Mjesec - Veljača prevrtača….uh kako se slaže…...Vani jacera…..Kiša……Južina čini svoje….Ja i magna ispijamo kavu i čokoladu i naravno pada priča o čemu? Pa o motorima!
Čakulajući o svemu, padne mi na pamet BALATON. Predložim magni da ga posjetimo….a on me onako blago teleći pogleda i nešto promrsi kroz zube. Zaključim, ništa od toga.
Kako smo u to vrijeme Veljače prevrtaće, skoro svako jutro ispijali kavu i čokoladu, nekoliko dana kasnije magna mi iznese sljedeće: pa taj Balaton (okupljanje Harley fanova) je 19.07.2010.
……..i bilo bi to lipo vidit a i napraviti jednu malo dužu turu…..a i vrime bi tribalo biti dobro.
Dajemo se u akciju pozivanja prijatelja…..jer šta čemo sami nas dva.
Četvorica koja su bila predviđena, prihvatili su pozive svi….osim Asy-ja koji je opravdano morao odustati (ipak se čovjek ženi, tj. oženio se).
U narednom periodu krećemo u pripreme ……prva prepreka posao, rješavamo to kao pravi bikeri (pa tko je taj da nas ne pusti) odjeća, obuća, servis makinja i sl……..
Vrime se približava i nekih desetak dana prije polaska, prateći prognozu, ista nam nije naklonjena. No imamo još vrimena. Kako se vrime bliži, prognoza sve gora i 3-4 dana ranije nalazimo se na prekretnici dali ili ne uputiti se u tu avanturu. Jednom nogom smo već odustali.
Srijeda 16.06. nalazim se sa magnom na kavi…..moramo doniti odluku…..za petak se predviđa dobro vrime, noč na subutu kiša, subota kiša i nedilja nevera.
Šta napraviti……par poziva sa obje strane I ODLUKA JE DONEŠENA, IIIIIDEEEEEMOOOOOO..
Četvrtak, stvari se pakuju, mazge se tovare, moja voljena sprema me kao i uvijek na put. Bilo je tu robe za 10 dana, neka, neka se nađe.
I naravno, noć sa četvrtka na petak teško je zaspati……budim se u pet……pa ponovo zaspem….i tako sve do osam sati.
Dižem se, oblačim, i palim zvjer……moja jedina me isprača, kao uvjek bez poljupca….poljubac je kad se vratim (to je stara dalmatinska).
I nalazimo se na mjestu okupljnja, odmorište Krka na Dalmatini.
Moja malenkost
Magna
Zanotti
Antonijo
Ivan, Zanottijev frend
Snježana, bolja polovica Zanottija i moja dobra frendica
Nada, Ivanova bolja polovica
Zvjeri su parkirane dok njihovi kočijaši ispijaju, netko prvu a netko drugu kavu…
Nakon prve/druge kave, polazak prema dogovoru, 9,00 sati…..i tako nastavljamo Dalmatinom do Gornje ploče (da izbjegnemo taj Velebit) i dalje nastavljamo preko Udbine, Ličkom magistralom…..do prvog odmora – kratke piš i puš pauze…Restoran Macola-Korenica. Kratko se zadržavamo…..i naravno bacamo pokoju fotku…..
kako put odmiće, željezna konjica treba okrijepu, naravno u oktanima i zaustavljamo se u Karlovcu. Svoje zvjeri napojismo….a i kočijaši će popit kavicu….ja odabirem ovisnost o nikotinu i čekam ih spreman za daljnju pustolovinu…..
Nastavljamo dalje nesmanjenom žestinom, malo bržim tempom nego bih ja želio, brzinom od cca 110 km….uvik vićem na magnu…..smanji malo, smanji malo…..kičma me .hebe….no ništa od toga. I eto nas začas pred graničnim prijelazom Goričan za Mađarsku….nekoliko auta ispred nas….ne želimo biti nekulturni bikeri i prići ih….a i tablice su male i topovi grme, pa zašto izazivati vraga……
Prolazimo sve bez greške i kako smo već pomalo umorni, stajemo u jedan restoran na ručak.
Restoran je prekrasan a isto tako i spiza. Okolina da ne spominjem. Nije bilo teško odlučiti šta odabrati, preporuka je «cigansko pečenje» (magna odabrao). I stvarno je dobro. Cijene prihvatljive…..
Najgore mi je posli dobre spize bilo šta raditi, triba leći……Nastavljamo prema magninom tom-tom-u i vidi vraga, pravo na mjesto događaja…….i to kroz ciganska sela……polja puna pšenice, kukuruza, duhana……i to cestom gorom od naše najgore. Stižemo oko 20,15 sati.
Na samom ulazu lijep prizor, gomila motora, bikera, bikerica, prolaznika…….odlazimo i kupujemo ulaznice…..45€ motor i biker za petak i subotu, duplo više sa suvozaćem….što reći, malo pretjerano.
Odabiremo mjesto kao pravi Dalmoši, prvi red uz more, pardon jezero……i gle prizora…..magnin samosklapajući šator, gotov za tri sekunde….
Nakon što smo spremili svoje odaje, idemo kud svi tu i mali mujo…..da nakvasimi osušena grla….. hvatam magnu u akciji čačkanja…….a zanotti več nakon druge čaše vode, pardon pive, gleda malo čudno…..
….ni Antonijo nije puno bolji, na svaku moju diže ruku, valjda od umora….
Snježana i Nada dobro se drže, ali ne zadugo….izostavljm dokaze….
…..a ni ja nisam daleko od njih…..stisle me ove dvi i štaču…
......zašto sam diga ruku, ni danas neznam, valjda nekog pozdravljam, ne, pozdrav za kraj prve večeri.
