TAMO GDJE VJEČNO SUNCE SJA...

nisam niti malo sumnjao da ćete uživati................
svaka čast i veliki pozdrav Ivicai i Beti
pozdravi mi ženicu Ivica

Ivica, svaka ti cast. . .
imam dosta frendova iz Makedonije, i svi su ljudine :-)

daj stavi malo tog iz šibenika da vidim koji je

magna je napisao/la:

daj stavi malo tog iz šibenika da vidim koji je

to ti je ovaj na 4. slici iznad, s naočalama...

... čini mi se kako se Ivica malo postarao, a Beti proljepšala,

... nadam se da priča traje dražene.....

naravno da traje, još nije došao kući . ali dražen kao dražen..... jesi li ti upoznao ijednog dražena koji malo ne zajebava

magna je napisao/la:

naravno da traje, još nije došao kući . ali dražen kao dražen..... jesi li ti upoznao ijednog dražena koji malo ne zajebava

pa jesam napisao da smo otišli na spavanje...

čovjek se ni malo ne može odmoriti...

dražen ko dražen samo bi se odmarao

Koliko sam primijetio po slikama kacige služe za zaštitu laktova ili su samo ukrasni primjerak...sigurnosti radi,nedao bog da doleti kaki pesek

magna je napisao/la:

dražen ko dražen samo bi se odmarao

nego kaj , imaš ti nekaj protiv draženof

cro.chopper je napisao/la:

magna je napisao/la:

dražen ko dražen samo bi se odmarao

nego kaj , imaš ti nekaj protiv draženof

bash sam se i ja to zapitao

.. da bi reč rekel ...

5. dan, subota 19. rujna




Kumanovo – Skopje – Tetovo – Gostivar – Kićevo – Ohrid – Resen – Bitola – Demir Hisar – Kruševo – Prilep – Kavadarci


Danas je u planu vidjeti Ohridsko jezero, vjerojatno nezaobilazna destinacija svih turista u Makedoniji. Trebali smo otići svi zajedno, no Ivica i Beti nažalost, iz opravdanih nisu mogli s nama.

Ivica je ipak krenuo s nama, da nas isprati iz grada i navede na pravi put... Stajemo na prvoj benzinskoj i kupujemo plan Makedonije, s obzirom da nakon Ohrida idem u Kavadarce pa da ne lutam nepotrebno...

Nakon tankanja došlo je do male zamjene...








Nakon što je Ivica dobar dio puta odvozio s nama (valjda mu se dopao motor), doručkovali smo u mjestu Straža i svak na svoju stranu, on prema doma a mi nastavljamo do Ohrida...

Cesta do Ohrida je odlićna; dugački zavoji, dobar asfalt, slab promet, lijepa priroda... Što još čovjek može poželjeti?







Prekrasan pogled...


Ima li još puno papa štrumf?


Još malo...


I evo nas...


Glavna cesta kroz grad...




I nakon što smo skrenuli na cestu prema jezeru, počeli su nas opsjedati biciklisti, nudeći nam apartmane, sobe... Voze se kraj vas i pomalo idu na nerve... Ali ništa prestrašno, ljudi od tog žive...

Parkiramo i odmah do nas dolazi čovjek sa bijelom mornarskom kapicom na glavi i nudi nam turističku vožnju čamcem po jezeru... To je i bio plan pa odmah krećemo u pregovore oko cijene i dogovorimo vožnju od cca 40 min (a koja je na kraju trajala i duže) za 10 € iako je kasnije rekao da nas nebi vozio za manje od 20 € ali popustio je jer smo hrvati. Navodno naš narod čovjek jako voli... Vjerojatno to govori svima ali nebitno...

Ulazimo u čamac i krećemo, sad neću puno pisati, uživajte u slikama...





























Kaže barba; daj fotoaparat da ti poslikam nešto...


I slikao šišmiše...







Nađe se još i pokoji kupač/ica...



Šetnica uz obalu...



Čuo sam legendu da je došao pecati dok je imao 16 godina... Uporan je...
















Hm... A kud sad?



Malo smo i ogladnili pa sjeli da nešto pojedemo... Naručil smo piletinu punjenu sa sirom, pomfrit, salata i colu (sve duplo)... Sve ukupno cca 70 kn...

Evo kak to izgleda...



Nakon ručka brzo smo morali dalje jer dug je još put pred nama a i neki crni oblaci se nadvili nad nas... Slijedeća postaja je Kruševo, pogađate zašto...

Uredno složeno...



Par kilometara od Ohrida počela je dosta jaka kiša i temperatura je bila malo niža, čak bi rekao i malo se smrzli...





Nakon kratkog odmora u Bitoli kiša je i dalje padala ali nešto slabije nego prije toga... Onako bezvoljni zbog dosadne kiše stižemo u Kruševo...

Kruševo...



Kruševo je smješteno na jednom brdu a cesta do vrha je ispunjena zavojima u obliku slova U... Krećemo prema vrhu, vozeći se par metara iza jednog auta... Da bi se savladao zavoj, mora se ići vanjskim rubom ceste, što je vozač auta i radio. Sve bi bilo ok da iz drugog smjera nije naišao drugi auto, pa je ovaj ispred mene kočio i krenuo u rikverc, ja stajem i tom trenutku motor krene unatrag... 200 kg + 4 torbe + cura + kiša i nikako ga nisam mogao zadržati, držim prednju kočnicu no on i dalje klizi, htio sam nekako zaobići ovaj auto ispred sebe no motor mi se ugasio i to je bilo sve što sam mogao... Pali smo no posljedice su minimalne, ja i cura skočili s njega i prošli bez ogrebotine, dok je motor malo nastradao...

