Putem svile na Royal Enfield Bulletu

Bok, dugo me nije bilo. Kako sam jučer počeo pisati na vespa forumu paralelno prenosim i tu.


U Indiju smo krenuli u "vlastitom" aranžmanu, Igor -  frend iz Zagreba i ja. Povratna karta ZG-ISTANBUL-DELHI je 4700 kn.
Iz Delhija lokalnim letom (povratna karta cca 70 EUR) za Srinagar, glavni grad Kashmira.
Treći prijatelj Yaser radi u Delhiju a rođen je u Kashmiru. Tamo su nas čekali motori.
Yaser ima dva Royal Enfielda 350. Klasik thumper - dekompresor, kurbla, čista mehanika.
U planu je bilo 1800 km u 7 dana puta, prijeći zloglasni Zojila prijelaz ( one ceste smrti koje gledamo po National Geographicu ), stići u budistički Ladakh, prijeći Khardungla ("najviša" cesta na svijetu - 5600 m), voziti kroz pustinjsku dolinu Nubra do zabačenog sela Turtuk  uz Pakistansku granicu . Turtuk je bio zatvoren za strance do 2010. Nije mi se činilo puno vožnje ali uzevši u obzir indijske ceste i kraj kroz koji smo vozili bilo mi je vrlo brzo jasno  da sam se prevario.

Sletili smo u Srinagar i doručkovali u prekrasnoj kući Yaserovih roditelja. Srinagar je na 1800 metara nadmorske visine. Vegetacija je bujna. Iznenadio sam se marelicama, grožđu i lavandi u Yaserovom vrtu. Kao i orlovima koji lete kao kod nas  golubovi  
Nestrpljivo sam cimnuo Yasera da idem probati Enfielda. Dogovor je bio da Yaser vozi Igora a ja na drugom motoru prtljagu. Nisam očekivao neke velike probleme oko prilagodbe na motor budući sam 2008. imao Bulleta 500. Ali..moj nije imao mjenjač na desnoj strani sa "kontra" rasporedom brzina. I nisam vozio lijevom stranom. Po Indiji  

Prva poslijepodnevna vožnja po Srinagaru bila mi je totalni stres. Dvosmjerna cesta sa tri ili četri vozila paralelno. Poneka krava ili stado koje obilazim, promet po sistemu tko jači taj kvači. Kamioni i autobusi su vladari ceste. Motoristi su tu negdje iza krava
Već nakon deset minuta u probijanju nosačem ptrljage pošteno oderem vozača tuk tuka. Opsovao mi je valjda nešto na hindskom, ja njemu mamicu na hrvatskom i piči dalje. Mislim da sam se vratio tri kile lakši sa te vožnje. Kako prometna špica prestaje počinjem uživati .Vozimo uz Dal jezero, stajemo i rentamo Šikaru, mali brodić sa madracima umjesto klupa. Uskoro nas i diler na jezeru stiže i kupujemo pivo.

Jezero Dal, Srinagar :


Selfi bejbi :




Yaser, Igor i ja na tržnici na jezeru :

Slabo spavam prvu noć, nervoza me pere. Doručkujemo omlet, lepinje, med i pijemo čaj od đumbira. Pakiramo stvari na motore. Nagovaram Yasera da ostavimo nešto rezervnih dijelova jer smo ograničeni prostorom. Ne trebaju nam dva rezervna lanca za motore, kažem mu. Ma ostavi ih oba. E da sam bio malo manje pametan...
5:30 je  Krećemo. Prve zrake svjetla tek probijaju tamu. Indijci ne pale svjetla na autima. Vide pa im ne trebaju    .
Izlazimo iz grada na lokalnu cestu. Borim se strašno sa mjenjačem. Jako lako prebacujem iz prve u treću, druga kao da ne postoji. Par situacija gdje trebam naglo kočiti ne kužim da je kočnica pod lijevom nogom.  Još uvijek se borim sa kontra mjenjačem pa umjesto kočenja ubacujem u višu. Horor. Rupe na cesti duboke tridesetak centimetara, usred zavoja nestaje asfalt i bez ikakve najave pretvara se u grubi makadam. Prohladno je ali tog postajem svjestan tek puno kasnije. Krajolik kroz koji vozimo je predivan. Visoke planine ali potpuno u zelenilu.  Brze planinske rijeke uz cestu, slatkast miris šume. Stajemo nakon sat i pol u Sonamargu, starom trgovačom centru Kashmira. Pijem čaj, pušim tri cigarete i tresem se od mješavine adrenalina i pozitive . Yaser se ceri i pita kako ide. Ne odgovaram mu, smijemo se. Odjednom se krajolik mijenja, vrhovi gube vegetaciju, cesta postaje sve strmija. Stajemo uz put na fotkanje i Yaser kaže : to je to, napadamo Zojila prijelaz. Poslije će biti lakše. Slijedi sat vremena pijeska, makadama, šljunka, odrona, vode i rupa. Na jednoj žešćoj uzbrdici Bullet mi gubi snagu i staje. Na 3500 metara smo, silazim sa motora i počinjem tražiti alat. Yaser me gleda u čudu dok mu objašnjavam  da fergazeru treba zraka. Kaže - to je Bullet, ne treba, ti trebaš ovu uzbrdicu izvući u prvoj a ne u trećoj    .
Igor mi pomaže motor izgurati iz pijeska u kojem sam zaglavio i pičimo dalje prema vrhu. Prometa skoro nema. Iz suprotnog smjera vidim brata po muci na KTM-u kako glavinja kroz pijesak, smijemo se jedan drugom u prolazu. Penjemo se na vrh. Divim se Yaseru kako je izvukao uspon sa Igorom na suvozačkom. Pobjedonosno fotkanje i brzo dolje - vojska zatvara cestu radi održavanja. Napokon asfalt. I najlošiji je dobar

