Balaton...okolo naokolo
U potrazi za nekom zanimljivom a još nama neposjećenom destinacijom, na kojoj bi se laganini moglo provesti nekoliko dana, nakon kraćeg vijećanja odlučujemo se na temeljiti obilazak Balatona. Jezero nije baš tako daleko a ima dovoljno mjesta i gradića za obaći i ispuniti vikend. Na raspolaganju imamo nekoliko dana, od četvrtka poslijepodne do nedjelje i predviđena ruta se sasvim lijepo uklapa u raspoloživo vrijeme. To bi bio Plan A. Sedmodnevna prognoza se po starom dobrom običaju u sedam dana izvrnula jedno dvadeset puta, a ni trodnevna baš nije jako optimistična. No što je tu je, uostalom i Plan B je u rukavu.
Četvrtak
Dakle Plan A je krenuti iza posla, kasnije poslijepodne, do Zagreba i tamo prenoćiti. Pripreme počinju vađenjem motora iz garaže, a da to ne bude tek dosadna rutinska operacija, u paralelu počinje kiša te sa njom pak neko pesimistično depresivno raspoloženje i spominjanje svega onoga što već ide uz takvu bajkersku situaciju. Naravno,ni osobna sreća nije izostavljena. Plan B je sve izglednija opcija a on bi otprilike glasio : navući kišna odijela i krenuti pa kud puklo. Za sat vremena kiša nekako stidljivo prestaje. Nakon pogleda u nebo depresiju zamjenjuje neka poludepresija, vaganje planova, ali ipak krećemo po Planu A, uz onu krilaticu da valjda sreća prati hrabre. Još je samo himna falila... Mokar kolnik i povremeno još pokoja kap kiše kumuje odluci da za početak krenemo autoputom...ono što najviše mrzimo kad smo na motoru. Baš nas super krenulo za
početak !! Vodena magla iza automobila i kamiona karma nam je do Delnica gdje nas pak dočekuje polusuhi kolnik te sa veseljem skrećemo na staru cestu prema Zagrebu. A na staroj cesti pak živa pustinja, nigdje žive duše, sve friško zazelenilo, zavojita cesta, nije ni jako hladno...čista nirvana za ugodnu i opuštenu vožnju. Na cesti pustinja, a bome ni oko ceste nije puno bolja situacija. Žalosno je gledati sva ta mala mjesta po Gorskom kotaru, kako polako ali sigurno umiru, napuštene kuće, zatvorene birtije...tako je to kad ti politika kaže *laku noć*. Da vožnja ne bude baš čista nirvana pobrinule su se i Hrvatske ceste koje su također rekle *laku noć* staroj cesti pa se na puno mjesta od zakrpa više ni ne vidi originalni afalt. Bilo bi ih zanimljivo pobrajati, ali od Delinica do Karlovca ima ih zasigurno,vjerovali ili ne, barem 20 tisuća, te na koncu, podosta kvare doživljaj fluidne vožnje bez gužve.U mjestu Johi napokon neka živa duša i to u vidu policijske patrole sa laserom. Dva auta mi blendaju (ovim putem zahvaljujem i pozdravljam!!) pa ih prolazim sa upućenim širokim osmijehom iz otvorenog flip-up-a....he,he....što drugo reći osim.... neprocjenjivo!! Skoro da bih se vratio još dva,tri puta...U Karlovcu već pomalo pada mrak, bacamo se na autoput i zadnju dionicu odrađujemo bez emocija, onako...reklo bi se...čisto tehnički. Večera...liječenje današnje kišne depresije, poludepresije i ostalih izmiješanih osjećaja uz čašu vina (ajd dobro....dvije...) ...krkanac...četvrtak bez fotografija.
