RIJEKA - DUBROVNIK - TIVAT - Jadranskom magistralom

Najzad !!  Toliko željena, toliko puta planirana a nažalost uvijek odgađana tura do juga Lijepe naše (i još malo dalje...) konačno je realizirana. Nedjelja, 06.Travnja, gledam sedmodnevnu prognozu, najavljeno je lijepo vrijeme za drugi dio sedmice,obaveze su se poklopile i konačna odluka je pala. IDEMO !!
Supruga uzima godišnji četvrtak i petak,što nam sa vikendom daje solidnih 4 i pol dana na traspolaganju.Polazak je planiran u srijedu poslijepodne. Pa krenimo redom :

Srijeda,09.Travnja : RIJEKA-ZADAR I NABRIJANI OSVETNIK

Stigla srijeda, ujutro kratka kontrola i priprema motora, pakiranje najnužnije prtljage za 4 dana.
No,već na početku najava potencijalne katastrofe !!  Naime,sedmodnevna lijepa prognoza totalno se izvrnula pa je u noći sa utorka na srijedu palo solidno kiše,udarila bura, Jadranska magistrala zatvorena za prvu i drugu skupinu vozila,dobrano zahladilo........zovemo policijsku postaju Senj i oni nam potvrđuju ono što smo čuli na radiju i pročitali na teletextu : Nema prolaza. I to baš onaj dio (barem meni) najintrigantnije dionice Jadranske magistrale, od Rijeke do Zadra.  
Ništa....što je,tu je...krećemo pa kud puklo !! Prognoza za slijedeće dane nije baš tako loša, a i Gold Wing je ipak koliko toliko solidna zaštita od vremenskih nepogoda. A osveta na dionici Zadar – Rijeka,nadam se,slijedi na povratku.
Krenuli smo u poslijepodnevnim satima prema Zadru gdje smo kod kumova trebali prenoćiti.
Na Kikovici nas je dobrano obrijala bura sa nekoliko neugodnih refula a pred Ravnom Gorom udario pljusak, taman kilometar-dva prije Tifonove pumpe. Kažu američki bajkeri da svaki bajker ima svoj kišni oblak. E pa imam i ja svoj !! Vjeran mi je pratitelj !! Na sreću,GW ima dosta dobro riješenu aerodinamiku tako da do sklanjanja pod nadstrešnicu Tifona, smočile su se tek kacige i vanjske strane ramena i nadlaktica. Zaista impresivno, dok si u pokretu gotovo da i ne kisneš. Na sreću, MOJ OBLAK je brzo otišao dalje i nakon 20-ak minuta ponovno smo na auto putu, no sada uz vanjsku temperaturu od tek 9 stupnjeva. No, GW grije ruke,noge,guzicu,naslone...pa je podnošljivo.
U Bosiljevu temperatura se diže na 12 stupnjeva a MOJ OBLAK me promatra iz prikrajka.
Kako osobno mrzim kombinaciju Bajk – Auto cesta, izlazimo u Žutoj Lokvi na lokalnu prometnicu,pa kad već ne možemo uz more, barem da vidimo malo Like. U Otočcu MOJ OBLAK nas sustiže, stajemo u zaklon LIDL-a i navlačimo kišna odijela. U meni pomalo počinje kuhati,nervoza....a još nas vrlo vjerovatno čeka zatvoreni Sveti Rok i obilazak preko Obrovca.Barem tako kažu na Traffic Alertu.
Uključujemo se nazad na auto put u Gospiću, u međuvremenu MOJ OBLAK nas je opet napustio i čuči negdje u prikrajku. Dolazimo do Tunela Sveti Rok i začudo, nema nikakvih zabrana. BINGO !!
Na izlazu,dočekala nas je bura, nekoliko neugodnih refula oko Jasenica i Tifona....opet niska temperatura. No guza ipak lijepo *kuva* u grijanom sedlu.  
Stigli u Zadar, kum je napravio super roštilj i uz pašku žuticu sve nedaće tog dana su ipak iza nas i pomalo zaboravljene.
Legao sam i usnuo nevrijeme...kiša pada,bura puše,more se pjeni...

