Batwing road adventure by Besmrtni & Tommy (02.-10.08.2016.)

U 8.mj odvozili smo turu od oko 3.000 km.
Susreli zanimljive ljude, vozili se po odličnim i manje odličnim cestama, posjetili planirane zanimljivosti i mjesta, ali i one koje nismo planirali.
Plan je bio da plana nema, samo okvirni smjer, nešto novca u džepu i pun rezervoar goriva.
Cilj nam je putovati  Slovenijom, Austrijom, Slovačkom, Češkom, Poljskom, Mađarskom, Srbijom, Crnom Gorom , BiH i vratit se u Hrvatsku.

A evo i kako je izgledala kompletna ruta:


1. DAN

7:15 kava Podsusedski trg
Čekam ekipu da se skupi i da svi zajedno krenemo na put.
Dan ranije čuo sam se s Drifterom. Drifter planira put Austrije na Route 69 i dogovaramo se da zajedno vozimo barem do austrijske granice.
S Drifterom dolazi i Cro sa sinom i njima je ovo prva vožnja predivnim austrijskim cestama. Pomalo neispavani od uzbuđenja ispijamo kavu i komentiramo što nas sve čeka na putu...

U pozdini se sjaji motori, a posebno se ističe HD Electra. Samo par tjedana friško registrirana i Besmrtnom je ovo prvi pravi put s novim motorom.


Dogovaramo se da ćemo prvi dio autocestom do granice - Macelja. Kako Drifter i Cro idu na Route 69 i vraćaju se u Zagreb istog dana, a Besmrtnom i meni je cilj prvog dana stići do Bratislave, nema smisla da gubimo vrijeme na ceste po kojima smo već toliko puta prošli.


Prvu pauzu radimo "negdje" iza Ptuja. Kako imam najveću navigaciju ispod batwinga, preuzimam ulogu road captain-a. Navigacija nas vodi najkraćom rutom kroz šume i lokalne ceste izbjegavajući pritom (s naplatom) autoceste, ali i nacionalne (besplatne) ceste. Kasnije se je ispostavilo da su ovako postavljene opcije na navigaciji pun pogodak ako želite upoznati neku zemlju i pobliže vidjeti život i svakodnevnicu lokalnog stanovništva...  

...stajemo negdje u šumi...  


Kakva god da je bila ruta, navigacija nas je uredno dovela do Gornje Radgone (Bad Radkersburg-a), tj. točno na početak Route 69.
Ovdje se rastajemo... pala je još jedna kava i razmjena uputa tko će gdje/kamo/kako...



To je to, povratka više nema... rastali se od ekipe i krećemo put Bratislave, a Austrija je druga zemlja na našem putu.



Dvije Electre, jedna američka, druga tajvanska  


Zaustavljamo se putem na ručku ...klopa odlična, pivo odlično... ovdje nas već lovi onaj bezbrižan osjećaj kad si na vožnji
Polako brige i posao ostavljamo iz sebe, sad je važna samo cesta i vožnja...


Nakon 500-tinjak kilometara stižemo u Slovačku. Bratislava je odmah nakon granice, a prvo što se uoči uz cestu je ogroman broj vjetrenjača.
Slovačka je iznimno uređena i lijepa s vrlo dobrim cestama. I svakako jedna velika preporuka svakako posjetiti, ako niste!



Jedna od bratislavskih znamenitosti je i Bratislavsky hrad, stari dvorac na Dunavu iz 15.st.


Smještaj u Bratislavi je skuplji od ostatka putovanja. Nalazimo hotel u starom djelu Bratislave, hotel Dominika i noćenje za dvije osobe iznosi 60 EUR s doručkom.
Kako hotel ima i garažu, ostavljamo motore i tramvajem odlazimo u centar. Centar Bratislave je zabranjen za motorna vozila, tako da je tramvaj jedino prijevozno sredstvo kojim možemo doći do centra. Grad ima oko 450 000 stanovnika, a najbliži grad je Beč koji je također glavni grad u Europi, udaljena samo 60km, a nekada su bili povezani i tramvajem.
U gradu se nalazi ogroman broj mladih ljudi i sve podsjeća na kakav studenski kampus, sve je putno lasera, reflktora. Grad je uređen, čist i predivan. S pravom nosi naziv "ljepotica na Dunavu".

