Petak
Po noći kiša, remeti san, opet puca depresija...eto, sada pak i hebena noćna ...no bar je motor na suhom u garaži. Rano ustajanje, baka dočekuje doručkom, naš omiljeni domaći zagorski sir i vrhnje. Depresija je naglo potisnuta u drugi plan!! Nakon što smo se nakrkali domaće spize, vjerovatno bi daleko ugodnije,a bome i pametnije bilo ići nazad u krevet nego na put motorom po vrlo diskutabilnoj prognozi i mokroj cesti. No što je tu je, plan (bilo A ili B) se mora poštivati (zato se valjda i zove plan) i oko 08:30 krećemo starom cestom prema Čakovcu, a prvi cilj je lokalni granični prelaz Mursko Središće. Planski zadatak je zaobići autoput u bilo kojem obliku, na bilo koji način i sada već definitivno i čvrsto odlučeno, po bilo kakvu cijenu. Iz Zagreba nas prati povremeno mokar kolnik, no izgleda da se ipak provlačimo između kišnih oblaka. Vožnja kroz slikovito i pitomo Zagorje prolazi u laganom turističkom tonu, poremećenu tek od nabrijanog lokalnog Golfa...naravno...dvojke diesel !! Stajemo u Čakovcu na OMV-u ili kako se sad već zove, lagano osvježenje, malo pogled na kartu (ja to zovem internom kontrolom GPS-a), onda ja u zahod na pišanje a supruga u toaletu , pun tank goriva...Hungary don*t cry....we are comming !!
Brzo stižemo do graničnog prijelaza Mursko Središće, iskreno, do sada nikad čuo da to postoji !!
Kratka rutinska kontrola,ulazimo i prolazimo nakratko kroz Sloveniju i dalje u Mađarsku. Na tom kratkom putu kroz Sloveniju prolazimo jako lijepo uređeno mjesto, ako pamćenje dobro služi...Petišovci ili tako nekako. U svakom slučaju impresivno uredne kuče i okućnice.
Ubrzo ulazimo i u Mađarsku
Prelaskom u Mađarsku nekoliko stvari odmah bode oči. Prvo, sve je zemlja obrađena gotovo pa 100% !! Drugo, asfalt je za lokalnu cestu odličan i treće, ono možda nekako i najvažnije za prvi susret, svi kulturno voze po prometnim ograničenjima...i to bez iznimke...uključujući i motocikliste. Nepoznavajući sistem funkcioniranja mrkve i batine u saobraćaju, ipak je najlakše i najbezbolnije prilagoditi se postojećoj situaci u prometu i nikako ne iskakati iz gomile !! A definitivno je dobro i za novčanik, jer kao stranac i turist, nerijetko ispadneš ovca za šišanje, a to mi je (iz iskustva) prilično mrsko !! Dakle, u naseljenom 50 km/, izvan 90 km/h i to je uglavnom ono najvažnije, jednostavno da jednostavnije ne može biti. Sve u svemu i kad sve zbrojim, nije to ni tako loše, ubaciš u overdrive, digneš noge na highway pegs i ugodno, te nadasve sigurno krstariš kroz prirodu dugačkim ravnicama, bez straha žbaljiš uokolo pa i kao vozač možeš osim asfalta i crte ponešto vidjeti !! Za početak, ističu se dugačke ravnice i nasadi šećerne repice koji su taman u cvatu.
Današnji cilj i odredište za noćenje je gradić Keszthely na jugozapadu jezera gdje imamo i rezervirano noćenje (booking.com). Cijelo vrijeme nas prati oblačno,smrknuto i vrlo diskutabilno vrijeme,ali ipak suhi asfalt...zgodno se provlačimo između kišnih oblaka i zasada još uvijek prolazimo lišo !!
Dolazimo u Keszthely, najveći i najstariji grad na Balatonu a datira još iz rimskog doba kad je bio važno trgovačko središte. U duhu modernog življenja, prepuštamo se umjetnoj inteligenciji GPS-a koji nas bez greške dovodi na rezerviranu destinaciju, jedan od mnogobrojnih privatnih pansiona uz obalu. Na recepciji nas dočekuje gazda, uzima podatke i odmah kreće u naplatu harača. OK, nemamo ništa protiv...valjda ima loše iskustvo sa kakvim mlađahnim RR-ovcima. Želimo platiti u forintama, pa se gazda otisnuo u matematičke vode preračunavanja EUR-a u lokalnu valutu. Matematika mu zaista jako dobro ide...naravno u njegovu korist 15-ak %. Nakon naše primjedbe, matematika se okreće u našu korist, njemu ostaje jedinica iz marketinga, a nama planirani tringelt iliti ga manča. Uto dolazi kćer koja sasvim solidno govori engleski (za razliku od oca pantomimičara), vodi nas u sobu, ispričava se ako nešto još nije u redu jer su danas eto tek prvi dan otvorili. Noćas smo i jedini gosti. Smještaj je u duhu 70-ih godina prošlog stoljeća, svaki detalj odiše prošlim vremenima, ali soba ipak ima krevet, čistu posteljinu i nama bajkerima toliko drag dašak luksuza : toplu vodu !! Uočavajući neke detalje uređenja interijera bude se sjećanja na djetinjstvo i neka totalno drugačija, ali nažalost, ipak ponešto bezbrižnija vremena...
