iz Zagreba u Umag prećicom kroz Vukovar

...nakon tri tjedna svakodnevnog raskvasivanja na putu s posla i na posao te finala na Karavani koja je više izgledala kao susret    ,već je drugi dan za redom je lijepo, suho i toplo a ja nisam ni sjeo na svog vranca, nešto me tišti i nekako sam nemiran ...
Silom prilika iznenada moram iskoristiti stari godišnji odmor ali?!
Gdje ići i što raditi???   
Cijeli dan samo    i študiram a pomanjkanjem ideja obraćam se i  CC forumu    te uskoro  zaključujem da se tu nema što filozofirati ili idem ili ne i to je to...

Imam 800 kn i karticu s 0kn ali tu je minus za nedo bog situacije, pa dokle i koliko izdržim...
Neki plan baš i nisam imao, samo smjer onako otprilike,te sam doslovno na raskrižjima odlučivao gdje ću...
Jedina čvrsta odluka je da pripazim s buđetom, lako se zaigrati s par rundi a onda propustim puno kilometara i gušta...
Znači napajam moga vranca a ja manje   i  ionako sam solo tako da mi neće mnogo trebati...

Pa evo kako je bilo:   


Obilno se najedem ,spakiram u 10 minuta što mi palo napamet, naravno    i krećem oko 14h, odmah punim tank provjeravam gume i krenem prema Sisku...

Već u Lekeniku   lizalo- hoop, ljubazni policajci uz osmijeh i    nakon odgovora da neznam kuda idem, mi zaželješe   . Zbog radova u Sisku odlučim produžiti za Petrinju pa dalje prema BiH, prvi mali odmor u Kostajnici a Una nabubrila poprilično...

...zatim dalje uz rijeku prema Dubici, Jasenovcu i Novskoj  



tada odlučim nastaviti dalje preko N.Gradiške gdje sam iz straha od manjka crpki i radnog vremena odlučio natočiti, uslijedio vesel razgovor s dvojicom djelatnika koji su onako neopterećeni bilo čime    nad mojom pilom te pokušali izmusti pokoju turažu

Imao sam u planu otići do seoca u blizini na najbolje hrvatsko    ali u pomanjkanju društva to ostavih za drugi put ...
http://punkufer.dnevnik.hr/clanak/hrana/pica/najbolje-hrvatsko-pivo---308173.html
https://www.youtube.com/watch?v=n4gKNSPVCxc

U samo predvečerje krenem za Požegu gdje s jednim vukom iz Indenpendent čopora u njihovoj bazi pijem i pričam o nekadašnjem životu u Požegi gdje sam i ja odrastao, kasno u noći smjestio sam se u rodnom mjestu kod majke, jednom malom pitoresnom podpapučkom selu Lukač te    snom pravednika...



Inače ovaj kraj obiluje odličnim vinarima i vrhunskim vinima kao što su :
Krauthaker,Enjingi,Majetić,Galić  te hrpa malih nepoznatih i nerazvikanih a po meni i boljih meštara
,svaki od njih ima u sklopu podruma i kušaonicu te smještaj

ali kad bi sad krenuo o tome napisao bih se...
jedna fotka baš tih podruma u brdima na južnoj padini Papuka

nakon rakijice, obilnog doručka i rituala koji se obavlja kad nakon dužeg vremena navratiš u rodni kraj, krećem prema Našicama...
Već na raskrižju dilema dali kod Safetija il Vilkana


sjetim se da obojica rade i da nemrem do njih
... napunim si ćuturicu na izvoru...


pa nastavim dalje do Dva grada gdje se odlučim na odmor uz Dravu ,prije samog mosta 107 Brigade iz smjera juga ima odvojak lijevo i spušta se do same rijeke odlično mjesto za malo odmorit dušu a i piškiti


kako mi je glavni neprijatelj radni tjedan tako je i teško doći do bilo koga slobodnog i nažalost nisam uspio upoznati nikoga iz Dva Grada ali nisam bio obeshrabljen i krenem za Beli Manastir

pa preko Baranje i Kopačeva

za Osijek gdje je uslijedio odmor u centru tvrđe ...

prije toga navratih na našu hrvatsku Copacabanu poznatu Osiječku  Kopiku...


