Janjetina na Jablanici ( preko Norveske i Kanade)

Dakle ovako: kao poznati svjetski putnik i navigator koji godisnje preleti oko 100.000 milja,a prejasi desetak miliona metara,  odlucih zenu odvesti na Jablanicu na janjetinu. Eh, pita se sad dragi citatelj, kakve hebene veze ima Norveska i Kanada s Bosnom? Ima, ima. Jer ovo, kao i sva putovanja, pocinje mastanjem... Pa tako za vrijeme puta u Kanadu gledam kroz prozor i mastam i sanjam i pijem i mastam

Kanada je posao, dakle nema zabave, dok covjek ne otkrije da se u njegovom hotelu odrzava Beer fest, na kojem prezentiraju 126 vrsta pive. Naravno, karte su 60$ po glavi, i prodane mjesecima unaprijed.
Ali ne brini, dragi citatelju, a ni ti, jos draza citateljice, Kapo je stari morski vuk, i naravno dobija besplatan upad, 45min prije zatvaranja. Kako? Sarmiranjem hostesa, naravno. Kako drugacije? Ovaj put necemo spominjati plakanje na koljenima da me puste unutra. Sto je sasvim dovoljno da se isprobaju pive koje ne mogu izgovorit - to je bio uvjet 1. Uvjet 2 da nema nikakvog hebenog voca u pivi, jer voce ide u salatu, a piva u hrabre i isklesane decke kao sto sam ja.

Uglavnom, snovi me drze i dalje, dok gledam koliko sam daleko

Nastavak slijedi za ...

Nakon sto mi je kompas, tj. recepcionerka,  pokazao gdje je istok, odlucjem se za otici na najistocniju tocku u Sj. Americi, Cape Spear. Motherf$%^r, najhladniji dan proljeca, i ja budala gledam u sante leda, koje su naravno bile velike kao kontinent, samo sam ih ja smanjio da stanu na sliku

Ovo je ustvari pogled na jugozapad, ali posto ni vi ne znate koja je koja strana, moze proc

Nakon legendarnog smrzavanja, vrijeme je za hearty breakfast. Poliglota kao ja, koji govori 16,7 svjetskih jezika, a zna narucit pivo i pitat gdje je wc na jos 67,3 jezika, kasno shvaca da hearty ne znaci dobro za srce (heart), tako da se ubijam od slanine i jaja, i tjesim da ovo pola jagodice bobice ima strasno dobar efekat na moje zdravlje, a o misicima da i ne govorimo.

I tako, vrijeme leti, letim i ja , i kad vidim ovo, znam da je vrijeme za podignuti stolic, uspraviti naslon sjedala, vezati sigurnosni pojas, i ukljuciti mobitel.

Naravno, nakon slijetanja, slijedi uobicajeno nebrzi prolazak kroz pasosku kontrolu, gdje stranci prolaze bez problema, a ja ulazim u omiljenu komunikaciju sa predstavnicima vlasti

Policija: Odakle ste?
Ja:Pa pise ti na osobnoj iskaznici, odavde.
Policija: A odakle ste dosli?
Ja: ( pokazujuci na avion iza mene)  od tamo
Policija: a sto cete raditi u Hrvatskoj?
Ja: (unutar ove lijepe glavice) hebat, spavat, lokat, zderat, vozit (a van lijepe glavice) podici prtljagu i otic doma

Naravno, ni to nije sve, ako ostanete na aerodromu jos sljedecih 39:56 min, imate sansu za porazgovarati i sa nasim ljubaznim sluzbenicima carine, koji ce vam postaviti pitanja u stilu:
Carina:Sto imate u torbi?
Ja:osobne stvari
Carina:Ajmo na rendgen
Ja: ne bih, jer sam prije 3 mjeseca bio u domu zdravlja
Carina: ne vi, nego torba
Ja: aha, pa sto ne kazete odmah
Carina: vadeci jednu cipelu iz torbe - sta je ovo?
Ja: (misleci sto sam skrivio da pricam s ovom budalom vec 25 godina) cipela???
Carina: ( vadeci drugu cipelu) ali vidim da imate dvije
Ja: pokazujuci na lijevu i desnu nogu: Da, trebaju mi obje vecinu vremena

