kroz Baniju i BiH

Nedjelja 29.06., sunčano i vruče jutro, pije se kavica i žena uporno pokušava saznat šta sam joj pripremio a ja šutim kao zaliven i nedam se pokolebat. Na taj dan prije xx godina sam rekao svoje sudbonosno DA pa sam stoga ženi obečao “izlet u nepoznato“. Navlačimo kacige i lagano se probijamo polupraznim Zagrebačkim ulicama prema jugu i uskoro za sobom ostavljamo i V.Goricu, Žažinu , Sisak i na ulazu u Sunju se odlučujem za prvu pauzu i zauzdavam Kawića ispred lokalne birtije sa lijepom terasom i debelom hladovinom.
Sjedamo za stol kad mi pogled na ime lokala i ja se čudim odakle usred Sunje „Maksimir“ kad nailazi ljubazna konobarica i na moje čuđenje odgovara da se cijelo selo do prije 1.svj. rata zvalo Maksimir dok nisu doselili Drljače i premenovali mjesto u Drljača, a gazda lokala (također se preziva Drljača) iz sentimentalnih razloga lokal nazvao po nekadašnjem nazivu sela.
Tako smo nakon lekcije iz povijesti i osvježenja nastavili put solidnom cestom bez previše rupa i kroz pitome krajolike do Hrvatske Dubice. Skrečem desno i sa mjestimično lošijim asfaltom, ali zato lijepom zavojitom cestom koja krivuda dolinom Une krstarimo do Hrvatske Kostajnice. Stajemo na benzinskoj Ine koja nije samoposlužna i kakve sam već skoro zaboravio i djelatnica gurajući mi cijev za točenje goriva u rezervar pita: „koja je godina taj ZR?“ . Vidim je cura se razumije u modele i ubrzo saznajem da su ona i suprug prodali 4 godine mlađeg ZR-a prije nekoliko dana. Naravno tražim savjete šta i kako dalje i tako dobivam savjet da malo prođemo i kroz BiH.
Vračamo se u namjeri da nađemo put do starog grada, ali nam to baš ne polazi za rukom a s obzirom da sunce već prži punom snagom a nismo uočili niti neki kafić s dovoljno debelim hladom, odlučujemo poslušat savjet i pravac na most preko Une i GP prema BiH nakon čega jurimo skoro ravnom cestom bez ijedne rupe i s lijepim blagim zavojima prema Bosanskom Novom. Tu se odlučujem na kratku pauzu i prvi put vadim fotoaparat da bih slikao žljeznički most iznad Une.




Već smo gladni pa brzo produžavmo u potragu za nekom klopom. Stižemo do B. Novog i odmah po ulasku u grad ispod mosta preko Sane koja se tu uljeva u Unu spazim Adu sa plažom punom kupača i nasred otočiča restoran sa velikom terasom i debelom hladovinom. Več pomalo umorni i utrnulih stražnjica parkiramo i preko klimavog mostića jurimo prema hladovini i naručujemo klopu.




Nakon solidne papice, 2 gole i kafe lakše dišemo, ali nes nekako ulovila „fjaka“ ! Teška srca napuštamo hladovinu, ali dug je put još pred nama. Opet ulazimo u HR i nastavljamo kroz Dvor po dosta oštečenoj cesti put prema Glini. Penjemo se po serpentima, prolazimo cca 1 km makadama i stižemo do oznake prijevoja a ja sav u čudu na tabli čitam „Vratnik“, rekoh jest da sam sve do jedne karte zaboravio kod kuće, ali toliko nisam mogao fulat, tješi me jedino što nadmorska visina samo 432 metra. Pralazimo prijevoj i osmatramo drugu stranu i dobro je ... nema mora na vidiku. Tu je i asfalt malo kvaliteniji i dobar dio ceste prolazi kroz šumu pa i nije previše vruče.
Tako stižemo i do Gline gdje radimo krači predah a zatim jurišamo do 15 km udaljenog lječilišta Topusko ..... znate to vam je ono kam idu stariji ljudi s kostoboljom..... svaka sličnost s poznatim osobama je namjerna.





Čašica okrepe, čašica razgovora i ostavljamo Yzzya dok mi krečemo put Petrinje gdje obilazimo moju familiju , nakon čega hitamo prema Zagrebu gdje dolazimo sa zalaskom sunca. Umorni se bacamo pod tuš i kao klade padamo u krevet.

Sve zajedno prešli smo 374 km i proveli jedan lijepi dan „u sedlu“, još da je sunce malo manje pržilo ... ali izgleda da nam je Andrija sve oblake odvukao za sobom u Istru. Nema previše fotki, jer sam jednostavno bio lijen svako malo stajati i vaditi fotić .... jednostavno smo se vozili i uživali u svakom trenutku.

čestitke na XX godina
i da bude još XX godina
u XXXXXXXXXXXX svega ostalog po redu

...tebi
...Neni...

...opet tebi:

... a oboma puno sretnih xx godina i vožnji !!!!

Vama čestitke, a Yzzyju (civilu) pozdrav!

a što ste ono jeli, izgleda super

Kada ste već bili u Bosanskom Novom ( Govi Grad ) bilo bi dobro da ste produžili do Bihača, cesta vodi uz unu jedno 30 km nešto predivno, putovao sam tuda 2 mjeseca dok sam bio na ispomoći na Ličkom Petrovom selu i uvijek sam bio očaran nedirnutom prirodom i jedinstvenom ljepotom. Pa ste mogli obići i Slunj u povratku pa preko Vrginmosta u Petrinju, probajte jednom nećete požaliti.

Ah te ljepe čari vožnje,vrlo ljepo i čitljivo ,buduči da ja volim pisat vrlo rado pročitam i druge tekstove,i ja sam ljen za slikanje kad se vozim onda me interesira samo cesta i krajolik kojim se vozim. :bravo:

magna je napisao/la:

a što ste ono jeli, izgleda super

Šiš čevapi, pekarski krumpir i salatu valjda prepoznaješ :lol: iako moram priznat da sam pomalo razočaran kvalitetom šiša koji uopće nije bio ljut.


2 Mačak doći će i Bihač i ostalo na red, ali ovaj put sam htjeo obič Yzzya i rodbinu u Petrinji ta da nebih sve stigao da sam išao do Bihaća.

lijep kawac. dobro ste vi to napeglali za jedan dan. svaka čast.

svaka cast...jako lijep izlet i poklon za XX-tu obljetnicu
meni je majka rodom iz bos. novog tako da sam par puta godisnje dole i tocno znam kad pricas o lijepim i voznim cestama i netaknutoj prirodi! stvarno uzivancija....

:bravo:

Dr.Ma$$a je napisao/la:

svaka cast...jako lijep izlet i poklon za XX-tu obljetnicu
meni je majka rodom iz bos. novog tako da sam par puta godisnje dole i tocno znam kad pricas o lijepim i voznim cestama i netaknutoj prirodi! stvarno uzivancija....

Ajde onda kad ideš dolje u onom restoranu savjetuj da malo zaljute taj šiš, jer smo ostali malo razočarani inače posluga i dekoracija kao i količina klope su OK ali čevapi uopće nisu imali ni trunke ljutine.

Mrak...

Čestitke na obljetnici!!!