Krećemo na obilazak grada i prvi dodir sa jezerom. BTW, Balaton u prijevodu znači Blatno jezero pa da konačno i vidimo koliko je to blatno. Nekoliko prvih fotografija u dodiru sa jezerom
Na prvi dojam sve djeluje jako uredno iako turistička sezona još nije počela. A da je jezero blatno...jeste...blatno je...i to za naš pogled s morskog poimanja čiste tekućine...jako,jako blatno !!
Spuštamo se motorom prema centru, do jezera, parkiramo, velika šetnica (kao neki waterfront za turiste) , brdo ljudi (blagdan je), čak je i neki lokalni sajam u điru. Uglavnom solidan šušur uz prilično vjetrovito i prohladno vrijeme (opet ona hebena južina što lupa depresiju..)
Sjedamo u jedan od kafića na pivu i kavu. Zapažamo da je največa gužva i red ispred sladoleda. Čini mi se da ovdje ama baš svi ližu sladoled. Kao da smo u nekom Ice world-u. Eto, pa da zaključimo...mađari....a bome i mađarice definitivno vole lizat. Sliku si ipak predočite sami, naravno...porema osobnom nahođenju, mašti i afinitetima !!
Nakon osvježenja idemo posjetiti Marcipan muzej...hm,hm...muzej se sastoji od slastičarne i jedne dosta velike sobe gdje su izloženi njihovi (valjda) najbolji uratci. Daleko je to od našeg poimanja muzeja, ali ni ulaznica od tek 5 kuna (kad se preračuna) nije ništa strašno.Ulazimo, pa evo nekoliko njihovih zanimljivih uradaka :
Nanovo parkiramo, ovaj puta u kulturni centar malo podalje od jezera. Opet nailazimo na solidno uređenu i nadasve urednu šetnicu, dvorac Festetics (treći najveći u Mađarskoj), Helikon knjižnica i glazbena dvorana ogledala koji su nažalost zbog blagdana bili zatvoreni :
Pomalo pada večer, vrijeme je za neki opuštajući obrok a vozeći prema centru već smo senjali destinaciju za večeru...a što drugo nego Charda, mađarska tradicionalna gostiona, također i uređena u istom tradicionalnom mađarskom stilu :
Popularni mađarski Unicum, biljni liker (slično Jegeru ali još intezivnije, bolje i naravno....skuplje), obilna riblja plata sa prilogom za dvoje, vino...a sve za nepunih 200-tinjak kuna. Pošteno.
Vraćamo se u pansion, parkiramo u dvorište i odlazimo na zasluženi počinak. Danas je bio dug dan.
Usred noći budi me pljusak...jao meni....nahebali smo ujutro jer i prognoza za sutra nije davala puno mjesta optimizmu...opet noćna, jutarnja, dnevna,a bome sad već i meteorološka depresija lagano kucaju na vrata...