I tako, u ugodnom caskanju s predstavnicima vlasti, koji misle da je eBay sjeverojuzna pokrajina u Kini, prolazi vrijeme, a i moje strpljenje, dok se napokon ne pozdravismo i izljubismo kao najrodjeniji. Do sljedeceg puta, kad cemo proci kroz isto.

Split, kava na rivi, svi nesto kao face uzivaju u pogledu, samo ih je pola okrenuto na pogresnu stranu, pa gledaju u stanove izgradjene u Dioklecijanovj palaci. Moram priznat, iako sam Splico, vise sam lipih ljudi vidio u pola sata u Splitu, nego u pola godine po svijetu.
BTW, na slici ispod nema nikog od tih lijepih, pa nisam neki perverznjak da slikam takve

I tako, napokon, ja doma, lipotica doma, kaze da bi jela janjetinu. Poznavajuci njen izostren njuh i odbojnost prema krznatim zivotinjama, ceskam uho i razmisljam cija je ovo zena, jer moja ne moze bit. Izgleda isto, zvuci isto, ima istu kreditnu karticu i kljuceve od mog motora, ali nisam bas nesto siguran...
Planira se put, jer do Jablanice je ipak dalekih 259.000m ceste , 3,2Nm plovidbe trajektom ( za one koji ne znaju , 1 Nm je dva miliona kilometara), jedan granicni prelaz, na kojem cemo opet objasniti filozofiju voznje motora granicnim vlastima u HR, dok cemo BiH granicarima zavrtit gas dva puta, jer su oni to trazili, uz recenicu - hebo papire, daj gas, da cujemo masinu. Trasa nas takodjer vodi iz Neuma preko necega sto pocinje sa slovom S,do Mostara, a to nesto je problem, jer nismo nikad bili, ali se oslanjamo na svjetski poznate cestare iz BiH, pa znamo da ce signalizacija biti dovoljna i citljiva. A i ja sam daleko poznati navigator, tako da lipotica vec sprema i svoj GPS, da ja ne vidim. Sram je bilo, lipa je al mi ne viruje nista.

Spakovani smo, i za one koje interesira sto svjetski putnici nose na put od 36h i 17,3 minute, ovo je sadrzaj ( slobodno isprintajte i sacuvajte za buduce generacije):
Lipotica: Haljina, japanke, sandale, donje rublje, kozmetika, naocale za sunce, GPS, muz
Ja:
Fotoaparat
Punjac za isti
Mobitel 1
Mobitel 2
Punjac za mobitele 1 i 2 (djeco, kupujte mobitele istog proizvodjaca, pa vam ne treba za svaki posebno punjac). Nema na cemu
Kabeli, osiguraci, Duct tape (ako naletimo na teroriste, da im zacepim usta)
Cable ties iliti vezice za kablove - pogledaj red iznad, samo za ruke i noge
set za krpanje guma (jer mi se u otprilike 80.000.000 predjenih metara guma probila jednom, 3 metra od kuce)
Kompresor za gume (jer su one tri bombice CO2 dobre za hladjenje pive, ali ne bas i za gume)
Prva pomoc - automobilska velicina, jer su ona moto pakovanja za pick..e, a ne prave bajkere kao sto sam ja
Patike za po mjestu
Japanke za po plazi
papuce za po sobi
Rezervne cizme za po kisi
Kisna odijela (jer progonosticari nemaju pojma, zadnji put su pogodili prognozu 1989 , 12. maja, na kraju dnevnika, nakon sporta. Znate, sjecate se, jel de?
Thermo kesa za burek
Bijela majica za po danu
Crna majica za po noci
Novcanik
rezervni novcanik
Rezervni kljuc od motora (za koji jos moram procitat uputstvo kako to plasticno stvorenje radi)
Sendvic jer mogu ogladnit u bosanskim pustinjama kroz koje prolazimo
Banana jer je zuta
Gopro+daljinski+kabeli za snimanje fantasticnih video uradaka za moj YT kanal koji ima velicanstvenih 37 subscribera ( pod uslovom da je baterija napunjena, inace nista, iz nekog razloga). E k..c, sad sam provjerio, imam samo 11 subscribera, 16 otislo. Valjda zato sto mi video uradci nisu javni :-)
Jeans ( farmerice na sjeveru, rebe na jugu, farmerke na sj.istoku - svi znamo da su strane svijeta za mene nista- doslovno nista- jer nikad ne znam di sam)
Rezervne rukavice - ljetne
Rezervne rukavice - zimske ( vidi gore za progonozu)
Rezervne rukavice - Vileda - (bajkerski crne) za kisu, a eventualno i pranje kupatila ako se izneredim

