Grčka 10-tak dana 29.06.2009.

nema više strpljenja, čekamo nastavak...

Nastavak,nastavak, hoćemo nastavak, davaj nastavak.

Za sad sve lijepo sročeno.

Vožnja kroz Albaniju je jedna velika lutrija a pogotovo sa motorom, svima se jako žuri i doslovce vas žele izgurati sa ceste koja je ipak u dosta lošem stanju, na pojedinim dionicama sam imao filing da bi se bolje vozio po makadamu,,,no šta je tu je i mora se dalje, vozio sam prema Duresu ( Drač ) i prošao sam kroz vrlo živopisna mjesta, cesta obično ide kroz središte i stvarno su i ljudi tamo zanimljivi, uz cestu i po cesti kreće se jako puno ljudi, imam dojam da tamo nitko ništa ne radi, ali zato autopraonica, benzinskih pumpi i vulkanizera nisam u životo toliko vidio kao u Albaniji, doslovno na svakih 100 metara po komad, o izgledu istih koje su uglavnom izgrađene od limova od starih buradi nema smisla opisivati, to ipak treba vidjeti u živo, toplo preporučam svima. A i toliko smeća posvuda razbacano koliko ga tamo ima oko i ispred kuća isto treba doživjeti kao sve one silne apartmane u Draču kojima se prvi kat gotovo i ne vidi od trave i drloga razbacanog okolo, kao i sve one 3 i 4 katnice koje je netko sagradio na pol placa od oko 1600 hvati i koje su isto tako zarasle kao i put kojim bi se trebalo tamo doći, jednom riječju užas.
No kao što rekoh to je teško opisati rijećima to se treba vidjeti, moram napomenuti da nisam imao nikakvih neugodnosti osim male nelagode kada se negdje zaustavimo a ono se samo skupe i djeca i starci ali samo nas gledaju kao kakvu cirkusku atrakciju ali bože moj.
Nisam želio proći Albaniju a da nešto tamo i ne pojedem, prvi pokušaj završava neslavno, vidjevši veliku reklamu restoran na izlasku iz jednog mjesta i nekoliko solidnih auta ispred stajemo ali od klope nema ništa, kao i od sporazumjevanja sa konobarom ali u pomoć priskaće jedan gost koji zna engleski i objašnjava nam da nemaju kuhinju...
Ništa nastavljamo dalje i imamo prvi problem kako pronaći putokaz za Elbasan, uspijevamo se sporazumjeti pokazujući na karti kuda idemo i nakon 2 isovjetna odgovora pronalazimo cestu. Križanje na kojem se prodaje svježa riba direktno iz automobila,

Jedino mi je žao što nisam slikao mesnicu, 4 stupca drvena pokriveno najlonom i polovice koje vise,,,,ah šta ti je poduzetništvo. Ali zato imam sliku tovara koji je velik kao i moj pas a natovario je na njega 2 vreće

Cesta prema Elbasanu je je izvrsna i uz poznati krajolik sa silnim količinama smeča, i onda stajemo opet kraj restorana ali ovaj put je zgrada nova i ima asfaltiran parking i malo bolje automobile na njemu, naravno opet je problem sporazumjeti se ali gazda tu uskaće vodi me u kuhinju i dižemo poklopce, janjetina je OK gazdi nekako objašnjavam da nam napravi nešto njihovo izvorno i tako dobijamo pohani sir u kukuruznom grisu i nekakvu pogaču od kukuruznog brašna i uspijeva nas oduševiti, klopa nam se sviđa i tada nam donose još i dinje i breskve za desert i račun od 23 eura , te gazda još časti sa kavom.
Nakon dobre klopice nastavljamo put Makedonske granice gdje je uspon preko 1000 metara nad morem i kada smo došli vrh prijevoja puknuo je pogled na Ohrid preko čuvenih bunkera, inaće jezero se nalazi na 500 metara nad morem.

Na granici Albanac me mrtav hladan ništa ne pita nego samo 2 eura, a na moje pitanje zašto, poćeo je otvarati ladice i nešto psovati ali kada me je pogledao u oći odustao je od daljnje rasprave i vratio nam putovnice. Ulazak u Makedoniju prolazi bez problema.
Nastavak slijedi,,,,,

svaka cast!!! vidim za sad da vam je bilo pre odlicno.....i nadam se da cu i ja jednog dana sebi ispunit zelju i obici te krajeve pa sve do grcke u kojoj sam bio na maturalcu u srednjoj i pre zadovoljan sam s njom!!!! i hocu je opet vidjet


zeljno ocekujemo nastavak......

Svaka čast (da znaš nisam zavidan ali stariiiiiiii)= heheheheh stvarno dobro

Zgodno, znači Albaniju treba vidjeti,možda jednog dana,nego, Albanski policajac bi ti možda i objasnio zašto 2 ojrića da je znao engleški

:hapy2:

Nastavak??

to si išo u grčku a stigo do makedonske granice i nazad
sledeći put ideš dalje

harly je napisao/la:

to si išo u grčku a stigo do makedonske granice i nazad
sledeći put ideš dalje

Ajme pa ljudi ja sve ovo pišem na poslu, ne može to brže a ovako i duže traje,,,

Ulazak u Makedoniju prolazi bez problema, pijemo kavicu na granici te nastavljamo prema Ohridu gdje nas odmah hvataju na semaforu te nude sobe, pali se zeleno i ja krećem a tip na biciklu se vozi kraj mene i pregovaramo o sobi, stan je u samom centru i dolazimo do 20 eura i pratimo ga do stana, stan kompletan a cijena odlična, za 1 euro parkiram motor na čuvani parking i sve ok još tip nosi torbu kako žena ne bi morala nositi.
Nakon osvježenja silazimo u grad u obilazak i tada nas iznenadi mrak koji pada cijeli sat ranije nego kod nas, no to nam samo mijenja plan za sutra, nećemo krenuti u 9 sati nego u 10, pošto želimo vidjeti grad. Ujutro smo opet u obilasku i kako se ne može sve vidjeti u kratkom vremenu odlučujemo se provesti sa čamcem oko starog grada i nismo pogriješili pošto se sa jezera grad pokazao u punom sjaju, vožnju plačamo 5 eura i tip nas je vozio oko 45 min. i usput nas upoznavao sa znamenitostima, pun pogodak.,



