Batwing road adventure by Besmrtni & Tommy (02.-10.08.2016.)

Isto kao i prvih 6

ovo postaje sve bolje i bolje

Ovo nije za putopis godine, ovo je putopis "decenije",
pratim i guštam a ideje se rađaju...

Pa pomalo tek smo na pola puta ... Sad se tek
zakuhalo... Čeka nas još tri države ,cjeli Jadran , ženin odvjetnik ,šefov pravnik, neovlašteni servis, raskid ugovora o radu a ni zdravlje nije na zavidnoj razini bar ne ono dermatovenerološko...

Nemoj, samo nemoj o raskidima ugovora o radu, neki dan sam doživio jedan i želudac mi se odmah skvrči...a taman sam se uživio u putopis
Btw odlični ste, stvarno odlični

Samo deri da imamo sta citati

7. DAN
Gledamo na mobitel kakva je prognoza. Želja nam se popeti na Durmitor…
Ako se sjećate, radi lošeg vremena propustili smo se popeti i na Lomnički štit u Slovačkoj, a sad nam se čini da neće biti ništa niti od Durmitora…
... ništa, idemo, pa ćemo putem pratiti situaciju, iako je poprilično beznadna …

Zlatibor pozdravljamo i krenuli smo u suprotnom smjeru od Crne Gore. Idemo nazad prema Užicama… dio puta vračamo se odakle smo i došli, te ćemo skrenuti na Mokru goru i tamo ući u BiH na graničnom prijelazu Donje Varište. A ako se vrijeme i popravi još uvijek možemo na Durmitor…a ako ne, onda ga ostavljamo za neku drugu priliku.

Putem nas je privukla jedna znamenitost u ovim krajevima- Šarganska osmica. Prije Prvog svjetskog rata tadašnja kraljevina Srbije izgradila je prugu od Beograda do Mokre gore, a Austrougarska od Dubrovnika do Višegrada preko Sarajeva. Logično je bilo da se na tom mjestu izgradi spoj između dviju pruga. Problem je nastao u visinskoj razlici preko brda Šargan. Radili su se tuneli, mostovi. Na pruzi su pretežno radili talijanski i ruski zatvorenici. Kako u to vrijeme nije bilo napredne tehnologije, već se sve svodilo na čistu ljudsku snagu, došlo je i do urušavanja i pogibelji preko 200 zatvorenika. Nakon nesreće rad na pruzi je bio obustavljen sve do nakon Prvog svjetskog rata. Najveći problem je bio svladati visinsku razliku od 300 m. Inženjer koji je dobio rad na projektu bio je austrougarski zarobljenik osuđen na doživotnu robiju. Za nagradu, ako riješi problem visinske razlike, biti će oslobođen.  Kako su kopali posljednji tunel s jedne i druge strane, problem je bio da su se fulali u sredini. Zbog te greške austrougarski inženjer se objesio. Drugog dana ispravljena je pogreška i tunel je bio probijen…  ali nažalost prekasno za inženjera…
I zašto baš osmica? Zato jer vlak savladava uspon u zavijenim krugovima radeći figuru broja osam.




Prelazimo granicu na malom graničnom prijelazu duboko usred šume. Ljudi nas u čudu promatraju što ovdje radimo … da se nismo izgubili. Čekamo na svoj red. Traže nas uz osobnu i zelenu kartu. Prolazimo bez problema i evo nas u BiH, točnije Republici Srpskoj.


Nakon granice dolazimo u Višegrad. U Višegradu je živio Ivo Andrić, a most Mehmed-paše Sokolovića bio je glavni simbol u romanu „Na Drini ćuprija“ za kojeg je 1961.g. dobio Nobelovu nagradu za književnost. Djelo je napisano i prvi put objavljeno 1945.





Pored mosta naručili smo kavu i malo odmorili za nastavak puta.