I eto, sad znate, CTRL-P, sve stane na 1 list A4. Zalijepiti na unutarnju stranu centralnog kofera, a uramljenu kopiju okaciti na zid u kuhinji. Nema na cemu

I evo nas vec na trajektu za Orebic, slavno mjesto kapetana i pomoraca, uglavnom naseljeno doseljenicima iz BiH, s najduzom glavnom ulicom u Europi. Ne vjerujete? Evo vam na


BTW, ovo na slici di pisu i milje, laze Google, 1Nm je i dalje 2.000.000 kilometara.

GT je vezan, lipotica je sjela i kraljevski narucila kavu s toplim (macchiato s toplim mlijekom u sjevernim krajevima), i uziva u pogledu na muza, te okolne krajeve koji prolaze pored nas uz umilni sum valova i ispusne plinove iz cimunjere ( dimnjaka) koji je pored nas



Nakon 12 minuta krstarenja Adriatic sea , iskrcavamo se u Orebicu i uz zvuke AC/DC, preticemo onih par dostavljaca koji su se drznuli utrkivati s ovom mocnom masinom. I sve to na onoj istoj glavnoj cesti, naravno, pri brzinama ne vecim od 49,99 kmh. Po propisima, molim.
Ugodna voznja peljeskim vinskim krajem rezultira cudjenjem kako se popnu na ta brda da bi pobrali grozdje, i zakljuckom da nam je sad jasno zasto boca Dingaca ili Plavca malog kosta kao dnevna kosarica 4-clane obitelji.

Nakon nesto sitno minuta i sati, stizemo do slavne i opjevane Jadranske magistrale, koja se naravno gradi i popravlja bas sada, i ja se mislim kako bi sada vise pasala slova GS nego GT, dok sevrljamo po sljunku, a ekipa naslonjena na lopate sanja kako ce jednog dana i oni ovako...sevrljati po sljunku.
I Neum - u punoj svojoj velicini, s apartmanima vecima od hotela, prstacima koji su zakonom zabranjeni svugdje drugdje, HR cigaretama po BiH cijenama, CD shoppovima i niskim cijenama HR goriva na HR pumpama. Stajemo na kavicu na Ini, ja tankiram, lipotica sjeda i ceka da ja narucim kave s toplim, i choco kroasane , i onda se opustamo pogledom na GT u gro planu, komadic mora u krajicku oka, i poljakinju koja mijenja klincu pelene na parkingu. Rutu ne diskutiramo, jer su moje navigacijske sposobnosti poznate, a i lipotica je diskretno cickom zalijepila svoj GPS ( ja ga i dalje nemam ) na ledja moje jakne, pa se pravi pametna kad mi kaze kad treba skrenut.
Nakon kave avantura pocinje, i nalazimo se na putu koji je sve samo ne oznacen ikakvim znakovima, tako da ovisim o kompasu u mojoj glavi ( jel' ono sjever gore ili dolje na karti kad si u 6. osnovne?) i GPS-u na mojim ledjima.
U jednom trenu se prisjecamo da je penjanje do Njegosevog mauzoleja prije nesto godina bilo jednostavnije nego ovo, ja guglam poznata stanista vukova, medvjeda i sova, da nas ne iznenade, a lipotice me gleda i mase glavom. Unatoc mom pokazivanju zavidnih vodickih vjestina, i price o ovom jezeru iza nas, lipotica i dalje nije sigurna na smo na putu za rucak.
Neka slika kaze:

Nastavak slijedi

Nakon mog obiljezavanja teritorija, vozimo dalje. Odjedanput cesta se siri, brzina raste do apstraktnih 89,99 kmh, i u cas smo u Mostaru. Dok se u prolazu divimo utjecaju raznih arhitektura, trgovinama talijanskih plocica, arapskih tepiha, hrvatskih prehrambenih i elektro proizvoda, te jos svega necega, vec gledamo u tablu na kojoj je Mostar prekrizen. I dok si reko plazma keks (iliti Domacica po naski), evo nas u Jablanici. Manirom iskusnih bajkera, parkiram na ulaz u restoran Kovacic (e nije, nego Kovacevic) http://www.restoran-kovacevic.ba/, poucen prijasnjim iskustvom iz Zdrave vode http://www.zdravavoda.co.ba/en/index.html, gdje sam skoro pretukao albanskog turistu koji je ravno iz autobusa uzeo jelovnik s mog stola, sjedamo i narucujemo 2 razlicite pive i cijelih 600g janjetine, lipotica sa salatom, a ja sa kruhom. Ostali gosti se drze podalje, sto zbog naseg opasnog bajkerskog izgleda, sto zbog glasnog mljackanja (lipotice, nije valjda mog).
Evo to smo jeli

A u ovo gledali (sami u sebe,naravno)

I u ovo, ajde da ne stenjete

Nakon sto smo oblizali oval i pijate, kaze lipotica da bi ona jos. Ja ne mogu vjerovat, jer to nije moguce. Ko je ova zena? Ajde moj Kapo, prebroji to sitno maraka, zovi banku da podigne limit za minus, pa naruci jos velikodusnih 200g janjetine. Sve je satrala, gladnica jedna.
Racun placen, wc markiran, i vrijeme je da prepadnemo goste ala Zmaj, paljenjem GT-a sa odvrnutom rucicom gasa ( kao namjerno, a u stvari debela rukavica, pa malo zapelo). Sta oni znaju, jesmo bajkeri ili smo p...e, sto bi reko Mr. Panda.
Odlazimo cijelih 4100m nize, i uz polukruzno okretanje popraceno lipoticinim nananananana...stajemo na kupovinu bureka za gladnu djecu koja znaju kuhat, ali im je lakse kad mama i tata donesu burek sa sirom. Znam, znam, sirnica se zove, ali hebat ga, kako ne mogu izbacit Split iz sebe, ne mogu ni to.
To vam je tu: Odmah do praone auta, mala limena kucica, a najbolje pite (za nas)