Zojila prijelaz :

Silaskom sa Zojila napuštamo čudesni, pretežno muslimanski Kashmir i ulazimo u budistički Ladakh. Krajolik je drastično drugačiji. Zelenila sad ima u tragovima, samo uz rijeku, visoki planinski vrhovi potpuno su goli. Surova zemlja. Nomadi. Davno,  dok je put svile bio jako prometan, Ladačane a pogotovo Zanskarce su Kašmirci a i ostali Indijci nazivali prljavima. Digresija - muslimanski Kašmir je jako čist i uredan, sjećam se još prošle godine kako me u drevnom Varanasiju ( Benaresu ) šokirala razlika između muslimanskih i hinduističkih kvartova. Po količini smeća na ulici hinduisti su znatno neuredniji. Fizionomija kašmiraca je jako slična europljanima. I ne čudi budući su potomci Aleksandrove vojske. Nerijetko se zna sresti svijetloputa plavooka djeva.  
Ono zašto su Ladačane nazivali prljavima nema veze sa osobnom higijenom već sa podnebljem. Sunce je nemilosrdno, hlada nigdje, pa su Ladačani znali mazati blatom lice ne bi li se zaštitili. Stajemo na ručak u Drassu, i uskoro krećemo prema Kargilu, gradu koji je jako nastradao u Pakistansko Indijskom ratu. Rat nije dugo trajao a žrtve na Indijskoj strani bile su orgomne. Kako su mi u povjerenju govorili Pakistanci su Indijce obasuli minobacačkom vatrom iz američkog vojnog programa, dok je Indijcima rusko, za otpis a jeftinije kupljeno zatajilo.
Ne zadržavamo se u Kargilu, prenervozan gradić bez imalo šarma. Stajemo tankati motore i dok se uspinjem na pumpu ( na hebenoj je uzbrdici ) opet krivo šaltam i motor mi se ruši. Skače mi u pomoć drug bajker sa enfiledom. Mislim si -  Zojila bez ijednog pada pa onda ko seljo zveknem na pumpi  
Već smo umorni, još samo 50 kilometara do Mulbekha i tamo ćemo noćiti. Ali kakvih 50 kilometara... Radovi na cesti bez ikakvih znakova upozorenja, pontonski mostovi od iverice, zaobilazne ceste bez markacije. U jednom trenutku me kamion gura sa ceste, izvlačim se za par centimetara. Napokon Mulbekh. Malo budističko selo na 3100 metara, poznato po velikom kipu Buddhe uklesanim u stijenu. Dogovaramo sobu za 150 rupija (dakle 5 kuna svaki), večeramo, opuštamo se. Visoko smo, osjećam glavobolju,  otežano disanje, umor i ubrzan puls. Glava me u životu bolila svega par puta (šuplja hebatga) i kužim da nešto nije u redu. Paracetamol je navodno dobar za suzbijanje simptoma visinske bolesti. Uzimam tabletu sa rehidromiksom i vitaminima. Piva nisu imali. Spavamo.