Vozimo dalje... cesta ovim djelom BiH je prilično loša…vozimo se kroz šumu i planine…lokalna cesta, slabo održavana …vozimo sporo
Stajemo na jednom od vidikovaca. Malo se odmorimo…slikamo… Pored nas su se zaustavili neki turisti iz Češke i nije trebalo dugo vremena da započnemo razgovor. Ustvari Besmrtni je nešto trkeljao dok sam se ja borio sa kravom koja mi je htjela pojest prednju gumu na Venoxu.



Stižemo u okolicu Foče i tu ćemo se odlučiti da li skrećemo za Crnu Goru ili ne…
Vrijeme je bilo jače od nas i nastavljamo dalje prema Hrvatskoj. Dolazimo na spomen područje "Bitke na Sutjesci"
Ovdje su se sukobili švabe i partizani... ali je Walter odradio svoje i pobjedio švabe...



Prolazimo Foči i spuštamo se u Gacko. Polako se osjeća da smo se spustili s planine u dolinu. Temperatura raste, a sunce sve jače prži. Gladni i žedni zaustavljamo se u jednom od lokalnih gostionica putem u okolici Trebinja. Na našu želju da pojedemo janjetinu dobivamo odgovor da se u ovim krajevima janjetina ne jede i da produžimo niže kojih 50 kilometara. Ok, produžili smo, ali smo i pojeli  neki grah s kobasicom i popili pivo. Malo okrepe za nastavak dalje.




Nakon jednog od posljednjih uspona nakon mjesta Ljubovo, otvorio se pogled na Jadransko more. Plavo more i pogled na Cavtat. Blizu je i Dubrovnik. Nakon 7 dana skitanja po bijelom svijetu, napokon smo doma.




Penjemo se na Srđ. Sve je prepuno turista u kratkim hlačama i japankama, jedino Besmrtni i ja pod punom opremom i čizmama mimoilazimo aute i  kombije koji nam idu u susret sa Srđa.
Na vrhu puca pogled na prekrasni Dubrovnik okupan morem, plavim nebom i zrakama sunca. Sad znamo da smo uspjeli i da smo stigli doma. Nigdje nije tako lijepo kao na rodnoj grudi. S punim grudima ponosa uživamo u našem pothvatu, putovanju…




Nako foto sesiona ne zadržavamo i odmah se spuštamo sa Srđa, jer je gore prevelika gužva za bilo što za popit ili pojest. Dogovaramo se da je prvi lokal naš , koji ima ispred parking i terasu. Stajemo u nekoj pizzeriji uz cestu … nazdravljamo svemu lijepom i isperemo sve ono manje lijepo na putu… naravno, popili smo 4 velika karlovačka (svaki) i onda shvatili da nemamo smještaj i gdje spavati, a već je prošlo 3 popodne. U Dubrovniku i okolici je sve prepuno. Špica je sezone i nema šanse da nađemo bilo kakav smješta. Ustvari ima, ali noćenje je od 200 EUR na više…


Ma, zaboli nas…ako i ne nađemo smještaj spavat ćemo na plaži… Nakon pola sata surfanja ipak našli smještaj i imaju slobodne sobu za samo 20 EUR s doručkom po osobi… naravno radi se o Neumu.
I tako kumašin i ja vratili se u BiH na spavanje…


naravno...nastavak slijedi

Ćeraj Lenka

TommyZG je napisao/la:

naravno...nastavak slijedi

...

Bravo ekipa...vrhunski kao i obično...postavili ste ljestvicu visoko....pratim dalje sa zanimanjem

8. DAN

Zadnjeg dana putovanja od jutra slabo nešto razgovaramo. Kad se sjetimo proteklih dana desilo nam se više nego kroz cijelu godinu.
Više se niti ne sjećamo da smo samo prije tjedan dana s Cro-om i Drifterom krenuli na put… da nam je guma pukla, bili u logoru ili 300-tinjak metara pod zemljom u Krakowu…
Sve nešt tamo daleko u sjećanju, a bilo je prije samo 7 dana. Tad znaš da si se dobro odmorio, iako je umor na putu nekad bio takav da nismo više mogli gledati…
I sreća je bila s nama da nas nije kakav kamion ili traktor pokupio, i da smo se vratili u Hrvatsku u jednom komadu onako kako smo i krenuli iz Zagreba.

