do "kraja svijeta" i natrag za 49 sati

1400 km, 100 litara goriva, dva moto susreta, dvije države, puno poznatih ludi a još više ih upoznao, probao lokalne specijalitete, dva puta prespavao i prepun zasad nesortiranih doživljaja i emocija i sve je to stalo u 49 sati. kratak je to rezime prošlog vikenda , koji će se duboko urezati u mene.
viken koji je došao kao melem na ranu nakon najuzburkanijeg, najstresnijeg i naj zamornijeg ljeta od kad se sjećam. kompletan psihički umor nakupljen u prošlih par mjeseci se pretočio u fizički umor od kojeg se je ipak lakše odmoriti.
na put sam krenija malo na prišu pa sam puno stvari i zaboravio (npr foto aparat) pa sam slikao tek pokoju sliku mobitelom. ali zato sam uvijek imao dobre pratioce koji su marljivo fotkali i ispravljali moje greške.
dakle krenuo sam iz šibenika oko 18 i 30 u petak i rutinski odvozio autoputem do oroslavlja na susret hollistera koji je bio prva točka putovanja. susret kao susret nemogu ničim posebno istaknuti. umjesto pretjerivanja u piću i onim što s tim ide, odabrao sam odmor te sam već oko 1 sati otšao spavati. sapvao sam loše, a kako i nebi kad sam imao noćne more da mi je netko poskidao 80% dijelova sa motora, ukralo je i far i volan i siceve i još gomilu toga... fala bogu ipak samo loš san
ujutro se ustajem oko 7 , na laganini se pakiram te sam oko 8 već na putu. zanimljivo je da ni sam neznam di idem. smjer je slavonija, želja je vukovar a plan je da sam navečer u slavonskom brodu. par puta se čujem sa safetyjem te se pokušavamo iskoordinirati. nakon nekoliko izmjena planova odlučim da želim popiti kavu u đakovu. ni sam neznam što me je odvuklo baš tamo,ali sam imao jaku želju baš u đakovu piti kavu. tu se opet čujem a safetyjem i on stiže za pola sata. to mi je bilo dovoljno da se ,malo prošetam korzom i obiđem katedralu (btw prekrasno zdanje). uz kavu dogovaramo posjet vukovaru. drago mi je da me safety vodi jer se ne moram brinuti o ruti nego se mogu prepustiti pogledima . jednom dalmatinskom tovaru stvarno ima puno zanimljivih stvari za viditi, ali je ipak najčudnije da slavonija nije ništa ravnije nego dalmacija, kako? , neznam!

kako se približavam vukovaru preplavljuju me emocije, godinam sam jako želio doći u vukovar i eto sad sam tu. nevjerujem da itko ko prvi put dolazi u vukovar može ostati mirne duše, a pogotovo mi koje se još jako živo sjećamo glasa siniše glavaševića u posljednjim ratnim izvještajima iz `91. par godina nakon pada sam proživio par mjeseci sa preživjelim vukovarcem koji mi se je postepeno otvarao tako da sam o vukovaru slušao iz prve ruke jako dugo vremena tako da znam i za sitnice koje se nigdje ne mogu pročitati. zbog toga je dolazak u vukovar za mene bio poseban doživljaj



tamo je safety opet došao do izražaje pa me je provezao uz objašnjenja kroz vukovar





safetyjev plan je bio da svratimo do iloka na fiš paprikaš, naravno da sam se složio. kad smo došli do restorana na samoj obali dunava, safety je rekao:
"evo na s na kraju svijeta, dalje nema, možemo natrag"
natrag smo i krenuli, ali tek nakon što smo pojeli paprikaš

... zavidim ti na ovoj turi; ali eto treba biti sretan i kada su drugi nečime sretni ....
... a još više vam zavidim na fišu !

magna je napisao/la:

1400 km, 100 litara goriva, dva moto susreta, dvije države, puno poznatih ludi a još više ih upoznao,

Lijepo je vidit da je neko istinski uzhivao, sve to u samo 48h, shta bi tek bilo da si imao vishe vremena

Svaka čast Magna - i na putovanju, i na iskazanoj volji i želji, i na odveženoj kilometraži u tako kratkome vremenu!

Samo mi stavljaš sol na ranu...