Četvrtak,10 Travnja : ZADAR – DUBROVNIK I NAJLJEPŠA OBALA NA SVIJETU

Kava,marenda,pa pokret u 08:00 iz Zadra. Imamo cijeli dan pred nama, vrijeme promjenljivo, MOJ OBLAK vrlo vjerovatno negdje posmatra iz prikrajka. Prvo skretanje Biograd na moru, kratki đir kroz prelijepi centar i nastavljamo dalje do Vodica. Opet skretanje,prolaz kroz centar i nastavljamo do Šibenika gdje se spuštamo na rivu i prvu okrijepu u vidu dodatne kave i limunade (a je mi okrijepa!!). Tankamo gorivo i nastavljamo dalje do Rogoznice,spuštamo se đir kroz centar i nastavljamo dalje. Sve su to dobro poznata mjesta u kojima smo već puno puta bili kao nautičari pa se posebno ne zadržavamo. Slijedeće stajanje je planirano u Trogiru. Na ulazu u Trogir neopisiva i jako iritirajuća gužva, probijamo se prema centru doslovno metar po metar i na koncu ne možemo pronaći ni parking za motor (teško je to zamisliti ali tako je bilo !!). Šteta, imali smo u planu malo prošetati trogirskom rivom. Nastavljamo dalje kroz Kaštela,Split a u Podstrani opet zastoj i kilometarska kolona. Nešto se afaltira,semafor,nervoza, MOJ OBLAK nas polako sustiže...
Slijedeća postaja Makarska,silazimo u centar,parkiramo na rivi,vrijeme je za ručak. Obilan i jako ukusan obrok (juha,pečena teletina sa krompirom,salata) za 40 kuna po porciji dobivamo na terasi hotela Biokovo. Preporučam svima koji se tamo zateknu gladni da ne propuste dobru priliku. Nastavljamo dalje po magistrali,supruga je zadužena za fotografije, ja tek tu i tamo usporim dok ona uslika poneki zanimljivi motiv. Stižemo i na bosansku granicu,prolazimo praktički bez zadržavanja a kroz Bosnu slušam  MP3,a što drugo nego Dubioza kolektiv i Zabranjeno pušenje. Neka bude sve u stilu !!
Ubrzo smo opet nazad u Lijepoj našoj i nastavljamo do Slanog gdje se zadržavamo na kratkoj okrijepi kod jednog poznanika.
U Dubrovnik stižemo oko 19:00,stavljam GPS koji nas vodi na Lapad,do Lukše, starog poznanika i prijatelja,okorjelog bajkera, gdje ćemo u apartmanu odsjesti slijedećih dana. Ovim putem mu se zahvaljujem na gostoprimstvu i besplatnom smještaju. Pravi Gospar !!
Večera u pivnici, boca vina, pretresaju se stare dogodovštine, pričaju najnovije. Ugodna večer brzo je prošla u ćakuli,a treba se omoriti za sutrašnji posjet Crnoj Gori.

