Lagani osvrt na Aquilu 250 nakon 2500 prijeđenih kilometara.
Nakon što je sa poslovima i financijama krenulo nizbrdo, odlučih se za kupovinu nove male aquilice 250. Dosada baš i nisam imao iskustva sa motociklima manjim od 500 ccm., pa su se nametala pitanja poput: Zbog male zapremine, hoću li moci krenuti na neki ozbiljniji put? Tu sam odgovore potražio na forumu,te uvidio da tu ima pozitivnih iskustava i zadovoljnih korisnika gv250.
Dugo sam vagao prednosti i mane NOVOG malog customa ili "normalnije" kubikaže u istom cjenovnom razredu starijeg rabljenog vozila (uvjet je jedino bio custom/choper).
Niska cijena osiguranja, registracije i servisa prevladale su nad velikom strojem,ali i puno većim(a cesto i neočekivanim) troškovima.
Poslije razrađivanje i prvog servisa na 1000km mogao sam konačno isprobati mogućnosti motora. Prva ozbiljnija vožnja prema moru odagnala je moje već spomenute strahove. Sasvim pristojno se može voziti uz umjerenu putnu brzinu (prosjeka 100km/h). Gume su solidne, položaj za upravljačem ugodan, uskoro sam se mogao prepustiti čarima laganog cruisinga...
Od preinaka, jedino sam nedugo po kupovini, "skinuo"( pošto se vozim uglavnom solo) par cm. nepotrebno debelog,mesnatog sica,što je rezultiralo lijepšom linijom motora, a suvozački pospremio kod kuće.
Ukratko - Iako lošijega imagea od najdražih japanaca, uz omjer cijene i dobivenoga, ova korejska 250-ica ipak nudi dosta...