Danas će Besmrtni do Zagreba, a ja u Zadar… cesta od Neuma nam je jako dobro poznata.
Vozimo se već nekih par sati… Makarska rivijera okupana suncem, plavim nebom i bla bla bla…
…desni žmigavac, škripa kočnica i stajemo u stranu… moramo malo popričati… nismo ujutro, a sad smo već i žedni, ali i onaj neki osjećaj koji te izjeda i ne da ti mira…


Ovaj put nas se potpuno izmijenio, uhvatili smo novu razinu tjelesnog iskustva …od sve te pive i hrane natukli smo kojih 10-ak kilograma… evo čak i Venox pokazuje početne znakove umora… mogu misliti kako je HD-u.  
Ali, motori idu i dalje… i po najjačoj kiši i pod suncem na +40C se ne predaju i već su nam se tijela stopila s šasijom koja nam je postala produžetak kralježnice.

Dok konobar nosi pivo na stol, Besmrtni vadi kartu i gleda…vrti… sve nešto traži po mobitelu, pa opet kartu, zbraja i oduzima… Ja ga u čudu gledam i čekam početak priče onako malo nezainteresiran i sumnjičav što će sad provaliti…

„-Kako smo sad između Krvavice i Promaje, ako potegnemo do kraja s vožnjom stignemo na trajekt…“
„-…pa koji mrtvi trajekt mislim si?“
„-Pa trajekt za Italiju… naravno…a koji bi ti drugi trajekt… Za Sarajevo?“
„-Ok, a što ćemo pobogu na trajektu za Italiju?!“
„-Pa, idemo u Italiju, štos se čudiš?! Trajekt je Zadar – Ancona…spustimo se u Rim, a zatim obalom prema Siciliji…to nam je kojih 4 dana prema dolje…malo se naslikavamo po mjestima gdje se snimao film Kum...
Kalabrezija i Sicilija je baš lijepa u ovo doba godine…
Tamo se odmorimo koji dan, ali ono, bez vožnje…odemo na plažu, ili se izležavamo uz bazen u vili Corleone.
Obiđemo i vulkan Etnu, a zatim se vratimo jadranskom (talijanskom) stranom obale natrag do Venecije, pa Rijeka i eto nas natrag u Zagrebu.
To je cirka još kojih 8-9 dana laganini vožnje… vratimo se tamo negdje oko 01.09. taman da se počnemo spremati za Faak am Zee i Harley susret… ili ,
...ili odmah iz Venezije krenemo na Udine na Villach i eto nas u Austriji.
Mogli bi i putopis napisati kako smo išli na Faak preko Krakowa, spustili se u Dubrovnik, pa skrenuli lijevo za Siciliju i zatim odmah gore na Veneziju, pa Udine i Faak. Kaj veliš?!“

„-Pa, to je super ideja! …tko sam ja da sumnjam u tvoje planove …“

I popili smo pivo do kraja i nastavili našu pustolovinu …kasnije smo se zaustavili još koji put uz cestu i neko vrijeme proveli u razgovoru gdje/kako/odakle dokle…
...obavili razgovore s ženama, šefom (to nekako dođe na isto), …zatim je Besmrtni još morao nazvati i odvjetnika, ali i bankara – nešt s blokiranjem nekakvih kartica, ali ga nisam do kraja razumio ... da sad ne kvarimo...