Prvi dan je iza nas...nastavak slijedi...

..nestrpljivo iscekujem nastavak

Jel gotov nastavak

legende

Super

Bravo

Bravo dečki!!

Ah da...
Još se sa sjetom prisjećam te famozne BBB ture ...
Tako nekako se trebala zvati i ne zbog Dinama...
E sad jel zbog gradova koje smo htjeli obići :
Beč,Bratislava,Brno,Bielsko-Biala,Budimpešta,Beograd,Budva,Biograd,Banja Luka ili je ipak bilo zbog Balkan Batwing Boys...

Tko se više sjeća, jer mi pivska pjena na toj turi poprilično načela moždanu ovojnicu...

Uglavnom kolega Tomy je već naveo Osterajh kao drugu državu kroz koju prođosmo na tom putu...
ali kako nebi došlo do arbitraže ovog putopisa ili do osjećaja manje vrijednosti ,moje isprike u ime obojice našim dragim susjedima...
Sorrrry Janezi al vi ste ipak bili prvi ...


A taj dan 1. uopće nije dobro započeo...
ne dan prvi, nego prvi sat puta...
Na startnoj kavi sam imenovan za Road Captanerosa i kao takav sam i poveo turu na put ali već na prvoj granici bijahu spriječen za prelazak...

Kao što vidite samo su me vješte pregovaračke sposobnosti našeg Cro-a i njegove službe izvukle iz ralja apsa u kojem sam naravno završio ili zbog svog bogatog vokabulara ophođenja sa  službujućim ili se carinik jednostavno digao na krivu nogu...

Ali sve prošlo kak je prošlo i od tog trena sam na začelju kolone, te mi je zabranjena konverzacija i s konobarima a kamoli s službenim osobama...

Eto ipak smo do kraja dana uspješno stigli do Bratislave gdje smo se do ranih jutarnjih sati igrali moraš skupit sveee ali ne jebene Pokemone već pivu  


Ujuto mi je Tommy rekao da nam je tu večer bilo super...

Jutro je pametnije od večeri... pa prosudite sami...



I da umalo zaboravih, nekidan sam dobio pismo od turističke zajednice grada Bratislava da stvarno nije bilo potrebno spašavati onog bokca kaj je zapel u šahtu ,jebiga kad mu se Tomy smijal a men ga bilo žao ...



Ljudovi...a drugi dan se tek zakuhalo...

Super, pratim

Pratim

2. DAN

Cilj nam je Bielsko-Biala, malo mjesto u Poljskoj odmah nakon granice s Češkom, a na putu ćemo svratiti i u Brno.
Izvukli motore iz garaže i pravac benzinska, natočili do vrha i krenuli...



...pravi motor na pravom mjestu


Fenomenalne lokalne ceste nas vodi kroz šume, slabije naseljna mjesta i sela.
Ima dosta motora na cesti i večinom se voze sport-toureri ili naked motori. Ima jako malo choppera ili crusera.
Tu i tamo nam niravanu ometaju spori kamioni/traktori kojih ima jako puno...ipak smo na selu... ali i sporiji tempo nam je sasvim OK.
Brzina 50-80 km/h. Zanimljivo je da svi Slovaci voze po propisu. Ok, ovo smo znali za Sloveniju i Austriju. Ali, u Slovačkoj u svakom selu poštuju ograničenja od 50 km/h i strogo se drže propisa.
Valjda se samo kod nas tome čude i izmotavaju kako i na koji način izbjeći plaćanje kazni...
Od automobila se voze moderne Škode i ostala vrlo dobra srednja klasa automobila.
Koliko god mi to ne želim priznati, ali Slovačka / Češka / Poljska su sad već daleko od našeg standarda. I trebat će vremena da ih stignemo, ako je to više uopće moguće...