Ja sam već zaboravio kakav je to doživljaj sjest na motor i otić negdje na lokaciju random

nastavak:

još dok smo bili u iloku čuli smo se s rockerom i najavili dolazak u tovarnik na rakijadu. međutim ručak se malo otegao a vrijeme pokvarilo tako da smo ipak odustali od tovarnika i produžili ravno do broda. tih 150 km ja bih nazvao dva sata istinskog uživanja. na toj se relaciji sakupilo sve ono radi čega sam i kupio motor: predivna vožnja u novim predivnim krajolicima, vrijeme za vožnju savršeno, kiša se vidi u daljini ali ne pada, osječaj slobode s vjetrom u kosi ( ), mahanje djece pokraj koje smo prolazili..... jednostavno više ne mogu pronaći riječi da bi opisao kako sam sretan bio.
pred sam mrak nas vata kišica koja par kilometara pred slavonskim brodom postaje ozbiljna. kišnjake nismo navlačili jer smo bili blizu, ali nije ni trebalo jer je koža izdržala. doček kod čaplji iznad svakog očekivanja. nedaju mi ni šator da složim nego mi pronalaze sobu za noćenje. a dalje se pive samo redaju.tu se nalazim i sa zanottijem i ivom koji su došli iz trogira. inače bilo je planirano da zajedno idemo , ali se meni ukazala prilika da krenem ranije i sad mi je drago što sam tu priliku i realizirao. na kraju smo mi tovari jednostavno izvadili sve bonove na stol jer nismo uspili doći do šanka da ih potrošimo. atmosfera je prava domaća iako sam tamo prvi put, moram proiznati da mi je bilo puno bolje nego večer prije.
ujutro me budi sunce, dan kao san, temperatura je malo pala ali sunce je gore. spremamo se i lagano idemo na kavu u platernicu kod čovjeka kojeg sam prvog upoznao preko foruma free spirita.nismo je dugo zadržavali, jer je prednama još dug put. još jedan sat smo uživali u slavonskim cestama do granice sa bih u gradiški. ubrzo stižemo i u banjaluku di kupimo ivinu i zanottijevu ženu. naravno da je banjalučki ćevap obavezan, a još kad te vodi fetivi bosanac onda i odeš tamo di je najbolji - "kod muje".
uzalu smo ja i ivo objašnjavali konobarici da se ljudima koje ne poznaješ obraćaš sa vi, ali ipak su konobarice tvrdoglave bosanke pa su nam se obraćale sa ti ka da se poznajemo godinama.
nakon tri sata u banjaluci lagano se kreće na jug. planine uzbrdo i nizbrdo mi nisu baš sjele, bio sam već umoran a i motor mi je preslab da se vozim sa jednim intruderom 1800, tako da sam bio najslabija karika. međutim sve je prošlo bez nervoze, malo su me čekali a ja sam malo vozio ispred njih dok su se oni odmarali.
nakon što su me planinčuge satrale , došli smo u livno i otišli u slastičanu na koleče kao pravi prljavi i zli bajkeri.
dalje se više nam što spominjati, put do kuće je odrađen rutinski jer sam više stvarno bio premoren.
danas dok dolazim k sebi mogu zaključiti da stavrno nije bilo nijedne loše situacije da iti malo naruši lipu sliku ovog malog ali savršenog putovanja. isto tako nije ostalo ništa da sam propustio viditi. iako je moja parola da kad odeš negdi po drugi put propuštaš nešto novo viditi, mogu samo biti paradoksalan samom sebi i reći da ću se vratiti u slavoniju jer je tako posebna da je malo jedan put da bi se je izguštalo

lukylipik je napisao/la:

magna je napisao/la:

1400 km, 100 litara goriva, dva moto susreta, dvije države, puno poznatih ludi a još više ih upoznao,

iajko je riječ o greški pri tipkanju , i nije daleko od istine, pogotovo prvo večer

iz tvog pisanja se vidi da si uživao i da si napunio baterije, to je i meni trebalo prije neki tjedan kad sam bacio isti đir samo malo bliže......
svakako slavonija je destinacija za vožnju,prijatelje,poznanike,klopu i druženje.
svaka čast magna, lijep tekst ili ti putopis

Magna Cuo sam od Safetya (a i naravno vidio slike) da ti je motor prekrasan,ali da je zvuk na njemu ono sto se mora doziviti,i da klinci masu prije nego vas vide! Svaka cast na 'Voznjici'!

......drago mi je da si uspio u svom naumu, bacio đir, obišao Slavoniju, napunio baterije, posjetio tebi drage ljude...........i da ne nabrajam više.