Kuca od lima, u njoj Dorothy pece pite, i pita mene je li vruce. A njoj mora bit +724 Fahrenheita ( po nasku, to je oko 43C). Nije meni duso, vruce, ja imam klimu pod nogama i daljinski u desnom zglobu, ali tebi mora bit hebeno. Vadi se thermo kesa ( poruka O.P. dodati na spisak opreme gore),(odgovor O.P.-dodano), trpa 5 kila bureka u nju, i sprema u centralni kofer. Nakon toga, motor prilicno otezan, jedva krece s mjesta, unatoc 160HP i 175 Nm okretnog momenta.. Za manje upucene : Konjske snage odlucuju kojom brzinom cete spicit u zid. Okretni moment odlucuje koliko cete daleko taj zid odgurati.
Lipotica tone u san, dok se ja borim s mislima o granici u Doljanima. I naravno, iako nova granica stoji neotvorena, mi i dalje poslujemo iz kontejnera. Ovaj put nema ugodnih razgovora, jer nas ne poznaju, i prolazimo nakon samo 35,6 min cekanja, i 17 guranja motora metar po metar.
Metkovic nas odusevljava nicim, kao i Opuzen, i lipotica kaze da joj se spava. I meni, moje zlato. Skrecem na desno i idemo za Tucepe. Hotel Bluesun Alga https://www.bluesunhotels.com/hotel-alga-tucepi.aspx. Booking nam daje Genius popust (vidis kako svjetske korporacije znaju kako sam ja pametan), i nakon kratke voznje od sat vremena eto nas ispred. Parkiranje bajkerski na ulaz hotela, jer tu su kamere i ljudi, a i ko bi pametan ista rekao ovolikom decku, a jos genius? Provjeravam burek, stanje postojano. Valjda su ga poprskali 3-vremenskim Taftom.
Soba totalni promasaj, nema balkon, a prozor gleda 93% u zid, 6 posto u fikus, i 2% na bazen. Nama to ne smeta (lazemo jedno drugo, a je hebem mater i bookingu i geniusu u meni). Hotel je pun Skandinavskih penzionera, i ja se osjecam kao kod druge kuce. Ovi barem ne jedu puno za dorucak, jer im je doktor sve zabranio.
Nakon tusa i presvlacenja, izlazimo van. Setnja po mjestu, tripadvisor nam daje neke bezveze savjete pa se odlucujemo sami, onako na pogled.
Evo i slika
Mi na plazi, ja sam ovaj u dnevnoj majici

Macro koktela jer sam ja tako dobar fotograf


Inace se ja obicno pravim pametan kod narucivanja, pa lipotica dobije nesto sto lici na koktel, a ja nesto sto lici na flaminga u plavom odijelu, upisanog od straha. Ovaj put sam prosao macho.
Ja meditiram na plazi - stanje uma koje uspijem odrzat ravno 7 sekundi

Ona razmislja da li se okupati ( poslije, se i okupala, ali ne , te slike su xxx rated)

Ja ne razmisljam kako se okupati, nego koliko ce mi se pisati nakon drzanja nogu u hladnom moru



Neki bogati u zalazu

Nastavak slijedi

Kako je opce poznato da kokteli ubrzavaju metabolizam, odlucujemo se za veceru. Nakon setnje od 3212m i 3 cm, vracamo se 1567m i 24cm do restorana koji nam se svidja, i to je to https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g608721-d3492394-Reviews-Tenor-Tucepi_Split_Dalmatia_County_Dalmatia.html
Smisne konobarice ( smisan znaci simpatican u Dalmaciji), lipa spiza, restoran skroz neobicno uredjen. Cijene vrlo prihvatljive za mene (ipak zivim u Norveskoj, pa mi je i Tokio prihvatljiv), ali ozbiljno, cijene skroz ok.

Opet slika susjednog stola, ja vec prolio vino po mom, i izmrvio fantastican kruh. Pa vi ste odabrana publika, i ne mogu vam takve slike pokazivat, jel de?

Ja odjednom skacem od stola jer mi se cini da vidim ribu na nebu. I stvarno, evo je. A na sto lici vama, dragi citatelji?

I jos jednom, zalazak koji se pamti. Do sljedeceg.