Prije nego se pozdravimo sa Slovačkom zaustavljamo se prije granice u dvorcu Holići, ili točnije "Zamocky park a aleje v Holiči"


I eto nas u Češkoj, a prvo što nam pada na pamet u Češkoj je pivo...Ok, bilo je pive i u Slovačkoj, ali sad smo u Češkoj i jedva čekamo stati na pivi


Nakon prelaska granice vozimo se po Picasso road... ova cesta je sva pokrpana zakrpama, a vožnja po njoj je bolje nego na novom autoputu s friškim asfaltom



...i eto ga, napokon se zaustavili u lokalnoj birtiji u Češkoj...na šanku naslonjena konobarica i jednim potezom ruke dozivamo i tražimo pivo...
Gleda ona nas tako, gleda motore, mora da joj se sviđamo...
... i donosi nam dva hladna, netom izvađena iz frižidera , taj nektar bogova, dvije pive...
Prve dvije koje ćemo popiti nakon što smo se ujutro probudili... nazdravljamo i slavimo život...i potežemo iz flaše...

...nakon prvog gutljaja Besmrtni se počinje nekontrolirano tresti na stolcu... momentalno je problijedio, oči su mu zasuzile, a niz čelo suknuo hladni znoj...
...ja googlam na iphonu kako na češkom tražiti hitnu... ali niti meni nije baš najbolje... ne mogu zumirati tipkovnicu...
...Besmrtnom su se oči već izokrenute ... a meni nagli udari srca probijaju grudni koš... mislim si u sebi pa zašto/kako/zbog čega nam se ovo dešava...

... i dok polako kopnimo s ovoga svijeta, glavu spuštajući na stol, pogledi nam se zaustavlja na bocama pive..
i to BEZALKOHOLNE PIVE!!!!!!!!!!


Nakon reanimacije, dobivamo od lokalne ekipe objašnjenje da je u Češkoj strogo zabranjeno konzumirati alkohol u prometu i da vrijedi pravilo od 0,00 promila,a kako je konobarica vidjela da smo s motorima, donijela nam je pivo bez alkohola
...naravno, nestali brzinom svjetlosti iz birtije... te se nadamo se da ćemo sreću pronaći u Brnu...


i tako je i bilo...


Cijene hrane i pića u Češkoj su vrlo niske. Zaustavili smo se u samom centru, na glavnom trgu u Brnu, nešto slično kao da smo ručali "konju pod repom" u Zagrebu...
Glavni ručak za dvije osobe i 4 pive koštalo nas je nešto više od 10 EUR-a...



Dalje nas put vodi prema Poljskoj... već je relativno kasno popodne i imamo kojih cca 30-tak kilometara do našeg konaka u Bielsko-Biala...
... sunce piči, a osmjeh ne skidamo s lica ...pa što može ovaj dan pokvariti...



...pa eto može,
može nam malo pokvariti planove recimo puknuće gume na HD-u
Ovo mi je već drugi put da se vozim s nekim HD-ovcem kojemu puca guma (pozdrav Robiju)



Zaustavljamo lokalnog bikera koji nam pomaže oko gumi defkta...
Prvo pokušavamo sa sprejem...ali poučen iskustvom od prije (pozdrav Robiju x2) znam da sprej nejde na unutarnju zračnicu i felgu sa žbicama...
...srećom zaustavili smo se točno ispred kuće obitelji koja je imala kompresor, a ljudi se koliko-toliko kuže u krpanje gume da su Besmrtnom privremeno osposobili gumu za vožnju do prvog grada...