Subota
Budimo se ujutro u 07.30, kiša lagano sipi, onako...jesenski.Već prvi pogled u crno nebo gotovo mi ubija svaku želju za motorom, a kad je ubijena želja za motorom, zna se što nastupa....totalna depresija. Odlazimo na sasvim solidan doručak, jedini smo gosti pa se valjda i cijeli personal potrudio oko nas. Moš mislit !! Nakon doručka pogled na kompjuter i lokalnu prognozu koja kratko glasi : samo kiša. Supruga ostaje pri svom vječno optimističnom pogledu na svijet i vjeru u današnje vedro nebo. Što se prognoze tiče, često se ne slažem s njom, a na kraju ipak (pre)često ispadne da je ona u pravu. Prevrtljivo vrijeme će na kraju pokazati da ćemo danas završiti otprilike neriješeno. Tako da mi ipak ostaje parcijalna satisfakcija, te labavi argumenti za meteorološku raspravu i obranu svog stava preko interfona. Ostaje još samo dilema da li plan A ili B,odnosno navući kišna odijela ili ne, jer kiša lagano prestaje. Brišem motor, krcamo torbu u bunker...ipak sjedamo bez kišnih odijela pa kud puklo. Tlaka je to navlačiti...a nedaj Bože da ti se prikenja...
Nismo gotovo ni krenuli po solidno mokroj cesti, a nakon 100 metara zaustavlja nas spuštena brklja za prolaz vlaka. Ah...al me danas krenulo...Tu se stvorila i grupa biciklista amatera. Poslije ćemo vidjeti da se za vikend održava neki biciklistički Tour de Balaton za amatere. U svakom slučaju, tokom vikenda i vožnje oko jezera vidjeli smo toliko biciklista svih uzrasta i godišta koliko valjda nismo u cijelom svom životu !!
Biciklisti i pružni prijelazi pratit će nas dalje oko cijelog jezera jer stvari su posložene otprilike ovako : stotinjak metara uz obalu jezera rezervirano je za turizam, onda pruga, pa biciklistička staza i na kraju cesta. Za svaki prilazak jezeru treba prijeći prugu, a svi prijelazi su uredno osigurani brkljama. Vlakovi su dosta česti pa isto tako, često pogađamo spuštenu brklju.
Kolnik nam je i dalje solidno mokar, prohladno, tek 12 C, svi resursi grijanja uredno rade, doduše prolazimo bez padalina ali po količini vode na kolniku je očito da vozimo tik iza kišnog oblaka i samo je pitanje trenutka kad ćemo se sresti da nas opere.
Prati nas odličan (ali nažalost mokar) asfalt, ravne dionice i slikovita mađarska arhitektura, očito dobro potresena recesijom jer ima dosta napuštenih i zapuštenih kuća i lokala, veliki broj netaknutim još iz doba socijalizma, a dio kuća ponuđen je i na prodaju. Očito su i njih pretvorba i na koncu recesija dobro otresle. Između starih, ističu se novije i modernije gradnje, većina prilagođena turističkoj djelatnosti tipa apartmani, pansioni....ima i dosta vikendica.
Dolazimo do jedinog poluotoka, Tihany, na sjeverozapadu jezera. Autentično malo mjesto, barokna crkva, vidikovac sa kojeg puca pogled na jezero, mala marina...sve savršeno uređeno i podređeno turizmu do najmanjeg detalja. Čista petica.
Parkiramo u samom centru na brežuljku i pjehe obilazimo. Začudo, vrijeme se lagano popravlja uz komentar supruge : jesam li ti rekla !! Bez argumenata u svoju korist, povrijeđenog meteorološkog ega, diplomatski i u *mute* modu, okrećem se fotografiji :
Nastavljamo prema sjeveru, slijedeće odredište Balatonfured. U međuvremenu vrijeme se naglo kvari, crni oblaci brzo nas natkrivaju. Po brzini promjene rekao bi čovjek da smo u Brazilu a ne u srcu Evrope. Preko pruge ulazimo u lijepo uređen i naočigled turizmu podređen gradić. Naime, Balatonfured se smatra mjestom začetka mađarskog turizma, kako obalnog, tako i nautičkog. Tek što smo parkirali u samom centru, počine pljusak. U tom trenutku moj meteorološki ego dostiže svoj vrhunac, naravno uz neizostavni komentar : jesam li ti rekao !! Eh...da sam barem paun !! Koja bi to pernata raskoš bila !! Motor teška srca ostavljamo da kisne na parkingu, a mi se sklanjamo u obližnju marinu.