…dokopali smo se mi Zadra…i spustili se do trajektne luke…


Ali, ovaj putopis se već sad poprilično odužio i vrijeme je da ga završimo.
...nema smisla da vas više davimo, ali uskoro vas vodimo u nove pustolovina.
Otvorit ćemo i anketu pa možete glasati, gdje želite putovati s nama… koje to zemlje da posjetimo umjesto vas… koje slike želite gledati na forumu… Španjolske i Portugala, ili Irske i Škotske, ili skandinavske zemlje… ili možda Rusija i Ukrajina…
Uvijek otvoreni za nove avanture i putove kamo još nije kročila hrabra noga cro chopper foruma…

U pripremi su i tematske večeri s puta kako to rade svi veliku pustolovi i putopisci, a i dobili smo par ponuda za izdavanje knjige…
Discovery i Travel Channel se upravo tuku za prava na novu seriju kojoj počinje prikazivanje sredinom 2017. ...Henry Cole je dobio otkaz!
…snimamo i „skrivenu kameru“ za banku… odobrili nam povlaštene kredite za nove motore…

Čitajte nas opet u novim avanturama Besmrtnog i Tommy-a.
A do tada budite nam pozdravljeni, sretni, zdravi i uvijek žedni novih iskustava!
Vidimo se negdje na cesti… !


...naravno, nastavak slijedi s nekim novim putopisom s nekim novim motorima    !

a sad i dark side zadnjeg dana ...ajmooo

Nego, full fora su vam ovi prsluci, gdje sta kupili?

Šta reći, dobro kao i uvijek u

Beatnik je napisao/la:

Nego, full fora su vam ovi prsluci, gdje sta kupili?

Besmrtni u Karlovcu na nekoj rasprodaji, ja dao šivati u Varaždinu...

Eto ni jutros nas neće Vakulina znanost...
Kažu na Durmitoru Orci se kote... tako da se ne ide na jug prema Nikšiću nego putem sjeveroistoka izići iz Šumadije...



...i probiti se u BiH pa negdje tamo put Dalmacije... kako nam već vjetar bude nosio oblake... neplanski pa kak ispadne... kako se odaljavamo od Šumadije tako nam se i nebo razvedrava ali i brda počinju biti sve veća a ceste negostoljubljivije...



Putem se baš i ne napreduje kao očekivano iako promet nije niti malo gust... cesta je ipak za neki drugi tip motocikla...


napokon stižemo i do Drine... klasična Veni, vidi, vici špreha... eto ti i čuprije...



šta čito odo po njoj...

Sljedi nešto slično cesti Jablanica - Mostar ali duplo uža i sa duplo više tunela naravno grbavih, punim rupa i neosvjetljenih...
treba pazit al baš.. osobito ak si čorav na jedno oko a u drugo ti konstantno kapa neka muljava blatna rosa sa stropa... ili uvijek možete imati nekog izdresiranog netopira da ti pokazuje smjer jer tuneli s krivinom ko lakat ovdje uz Drinu nisu rjetkost kao ni uz Taru...
Probili smo se već dosta južno te nakon spusta u Gacko u roku 10 minuta sve se mjenja kao da smo prošli nekakav portal...



temperatura je viša za 15 stupnjeva i nepodnošljivo je voziti osobito jer migoljimo te se odlučimo za stajanku da se okrijepimo, presvučemo, pregrupiramo i vidimo di bi dalje... Vodimo se onom starom di ima kamiona tu se dobro i jeftino jede... stali kraj neke dvije Rabe iz osamdesetih i zajebali se...  Nažalost... ovdje nas podsjećaju još jednom da mi i naše tablice s crveno bijelim kvadratićima nisu baš dobrodošle pa se nismo stigli ni dogovoriti a bome niti pojesti u miru... i već smo na cesti a sve gore navedeno planiramo i rješavamo u hodu...  
Ne damo se smesti nego odlučujemo ne stajati dok ne pređemo u Hrvatsku... Otvara se veliko plavetnilo ispred nas otvara se i naš osmjeh eto nas doma...

Idemo za Dubrovnik pa tamo odlučimo što dalje... stigli... sjeli...



i mislim se... je's lijep al da je sad baš za na guzicu past i nije... marketing je učinio svoje... u Hrvatskoj ima bar još deset gradova i gradića koji su prekrasni ako ne i ljepši pa da rak raka jebe... oprostite Gospari al to je realno... i tako odosmo mi dalje a ne da nam ovdje za pivo ili kavu uzmu para kao za cijeli tank...
Oh da... treba naći konak... uz klopu i cugu Tommy je proveo sat vremena tražeći i nazivajući sve i svakog ali nema slobodnog kreveta nema bar onih ispod 1000kn da dobro ste pročitali ...