A prvi grad je na češko-poljskoj granici, Češki Tešin ili preko rijeke Olze, Poljski Cieszyn…
Putem svako malo provjeravamo da li se guma ispustila...alternativa nam je zvati HD Krakow vučnu službu i servis u ovlaštenom servisu u Krakowu , ali ta opcija je jednostavno preskupa i definitivno će putovanje završiti…
Dolazeći u Cieszyn već skoro na praznoj gumi (dobro se i držala kojih 25 km) nalazimo benzinsku pumu na kojoj piše ODKURZACZ KOMPRESOR
...samo da napumpamo gumu, a da možemo odvoziti još tih zadnjih 20-tak kilometara...


...na naše iznenađenje kompresor ne radi - piše ER-1 ... a lijepo nam je pisao na ulasku na pumpu da je kompresor "od kurca"    


...motor ostavljamo na pumpi koja radi 24h, ...pronalazimo vulkanizera kojih 200 m od pumpe i hotel također u blizini pumpe
...kako vulkanizer više ne radi, moramo čekati jutro i ništa drugo nam ne preostaje drugo već otići u hotel...


...u međuvremenu pregledali gumu i pronašli glavnog krivca...


...puno toga se desilo danas, a sutrašnji dan je novi dan  

...naravno, nastavak slijedi !  

Sviđam,
sreća prati hrabre.

Ajmo dalje. Kako je krenilo bit ce ovo super putovanje

Pa da se nadovežem jelte i ja...
Eto svanulo je to drugo jutro i valjalo je krenuti dalje u drugu ,oprostite već četvrtu državu...



Kako je kolega Tommy već napomenuo, odgovarao nam je sporiji tempo i nisu nam smetali traktori ,kamioni i ina troma prometala
i sami smo  bili takovi a tome je poprilično kumovala prijašnja noć ...

Da, ceste su polupuste...



Svi su na autocesti ,stranci zato što im se žuri i boje se izgubiti a domaći jednostavno zato što je većinom jeftina ili besplatna...

Nama se paše izgubiti...



Tako smo i završili u seoskoj birtiji gdje se na razglas po cjelom mjestu pušta glazba ili  kupujem-prodajem lokalni oglasnik...
Baš fora... Osobito kad neki Jerži Dudek prodaje svog debelog vunastog travojeda, koja kako se kune nema slinavku i sve to naravno na Češkom...

Usto smo morali i isprati onaj gorak okus bezalkoholnog piva, bože kakav blam...


U Brnu smo se gostili kako Tommy reče za nike pare, bili pozdravljeni i poštovani od strane lokalaca nakon što vide odakle smo potegnuli na našim krstaricama a da nije GS i slični dalekosežnici jer u ovom djelu je stvarno malo čoperaša ili kruzeraša bar na lokalnim cestama




Ujedno su nam i pomogli u snalaženju po ovom prekrasnom gradu...
Pošto smo uistinu bili ugodno iznenađeni niskom cjenom ali visokom kvalitetom piva, koristili smo svaku stanku uz cestu, birtiju,benzinsku za degustacije tog prehrambenog artikla, moglo bi se reći da smo često objedovali a ne lokali...



Pivo je čak postalo dio obvezne prtljage...



A sad da vam kažem da smo tek na napuštanju te prekrasne Češke shvatili koliko je kod njih zajebano...
Kad mi pukla guma, zaustavio se lik da nam pomogne,
Lik onak na oko desna ruka Nečastivog...
Frajer ima na sebi istetovirano toliko mrtvačkih glava i križeva da izgleda kao Hedles Horsmen na sedativima...
Al kad je vidio da Tommy iz bisage vadi jednu ladnu za njega,dok mi naravno već pijuckamo...  Izbezumljeno pobježe glavom bez obzira...
urlajuči da nas sve budu zatvorili ako nas vide kraj ceste da cugamo...
a mi u čudu...      pa ti vidi...

Al da ne tušim...
Već smo bili poprilično umorni i kad je guma ispustila dušu do kraja i nakon nadokrpavanja ,nadopumpavanja...
Padoh u totalnu depru i polako krenuo s pozivima u Hr da kombi dojde po mene...


Tu uskače Tommy i reče ništa nam neće ovi put pokvarit...