Oko 11 sati krećemo te se vozimo lijepim krajolikom a i cesta je odlična i tada dolazimo do Grčke u koju usput ulazimo najbrže do sada carinik koji je bio u civilu pitao nas je odakle smo i kada smo mu rekli odakle smo samo je rekao policajcu Croatia ovaj odmah dolazi stavlja putovnice na skener i mi smo dalje na putu.

Prolazimo kroz nepregledne vočnjake koji se svi zaljevaju, zaljevaju oni i kukuruze što me fascinira odakle im tolika voda ali izgleda da ne oskudjevaju sa vodom.
Vozimo se uglavnom ravnicom prema Sulunu i odlučujemo se za grčku klopu te stajemo na izlasku iz nekog mjesta kojemu nisam zapamtio ime stajemo kraj ne baš uglednog restorana gledajući sa ceste, pošto me je ulazak u dvorište očarao terasom pod ogromnim orasima i debelom hladovinom opuštamo se i prepuštamo konobaru da nas nahrani nećime tradicionalnim, u prijevodu to bi bilo miješano meso ali su nas oduševili začini od trava koje oni upotrebljavaju u hrani kao i pećenja na ugljenu a ne na plinu, što je dalo poseban okus svemu tome.
Nastavljamo siti i zadovoljni i tada imamo prvi problem naime nisam imao navigaciju nego sam putovao po karti ali njihovi nazivi i slova oduzimali su mi previše vremena mislim da ih pročitam u vožnji, na tablama ne pišu broj ceste što bi meni olakšalo snalaženje ali nekako uspijevam obilaznicom obići Solun i tu promašujem cestu koja vodi na sam jug Halkidikija, što se kasnije pokazalo kao pun pogodak, naime kada sam shvatio da sam promašio već sam odvezao nekih 20 km i tada moja bolja polovica dolazi na ideju da potražimo neki smještaj za prespavati pošto smo došli do obale a odmah bi vidjeli i kako je tu, i tako silazimo sa ceste u nekom naselju i krećemo prema plaži i imamo što i vidjeti, prekrasna plaža, malo mjesto, nema velike gužve a zašto ne, e tu smo ostali 5 dana i ništa me nije moglo otjerati odatle.

Bez komentara;

Pogled na plažu sa balkona

Večera na plaži

Uvijek nasmijani konobar

Nastavit će se...

Pozz,

kaj ste motore ostavili negdje u garaži ili.. jer čitajući vidim da plaćate čuvanje.
I da nemoj raditi na poslu nego nastavi sa putopisom.
Hoćemo jošššš....

Platio sam čuvanje motora u Ohridu, u Nikšiću je bio u hotelskom dvorištu isto pod kljućem a u Grčkoj iza hotela u zaključanom dvorištu.
Godišnji su malo nas je a posla ima puno pa koliko stignem ukrasti, inaće kod kuće nemam komp.

malo te diramo
putovanje je super vjerujem da ti je bilo OK

a nastavak ?????

svaka čast mačak nisam znao da ideš dole,veselim se kavi s tobom da mi sve ispričaš jer ja i moj lazar smo također planirali ove godine takvu turneju....

Neka mi svi oproste ali nisam imao vremena kako bih prije nastavio ovaj svoj putopis, no ipak idemo dalje zar ne.
U tih 5 dana koliko smo bili u tom zgodnom mjestu Agria Triada, lijepo smo se odmarali i naravno da smo obišli okolicu kako bi si dočarali svu ljepotu toga kraja.
Evo i nekoliko slika
Ova hrpa je ispred jedne trgovine biciklima, zanimljiva reklama nema šta.

Odlučili smo da ćemo posjetiti i Solun ali tamo idemo javnim prijevozom zato što smo se složili da ćemo tako više vidjeti, a ima se šta za vidjeti. Inaće kartu za autobus smo platili 60 centi i nemalo se iznenadili na tako niskoj cijeni pa ipak ima 30 km do tamo, no autobusi su klimatizirani i sa stelitskom navigacijom tako da prije svake stanice na grčkom i na engleskom najave dolazak, a na svakom stajalištu je displej na kojem se ispisuje za koliko minuta stiže koji autobus, prekrasno a i korisno.

U samom Solunu je takav promet da se i pješke teško probija pa je naša odluka o naćinu prijevoza bila više nego dobra, a onda iznenađenje, vjerovali vi ili ne ovo je vatrogasac u centru Soluna, vjerojatno jedino upotrebljivo prijevozno sredstvo u gužvi za svaku pohvalu, naime u centru još dežura i prva pomoć.

Morali smo posjetiti i životopisnu tržnicu na kojoj su me iznenadile niske cijene ribe, kg hobotnice 10 eura npr.

Zadržali smo se u Solunu cijelo prijepodne a da nismo vidjeli baš previše ipak je to jako veliki grad, no za nas je bilo dosta, još pokoja slikica i nazad na plažu.