Umorni, što od puta, što od pive, idemo na zasluženi odmor. Kako je kiša malo pljusnula, poškropila motore, pravi biker nakon ustajanja i osobne higijene, glanca svoga ljubimca, bravo Antonijo…
Mi ostali koristimo priliku nabaciti koju fotku, hvatam labuda dok se i on rasteže, a bogami i mi smo morali….
kao i labudovi, kad su zaljubljeni, tako i ovo dvoje dragih prijatelja izgleda
Znao sam za jedrilice na moru, ali na jezeru…..pa to je perverzija….ha, ha, ha…..šta bi dali da imaju more………
….no koristim i ja priliku da ovjekovječim ovaj događaj sa dvije prekrasne gospođe, pardon, djevojke…..
…….nakon ustajanja……šetnja i obilazak kampa….a Antonijo me zamjenjuje, uljepšava ionako lijepu sliku….
Program je ne baš mo mom guštu i ukusu, ali nađe se za svakog i svačiji đep ponešto…..vožnja helihopterom…
….ili nešto kao bunge-jumping, ili ti ga ispaljivanje kao iz pračke…..a šta vrište, ne možete ni virovati….
….rodeo za koga, ako ne za bikere…..bilo je rano pa su tek počinjale pripreme…
….a za bikera koji kruži pilom unutar ove lopte, kapa dolje…..kao da komarac zuji….trenutno je bio na pauzi….
….neki su iskoristili vrime i za lov ribetina, čak su jednu i ulovili, ali bila je noć pa nismo niti vidili, ali kako je to bilo 10ak metara od nas, čuli smo to glasovno…
Nakon dugog lutanja, sparine, vožnje na čarliju…..triba malo i prileći…
....ovo prekrasno deblo, zaslužno je za hladovinu....za moj bezbrižni san....
Kako sam zaspao, nisam se ni budio, pokušavali su me probudit ali ja sam ipak morao još malo odmorit...i propuštam odlazak u grad...nedugo nakon toga nastavljam sa obilaskom kampa i naravno to su HARLEY&DAVIDSON motocikli.....
.....jeda prekrasni stariji primerak...
.....i mi konja za trku imamo...
....a vidi Talijana, stali tik do nas.....valjda i oni vole more...
......uživo puuuuuuuno bolji
....a ovo je vjerojatno magnin sljedeći motor, lip je nema šta....
....koja fotelja...
....samo za mene.....
......gledajući ovaj impozantan primjerak, ljubazni vlasnik doslovce me moli da sjednem na njegov bike, što naravno nisam odbio....
...koja domišljatost.....a ima ih jako puno...
....samo za posjetitelje.....gama Harley&davidson motocikla čeka na vožnju, tko prvi djevojci - njegova je...
....i odabrah ovo što vidite, ja i magna pred sam polazak na đir od 10ak km....
.....naravno da i Mađari (policija) imaju HD ili su ga posudili za ovu svečanost.... oni su osiguravali i pazili na konjicu za vrijeme probne vožnje.....svaka čast dećki, tako se vozi motor.....STRAVA....
...što reči o HD-u kojeg sam vozio, (nažalost nisam uspio a nije mi se dalo čekati 5-6 sati na HDRK) malen, nezgrapan, tvrd, grub mjenjač, šuc samo takav, ubrzanje strava, vibracije do boli,i imaju ono što ostali nemaju.........moč, moč.... i samo moč
....našlo se tu i lipih primjeraka ostalih marki motora.....yamaha, suzukija, honda, kawasakija, bmw-aca, rocketa, ali i dosta prerada......
....lip primjerak INDIANA
....a ni ova dva nisu loša....
....i tako odosmo na večernje ludilo.....naravno, dame idu prve....
....dolazimo do glavne bine, još nema nikog, ali tu je kasnije bilo ludilo, palenje guma, pucanje.......strava....samo rano je završilo i preselilo u šator...
....no neki su posjetili i KOJOTE BAR, tamo su striptizete palile i žarile....evo jedna koliko toliko pristojno odjevena...
......i naravno, ogromna vatra kao šlag na kraju....
.....ODLAZIMO NA ZASLUŽENI ODMOR.....
Nedjelja, šest sati...kiša samo što nije počela......pakujemo stvari.....palimo zvijeri i crta.
Nakan par kilometara počinje kiša i to dobra, koja nas ne pusta do Goričana. Tu malo prestaje i onda ponovno počinje, i tako na preskoke. Cijelu liku nas je pratio pljusak, strašno, ali prava oprema čini svoje. Jedino je Nolanka zakazala, i očiti nije za kišu, sve ostalo je odradilo svoj dio posla.
Kuči stižem u 18,30 sati. Supruga izlazi vani i sljedi zagrljaj i ....naravno poljubac.
Ostat će te uskračeni za slike na povratku....Zašto? Zato što nas je kiša prala 450 km i jednostavno mi se nije dalo vadit aparat a i uvjeti su bili nemogući.
Što reći o samom susretu....pa može to puno bolje, nisam baš impresioniran. Sanitarni čvorovi loši, hrana isto tako, piće klasika.
Glavni stage zatvoren u ponoć, premjestilo se sve u jedan šator. Cijene.....za ono što se nudi, duplo veće.
No, nije sve baš tako crno, ima se tu šta vidit a i kupit, a i za zabavit. Dobar je to susret, ogromnih dimenzija, velikog broja svih vrsta motora, i to triba vidit.
I da ne zaboravim, što me jako iznenadilo, primjetio sam barem dvjestotinjak dragica 1100.
....i što reči na kraju.....prešli smo 1195 km, potrošio 58,3 litre goriva......kuna; koliko je bilo...a duša je pronašla svoj mir do sljedećeg puta.
......živi mi, zdravi i veseli bili.....
dragger