Prešli mi smo u Poljsku...
Motor smo zbrinuli i ostavili na čuvanje curkama na benzinskoj ...

A moj kumašin i ja u nočni život i bečarenje...
Na Venoxu da i to oba...

E sad si pokušajte zamisliti dolazak pred neki klub u Poljskom pograničnom kockarskom raju...

Na Venoxu dva lika jedan dva metra a drugi prek sto kila i k tome HR tablice ...

I NE nije bilo ovak





Bilo je deset puta luđe... Sve je stalo...

Toliko ludo da smo dobili smještaj u Hotelu s 4 ili čak više zvjezdica za mislim 20 eura...

...i to je jedna druga priča ...
Tu noć je sam Tarantino režirao , majko mila...

Eeeee ovo je ludilooooo

Pratim i jedva čekam nastavak

Svaka čast ljudi TommyZG zbog tvog podhvata odlaska sa Venox-om na takav put počinjem imati više povjerenja u svoju Aquilu!

Dečki samo hrabro i neka vam je suha cesta!

Lijepo! Bravo ekipa! Pratim...  

3. DAN

Budimo se već u 6 ujutro. Besmrtni je budan kojih sat prije i kako ga pere depresija , cijelo vrijeme vrti youtube filmove o skidanju stražnje gume na HD-u.
Uf, vidio sam odmah da nije dobro kad ni pivu nije htio popit prije doručka...

Kažem , ajmo kume mi to riješit i hrabro krenut dalje... ipak držim pozitivu koliko god mogu...jedan uvijek mora biti pozitivan...ako to nije takav odnos onda bolje niti ne kretat na put... S ljudima kojima se vozite morate biti na istoj valnoj duljini i vrlo dobri prijatelji, jer to nije tura do Samobora i natrag, pa da nakon 2-3h sata vožnje kad ti netko dopizdi (ili ti dopizdiš njemu) otiđe svatko svojoj kući... Puno ljudi krenu na put, pa se nakon dan/dva posvađaju i upropaste godišnji...

Iako smo našli vulkanizera, još uvijek nismo pričali s njim. Prvo, ne znamo da li uopće može popraviti moto gumu i da li to želi, drugo, radi se o HD-u i treba imati alat s kojim će skinuti gumu, treće, radi se o stražnjoj gumu i treba je skinuti s remenice i vratiti remen nazad da bude sve zategnuto kako spada, i četvrto (uh jebe nas puno toga), ako sve to i napravi, trebamo kupiti negdje unutarnju gumu, jer smo je sjebali sa sprejem i možemo je samo baciti.
Puno briga za jedno jutro, a tek je treći dan puta. Alternativa je pozvati HD Krakow, koji će uzeti 400-500 EUR za šlepanje i servis, a to je buđet za cijeli put za jednu osobu. Znači ili popravak kod tog vulkanizera ili brat od Besmrtnog dolazi s kombijem po njega i motor...

Zvonimo već u 7 ujutro (iako radi od 8h) silazi polako i oprezno prema nama. Lik od nekih 50-tak godina. Uredno obrijan, prosjede kose u radnom kombinezonu... žvače posljednje zalogaje doručka...
Ne priča engleski/njemački, sporazumijevamo se s rukama i nogama i ne ulijeva niti malo sigurnosti da će znati što treba napraviti... samo čekamo da se okrene i mahne nam...
Jedino što smo skužili, tražio je da dovezemo motor... a prvo što je izgovorio je bilo "NI DOBRO"... okrenuo se otišao kroz kućna vrata i otvorio garažna vrata. Kad su se vrata podigla, Besmrtni i ja smo se u čudu pogledali. Unutra je bila radionica uredna kao apoteka, a s desne strane je sramežljivo virila Yamaha XVS 1300. Motor po karakteristikama i izvedbi pogonskog remena sličan HD-u.