Zgreban auspuh...


i puknuta ručica prednje kočnice...


Nakon što smo digli motor i krenuli dalje u brijeg, osjećam da se motor jako teško šalta, mijenjam brzine na silu... Dođemo do vrha i šaljem Ivici poruku što se desilo... On već zove frenda mehaničara, organizira kombi, no ja govorim da ću probati nastaviti vožnju dalje i da ću mu se javiti ako ne budem mogao nastaviti...

Malo smo se rastužili zbog nesretnog događaja, no kad smo vidjeli ono po što smo i došli, tuga je bila nemjerljivo veća...

Jedan, po meni jako kvalitetan vokal, koji je nažalost prebrzo skončao karijeru na tragičan način...

Toše, počivao u miru...








Krećemo dalje, no mjenjač i dalje ide teško... Kako su kilometri prolazili, stanje se popravljalo te potrebe za intervencijom ipak nije bilo...

Stižemo u Kavadarce u večernjim satima, javljam Ivici da smo sretno stigli...

Večeramo i na spavanje...

odlično i prekrasni,davne 87 gulio sam dolje po kvartu kavadarci,tikveško vino iz štikle ,pevaljka na stolu,7/8mina,krivolak eh...blago ti se

6. dan, nedjelja 20. rujna



Kavadarci – Negotino – Veleš – Kumanovo – SRBIJA Vranje – Niš – Beograd – HRVATSKA Slavonski brod – Zagreb – Petkov breg

Dan povratka...

Buđenje, doručak i krećemo prema Kumanovu, gdje se još trebamo naći s Beti i Ivicom...

Kraj oko Kavadarca je poznat po?




Stižemo u Kumanovo, nalazimo se s našim domaćinima te odlazimo do grada na kavicu...

Nakon ispijene kavice, vrijeme je da se krene...


Prate nas do granice te se pozdravljamo s njima i Makedonijom...


Na ulasku u Srbiju je bila mala gužvica, no ništa strašno...

Samo ravno...



I nakon 365 km stižemo u...


Moramo i cestarinu platit...


Kroz Beograd smo samo prošli, nismo se nigdje zadržavali jer smo htjeli čim prije doći doma...

Evo par slika u vožnji kroz grad...













Imamo još dosta jahanja do doma...



Nebi im htio biti u koži...



Pozdravljamo se sa...



Svugdje je lijepo ali...



I nakon dosadne vožnje autoputom, stižemo u Zagreb pa produžujemo do svojih domova...

Ukupna kilometraža...



Što reći na kraju... To je ono što sam želio i brinuo sam se samo zbog jedne stvari... Da li će se to meni dopasti, jel to samo moj hir pa ću žaliti što sam otišao? Odgovor je NE, to je UPRAVO ONO što sam i očekivao, jedna odlićna avantura, koja se pamti cijeli život...

Već se počelo štedjeti za sljedeću sezonu, želja je puno; Makedonija (opet), Irska, Nizozemska, Grčka, Turska... Vidjet ćemo što će biti od toga...

I na kraju, želim se zahvaliti dvjema osobama što su nas ugostili ko careve!

HVALA BETI!


HVALA IVICA!



That's all folks!

...lipo,nema šta

Nadam se da ti pad nije umanjio zadovoljstvo prekrasnog putovanja. Bio si u kraju (Kavadarci, Vladevci, Strumica) gdje sam proveo 6 mjeseci svog života. Za Makedonce imam samo rijeći hvale. Na ohridu sam morao plivati na obuci i vidio sam taj cijeli krasan kraj. Što se Kawe tiće, bit će ona dobro, a glavno je da Vama nije ništa. Sa svakog motora kada padneš ili u nešto bubneš prvih 300 - 400 km zajebava sve pomalo dok opet ne sjedne sve na svoje mjesto. I interesantno je da se uvijek radi o shaltheblu.

svaka čast na pisanju .Ovo je prvi put da sam pročitao nečiji putopis od početka do kraja .Svaka čast i nadam se da ćete iduće godine ostvarit vaše želje za drugim i drukčijim putom .

svaka čast predivne slikice a o vožnji da ne govorim

Odlično. Zadivljen sam!

eltoro je napisao/la:

svaka čast na pisanju .Ovo je prvi put da sam pročitao nečiji putopis od početka do kraja .Svaka čast i nadam se da ćete iduće godine ostvarit vaše želje za drugim i drukčijim putom .

... eto to sam i osobno razmišljao... bravo Dražene

hvala svima, to mi je prvo putovanje i prvi putopis... nadam se da će u buduće biti još bolje!

...lepo, lepo...
Nego, jesi ga potego' malo na autocesti...
Može li se ugodno voziti pri 180 km/h s "njim"...

Bio sam "u tom kraju",Korab i Dešat, i voili bih ponovo otići, ali ovaj put turistički.