Gledam u nebo a ono plavi li se plavi, i nisam dugo mogao sjediti, cesta me naprosto zvala   pa krenem prema Vukovaru, ali naravno ne direktno kao i do sada, obiđem malo Aljmaš ...
prekrasnu malu oazu kod ušća Drave u Dunav najpoznatije po Svetištu Gospe od Utočišta


Bilo je na redu i treće tankanje na ovom putu a to sam obavio na maloj postaji Dalj gdje rade također odlična dva opuštena lika koji su mi pružili sav komfor svoje male postaje te im hvala na pomoći i društvu...
...nakon odmora i okrijepe krenem put grada herojaVukovara...


...tamo sam također sreo zanimljive ljude i doživio srdačnost lokalnih ljudi osobito kad sam im rekao da samo vozim besciljno cestama pa kud me put nanese...

Ponukan starom pjesmom Dođi u Vinkovce, krenem ja za Vinkovce kad tamo, dočekao me naš Kićo te me kraljevski    i napojio, potom poveo u centar na špicu kako bi ošacali koju Šokicu    kad tamo me dočeka jedno mlado društvo lokalnog MK Lisice te je usljedilo opušteno druženje ...


U zahvalu za dobrodošlicu sam im obećao doći na susret 30.8 jer su stvarno bez obzira na godine odlična ekipa i dobro rade kao klub,poštuju i idu na mnoge susrete pa su zaslužili   ...
U predvečerje teška srca se opraštam od Kiće i novih prijatelja    te se odlučih za još điradu preko Đakova,

i Pleternice ponovno za Kutjevo kod sestre na večeru pa s starom ekipom u jednom vinskom podrumu    i ponovno kod majke

gdje sam i   



Nakon dobrog i zdravog sna, malo me iznenadilo    kišno jutro ali nedadoh se smesti, te ponovno obilato se ubijam u domaćim delicijama slavonskog sela i životinja pa krećem...
Na redu je i četvrto tankanje, pa sam bez brige veći dio dana
,odlična gajnc nova benzinska u Kutjevu a i radi mlada srdačna gospodična,
zatim idem prema Orahovici, točnije mjestu Duzluk gdje se nalazi jedno malo prekrasno izletište i jezerce...
...usput stajem na prevoju odakle puca pogled do Mađarske na sjever i Vojvodine na istok a u samom srcu šume nalazi se jedan pravoslavni manastir




također postoji i velebna tvrđava zvana Ružica grad uz legendu da je tamo u zidine i zazidana stanovita Ružica

( Na strmoj stijeni, u svježini papučkih hrastova, isturena pred planinom poput goleme prethodnice, ugnijezdila se Ružica grad. Strše zidine crljenkastog kamena. Ruševine su to golemog drevnog grada, zadnji ostaci propalog sjaja, čovječanskog gospodstva silnog bogatstva i moći velikana i plemstva.
Ružica grad spada među najveće srednjovjekovne utvrđene gradove u predjelima sjeverne Hrvatske. Na 374. metra nadmorske visine, njene zidine šire se na prostoru od oko 8.000 m2.
Izrasla iz planine stoljećima dominira prostranom ispruženom ravnicom. S tri strane dalekosežni vidici, a zaleđe zaštićeno planinom, krševitom šumom. Odakle god pogledaš, utakne se u vid.
Izgrađena u neko neodređeno vrijeme bez imena njezinog vrsnog tvorca i graditelja. Ma tko on bio, znalački je odabrao mjesto i način gradnje. Ostaje tajna kako je graditelj na vrh brda dovlačio velike kamene blokove, čime su ih klesali, kakvim su se sredstvima služili da sagrade tvrđavu koja će odoljeti  i neprijatelju i vremenu. Pretpostavlja se da je sigurno vrijeme postojanja prije 1220. godine, a potom, shodno vremenu i potrebama, tragove ostavlja njena dogradnja u službi pojedine povijesne epohe.
Neukom je svijetu način gradnje samo na ruke, kamenom, žbukom i drvetom, stvorio strahopoštovanje. Praznovjerni pripovjedači izmišljali su priče o tome kako je veliki grad građen i kako je dobio ime. U priče su utkane dobrota i zlo, ljubav, sloga i nesloga, sila i lukavstvo. Tako su nastale legende o Ružici gradu)
prenio sa TZ grada Orahovica
https://www.youtube.com/watch?v=OWvDfdQ3TJk