   
Petak, 11 Travnja : CRNA GORA I JOŠ PONEKA LEKCIJA

Ujutro sa Lukšom idemo u dubrovački Biker*s caffe, dvije kave.još malo ćakule. Oko 10:00 krećemo prema CG i granici. Prolazimo Kupare,Mline,Cavtat...uživamo,vozimo u koloni od nekoliko automobila. Dva kilometra pred granicom kamera i blic,blic,blic....uslika nas svu četvoricu.
Nakon 500 metara, uredno smo svi bili zaustavljeni od strane policijske patrole. E sad...dozvoljeno 60, vozio 84 km/h (a Easy rider !!). Pokušavam na fini način objasniti da to i nije baš bio neki strašni prekršaj,vozili smo u koloni, putujemo dva dana polako iz Rijeke...bla,bla,bla...no organ je neumoljiv : kazna 500 kn, a 250 kn na licu mjesta. Nema izbora,treba platiti !! Pitam da li može kreditna kartica....kaže MOŽE !! OK,silazim sa motora,dajem kreditnu a ono zasjeda baš u nekoj sjeni gdje nemaju signala za POS parat !! Što reći??? I tako se gledamo,ništa se ne događa sa vezom u prekidu, na drugoj strani problem u sporazumijevanju sa Švicarcem (ha,ha) i kaže meni organ...ajd,ovaj puta samo pisana opomena/upozorenje,kao,84 km/h za motor i nije neka velika brzina. Kažem hvala lijepo,sačekam dok je ispisao komadić papira,pozdravljamo se i nastavljamo dalje do granice. Na CG granici oštra procedura,pokaži dokumente motora,zelenu kartu,sve se skenira, linije vjerovatno spore pa sve to traje oko 4-5 minuta.
Najzad,ušli u Crnu Goru, odmah iza grane stoji njihova policija sa laserom, vozim polako,mahnuli su i pozdravili. Lijepa gesta za prvi kontakt !! Prvo mjesto uz magistralu i odmah Bajker*s kafana. Naravno,stali smo i naručili,a što drugo u kafani nego kafu. Bila je OK, dvije kafe = 2 EUR-a. Poštena cijena.
Prolazimo Hercegnovi, zalazimo prema centru, vidimo lijepu rivu i šetnicu ali nismo pogodili skretanje, nastavljamo dalje ali na povratku ćemo svakako zastati. Između Hercegnovog i Tivta vozi trajekt koji skraćuje put za dobrih 50 km kroz Kotorski zaljev. To ćemo koristiti na povratku i nastavljamo dalje po zaljevu cestom tik uz more. Priroda,planine i cijeli dojam je neponovljiv i nezaboravan. Kratko zastajemo u Perastu, malo promorsko mjesto ispred kojeg je lijepi otočić sa samostanom. Nešto slično našem Košljunu i Visovcu. Nastavljamo dalje do Kotora, okrijepa na rivi, nekoliko bajkera, skuteri zuje...MOG OBLAKA nema....dobro je...tek malo burina ubija osjećaj topline od sunca, kako na terasi kafića,tako i na motoru. Nastavljamo na relativno ugodnih 14 stupnjeva ( u odnosu na Gorski Kotar) do Tivta. E tu imamo što vidjeti !!  Marina Porto Montenegro !!  Malo ću se tu zadržati : uređeno u najmanju ruku kao Monte Carlo, nema broda manjeg od 10 metara, u sklopu marine luksuzni apartmani, gradi se cijeli novi kompleks apartmana i obnavlja se hotel. Susrećemo jednog djelatnika marine koji nas toplo pozdravlja, i on je bajker pa smo začas započeli čavrljanje. Kaže čovjek ovako : novi kompleks apartmana koji se gradi već je 80% prodan unaprijed i to ni više ni manje nego : Kinezima !! Glavni lukobran se produžuje za 200 metara da se može vezati jahta od Abramovića, kapaciteti se proširuju sa postojećih 600 na cca 1000 vezova. Apartmani su veličine do 300 m2, a cijena kvadrata je 8000 EUR-a. Svi gledaju na more i marinu.Troškovi održavanja zelenila,security i ostalo je oko 5000 EUR-a po apartmanu, sve je pokriveno kamerama. Investitori općenito sve dozvole dobivaju u rekordno kratkom roku (to bi bila LEKCIJA iz naslova za naše ministarstvo gospodarstva kojima su puna usta investicija... trebali bi zaista doći na instrukcije...).
Šetnja tom marinom ostat će mi sigurno u doživotnoj uspomeni.
Iz Tivta kao konačnim odredištem krećemo natrag, hvatamo trajekt do Hercegnovog koji plaćamo cijela 2 EUR-a !! Vidjevši registraciju,na trajektu nam prilazi mladi bračni par, on crnogorac,a ona iz naše Opatije. Upoznali su se preko facebooka. Lijepo smo pročavrljali dok je trajala vožnja trajektom. Silazimo sa trajekta i ubrzo nas pronalazi MOJ OBLAK...zastajemo ispod nadstrešnice samouslužne autopraonice. Čekamo 10-ak minuta,kiša staje, krećemo....i tek 200-tinjak metara dalje cesta skroz suha.Nije palo ni kapi !!  Zaista,u pravom smislu riječi : MOJ OBLAK !!  I vjerno me prati. U Hercegnovom pronalazimo put do obale i šetnice, nekoliko fotografija,sjedamo u konobu do samoga mora na okrijepu uz pogled na barke. Riblja juha,lignje,pomfrit,palačinke za 4.90 EUR-a po glavi. Priznajem,mrknuo sam i jednu malu Nikšičku, bio bi grijeh otić iz CG a ne probati to zaista dobro pivo.
Pred večer se vraćamo na granicu,opet ista procedura, 3 auta ispred nas,gubimo dobrih 20 minuta !!