Tada nam je laknulo i sve se posložilo. Znali smo da smo na pravom mjestu u pravo vrijeme i sve je vodilo do tog trenutaka. Od ljudi koji su nam pomogli, preko kompresora koji nije radio, i grada u kojem smo "zapeli".  OK, nemamo pojma koji je razlog da je guma pukla, očito Onaj gore to zna, ali tko smo mi da sumnjamo u njegove namjere...
Besmrtnog sam vratio u hotel, a ja se uputio u 30 km udaljen grad po unutrašnju gumu. Do 12h sve je bilo složeno. Trošak za krpanje i zajebanciju (sjećate se da smo napunili gumu sprejem a vulkanizeri to ne vole) iznosio je 20 EUR.



...i konzultacije kako zategnuti remen prema HD specifikaciji


...ubiti kenjam, radilo se o popisu javnih kuća u Krakowu


Motori spremni, natovareni, uglancani...pivo smo popili i krećemo dalje...


Taj dan smo se još malo družili sa serviserima. Putem smo stali i popraviti svjetlo koje nije radilo još od Macelja. Prvo smo mislili da se radi o žarulji , ali na kraju je bio neki kvar s nečim što nije davalo dovoljno nečega ... da skratim, popravilo se... a trošak 0 kuna
Tamo smo upoznali vrlo simpatičn par. U kući imaju radionicu i prijatelje u Hrvatskoj... čari vožnje na motoru i uvijek susretljive ljude nam je drago upoznati na putovanju... to je i bit svega 









Popodne dolazimo na jedno mračno mjesto ljudske civilizacije. Mjesto koje je samo prije 70 godina bilo posljednje počivalište za više od 6 miliona ljudi. Mjesto , dok sad o njemu pišem, naježim se od tolike silne negativne energije koja nas je tamo zatekla i koju još uvijek nosimo u sebi...
… ovo je bio posljednji pogled milijunima ljudima na slobodni svijet:


Logor smrti Auschwitz-Birkenau nalazi se na pola puta između Bielsko-Biale i Krakowa. Mase ljudi posjećuje ovo mjesto i sve je prepuno. U muzej nismo ulazili, a za cijeli obilazak bi nam trebalo par dana.






Kao čistu suprotnost mračnom Auschwitzu, dolazimo u mjesto Wadowice. Wadowice su najpoznatije kao rodno mjesto pape, Karol Józef Wojtyła, tj. Ivana Pavla II.
Ova dva mjesta su udaljena na oko 30 km. Obilazimo glavni trg, rodnu kuću pape i crkvu. Zahvalimo se za sve dobro što nam se desilo i pomolimo za dalje...









Vozimo dalje prema Krakowu i navigacija (to je ona sa super postavkama najkraće rute) odjednom nailazimo na putokaz prema Mogilama...
... ipak je red je da stanemo i popimo pivu      



i napokon Krakow  


Na kraju dana posjećujemo rudnike soli. U blizini Krakova, u gradu Wieliczka rudnik soli u kojem se stolna sol proizvodila od 13. stoljeća pa sve do 2007. godine! Rudnik je postao pravi podzemni grad izrezan u stijeni od soli. Dubina je na oko 330 metara ispod površine i ima hodnike duže od 250 kilometara (da dobro ste pročitali-kilometara). Sol je dugo bila najvažniji mineral u Poljskoj i prema zakonu bila je u vlasništvu vladara. Prihodi od prodaje soli u prošlosti su punili više od trećine državne riznice. 1978. godine ovaj je rudnik soli upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.






U rudniku se nalazi i u potpunosti od soli napravljena kapela blažene Kinge, za koju se govori da ima najbolju akustiku od bilo koje građevine u Europi. Uz to ova je kapela najveća podzemna crkva na svijetu, smještena na dubini od 200 metara.


Kad smo završili obilazak vani je bio mrak i bacili smo se u traženje hotela...ili su bili preskupi ili nas nisu željeli primiti...
Na kraju svratili do starog grada u Krakow i dosli do Bania Luke... e a kakava je tamo samo ludnica bila  


...nastavak slijedi

... zašto su mi "taktovi" početka priče (slike i pisanje) poznati !?
... a datum objavljivanja 03 10 !?