Ovoga puta prati me lošije vrijeme i zbog toga nisam raspoložen za izlet na još jedan biser Papuka a to je Jankovac,
te vam samo dajem link da vidite na šta mislim:
http://www.pd-jankovac.com/index.php?option=com_phocagallery&view=categories&Itemid=84
ali svakako je u planu za obići , jer je do tamo makadam a malo je zablatnilo baš jutros...
...nastavljam put Slatine,Đurđevca,Koprivnice

... uzimam mali odmor u centru svijeta Ludbregu,

Nakon toga idem prema Čakovcu i tu se lomim kojim putem i prema kuda krenuti, ali zbog mutnih i tmurnih oblaka na zapadu odustajem od Ptuja i Slovenije, kamo sam namjeravao, te krenem na jug preko Varaždina gdje ponovno gledam brojčanik i odlučujem po peti put natočiti svog žednog međunožnog limenka...
potom mi se otvara cesta preko Ivanca i Lepoglave

...zatim kroz prekrasno Zagorje zelene...

...prema Zaboku ,a usput stajem na okrjepu na jedno odlično mjesto koje mi je prijatelj Mrgud stavio u listu moraš svratiti otkako sam se s njim tamo ugostio...
...ujedno ovdje treći dan, po prvi puta, trošim nešto novca i na sebe    

...ispraćajući posljednje zrake sunca na prekrasnim zagorskim bregima krenem u suton prema Zaprešiću gdje me lovi noć pa  ponovno gratis  ženi u Zg ..




Nakon sna u vlastitom krevetu i blagoslova supruge, ipak odlučim produžiti put i krećem prema Lučkom, gdje sam se nakon minutnog telefonskog razgovora jednog našeg zainteresiranog člana foruma  dogovorio za sastanak i zajednički put ...
Letimičnim pogledom ipak odlučim po šesti put nadotočiti rezervoar kako bih što dalje dospio bez nepotrebnog stajanja ,a nakon kavice u Lučkom krećemo u paru     na vožnju prema Istri slijedi najgorih par kilometara ceste na mom putovanju, početak stare Karlovačke je         i točka,
ali vrlo brzo se pretvara u obnovljenu cestu i osmijeh se vraća utoliko što sad imam i društvo...
... kako je dan ponovno prekrasan i krenuli smo dosta rano imali smo mnogo vremena za put, pa sam privučen uvijek lijepom bojom rijeke Dobre odlučio na stajanku uz   


..slijedi odlična opuštajuća vožnja kroz Gorski Kotar do Delnica gdje moj suputnik i ja stajemo kod fine uljudne tete na friške bureke, potom udarnički, veselo i malo življe sve do Vrata Jadrana..

...gdje je obvezna kavica i točenje, e sad jel mi to već sedmi put mislim da je samo da prebrojimo,,,


tamo se već susrećemo s kolegama iz raznih klubova što Hr što BiH a i šire ,koji također idu u smjeru Umaga ...