... Magna - uz putpopis duguješ nama i slikoopis !

Ludi ( ) imaju predrasude prema Slavoniji i ona je sve samo ne ravna i dosadna...

lukylipik je napisao/la:

... Magna - uz putpopis duguješ nama i slikoopis !

Dio slika na putu.

Lijepo si sve napisao i necu dodati nista drugo nego - uz malo vise vremena dalo bi se puno toga izorganizirati. Ovo je bio sam jedan malio dio Slavonije "ravne". A onaj stvarno brdoviti dio nisi niti okusio...

Valjda se Magnić neče ljutiti što piskaram ovdje ali jedan dio puta smo proveli zajedno pa da sad da ne otvaram drugi topic.
Ustvari ja ču staviti više slika a manje pričati.
Dogovor je bio krenuti za Sl.Brod subotu ujutro ali su Magni proradili mravi u guzici pa je sprašio prije nas.
Mi smo laganini krenuli u subotu jutro pa pravac Livno-Kupres-Bugojno-Jajce-BL-Prnjavor-SL.Brod
Kako je vrijeme bilo prelijepo slabo smo stajali več smo samo uživali u vožnji,prvo kavica u Livnu pa onda piva u Jajcu
te naravno i pokoja slika sa Plivskog slapa.



Poslije Jajca stižemo u BL,tamo ja i Ive ostavljamo žene i nastavljamo prema Brodu.
Tek pred Brodom nas hvata malo kišice ali ubrzo nakon par zaboravljamo na nju.
Tamo nas dočekuju neki opasni tipovi i napadoše nas pivama a mi jadni morašmo ih i prihvatiti nakraju.






I tako nakon burne noči sa Čapljama i fenomenalnom ekipom krečemo nazad.
Nakon kavice u Pleternici pravac Bl preko Gradiške

Nakon par porcija čevapa i šiša kupimo žene pa pravac Dalmejša ovaj puta na Magninu radost preko Manjače.


Ubrzo nam opade cukar pa navratišmo u Livno na kolač te onda pravac doma.

heh eeeeehehe, vidim da je magnin svemirski brod na bikeu ...

cro.chopper je napisao/la:

heh eeeeehehe, vidim da je magnin svemirski brod na bikeu ...

Ma neee to mu je antena za navigaciju

magna je napisao/la:

1400 km, 100 litara goriva,

7,14 lit./100km. zar nije malo previše.....ili si je dera?

2 cro. to ti je AVACS jer je bosna malo ne predvidiva pa da se ne izgubimo

2dragger: je i mene je iznenadilo , doduše osjetio sam da su se karburatori malo i raštelali jer bi čim oduzmem gas za promjeniti brzinu počelo pucati iz auspuha. već danas idem na vakumetre

lukylipik je napisao/la:

... Magna - uz putpopis duguješ nama i slikoopis !

kako sam već napisao u žurbi sam zaboravio fotoaparat, pa sam se služio mobitelom te aparatima ljudi s kojima sam bio tako da ipak ima pokoja slika

trogirsko sidro na dunavu u vukovaru



da nije bilo safetyja možda bi propustio nešto bitno i nebi moga uživati u vožnji jer bi morao misliti kud vozim, hvala još jednom



kakav je to putopis a da nema bar jednu sličicu motora



đakovačka katedrala, oduševila me je




i na kraju ovo je nekad bio fiš paprikaš, bili smo toliko gladni da smo slikali tek kad smo pojeli

magna je napisao/la:

nastavak:

još dok smo bili u iloku čuli smo se s rockerom i najavili dolazak u tovarnik na rakijadu. međutim ručak se malo otegao a vrijeme pokvarilo tako da smo ipak odustali od tovarnika i produžili ravno do broda. tih 150 km ja bih nazvao dva sata istinskog uživanja. na toj se relaciji sakupilo sve ono radi čega sam i kupio motor: predivna vožnja u novim predivnim krajolicima, vrijeme za vožnju savršeno, kiša se vidi u daljini ali ne pada, osječaj slobode s vjetrom u kosi ( ), mahanje djece pokraj koje smo prolazili..... jednostavno više ne mogu pronaći riječi da bi opisao kako sam sretan bio.
pred sam mrak nas vata kišica koja par kilometara pred slavonskim brodom postaje ozbiljna. kišnjake nismo navlačili jer smo bili blizu, ali nije ni trebalo jer je koža izdržala. doček kod čaplji iznad svakog očekivanja. nedaju mi ni šator da složim nego mi pronalaze sobu za noćenje. a dalje se pive samo redaju.tu se nalazim i sa zanottijem i ivom koji su došli iz trogira. inače bilo je planirano da zajedno idemo , ali se meni ukazala prilika da krenem ranije i sad mi je drago što sam tu priliku i realizirao. na kraju smo mi tovari jednostavno izvadili sve bonove na stol jer nismo uspili doći do šanka da ih potrošimo. atmosfera je prava domaća iako sam tamo prvi put, moram proiznati da mi je bilo puno bolje nego večer prije.
ujutro me budi sunce, dan kao san, temperatura je malo pala ali sunce je gore. spremamo se i lagano idemo na kavu u platernicu kod čovjeka kojeg sam prvog upoznao preko foruma free spirita.nismo je dugo zadržavali, jer je prednama još dug put. još jedan sat smo uživali u slavonskim cestama do granice sa bih u gradiški. ubrzo stižemo i u banjaluku di kupimo ivinu i zanottijevu ženu. naravno da je banjalučki ćevap obavezan, a još kad te vodi fetivi bosanac onda i odeš tamo di je najbolji - "kod muje".
uzalu smo ja i ivo objašnjavali konobarici da se ljudima koje ne poznaješ obraćaš sa vi, ali ipak su konobarice tvrdoglave bosanke pa su nam se obraćale sa ti ka da se poznajemo godinama.
nakon tri sata u banjaluci lagano se kreće na jug. planine uzbrdo i nizbrdo mi nisu baš sjele, bio sam već umoran a i motor mi je preslab da se vozim sa jednim intruderom 1800, tako da sam bio najslabija karika. međutim sve je prošlo bez nervoze, malo su me čekali a ja sam malo vozio ispred njih dok su se oni odmarali.
nakon što su me planinčuge satrale , došli smo u livno i otišli u slastičanu na koleče kao pravi prljavi i zli bajkeri.
dalje se više nam što spominjati, put do kuće je odrađen rutinski jer sam više stvarno bio premoren.
danas dok dolazim k sebi mogu zaključiti da stavrno nije bilo nijedne loše situacije da iti malo naruši lipu sliku ovog malog ali savršenog putovanja. isto tako nije ostalo ništa da sam propustio viditi. iako je moja parola da kad odeš negdi po drugi put propuštaš nešto novo viditi, mogu samo biti paradoksalan samom sebi i reći da ću se vratiti u slavoniju jer je tako posebna da je malo jedan put da bi se je izguštalo

Najkraci put od Iloka do Slavonskog Broda je preko Tovarnika... stvarno mi je zao sto niste svratili... vjerujem da se nebi pokajali... pored vola na raznju, kulena,odojaka i cobanca bilo je jos bezbroj slavonskih delicija , a o picu da ne govorim... pozz

Rocker je napisao/la:

Najkraci put od Iloka do Slavonskog Broda je preko Tovarnika... stvarno mi je zao sto niste svratili... vjerujem da se nebi pokajali... pored vola na raznju, kulena,odojaka i cobanca bilo je jos bezbroj slavonskih delicija , a o picu da ne govorim... pozz

Najkraci put nije i najbrzi put.

I vjeruj mi, nije bilo lako odluciti samo proci pored Tovarnika. Ali s obzirom da nam je cilj bio stici na caplja party samo sam tuzno pogledao u tvome smjeru i dodao gas... , jer to zaustavljanje ne bi bilo na 5 minuta, sigurno...

Safet(y) je napisao/la:

Rocker je napisao/la:

Najkraci put od Iloka do Slavonskog Broda je preko Tovarnika... stvarno mi je zao sto niste svratili... vjerujem da se nebi pokajali... pored vola na raznju, kulena,odojaka i cobanca bilo je jos bezbroj slavonskih delicija , a o picu da ne govorim... pozz

Najkraci put nije i najbrzi put.

I vjeruj mi, nije bilo lako odluciti samo proci pored Tovarnika. Ali s obzirom da nam je cilj bio stici na caplja party samo sam tuzno pogledao u tvome smjeru i dodao gas... , jer to zaustavljanje ne bi bilo na 5 minuta, sigurno...

slazem se ... ali stvarno steta ...