-tak km.

glogovica_vinkovci

Piš pauza i taman htjedoh potražiti utočište na izlazu iz grada, il zavest neku djevojku, ali mi pogled skrene na putokaz na kojem pročitam „Ilok“ . Hmm, zanimljivo pa ja ljudi nisam nikada bio u Iloku. Dodajem gas i ubacujem u višu brzinu. Prebacujem težinu sad na ljevu sad na desnu stranu. Vozim slalom po cesti. Ponovo viša brzina i ponovo gas. Evo me na 80km na sat. Ograničenje 70. Kršim propise za 10km na sat, a možda mi i brzinomjer laže za deset. Idem na Tovarnik pa na Sotin. Ne želim ići na Vukovar pa na Ilok jer ću u Vukovar po povratku iz Iloka.

vinkovci_ilok

Ceste su vam nepregledne ravnice koje se u daljini spajaju sa nebom. Nešto slično sa morem. Uglavnom posađena pšenica. Predivno za voziti. Nigdje ljudi i vozila. Niti je vrijeme sjetve niti vrijeme žetve. Sve je posijano i pošpricano. Samo se čeka usjev da rodi. Tako da nema nigdje nikoga. Milina. Podsjetilo me na filmove o americi i onim cestama što nemaju kraja.


Najljepše mjesto mi je bilo Šarengrad. Mjesto na samom Dunavu. Pecat možeš sa prozora kuće, a u kotlini . Ima i par kuća na prodaju. Spustiš se sa malog brda i kroz šumu u mjesto. Baš je super.
Nisam ni primijetio da se nebo počelo crniti od tamnih oblaka. Počelo je i puhati. Sve je nagovještavalo nevrijeme, a ja u ljepoti krajolika i vožnji motora nisam to ni primjetio.

-nastavlja se-

zdravko je napisao/la:

hvala neno na komplimenti, a eto baš mi žao što se nismo upoznali ranije. Vidim da si iz Vukovara , a eto uhvatilo me je nevrijeme baš pred Vukovar i da ne pričam unaprijed o tome što me sve snašlo u Vukovaru na rijeci Vuki, susret sa policijom, utakmica nizizemska-njemacka u kafiću kod tržnice i autobusnog kolodvora, dunav noću i sve ostalo biće sutra, a danas idemo do iloka.

Najljepše mjesto mi je bilo Šarengrad. Mjesto na samom Dunavu.

Šteta, popili bi makar zajedničko piće-dva-tri-osam.... kada si sa mnom, ne bi bilo ni problema sa policijom. Između Mohova i Šarengrada kada se skrene prema Dunavu i Šarengradskoj adi, imam devastiranu vikendicu. Put je zeznuo našega Kichu, okrstio je svoju Hondu odmah po kupovini kada smo išli dolje prema vikendici u obilazak. Tamo je pogled prekrasan. Cesta Vukovar - Ilok je stvarno kao iz američkih filmova, o tome mi govorimo svaki put kada se vozimo prema Iloku.

Ako te put opet koji put nanese ovamo, javi se

"...kada si sa mnom, ne bi bilo ni problema sa policijom."



Ubrzo me stiglo nevrijeme, treće po redu na ovom putovanju. Razmišljao sam o tome gdje da prenoćim. Uz put bio ugledam napušten kompleks. Nije bilo toliko devastirano i učinilo mi se više nego dobro za prenoćiti no kada sam ušao u dvorište objekta naišao sam na tablu „privatno vlasništvo, zabranjen ulaz“ . Malo sam razmislio i odlučio ipak da ne ulazim. Sjeo sam na motor i stisnuo gas da dođem do Vukovara. Ipak velegrad, možda se što i nađe za mene putnika. Ulaskom u Vukovar već je dobro padalo i ja čim sam prešao Vuku i ugledao tržnicu i zgrade sa desne strane , skrenuo. Spustio se i mrak. Motor sam parkirao u prolaz zgrade i prekrio ceradom, a ja sam odlučio malo pronjuškati okolinu.