Sat vremena dok pada kiša provodimo nadasve opušteno :
Marina je totalno iznenađenje u svakom pogledu. Teško je i zamisliti da se na jezeru može nalaziti nešto takvoga. Po uređenju jako podsjeća na marinu Porto Montenegro u Tivtu (koju smo posjetili prošle godine), samo, naravno, u puno, puno manjem izdanju. Dakle, kafići, barovi, restorani, dućani markirane robe, apartmani, hotel, travnjaci, bazeni...sve u svemu, ne bi se nimalo posramila ni kakve razvikanije nautičke destinacije na moru...dapače. Brazilska kiša prestaje, brzo se počelo vedriti, supruga me samo značajno pogledala...sve znam i mudro šutim... krećemo u kratku šetnju :
Nama koji dolazimo s mora jako je interesantno i nadasve neobično vidjeti kombinaciju
Marina – jedrilica – šaš :
Danas me već drugi puta dopada brisanje mokrih siceva, nekako imam osjećaj da mi ovaj motor navlači kišu što baš i nije neka dobitna bajkerska kombinacija (pokisao je čak i na traileru, čim je izašao iz salona...i onda me krenulo...). No što je tu je, biranja nema...nastavljamo prema najsjevernijoj točki jezera gdje se smjestilo mjesto Balatonfuzfo. Kiša nas je malo vremenski usporila pa se ne zaustavljamo, samo prolazimo s *vanjske* strane
Dolazimo i do nasjevernije točke jezera :
Nastavljamo se spuštati po istočnoj strani jezera,sada već po sunčanom i ugodno toplom vremenu.
Lagano krstarimo prateći rijedak lokalni promet, svi se vrlo precizno pridržavaju ograničenja brzine (uključujući i motocikliste) pa vožnja zaista nije nimalo zahtjevna, ali je samim time, moram ipak pogledati istini u oči, značajno sigurnija nego na HR cestama, pogotovo kad si na motoru. Pa neka to svatko protumači i komentira na svoj način i kako mu paše. A do sada nismo sreli niti jednu policijsku patrolu !! Pruga i biciklisti vjerni su nam pratitelji cijelim putem, sreli smo i nekoliko omanjih grupica lokalnih bajkera, dikoji skuter...svi uredno mahnu i pozdrave.
I tako razmišljajući o utjecaju brzine na sigurnost usijane bajkerske glave, stižemo na ulaz u Siofok, najjače turističko odredište na Balatonu.. Sam centralni turistički dio uz more zaista se ne bi posramio ni kakve exkluzivnije zapadnoevropske destinacije. Sve uređeno do u detalje, obala, plaža u obliku njegovanog travnjaka, šetnica prepuna kafića, restorana, suvenirnica... Nažalost, sezona se još nije zahuktala pa je otvoreno tek 30-ak % objekata, no sa druge strane, imamo priliku sve lijepo razgledati bez one dobro poznate turističke vreve i nervoze. Cijena okrijepe je otprilike identična kao i kod nas na obali.
Nastavljamo u laganom ritmu dalje prema jugu do Balatonboglara gdje imamo rezervirano noćenje.
Večeramo opet u chardi snimljenoj pri dolasku, solidan obrok,opet sa Unicum aperitivom i vinom za nepunih 15 EUR-a. Odličan omjer uloženo – dobiveno.
Noćimo u privatnom pansionu, opet u duhu nekih prošlih vremena, sa gazdaricom koja bi se bez problema savršeno uklopila u ekipu iz malnarove Noćne more. Po noći nešto kucka po prozoru...opet hebena kiša...
Nedjelja
Ujutro doručak, pantomima riječnik i plaćanje noćenja, zatim rutinsko brisanje mokrog motora (imam osjećaj da bi to sad već mogao i zatvorenih očiju savršeno odraditi). Nekoliko minuta nakon što smo krenuli pružni prijelaz na dvosmjernoj prugi i po ko zna koji put....a teško pogodit... spuštena brklja.
E sad priča ide ovako :
nakon minutu-dvije čekanja prolazi vlak s lijeva na desno. Rekoh...ajd super...nismo dugo čekali. No brklja stoji i dalje spuštena. Svi i dalje nešto čekamo !! Nakon nekoliko slijedećih minuta prolazi opet vlak...sad pak s desna na lijevo (dvostruka pruga). Ajd OK...oba su prošla...sad ćemo valjda krenuti. Opet ništa, brklja stoji spuštena. Koji quac...sad već počinje nervoza i rvacki upitnici.