Ulazak u Ladakh :


Na putu prema Drassu :


Ručak u Drassu :


Nomadi :


Dođi da ti čiko nešto da:


Mulbekh...pa se ti igraj skrivača:






Mulbekh velečasni

Doručkujemo omlet, ispijamo čajeve i krećemo prema Lehu. Danas vozimo "samo" 180 kilometara.
Mono sic na federe je jako udoban, vjerovatno najudobniji na kojem sam se vozio. Leđa ne bole, dupe ne žulja. Jutro je sunčano, oko 15 stupnjeva, raspoloženje odlično. Plan je prijeći dva visoka prijevoja, posjetiti Lamayuru samostan i stići u Leh, glavni grad Ladakha i tamo ostati bar jedan dan da se priviknemo na visoku nadmorsku visinu. Kontakt, dekompresor, čok i Bullet pali na prvi kick. Nikoga na cesti, asfalt dobar, bezbroj zavoja, uzbrdo, uzbrdo. Penjemo se na Fotula prijevoj. Fotkanje, ne palim pljugu ( 4100 metara ), krv na nos
Prolazimo nekoliko kolona vojnih kamiona, nekoliko policijskih kontrolnih točaka gdje stalno popunjavamo iste formulare. Broj šasije motora već znam na pamet. Where are you from ? What's your business ? Odgovaram nekoliko puta Davor Šuker, Mirko Cro Cop, Croatia across Italy. Tek kad sam Tita počeo izvlačiti iz rukava su kužili
Blizu je dan državnosti Indije pa su nabrijani. Vojske inače ima u ovim krajevima puno - što zbog Pakistana, što zbog Kashmira koji se pokušao odvojiti, a najviše zbog Kineza koji im svakih malo uđu parsto kilometara u teritorij. Većini indijskih snaga treba do Ladakha par dana kamionima, aerodrom postoji samo u Srinagaru i jedan mali sa jednim letom dnevno u Lehu. Kinezi su uz granicu u zadnjih 10 godina izgradili oko 40 aerodroma. Toliko o tome
Cesta je divna, stižemo u Lamayuru, mali gradić sa samostanom iz 950. godine. Ispod samostana u restoranu/bircu/prenoćištu/autobusnoj stanici ispijamo čaj sa argentincima. Kažu da im se hrvatska čini predivna i već neko vrijeme im je u planu ali im je preskupa. Yebatga, rekoh i nama je.
Pričam im o najljepšem moru i obali na svijetu, plitvicama, Zagorju, Istri. Puše priču.
Vozimo po površini mjeseca i stižemo u Leh. Iz trećeg pokušaja nalazimo guesthouse, noćenje 250 rupija ( 25 kuna / 3 ), plaćamo takse dozvola za posjet određenim regijama u Ladakhu i polako, polako ( 3600 metara nadmorske ) šećemo i nalazimo vrhunski tibetanski restoran u kojem ćemo često ručati i večerati. Imaju pivo. Znaš ono kad na suncu piješ toplu žuju na slamku ? Pametno navečer ispijam tri komada = dupli paracetamol i rehidromiks. Kad sam budala...

On the road :


Yaser :


Pou-ser :


Molitvene zastavice :


Lamayuru samostan :


Mladi monasi u Lamayuru manastiru :


Hram :


Okretanje molitvenih kotača. Uvijek u smjeru kazaljke na satu :


Don't mess, with the barmy army

..za cijelokupni pothvat mog se samo duboko nakloniti i reci

..za tnapisani tekst je doista trebalo imati volje i moram uhvatiti vremena i sve lijepo na miru procitati..

..a fotografije su izvrsne.. pricaju tisuce prica...

super, čekamo nastavak

Bravo majstore
A ja ti otvorio temu dok si jos bio gore
https://cro-chopper.forumcroatian.com/t15892-jedan-nao

Svaka čast na putopisu, predivno je sročen i popraćen slikama. Pročitah ga u dahu, jednostavno se nisam mogao odljepiti!

Ako imaš neku bazu sa više slika, okači link, htio bi vidjeti još!

Sad znamo tko je osvojio prvo mjesto za putopis.

Vilko je napisao/la:

Sad znamo tko je osvojio prvo  mjesto  za putopis.

mislim da je ove godine jaka konkurencija..

Da ,ALI ovaj putopis je stvarno nešto drugo.Neka mi ne zamjeri Denis čiji je putopis stvarno ok,
al ovo je nešto sasvim drugacije.