Trebalo je napuniti i mobitel. Potražio sam kafić u kojem bi malo napunio baterije. U jednom odma iza zgrade bilo je vrlo živahno. Igrala je Nizozemska-Njemačka. Bila je jedna nizozemka koja je glasno navijala, a ostali su uglavnom navijali za njemačku. Priđoh šanku i objasnih djevojčici kakva me situacija zadesila te zamolim ako bi mogao uštekat se u utičnicu, onu iza njenih leđa. Da, svakako, potvrdi ona i odjuri sa novom narudžbom van na terasu. U kafić uđe druga djevojčica i ona ni ne gledajući prema meni , natrpa na tacnu piće i sokove i odjuri van. Nisam se ni sagnuo do utičnice , a vrati se ona prva pa me pita: trebam li pomoć? Zahvalim i ustupim joj mjesto . Zapravo slabo sam vidio u tom mraku, a i umor je učinio svoje. Ipak sam krenuo u jutarnjim satima i vožnja motora 12-14 sati dnevno sa 500km uz vremenske nepogode ne može a da ne ostavi malo posljedica na koncentraciju, vid, orijentaciju i sve ostalo. Uz čaj na terasi razmišljam o trenutnoj situaciji i važem odluke. Upisujem u svoj dnevnik natuknice.

Kafić „032“. Nizozemska pobjeđuje. Jak vjetar ruši suncobrane i tv projektor. Gosti se sele u unutrašnjost kafića. Unutra je gužva. Pijem još jedan čaj i čekam mobitel. Djevojkama je već dosta, vidim na njihovim licima. Umorne su i željele bi kući, a sutra ih čeka novi radni dan , nova utakmica i produženo radno vrijeme, a što mene čeka to sam Bog zna.
Odlazim na zatvorenu tržnicu i pronalazim iza jednog štanda odličnu poziciju za prileći. No podloga je od betona i uskoro mi je strana na kojoj ležim hladna. Vani je kiša prestala i ostao je samo hladan vjetar u noći Vukovara. Uskoro patrola policije u autu obilazi tržnicu. Iskradam se i krećem glavnom ulicom. Neću sada da me legitimiraju i postavljaju pitanja: kuda, zašto, što i kako. Istina je da nemam što kriti ali ajde sada ti objasni što radiš u Vukovaru u gluho doba noći kad sav normalan svijet spava. Napravio sam krug i pri povratku iz sporedne ulice izađe patrola policije. Na sebi sam imao trenirku sa prebačenom kapuljačom preko glave i na sve to navukao sam rockericu , a na leđima ruksak sa osnovnim stvarima tipa dokumenti, fotoaparat, mobitel, kamera. Sreli su nam se pogledi. Meni i vozaču patrolnog vozila. Ne skrećem pogled već ga gledam u oči i zadržavam tempo hodanja. Nemam šta kriti. Nije me strah. Ne bojim se. Duša mi je očišćena jer prošao sam kroz čistilište i dobio sam priliku za nov početak. Spreman sam za raj. Puštaju me i prate me. Hodam onako od prilike nadajući se da neću ući u slijepu ulicu. Ovako u noći dobro se i snalazim. Odabirem jedan uski mostić koji me odvodi na ušće Vuke u Dunav. Žbirovi me prate do mosta, dalje nemogu. Farovi me prate i osiječam se kao u konc logoru pod reflektorima. Sva ta okolina, ratna previranja, bombardiranje medija i nesreća Vukovaraca koja ih zadesi u meni su izazvali neku neobjašnjivu nelagodu, a ispred mene Dunav se crni i zove me kao da kaže: dođi, zaplivaj da te ponesem prema Crnom moru. Tada osjetih da teško izvlačim noge iz mokrog pijeska i da sam se opasno približio samoj rijeci. Zakrenem udesno i nastavim dalje kraj nekakvog vježbališta na obali. Napravljene sprave za vježbanje pojedinih partija mišića. Za bicepse, latisimuse, trapeziuse, tricepse i ostale. Baš zgodno. Pitam se jeli puno preko dana ovo vježbalište? Odabrao sam klupu napravljenu od žice. Bila je suha za razliku od onih punih. Malo sjedoh sa gurnutim rukama u džepu, uvučem glavu kao kornjača i pokušam zatvoriti oči bar na 15 minuta. Dunavom brodovi plove, dali se bar jedan zove, Sanja, Sanja. Sjetio sam se pjesme iz mladosti. Brodovi u noći plove Dunavom. Svjetla putuju kroz mrak. Legnem na pijesak i podignem noge na klupu te zamislim da su svjetla brodova ustvari zvijezde padalice na nebeskom svodu te zamislim želju. Topao krevet sa onim slavonskim pokrivačem punim perja što vam podigne temperaturu tijela za 10 stupnjeva. Eh, da mi je sada i jedan čaj sa rumom bilo bi dobro. Vratim se nazad u sjedeći položaj pa pokušam zatvoriti oči. Trznem se i osjetim da sam bio zaspao. Neznam koliko sam spavao, ali me probudila hladnoća koja mi se zavukla ispod jakne. Najveći problem su mokre noge, od njih dolazi hladnoća. Skinem tenisice pa prionem dr.prstiću. Akupresuri - stimuliranje prstima određenih točaka na tijelu u cilju smanjenja bola i tegobe. Akupresura je neškodljiva, a pomaže da sami sebi pomognemo. Uz pomoć akupresure moguće je riješiti manje zdravstvene probleme bez medikamenata i doktora, olakšamo bolove i usmjerimo energiju iz jednog tijela u drugi dio tijela. Raspoređujući energiju te izbalansirati energetski omotač oko tijela. Za sve koji pate od glavobolje, nesigurnosti, krvarenja iz nosa, treme, iscrpljenosti i stotinu drugih tegoba - velikih i malih, akupresura je prva pomoć. Za više informacija pogledajte obližnju knjižaru ili posjetite klub akupresure gdje ćete dobiti upute.
Odlučio sam se još malo prošetati tu uz obalu. Čitajući natpise ulica osjetim se na tren kao da sam u Zagrebu. Trg kralja Tomislava, Vladimira Nazora, Frankopanska, Teslina, Gajeva hehehe, Gajeva je u Zagrebu asocijacija za ulicu prostitutki. Gajeva u Zagrebu izlazi blizu željezničke stanice i gleda na hotel Esplanada pa tu baš na izlazu u večernjim satima možete vidjeti djevojke kako čekaju mušterije. Noć je sporo prolazila. Odem do motora tek onako da izgubim vrijeme pa onda nazad na Dunav. Sjedim i gledam preko Dunava u mrak i čekam sunce da grane i osvijetli mi put.