Nakon vecere unistavamo jos par koktela, ne kupujemo kupaci kostim( to je planirano za put u Opatiju-druga tema istog velikog pisca).
Nakon sto smo se naspavali, te pozdravili i izljubili sa dvije spremacice koje su s nama provele noc ( trio menage je tako 2016-a, ovo je Audi style - Quatro, baby, Quatro), silazimo na dorucak, koji je stvarno obilan, i trpamo u sebe i u torbu koliko mozemo (nije za nas, za djecu je), te ispred punog autobusa ljubomornih skandinavaca pakiramo GT-a. Burek i dalje postojan. Taj Taft je cudo. Krecemo u voznju brzim tempom, da preskocimo granice prije nego navale horde stranaca s DA tablicama ( iz nekog razloga, vecina rent-a-car auta u HR ima Daruvarske tablice). Meni je razlog nepoznat i hebe mi se, glavno da ih mogu lako prepoznat na cesti. Ako ih vec ne prepoznam po voznji po propisima. Ili polukruznim okretima ulijevo. U brzom ritmu prolazimo i sljuncanu rivijeru jadranske magistrale u izgradnji, i taman kad se lipotica probudila, vec se hladimo u Orebicu sladoledom (ona), i kavom s toplim (ja). Trajekt ovaj put ne nudi uzbudjenja, i od Korcule do Vela Luke lezerno prelazimo 42km u 22min 3sec, sve po propisima, naravno.
Djeca sretna sto vide burek i kroasane iz hotela, mi sretni sto vidimo djecu. Hvala sto ste putovali s nama i ovaj put.
Sluzbeni podaci :
Janjetina-dobra
Piva - onako
Hotel-OK, samo treba soba s balkonom, jer inace ne mos gledat u stare babe dok se suncaju
Gorivo- vecinom iz BiH - dakle jeftinije nego HR
potrosnja- 5.6 l/km
Predjeno km - cek da pitam google. Evo sad mi je rekao:

I to je to. Pozz. GPS na kucnu adresu, molim :-)

...eh,vrlo poučno iskustvo

Lijepo opisano i najvažnije znam koliko si metara prešao

1. Jesu li djeca dobila onaj burek!?
2. Jesi li pričao Francuski uz one koktelčiće kao Delboy!?
3. Ono pivo iz Canade ima i u Rvata! Ono s onim "Hemoglobinom" !!!
4. Zašto nisi na rivi poslikao koju fureštkinju praveći se Kinezom od dva metra !!!???
5. Onaj srčani doručak bismo podržali (čit. poždrali i mi Slavonci) !!!
6. Otkrio si mi zašto se cipele uvijek prodaju u paru !!!
7. DA reg. pločice su jedine službene pločice u RVATA !!!
8. Jebate, al me umori čitanjem, ali neka, bitan je vaš užitak, a meni je užitak pročitati ovoliko teksta znajući koliko treba vremena, volje i želje za pokazati svoj užitak prosječnom CCF čitatelju i većini CCF "klikavaca" koji ne žele čitati i dijeliti vaš ponuđeni užitak čitanjem !
9. Sretno lipi i visoki!

sezona putopisa započela... a ni ljeto još nije

lijep đir

lukylipik je napisao/la:

1. Jesu li djeca dobila onaj burek!? Naravno
2. Jesi li pričao Francuski uz one koktelčiće kao Delboy!? Vui
3. Ono pivo iz Canade ima i u Rvata! Ono s onim "Hemoglobinom"    !!!Nisam znao
4. Zašto nisi na rivi poslikao koju fureštkinju praveći se Kinezom od dva metra !!!??? Jer je zena bila uz mene
5. Onaj srčani doručak bismo podržali (čit. poždrali i mi Slavonci) !!! Znam
6. Otkrio si mi zašto se cipele uvijek prodaju u paru !!! Drago mi je
7. DA reg. pločice su jedine službene pločice u RVATA !!!Jesu k...c
8. Jebate, al me umori čitanjem, ali neka, bitan je vaš užitak, a meni je užitak pročitati ovoliko teksta znajući koliko treba vremena, volje i želje za pokazati svoj užitak prosječnom CCF čitatelju i većini CCF "klikavaca" koji ne žele čitati i dijeliti  vaš ponuđeni užitak čitanjem ! Zato se i zove putoPIS
9. Sretno lipi  i visoki!