Još kratak osvrt na CG : ceste su im lošije nego naše,ima udarnih rupa, kažu da su u unutrašnjosti u još katastrofalnijem stanju. Sreli smo čak 5 policijskih patrola od kojih su 3 aktivno sudjelovale u saobraćaju....naravno,sa laserom!!  Asfalt je u gotovo svim zavojima grubo glodan u cilju poravnavanja pa je potreban dodatan oprez. Gdje god smo sjeli, bili posluženi, nešto upitali, zatražili ili slično, ljubaznost je bila na nevjerovatno (i neočekivano!!) visokoj razini, pa eto,jedan dobar dio naših turističkih radnika mogao bi tu naučiti dobru turističku LEKCIJU !!  

Povratak u Dubrovnik,đir po centru i naravno, večernji đir po Stradunu. Kako je poseban po danu,tako je još posebniji po noći, pa još bez gužve...neprocjenjivo!!


Subota 12 Travnja : PREKRASAN DAN NA VRHU DALMACIJE I BEZ LEKCIJE

Osvanulo lijepo jutro, burno i prohladno, ali glavno da me MOJ OBLAK ne vidi!! Opet kava sa Lukšom,a gdje drugdje nego u bajkers caffe-u. Nastavljamo dalje,penjemo se na Srđ, dubrovački vidikovac. Bio sam dva puta u Dubrovniku,ali nikad na Srđu...i to si sada ne mogu oprostiti.
Pogled,doživljaj,otoci,fotografije, landscape u svim smjerovima...teško opisivo riječima. Na vrhu Dalmacije !!Jednostavno,treba doživjeti. Zadržali smo se gore,što na vidikovcu,što u kafiću, dobrih 2 sata. Cijene u panoramskom kafiću kao na Stradunu, ali zaista vrijedi svake lipe.
Silazimo,uskom cesticom i oštrim serpentinama do glavne ceste i pičimo prema Cavtatu. Skrećemo u Igalo i nailazimo na totalno devastirani hotel i stara nadaleko poznata odmarališta. Žalosno...
U Mlinima posjećujemo jedne dobre stare prijatelje,ćakula,malo okrijepe, mala piva...
Pred večer se spuštamo u Cavtat na rivu, lijepa šetnja po lungo mare, malo burina,prohladno,šetnja otvara apetit. Sjedamo na rivu, odlična pizza iz krušne peći,i opet skromno...samo jedna mala piva.
Noć je već dobrano pala,vraćamo se na Lapad, parkiramo kod apartmana,blizu je nekoliko dobrih kafića, napokon se mogu odreći male pive i naručiti VELIKU. Lukša se pridružuje....ćakula do neko doba.
Opet sam sanjao MOJ OBLAK.....