... mogli bi i jednu susjedsku

Eto... dan treći, a meni ko šesti...
Neprospavana noć, umor, briga i nervoza na visokoj razini...
Pivo,sunce ,nespavanje rade protiv mene...
H D je van stroja a ja sam još gori...
Obuzima me još i grižnja kako sam Tomyu počeo upropaštavati put...
Svemir je tako htio, majstor za gume uz sve naše sumnje je opravdao nagovor svih Čeha od večeri prije ...

Naime kad mi je ošla guma i kad su ljudi u Češkoj pripomogli, odmah su nam rekli da ako ikako možemo ne idemo u Češke radionice, jer su za qurac i da se dokopamo Poljske jer su tamo majstori vrhunski , eto imali su pravo...
Pedantnost, preciznost,urednost me iznenadila očito je tu prisutna neka Švapska nota...

Tomy otišao u nepoznato potražiti novu gumu...
Dok moja electra ne bude gotova ionako nemogu ništa učiniti ...
I dok je on SVE sam rješavao,mene je ostavio u hotelu, gdje sam zdravo odspavao, otuširao se, objedovao i pripremo se za put , HVALA stari moj ...

Od prvog dana mi neradi zadnje svjelo, pa nam malo pizdarija osobiti noću...
Na svakoj pumpi zaboravim kupit žarulju ali putem uočavam kuću s velikim natpisom V motors servis...



U dvorištu hrpa motora i odlučim se za stajanje...
Nismo pogriješili, sve širom otvoreno al nigdje nikog, malo škicamo okolo...
Imaju baš kul čoper na paru...



Zovem vlasnika... kad ono istrčava mlada ženska pred nas s velikim osmjehom
i jednom sisom napolju,    reko sorry a ona ništa već vadi i drugu...
Bokte men niš jasno... znam da je Elekra komad motora al da baš ovako utječe na žene istočnog bloka nisam znao...pa što ju nekupi prije mislim si...

Viče ona nama: đast a sekund maj hazben koming fast...
a Tomy iza mene reče :OK vi are go avaj faster  imiditly ...i već pali Venoxa..

I stvarno, iza ćoška izlazi ne baš mlad već prosjedi dugokosi istetovirani muž u jednoj ruci radapciger a u drugoj mali cmizdravac...

Tu mi bijaše jasno otkud sisa vani ,izgleda da smo uletili kad su i muž  i sin imali gablec...

Zadržali se mi i podružili kvalitetno...
Znaju oni naš kraj i dolaze često motorom ,spoznaja o hrpi prijatelja po Hrvatskoj i BiH samo nas je dodatno zbližila... Kvar i nije kvar nego tek osigurač , popravak 0 kuna, stisak ruke i idemo dalje...


uslijedio je Auschwitz...





no coment... mjesto dali preporučit ili ne ... neznam...
vjerojatno Ne .. A opet svako ljudsko biće bi trebalo jednom u životu  tu doći... U sekundi se osjeti taj teret miliona duša na sebi... stojiš tamo i šutiš...ustvari svi šute... povremeni tihi žamor i to je to...
u prvim sekundama samo postaneš jebeno svjestan kakav smo mi ljudski šljam...

Isto tako i odeš od tamo... u tišini...

Um ti je samljeven, čak osijećaš krivnju iako nisi bio ni rođen kad se to desilo...

Nismo gladni... nismo žedni... ništa nismo... samo vozimo uz povremenu kontrolu moje gume jer ostalo je ono zrnce sumnje da guma nije kao nova...

Za balans i spokoj duše obišli smo Papine Wadowice da se ipak uravnotežimo i vratimo u normalu...

Zbog činjenice da je baš u to vrijeme boravio i aktualni Papa u Krakowu na danu mladih u Wadowicama je bio prometni kolaps zbog turista iz cijele Europe...