Po preporuci forumaša s ovog kraja, preko Učke nažalost nismo mogli jer se nešto kopa i cesta je zatvorena, tako da se nismo odlučili istraživati nego kroz tunel i odmah u Lupoglavu van na najljepši dio ceste u zadnje vrijeme ... ...široka,zavojita i par dana valjda stara uz brutalan krajolik, oduševio sam se
pošto nismo išli preko Učke nego kroz tunel dobili smo i na vremenu pa smo to odlučili potrošiti odlaskom u Motovun ...







nakon toga ostaje zadnja dionica do Umaga,
gdje stižemo s voljom i na vrijeme...

utaborismo se    pa na igranku  

sva sreća nije bila gužva ni navečer pa smo uvijek bili prvi na šanku a i grahu

eto gotov je i četvrti dan





...duga bučna i besana  noć prođe a svanu novo prekrasno jutro, izlazim iz posuđenog šatora HVALA TI suputniče moj

i naravno prvo po redu je kavica na rivi

zatim je uslijedilo nešto relativno ne fer s moje strane jer sam zbog osobnih razloga morao napustiti svog suputnika te mu se još jednom    što ga ostavih na milost i nemilost ljepota Istre...

On odlazi na rutu po Istri i ostaje u Umagu, a ja krećem prema Zagrebu...
...zbog ljepote ceste, odlučujem se ponovno vratiti istom turom do Rijeke onda Kvarnerom do Senja pa preko prevoja za Ogulin , Dugu Resu, Karlovac pa  preko Jamnice i Gorice kući...

...točim nadam se zadnji put u Buzetu a buđet se istopio    te sam primoran ravno za Zagreb kroz Gorski Kotar, gdje se naravno ima šta za vidjeti


Za one koji nikad nisu bili ili čuli svakako skrenite u Skrad i pitajte da vas upute u Zeleni Vir i vražji ili kako gorani vele vrajžji prolaz
http://www.idemvan.hr/mjesto/gorski-kotar-zeleni-vir-i-vrazji-prolaz/2525/
na putu sam potukao tisuće mušica ali mi je na samom koncu putovanja bila jedna mušica najdraža, naime već podosta umoran i rastresen od jednog nemilog događaja( putem sam naišao na stradalog motociklistu kojem nažalost nismo uspjeli povratiti mladi život) tu definitivno odlučujem ići prema doma ,ali popuštala me koncetracija,snaga  i morao sam stati da se odmorim i tu me pogodi ta Vinska mušica, počasti pićem, nahrani dobrim duhom ,razvedri me ,ohrabri i podrži do puta doma

   ti Mušico ni sam ne znaš koliko si mi pomogao ...

Ipak na samom kraju u Karlovcu opet moram natočiti više iz straha nego potrebe i sad stvarno mislim da je zadnji put...

Vozim se starom Karlovačkom a vlastite misli me obilaze,emocije gomilaju i preljevaju rub razuma i dobre volje, nevidim cestu, adrenalin me napustio i tada shvatih da je stvarno bilo dosta za ovaj neplanirani put i POLAKO se POŽURIH kući...



malo statistike

ukupno km = 1475
ukupno potrošeno goriva =71 l
ukupno potrošeno kuna = 870
prosječna potrošnja 4,9 l

završna misao:
- nije mi ni trenutka žao, samo mi je žao što nisam krenuo ranije...
- i ovaj mi je put dokazao ono što već duže vrijeme primjećujem kod sebe a to je da više volim negdje ići nego negdje doći, tj nevidim se u cjelodnevnim odmorima i pijankama na susretima ,sve teže podnosim vožnju nakon pijanke valjda zbog Eskimskog enzima,nego više volim samo putovanje do mjesta...
nakon boravka duže vrijeme na mjestu postajem nezadovoljan i nervozan te me svrbe tabani što bi rekla moja pokojna baka...
-nisam nedruštven ali nisam ni nešto posebno zainteresiran da budem dio nekog društva i što sam stariji sve mi više paše samoća...
- pokušavam dati više pažnje onima koji to zaslužuju a kloniti se ljudi koji mi nepašu...
- zemlja nam je prekrasna , još ima dobrih i skromnih ljudi...
za ovakvo nešto netrebaš mnogo novca,hrabrosti,planiranja samo malo vjere u sebe i svoj motor, malo slobodnog vremena i dobre volje...
- putovao sam polako, po cijeli dan, od izlaska do zalaska sunca, nekad sam stajao i nakon deset km odnosni čim bi ugledao nešto meni zanimljivo,nekad bih vozio brže i duže ali bio sam neopterećen vremenom a mjerilo i dobnik mi je bilo dnevno svjetlo ...
Na cijelom mom putu nisam imao većih problema na cestama,neobazrivih vozača, grintavih ljudi a i nije bilo velikih oštećenja ili šljunka. I sam sam se iznenadio koliko su ceste po Hrvatskoj obnovljene osobito neke u ruralnijem području tako da nestoji ona da su nam ceste za qurac, kakvih sve ima u zemljama regije mila majko    