Izlazi sunce i doba je dana kada ja „sunčarim“. Sungazing nauka (sunčarenje) ili sunčeva joga je tehnika gledanja u izlazeće ili zalazeće sunce svakoga dana i produžavajući
gledanje po 10 sekundi dnevno do ukupno 45 minuta. Navodno tom tehnikom možete potpuno
odbaciti ishranu (ja još nisam), izliječiti do kraja života sve bolesti (bolestan nisam, hvala Bogu) i produžiti život (neka živim dok god mogu sjesti na motor).
Benzinska, Vukovar-Priljevo. I krećem dalje u smijeru Osijeka.
-nastavlja se-

U osijeku sam se malo izgubio i na kraju sam se našao u Tenji pa sam iskoristio to za pekaru i pojeo buftlu sa čokoladom. Navodno su najbolje buftle u Slavoniji. Poslije Tenje vratio sam se u Osijek i prerezao ga smjerom jug-sjever i našao sam se u Baranji.

vukovar_osijek_beli manastir

Nakon 150km vožnje popio sam u Belom Manastiru kavu i krenuo Podravskom magistralom u smjeru Virovitice. Odlazak u Lidl radi hrane, stanka za vodu i odmor nakon 130km dobro mi je došao.

beli manastir_virovitica

Na parkiralištu me čovjek pita za motor, cijenu i kako ide motor s obzirom da je kinez. Nakon što sam mu ispričao u kratkim crtama svoj doživljaj od cirka 2000km pitao me u kojem dućanu sam kupio motor. Zapravo njemu će sasvim dobro poslužiti u obilasku lokalnih mjesta, a neka veća putovanja ga i ne zanimaju.
Krećem dalje u smjeru Koprivnice. 76km .

virovitica_koprivnica

Put me dalje vodi u Čakovec.

koprivnica_cakovec

Stari grad Zrinskih (Čakovec) ne napuštam dok ne posjetim dvorac Zrinskih. U 16. I 17. Stoljeću rezidencija hrvatskog bana i sjelo banskih konferencija. Danas se u dvorcu nalazi muzej Međimurja. Cijeli se kompleks Starog grada nalazi okružen prostranom parkovnom arhitekturom Perivoja Zrinskih.