Za mene je ovo pobjednik u dosadašnjoj konkurenciji, dobro napisano i dokumentirano slikama + egzotično

kapa dole  
ovo je van konkurencije  
odvažiti se i napraviti ovakvo nešto je vrijedno respekta

magna je napisao/la:

Bravo majstore
A ja ti otvorio temu dok si jos bio gore
https://cro-chopper.forumcroatian.com/t15892-jedan-nao

Rekao mi Nik pa mi pade na pamet da i na CCF pišem

A i da se odmah ogradim, ne bih da ovo ide u natječaj za putopis.
Ovo pišem da malo podijelim dojmove i da eventualno nekoga gurnem na isti put.
Nije jako nedostižno:
- Turkish airways avionska karta - 4700 kn (opeglao na 12 rata)
- 13 dana total troškova cca 2500 kn. (od toga četvrtina na pivo koje je jako skupo - cca 17 kn što je cijena obilnog ručka )
- Lokalni let za Kashmir povratno do Delhija cca 550 kn. Za bajkere bolja varijanta lokalni let za Leh za istu lovu i tamo rentati motore.
- Najam bulleta 350 (koji je i više nego dovoljan) je 90 kn po danu (5-6 dana je dosta). 150 kn je za 500 ccm što je nepotreban trošak.
Ovu zadnju stavku nisam plaćao budući su motori bili od frenda.

malo kasnije nastavim

Što bi reko naš Bosqe...Extra!!

čekam nastavak

Kao pobjednik prošlogodišnjeg putopisa mislim da mogu reći da ove godine imamo pobjednika

Van svake konkurencije ( a ja čitam sve putopise jer mi je to zanimljivo ).

Odličan put i slike

Dan provodimo u Lehu, skroz lagano. Vruće je, otežano se krećem. 3500 metara nadmorske visine ipak čine svoje.
Putnicima koji u Leh dolaze sa druge strmije strane preko Manalija (ako se putuje iz Delhija) ili onima koji stižu direkt avionom svakako preporučam bar jedan dan prilagodbe u Lehu prije nego što nastave put.
Leh. U Leh sam zakasnio nekih 7-8 godina. Više to nije Leh koji sam sanjao kroz čitajući "Čarobnjakovog šegrta" Evalda Flisara.
Pitoreskni budistički gradić se pretvorio u neukusnu turističku meku. Stara jezgra grada se guši u moru modernih prenoćišta, dućana sa "autentičnim" tibetanskim drangulijama, vjerovatno sklepanim negdje u siromašnom dijelu Delhija. Na stotine turističkih agencija koje nude paragliding, alpinističke ekspedicije, bus ture, rafting. U zadnje dvije godine tu je i tridesetak rent-a-bike ponuđača.
KTM, Enfield Bullet, Bajaj ... pa biraj.
Kao što napisah 90 kn po danu je najam Bulleta 350, onog pravog sa kontra mjenjačem i bez elektrostartera.
Zvuk Leha je zvuk Royalovih mašina i to je ono prvo što mi dolazi kada me ljudi pitaju za Leh.
I psi. Na stotine lijenih lutalica. Ali dobro uhranjenih.
Ispijamo čajeve, cjenkamo se se po štandovima, fak.. imaju i wireless. Prokleti internet, a taman mi je bilo lijepo bez pametnog telefona  
Kasnije poslije podne sjedamo na motore i odlazimo na trosatni izlet u Hemis i Thiksey manastire.
Na povratku u Leh tankamo Bullete jer ćemo naredna tri dana voziti tamo gdje benzina nema  
Nije problem, Yaserovi motori imaju custom tankove od 25 litara a pod najvećim opterećenjem ( čitaj desecima kilometara uspona u prvoj - drugoj ) Bullet 350 nema šanse da troši preko 3,5 L .
Večeramo opet u istom tibetanskom restoranu a ja opet zveknem par pivi jer nisam bolestan da cijeli dan pijem čaj. Paracetamol majka.
Rano liježemo, sutra idemo na Khardungla,  kako Ladačani kažu "Highest motorable road in the world". 5600 metara nadmorske visine .

Palača u Lehu :


Meanwhile in Leh... :


100 rupija = 10 kn :


Pa kud beton u staru jezgru..


Osmijeh se ne žica


Leh


Definitivno najbolji Bullet u Lehu. Classic 500 sa fergazerom bez EFI-a, platinaš, custom prednji disk umjesto bubnja (na desnoj strani kotača ). Ona čudna polugica koja se da viditi iza kurble je tzv "neutral finder" - na brzini ispod, mislim, 25 km/h petom je stisneš i u leru si.  