Ne znam koju dionicu posebno istaknuti jer svaka odgovara za različiti tip motora
Lupoglav - Buzet = savršeno, široko,zavojito,nova cesta,krajolik...
Kutjevo-Orahovica = vrlo dobro,nema mnogo oštećenja iako je brdska cesta, zna biti pokoji kamenčić...
Brod-Čaglin-Našice = vrlo dobro, za one koji ju poznaju savršeno...
Levanjska Varoš -Pleternica = vrlo dobro izmamilo mi veliki osmijeh, treba pripaziti na pokojeg psa, seljaka ili zaigranu djecu uz cestu po zaseocima...
Podravska = cijelom dužinom gotovo obnovljena i proširena, meni pomalo monotona i dosadna uz previše naselja...
stara Karlovačka = od iza Stupnika isto vrlo dobra, ali također dosta prometa i traktora na cesti ...
Karlovac - Rijeka = visoka ocjena obzirom na zime koje znaju dobro uništiti cestu, ima nekoliko većih oštećenja, vrlo zabavna cesta, znalcima pravo zagrijavanje za Grobnik ...
Petrinja pa sve uz Unu do Jasenovca = opuštajuće i ne previše prometno, super za popodnevni neobavezni đir za one koji žive u blizini...
I na kraju jedna također svježije obnovljena počevši već od Ivanca preko Golubovca pa do Sv. Križa Začretja isto vrlo, vrlo dobro za brundanje...

U suštini vrlo dobre ceste imamo i postaju sve bolje bez obzira što ljudi znaju cendrati....

nemojte me lektorisati    jer se nisam ni trudio biti pismen samo sam htio prenijeti viđenje jednog priprostog motocikliste, ne bajkera jer nisam ni blizu toga a niti poznam baš kojeg...

toliko od mene za sada, a već uskoro slijedi obhođenje putem Like,Dalmacije pa lutanje do Monte Negra i BiH, a do tada želim i Vama mnogo sretnih km ...
 
  od Besmrtnog i njegovog Drageca

Vidim uspio si se družiti sa dobrim ljudima, a i Kicho je tu.   

Odličan putopis.

odlično provedeno vrijeme!
  

lijepa uživancija...

ako je moguće par odgovora da mi daš...

koliko si napravio km, i koliko si goriva potrošio...

ako si sve ovo napravio sa budžetom kako je napisano na početku, svaka čast...

jer neki od pule do vodica tankaju jednom, a neki tri puta...

E bas lipo . I odlicnog si suputnika imao   

Svaka čast na volji i uloženom trudu, vidi se da nisi gubio vrijeme, naputovao si se u tih par dana!   

crocopzmaj je napisao/la:

lijepa uživancija...

ako je moguće par odgovora da mi daš...

koliko si napravio km, i koliko si goriva potrošio...

.

a mene zanima kako si se snašao za spavanje? privatni smještaj ili plaćao noćenje i po kojoj cijeni?

Stvarno nesto lijepo nakon ovakvog vremena !!!