Iza nas se nakupilo auta i biciklista. Kroz neko vrijeme vlak...opet s lijeva na desno. Ajd dobro...sad su valjda svi otišli i prošli di su trebali...naravno, osim nas što uredno čučimo iza brklje !! Vjerovali ili ne......brklja i dalje stoji spuštena. E sad je počeo u upotrebu ulaziti izvorni i originalni narodno-popularni HR riječnik !! Uto opet prođe vlak...s desna na lijevo..heba te led...pa što je ovo...a nisam sinoć ništa puno popio !! I tako dok su prošla sva četiri vlaka, ostadosmo mi ispred spuštene brklje dobrih 15-ak minuta. Eto...mogao sam barem ugasiti motor.
Nastavljamo uz obalu jezera do mjesta Balatonfoldvar gdje ćemo se i rastati od Balatona. Tu je ujedno i jedna od postaja (ili pak neki cilj) biciklista pa je sve zatrpano biciklima. Kratko parkiramo, mala marina, nekoliko ugostiteljskih objekata, plaža u jezerskom stilu, hrpa bicikala, nekoliko fotografija...
Jezero ostaje iza nas, nastavljamo starom cestom prema Nagykanizsi ciljajući na povratak drugom cestom, preko Koprivnice. Na putu prema granici prolazimo kroz nekoliko sela koja djeluju podosta otužno i *zaboravljeno* no zemlja je maximalno obrađena. Tko, što i kako to obrađuje...pitanje je ostalo visiti u zraku.
Prelazimo u HR, a crni Audi nas ubrzo podsjeća da smo upravo ušli u EU zonu gdje je kulturno ponašanje u prometu i poneko ograničenje tek mrtvo slovo na papiru. Gotovo je sa opuštenom vožnjom, pa sa većom dozom moto opreza nastavljamo prema Koprivnici. U Koprivnici nismo još nikad bili pa se zaustavljamo u lijepo uređenom centru na kratku šetnjicu i kavu.
Slijedeća destinacija Križevci, čiji sam stanovnik bio 7 mjeseci, davno služeći vojni rok. Pa rekoh, ajd malo da škicnemo. Na nekadašnju kasarnu Kalnik podsjeća tek napuštena porta, nekih zgrada više nema, sad je tu škola, dom za starije osobe...eto, barem korisno iskorišten potencijal. No stari hangari gdje je nekoć bio parkiran vozni park još uvijek stoje napušteni i čekaju neka bolja vremena., kako financijska, tako vjerovatno (zasigurno daleko važnije!!) i idejno/politička.
Povratak prema Zagrebu starom cestom prolazi u mirnom tonu, zaustavljamo se u Sesvetama, na našoj omiljenoj destinaciji, konoba *Luka* gdje se uvijek pojede dobra i svježa morska / dalmatinska spiza, pa je tako bilo i ovoga puta. Svaka čast,a i topla preporuka.
Slijedi i završna etapa starom cestom kroz Gorski kotar, pred Fužinama se počelo mračiti, oblačiti, pokoja kap kiše, a spustila se i solidna magla. Iz sigurnosnih razloga ulazimo na autoput i taman u mrak sretno parkiramo pred garažom, već pomalo sa mislima na slijedeću planiranu turu (opet jedno jezero...)
I na kraju, još nekoliko suhoparnih podataka, koji će možda nekoga zanimati, prošli smo bez stresova ukupno ugodnih 1180 km sa prosječnom potrošnjom od 5.9 lit/100 km. Cijene su u mađarskoj općenito nešto malo niže nego kod nas, osim u hotelima, gdje su hrana i piće otprilike na nivou cijena u HR. Noćenje sa doručkom za dvije osobe nađe se već od 35 Eura.
Sad konačno slijedi zaslužena hladna piva....ajd....dvije....
Naslov: Balaton...okolo naokolo 
uto 09 lip 2015, 21:07![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/darkages/up_arrow.gif){kind=icon}