Thiksey manastir








Daydreaming


Ozbiljne priče


WC sa najboljim pogledom na svijetu

Ovo je fenomenalno

čovek moj ti si za mene Tito
daj da neku kavicu (pivo) ispijemo da malo čujem dojmove iz usta autora...

Moj American spreman za peglanje samo ću ja duplo jeftinije proć uzimam kartu za jedan smjer pun mi kufer svega u ovoj domaji odo i ja al bez povratka...

,Dakle prijatelju ostavio si me gotovo bez teksta i vratio me putopisima koje sam volio čitati i gledati od Željka Malnara, pokoj mu duši… a slike … slike su fenomenalne !! svaka čast ...

Prekrasno, pisanje odlicno, s fotke u rang nationala, bravo

Dalje ... stvar super, a pogotovu mi se sviđa tvoj odgovor zašto pišeš putopis (xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx)





Molio bih bez nepotrbnih i neumjesnih komentara. Hvala.

Safety

Ne spavam skoro ništa. Puls mi je i dalje ubrzan. Introspekcija mi pravi društo do pred zoru. Skužim da uopće nisam tu , u majci Indiji, već negdje van prostora. Vrtim filmove o klincima koji me čekaju doma, o nedavno propalom braku, o mogućoj budućnosti. Ne mogu se otrgnuti.
I sjetim se jednog trenutka još iz vremena kada sam studirao kako sjedim sa majkom u kuhinji i pijem kavu. Radio sam preko student servisa cijelo ljeto,  zaradio neku lovu i staroj govorim kako bih na faksu upisao pauzu i otišao na nekih šest ili sedam mjeseci lutati po Indiji.
Ne znam uopće zašto sam joj potegnuo tu priču, možda jer nisam bio siguran pa sam tražio odobravanje .
Sjećam se kako me strpljivo saslušala do kraja i na moje čuđenje rekla : "Odi. Ja ću ti platiti kartu. Ali te molim budi svjestan jedne stvari - možeš otići na kraj svijeta ali od sebe nećeš otići."
I eto me, dvadesetak godina kasnije, drugi put u Indiji  a prvi put čujem mater.  

U 5:15 smo već spakirali stvari na motore, pristojno ih izgurali na cestu i zakrublali .
Noć je topla i razmišljam da skinem tekstilnu moto jaknu dok napuštamo uspavani Leh. Yaser mi kaže - just wait.
Odmah po izlazu iz grada počinje uspon na Khardung la. Jednom kada ga pređemo pred nama će se otvoriti pustinjska dolina Nubra na kraju koje nas tik uz Pakistansku granicu čeka ono po što smo krenuli -  još uvijek netaknuto selo Turtuk.
Uspon do vrha prijelaza dug je oko 40 kilometara. Sami smo na cesti. Zvuk Bulleta, bezbrojni nepregledni zavoji i temperatura koja svakim kilometrom kao da pada za stupanj. Cesta je iznenađenje. Asfalt kakvog rijetko i kod nas vidimo. Desetak kilometara od vrha stajemo na policijskom kontrolnom punktu ispuniti papire i asfalt prestaje. Makadam i pijesak. Ali u poprilično dobrom stanju. Pred sam Khardung la počinje propadavati snijeg. U transu smo. I napokon smo gore. Vidim sa slika poznatu žutu ploču - to je to 5400 metara.
Dok dižem motor na nogare skužim da upada u pijesak. Mučim se skoro minutu , teži je bar četiri puta nego inače. Od "silne" borbe sam se uspuhao kao da sam trčao 5x 100 metara sa par sekundi odmora. Vadim fotić , okidam koju. Skužim Igora blijedog u licu kako izlazi iza jedne stijene i pitam ga jel ok ? Klima glavom i sjeda. Njega je, naime, uhvatila velika nužda i po obavljanju iste nije mogao ustati iz čučnja
Šok i nevjerica - na ovom vrhu živi čovjek koji putnicima namirnicima kuha čaj. Kupujem tri najskuplja crna čaja koja sam ikada kupio u Indiji ( 9 kn sva tri ) , brzo ih ispijamo jer je preporuka ne zadržavati se duže od 20-25 minuta ovdje.
Silazak nam traje puno duže jer sa ove strane nema asfalta. Postaje jako vruće, skidam jaknu i oblačim laganu vjetrovku. Prolazimo još jedan policijski checkpoint i hvatamo asfalt. Prema Nubri.

Khardungla pass teaser from Karlo Bicanic on Vimeo.

Sa druge strane Khardung La :


Igor chillin'


Oaza u Nubra dolini