Iz Čakovca krećem u smjeru Bednje obilazeći Varaždin.

cakovec_bednja

U Bednji sam mogao otići do dvorca Trakošćan ali sam toliko umoran i željan doma svoga da mi više nije do nigdje nego samo što prije kući.
Posljednji odmor u prekrasnim zagorskim bregima. Malo ugodne promjene nakon one Slavonske ravnice. Ručak u prirodi. Kuruza u konzervi.

Pogled na ogledalce da se koje zrno kuruze nije sakrilo u brkove. Bio bi problem da mi izraste kukuruz u brkovima.



„ogledalce, ogledalce reci mi …“
I to je to. Ovih dana ćete uživat uz video sa putovanja, a ja evo već krećem dalje.

:queen:


..bas me zanima na koju ces stranu ovoga puta?.. siguran sam da ces posjetiti i staru prijateljicu koja te tako lijepo udomila..

Lijepo opisano, baš sam se ismijao, svaka ti čast!!!

Svaka čast!

svaka čast Zdravec ti si Kralj i samo nastavi tako, jedan Veeliki pozdrav iz BL....

hvala ljudi
sada kada vas imam više za kavu teško mi se odlučiti

nego zanima me gdje sve u hrvatskoj ima moto kuća kao ono u vodicama gdje je besplatno noćenje za bikere. Naravno ako je van termina moto susreta?

zdravko je napisao/la:

hvala ljudi
sada kada vas imam više za kavu teško mi se odlučiti

nego zanima me gdje sve u hrvatskoj ima moto kuća kao ono u vodicama gdje je besplatno noćenje za bikere. Naravno ako je van termina moto susreta?

Ni u Vodicama nije besplatno , ako misliš na kamp kod Taličnog . ( 5 eura po glavi , dnevno ) .

zdravko je napisao/la:

nego zanima me gdje sve u hrvatskoj ima moto kuća kao ono u vodicama gdje je besplatno noćenje za bikere. Naravno ako je van termina moto susreta?

ja sam svojedobno opisao svoje iskustvo sa Twin Hornima...
dogodilo mi se da sam se zatekao u Puli, i oko 8 navečer sam počeo tražiti gdje ću spavati... pitao sam prometnog redara za kamp, ali mi je rekao ´ ma kakav kamp, odi Twin Hornima, oni primaju bikere na spavanje `
na kraju sam se nacrtao oko deset, i primili su me odlično
imaju super club house, nekakva stara vodo stanica koja izgleda kao sklonište...
u prizemlju je birc, a u podrumu bina, klub, radiona, soba za sastanke i spavaone...
u spavaonam imaju krevete na kat, pravi vojnički set-up...

kad sam bio osim mene su se tamo našla i dva Engleza, i čovjek iz kluba mi je rekao ` ma šta ćeš tu spavat s ovima, ti si naš... evo tu ti je soba `a soba je bila kraljevska suita sa bračnim krevetom i ogromnim ogledalom na zidu

sve u svemu, stvarno su me primili i ugostili kao svoga, i za to ću im uvijek biti zahvalan

putopisi su ti vrlo zabavni, samo naprijed

ja se nisam smijao........
.....................ali sam s guštom čitao ...
.........obožavam ovoakve textove dok
a) pijem jutarnju kafu
b) ispod bora uz more odmaram
C) u miru božjem sjedim na keramici

@karlo
5€ po danu, pa to je đabe. Da je bar više toga po hrvatskoj.

@jack. Pula, Twin Horni. Odlično. Još jedna informacija za sljedeću kružnu vožnju po hrvatskoj. Suuper!

ostalima hvala što čitate . Da netko prati temu daje mi podstrek da i dalje putujem i pišem. Naravno ovo su moji prvi putopisi i kao što kaže Jack, nedostaje mi malo više tehničkih detalja, orijentacije drugih ako požele ići zdrawkovom rutom itd itd.

Ovu sam kružnu vožnju nazvao O6H, ali nije to 6 atoma kisika i vodik, ne, ne. To je Opisati u 6 dana Hrvatsku.
Biće video za par dana. Ovaj moj frend frik video man radi punom parom. Pa uskoro.