Nedjelja, 13 Travnja : POVRATAK OSVETNIKA i SUSRET STAROG PRIJATELJA

Oprostili smo se od Lukše i krenuli u 07:30. Dug je put do Rijeke pred nama. Zastajemo u Slanom na kavu. Riva,bonaca,nedjeljna tišina,kava....prava nirvana. Dobro kaže ona narodna : sve što je lijepo kratko traje !! Pa je tako kratko trajao i naš boravak u nirvani!!
Pun tank goriva i pičimo u komadu,bez stajanja do Zadra. Na GW to zaista nije problem. Kum opet dočekuje sa ručkom (što bi ja bez svoga kuma!!), okrijepa (bez pive!!),malo odmora, kratka ćakula i nastavljamo dalje po staroj magistrali. Osveta slijedi !! Osvetio sam se uživancijom u svakom zavoju od Maslenice do Senja. Zaista jedinstvena dionica. Nekoliko motora u Karlobagu,stajemo...nek nas ima. Kava, čaša vode, kratka ćakula....piči dalje....
Prolaskom Senja nebo se smračilo, učinilo mi se da sam u daljini ugledao MOJ OBLAK... Do Novog Vinodolskog kako tako, a onda sretoh svog starog vjernog prijatelja. Zaustavljanje, mukotrpno navlačenje kišnog odijela...Vjerovatno vidjevši koliko sam već jadan od našeg dugogodišnjeg prijateljstva, MOJ OBLAK me obašao tek ovlaš, no ostavio mi je mokru cestu, tek kao podsjetnik da naše prijateljstvo valjda nikad neće biti zaboravljeno ni zapostavljeno !!
Stigli smo oko 19.30...........napokon velika piva............pa još jedna..........utonuo sam u san. I opet sam sanjao.....ovaj puta....POVRATAK.....


Još nekoliko tehničkih podataka :

Prošli smo ukupno 1450 km,uz prosječnu potrošnju u easy ride vožnji od tek 5.6 l/100km.
GW je obavio zadatak besprijekorno, zapanjujuća je lakoća vožnje,elastičnost i udobnost.
98 % puta prošlo se u petoj brzini, u četvrtu se ubacuje tek u najoštrijim zavojima gdje je ograničenje 30 ili 40 km/h. Sve preko 50 km/h  odvija se u petoj brzini. Ergonomija,položaj sjedenja i oslonac za donji dio kičme  toliko je anatomski pogođen da i nakon nekoliko sati provedenih u sedlu čovjek se ustane bez ikakvih problema.  A suvozač je definitivno u još boljoj poziciji i fotelji.
Ovjes upija neravnine poput citroenove hidraulike, vibracije i mravi u rukama su nepoznat pojam.
Cijelo vrijeme slušali smo MP3 ili koju lokalnu radio stanicu, ukupan osjećaj skoro kao u autu... ali s obzirom da je riječ o bajku....ipak malo bolje !!
Jednostavno....isto kao i sa MOJIM OBLAKOM, ljubav je rođena !!

Fotografije slijede....

Jedan osvrt na Boku. Ok - trajekt Lepetane skraćuje put, ali ste trebali proć po rivi, Kotor i sve.

Ceste - tu se slažem = katastrofalne , puno gore nego kod nas. Ali rade na tome. Pred koju godinu su napravili cijelu novu cestu Tivat - Budva. Po'malo.
Ja sam inače iz Baošića, taman ste prošli kroz njih prije trajekta.

Čekamo slike - barem ih vi imate za dokumentaciju.   

 

Lars_Viking je napisao/la:

Čekamo slike - barem ih vi imate za dokumentaciju.   

  

Odličan putopis  
Uživao sam čitajući!

Ture je napisao/la:

Odličan putopis  
Uživao sam čitajući!

Upravo tako, super

Odlično, sad slike još Easy!

P.S. - Trogir - klasika, to ti je uvijek tako.

- Bio si nautičar? Pa, zašto si, pobogu, odustao od toga? Ja jedrilice obožavam.

 Svaka čast na putopisu, ali daj što prije slike   .

Tarze je napisao/la:

 - Bio si nautičar? Pa, zašto si, pobogu, odustao od toga? Ja jedrilice obožavam.

Nisam odustao...još uvijek sam i nautičar   ....lijepo je sa jedrilicom, ali ipak preferiram motornjaka iz praktičnih razloga  

Cool

I brw i ja pijem kavu na šibenskoj rivi  

...jaaaako dobro, ...a slike!?.. ma budeš.... meni je i ovo dovoljno za napojit misli... ravnam se po onoj nije važno odredište važno je putovanje.... i zato sam jako ljen stati poslikati razgledati, ja bi samo putovao, iako je ljepo uhvatiti neku uspomenu!... a ovo tvoje putovanje na krilima GW krstarice je fantastično, upravo ono za šta je taj motor i stvoren!!   

ljepa avantura   

vrh    

Odličan putopis,  pred godinu dana sam imao priliku provesti dionicu Dubrovnik - Podgorica, nažalost autom, odabrao put oko Kotorskog zaljeva (ne trajekt) i doživio ljepotu krajolika ali i kvalitetu odnosno nekvalitetu asfalta.