Kad se ovaj već dobro oznojio i pomislio da spavamo u nekom starom čamcu na mriži, ja mrtav ladan reče aj bogati ukucaj u taj booking Neum ili Čapljina... i za 1 minut našli smještaj za 18 eura u hotelu s 4*
Tomy mislio da je neka greška a nije bila... tu smo noć imali policijsku zaštitu... U hotelu smo dočekani i bili sprovedeni u privatnu garažu od vlasnika čije je iskrivljeno držanje uzrokovao polkilski zlatni križ koji je nakon višemjesečnog nošenja izazvao herniju diska na vratnom pršljenu te pečatnjak dovoljno velik da nekom kajiću posluži za sidro... a u garaži je stajala njegova kolekcija tri vodeća njemačka proizvođača automobila kao i jedan Baylaner... a nakon što nam je rečeno da slobodno možemo ostaviti motore svu opremu i jakne skupa s novcem ili bilo čim vrijednim da se ne mučimo s prtljagom znali smo da smo sigurni... ipak smo privukli nekakvu sumnjičavost jer smo ujutro shvatili da smo cjelu noć bili motreni od policije parkirane tik ispred balkona... a oni su saznali da će im vjerojatno otpast farba sa haube od Fabije jer imam baš jaku kiselinu osobito dok se telim nakon Hercegovačkog... ojtra se Švedski nakrkali al do ibera pa krenuli prema ostatku naših avantura...

Naše putovanje ovdje nije završilo ali za Vas je...



jer neke stvari moramo zadržati za sebe... a neke su privatne...



ionako smo već neplanski ovo rastegli ko žvaku pa je počelo gubiti smisao...
Ovaj put kao i svaki drugi ostavio je duboki trag na nama... bilo je dosta odricanja koja su bila i biti će potrebna za takve podhvate i u budućnosti... nemojte misliti da je to jednostavno jer u stvarnosti postoji ipak visoka cijena koju plaćamo mi i naši najdraži...
Kako je kolega Tommy već napomenuo i najavio, postoje projekti od kojih su već neki u realizaciji ali i neki koji spremno čekaju... Nadam se da će te nas podržati i pratiti ubuduće gdje god bili...

Ima ogromna količina materijala za obraditi a ovo je samo jedan uvod u sve to ili ako već hoćete ovaj forum ima neku vrstu exluzive... ionako je sve počelo tu bar Tomyjeva i moja priča...


Vidimo se na cesti...

Kraljevski ste to prikazali!

Šta reći na sve ovo !!!

Svaka čast ljudi. Čitao sam vas od početka, ali nisam htio upadati sa komentarima između vaših tekstova. Kapa do poda, i to ne samo zbog puta koji je fenomenalan već zbog truda kojim ste uspjeli dočarati, fotografijama i odličnim putopisom, dio onoga što ste proživjeli. Siguran sam da ste svakoga od nas potakli da bar maštamo o nečemu sličnom. Još jednom hvala na trudu i čekamo što dalje slijedi.

Komentar je suvišan , moje mišljenje dobro poznjete!

Svaka čast momci! Bilo je zadovoljstvo pratiti vas. Sretno vam bilo gdje god krenuli!

Hvala svima na podršci...
sljedeća avantura nas vodi još dalje tako da zasigurno nećete biti razočarani...
pripreme su u punom jeku...
biti će i jedna novost , naime imat će te live traking popraćen što audio vizualno što tekstopisom...

...o tome uskoro a do tada spavajte zimski san dok mi proučavamo  kako se cruiseri bore s  nanosima pjeska na cestama crnog kontinenta...



stay tuned...

Ovo je definitivno najbolji forumski putopis koji sam dosad citao

Biljezim se za sljedece nastavke