Fala

... ma nema na čemu, nego mi daj neke odgovore !

pa jesam??? U citatu tvog posta

vrlo lijepo napisano.

Baš sam sa posla došao, s oproštenjem nadrkan i ljut, sad sam gladan, nadrkan i ljut.
Hvala

vroc-bobi je napisao/la:

pa jesam??? U citatu tvog posta

ponekad su 52 teške na grbi

Zed, ??? Ko te ljutio?
Luky, znam kako ti je.49 ipo. Zna lipotica sta je kulenova seka, skupa isle u osnovnu

vroc-bobi je napisao/la:

Soba totalni promasaj, nema balkon, a prozor gleda 93% u zid, 6 posto u fikus, i 2% na bazen.

Jesam ja jedini kojemu tu "nešto" ne štima?

Taft uvijek drži, znam ja - u Matuljima imamo jednu dobru "Taft"-eriju.

Jel barem lipotica prestala njurgat šta te nema toliko doma?

vroc-bobi je napisao/la:

Zed, ??? Ko te ljutio?
Luky, znam kako ti je.49 ipo.  Zna lipotica sta je kulenova seka, skupa isle u osnovnu

... znači da nam samo treba dogovoriti primopredaju !

lukylipik je napisao/la:

vroc-bobi je napisao/la:

Zed, ??? Ko te ljutio?
Luky, znam kako ti je.49 ipo.  Zna lipotica sta je kulenova seka, skupa isle u osnovnu

... znači da nam samo treba dogovoriti primopredaju !

Cujemo se

..hehehe baš si me nasmijao, super ti je stil pisanja!!
.., no da nebi bilo da sam se samo zabavio čitajuć, ponešto eto i naučih!,... jer za pažljivog čitatelja ovo štivo je poučnog karaktera sa pregršt korisnih informacija, kako u teoriji tako i u praksi, sa pokojom natruhom propagande, glede smještaja i mjesta za blagovanje!
...u očekivanju novih avantura "Lipotice i Zviri", još jednom bravo za uradak te srdačan pozdrav!

nakon ovako zanimljivim putopisom, uputio se s Besmrtnim na janjetinu u Jablanicu...  

E pa ovo je putopis...
Inače svaka čast na objavi lokacije za piteriju koju sam mislio da samo ja znam, uvijek ju zaboravim spomenuti jer se sve vrti oko janjetine... ali taj burek je daleko iznad kao i pura iz Konjica, pogače s kajmakom iz Kiseljaka, Travničkim roštiljem, suvim mesom iz Visokog, Blidinjskom pekom ... Mogao bih do prekosutra... Bobi odličan putopis..osvježava nakon nekih suhoparnih koji nabubaju fotke... Eto dobio sam ideju, već dugo nisam pisao a milja se natuklo (jbg vozim arly) budem si dao truda pa pisao nešto kao gastro vodić tu na forumu jer koliko sam primjetio malo ljudi zna za mjesa koja vrijedi posjetiti, lako ih je naći i otkriti samo staneš u no fency lokalnom bircu i pitaš di da pojedeš nešto dobro...

Još jednom bravo... Eto prošo nekidan kroz Jablanicu ali taj put nije ucrtan u svaki GPS ...
Ja se i dalje volim gubiti pa sam još uvijek bez ikakvih modernih pomagala i kategorički odbijam iste, nekad mi se to obije o glavu ali ipak je bilo više puta slučaj da sam doživio dobru avanturu i nabasao na nešto što nema u vodičima nego se prenosi usmenom predajom... Eto i ovo pišem dok sam negdje nemam pojma di i čeka me dug lip dan za otić još dalje u negdje... Samo mi žao što nemogu lupit pokoju sliku al budem kad se vratim, ako se uspijem ikako vratiti jer ja bi da lutam zauvijek...

..ovdje ima toliko stiva za citanje da ce morati sacekati da uhvatim malo vise vremena, vjerojatno vec slijedeci tjedan kad se vratim na posao