Uglavnom čestitke na odličnom putopisu, guštao sam čitajući  

evo ja se taman vratio iz Budve i takodjer sam isao zaljevom,
asfalt je kao i unatrag par godina ocajan,
ali zato je okolina prelijepa   

takodjer autom jer vjetar i kisa su mi bili previse za bajk   

Evo, dojmovi sa puta malo su se slegli,fotografije su pregledane, parcijalno sortirane, pa kako sam i obećao, probat ću dočarati i još jedanput pretresti i sa vama podijeliti ovu lijepu turu,koja je,vjerujem,san svakog hrvatskog bajkera. Mi smo,eto,imali sreću da nam se san napokon ispunio. Pa krenimo redom :

Žuta Lokva, silazak sa autoputa


Kroz Liku dijelom starom cestom



Silazak autoputom prema Maslenici i općenito jedan od najljepših pogleda prema Velebitu i podvelebitskom kanalu


Maslenički most


Roštilj i okrijepa kod kuma


Od Zadra krećemo redom :

Sukošan


Pogled na Murter


Biograd na moru


Vodice



Pa negdje usput...lokacija nepoznata


Primošten





Šibenski most i kanal




A iz aviona izgleda ovako



Šibenik,odmor na rivi i labudovi

Idemo dalje....

Rogoznica



Negdje oko Rogoznice (ako me pamćenje služi...)



Marina


Nekoliko usputnih fotografija (ime lokacije nije zapamćeno)





Grebaštica


Trogir



Prema Omišu


Omiš



Prema Makarskoj



Makarska



Nastavljamo dalje prema jugu




Ploče


Dolina Neretve


Dubrovnik,bajker*s caffe i jutarnja kava sa Lukšom

Kratak odmor iznad Slanog


Prema Dubrovniku




Trsteno


Ulazak u Dubrovnik






Dubrovnik iz raznih pozicija

Taj s tobom sto sjedi u bajkers kafe u DBK, bili na primopredaji nekog tankera,mal svjet a pogotovo Dubrovnik

Nastavljamo prema Crnoj Gori :

Odmah iza granice bajker*s kafana



Prema Kotoru


Hercegnovi,trajekt


Boka kotorski zaljev










Perast






Kotor



Tivat :Porto Montenegro








Povratak,silazak sa trajekta u Hercegnovom


Hercegnovi,pogled iz konobe


Nikšičko


Hercegnovi,riva


Povratak prema Cavtatu


Cavtat



Mlini

Slijedi onaj najtužniji dio u životu svakog bajkera : povratak

Nedjelja ujutro...nirvana u Slanom


Neum


Pogled na dolinu Neretve


Povratak osvetnika : Maslenica-Karlobag-Senj
















Senj i MOJ OBLAK



Ovo je ujedno bila i posljednja fotografija na ovoj điti. Ubrzo je MOJ OBLAK uzeo kontrolu u svoje ruke a elektronika je morala u bunker,na suho.
Na kraju ovog putopisa želio bih se zahvaliti supruzi,mom vjernom moto suputniku i supatniku, koja je veći dio putovanja na motoru provela sa fotoaparatom u ruci i vrijedno sakupljala fotodokumentaciju,te usprkos nespretnim zimskim rukavicama, napravila preko 300 odličnih fotografija od kojih sam izdvojio one koje,po mojem mišljenju, najbolje mogu dočarati ovo putovanje,te ih na kraju ovdje i podijelio s vama.

 Svaka čast i tebi i supruzi, fotke su odlične, jako lijepo si nam ovo dočarao i podijelio ugodno prevežene dijelove puta , neka je sa srećom u narednim    i svako dobro i   

super fotke

Onu u crvenoj pripijenoj halljini je slikala supruga ili ti? U svakom slučaju hrabar potez