Vrućina je bila paklena ,peče odozgo ali i moj big twin ne štedi odozdo...
Sva sreća da smo na dva kotača pa smo se ipak lakše probijali iako potpuno fer nismo bili nekulturni pa smi i mi pokoji put bili dio te kolone ...



U Krakowu smo prije večeri odlazimo u rudnike soli i nailazimo na grupe turista iz Zg pa nakon  toga  i Vž ...

Na izlasku iz rupetine sol je učinila svoje u potrazi smo za valovom... u pola sata nebo se zatvara, kreće vjetar i vidno pada temperatura...

Smještaj po običaju naravno još nemamo jer tko spava u Krakowu nitko,grad je luđi od New Yorka i nikad ne spava ...

Probijamo se kroz grad i pozdravljaju nas blicanjem ponovno Zg tablice...
Bezbroj neuspjelih pokušaja ulaska u hotele diljem grada,bivamo odbijeni čak i ispraćani od strane redara, nismo im ostali dužni...Prizori su kao iz filma, policije na svakih par sto metara , svima svetle rotirke i svi na nekoj intervenciji... pijanci puze ulicom... žene doslovno zovu na opčenje iza svakog ugla...svakih par metara skaču na Venox i Tomya, zabolile me ruke skidajući ih... sva sreća da sam na Elektri mako nogare za suvozača...

A centar ... najskuplji Ferarri kraj najjeftinije Nive...
najbolji klub pokraj najveće birtijetine...
sraz suprotnosti  kud god se okreneš...
Ponoć je prošla...
Nevrijeme je počelo..

Zapeli smo ispred puba Bania Luka...
cjenik jednostavan bilo koje piće je 1eur  a bilo koja klopa 2 eur



Dolaze likovi sline po motorima , pokazivamo slike iz grada Banja Luke svi su u deliriju jer nisu ni znali da takvo mjesto postji... A mi stali baš zato što smo mislili da je gazda Bosanac pa da se pogostimo kad ono kod njih riječ Bania Luka znači nešto kao fraza Hakuna Matata iliti po naški : zaboli me za sve i sve mi ravno...

Bogme i nama je bilo...

Probudila me bol u leđima, sranje znao sam da nam budu povadili bubrege...
Oprezno pipam i tražim šavove ali ništa samo sam zaspao nepokriven i dobro nazebao...
Ovog puta smo dobro prošli...
Gdje smo???
Neka soba ,čak i uredna, čuje se tuš ...netko je u kupaoni...
Osmjeh mi ne silazi s lica , znači posrečilo mi se... Čekam da iziđe da vidim ulov...
Vrata se otvaraju...
Jebi se kume pa to si ti ...

Tomy me začuđeno pogleda i vidi da sam vidno razočaran, nije mi se objašnjavalo...

Bili smo usred ničega usred neke šumetine, vani magla, kiša, muk,ni auta samo graktanje svraka... Kako smo vamo stigli di su nam motori ... Izašao sam van bili su tu...



Čeka nas dug put, moramo stići na jedan meeting u Slovačku...



A vrijeme nimalo ne obećava...

Mi, mi još manje obečavamo, razmišljamo o nekim termama u brdima zapadnih karpata, nekoj banji tople vode po koima su Visoke Tatre poznate... maštamo o maznoj ruci vitke maserke...
Da... potreban je dan odmora i sve kreće u tom smijeru...

Nismo slutili da će nas još iste večeri snači ciganska kletva...

i počeo je 4. dan

lukylipik je napisao/la:

... zašto su mi "taktovi" početka priče (slike i pisanje) poznati !?
... a datum objavljivanja 03 10 !?

... mogli bi i jednu susjedsku

a tko sam ja da ti proturječim, dogovoreno

...e moj Dario, k'o da nemaš moj broj Vibera...samo si trebao poslati poruku i dobio bi sve informacije što i kako, ak' niš bar bi mogal spavat ...

Lijepo vam je bilo . Svaka čast .