  

Divota   

Too te ja pitam!    ... Ja već godinama govorim, da put od Rijeke do Crikvenice vodi kroz Opatiju, pa me razumiju samo "naši"... Nitko, kome je auto jedini prijevoz, nema pojma o čemu govorim, onako, pogledaju me, kao da sam sazrio za "promatranje"...   
Lijepo ovo izvoženo, razgledano, jednom možeš nastaviti pisati i ono, što u početku navodiš, da nemaš sad vremena... Najviše mi se sviđa onaj dio, da si se odlučivao kuda ćeš, na raskrižjima...   
Što uopće čini "slobodu" vožnje na motoru... Svakako je i to jedan od faktora : ne biti obavezan nekakvom planu (da, okvirno... kad već imaš organiziran smještaj za u večer, pa računaš doć do tog odredišta)...
Jako dobro!   

  volim kada ima puno slika i humora   

Makar sam iz razgovora upoznat s putovanjem, gušt je pogledat putopis baš zbog besmrtnih komentara! E kad mi malac malo poraste pa se i ja pridružim i otisnem u nepoznato...   

... A jesi nasao suputnika....  

to se zove putopis   

Eto i sa nevelikim buđetom može se napraviti zaista lijepi đir i napisati dobar putopis.   

Fini đir.....a to i je poanta motora   

... drago mi je da si uživao susjed, moraćemo ovo uskoro proanalizirati u Sokolu ili kod HMC; 

a što se tiče slikopisa i rukopisa - 

mislim da za 2014 više ne treba glasovati za najbolji putopis !!!

Odličan djir i slike!  

A sad daj malo statistike, znaš da nas i to zanima   

lijep put i izvrsno zabiljezeno   

reko si da imaš sto eura, dobar ti je to kurs "evra" 800 čuna
za fotke dupli lajk   , bila bi i tri da nije na svakoj fotki novi motor    

Jako lijepo opisano i poslikano. Bio je užitak pročitati.   

veliko hvala svima na opaskama  i vremenu što ga odvojiše kako bi popratili fotozapis moje male avanture..
kako nebih ponaosob odgovarao svakome samo me bubajte pitanjima slobodno
a ja ću najkasnije do kraja tjedna OSVJEŽITI putopis i nadopunitim tehnikalijama i statistikom te pokušati utažiti svu vašu znatiželju, koja je vidim pomalo skeptična glede mog buđeta...

...ispada da sam s 100 eura obišao više nego sam mogao pa pobogu ako je Isus nahranio jednom ribom od 100 grama 2000 ljudi, što nebih sa jednom novčanicom od 100 ojra prešao 2000 km...

šalu na stranu

ključ leži u jednostavnosti i skromnosti a to je najbolje rekao naš Tarze,pa ga citiram
Nisu putovanja skupa nego su ljudi komfornisti koji žive u konzumerističkom društvu.

...nakon povratka s puta samo sam nabrzinu  našvrljao i objesio putopis kako bih se pohvalio ali za malo lektorike i humora te obrade fotografija i izračuna troškova jednostavno nemam cajta, totalno  sam u stisci s poslom i vremenom te privatnim obvezama (jbg treba odplatiti dug ženi za izostanak), tako da ću prvom prilikom iznijeti sve što vas još zanima...

u međuvremenuslobodno nastavite s upitima ,čestitkama ,željama i pozdravima a ja vam se već očitujem
 

Kolko si pive popio ?

Koji te dan pogodila najveća buba na putovanju?   

eto uhvatio malo vremena, prekopao žepove, pronašao račune i zbrojio, pa sam up date putopis novim podatcima kako bih Vam svima utažio znatiželju i što preciznije odgovorio na vaša postavljena pitanja tipa:

koliko si napravio km, i koliko si goriva potrošio?
a mene zanima kako si se snašao za spavanje?
privatni smještaj ili plaćao noćenje i po kojoj cijeni?
A sad daj malo statistike, znaš da nas i to zanima...
Koji te dan pogodila najveća buba na putovanju?

a za opsaku:
drago mi je da si uživao susjed, moraćemo ovo uskoro proanalizirati u Sokolu ili kod HMC

sused samo okreni broj i dogovor pada