Malo Alpi i okolo

Odustajem. Možda sutra skupim dovoljno živaca pa ću ispočetka...

šo...

Zima se odužila, ovakva kilava kakva već je, pa da napišemo koju i podijelimo s vama koju sliku s putovanja.
Prošle godine u 7 mjesecu Marina i ja obišli malo Slovenije i malo Italije. Bilo je svega i svačega al nećemo baš sve
stavit u putopis.
Prvi dan stigli do Bleda. Navigacija na Marininom mobitelu dovezla nas ravno pred vrata apartmana, slika nemamo
ali apartman da ne može bolji, sa vodenim krevetom, novi namještaj iz Ikee, sve tip top. Da sam znao da se na vodenom
krevetu tako dobro spava ne bi stavljao parket u spavaćoj nego bi kopao bazen...
Popodne smo prošetali po kanjonu Vintgar, to je nešto kao naš Zeleni vir u Gorskom kotaru.
Lijepo za vidjet ali je bilo malo prevruće pa ja baš nisam bio za al me Marina natjerala, kao što me već godinama natjerava.







Navečer okružili po jezeru, poslušali ozbiljnu glazbu da ne kaže da nisam romantičan, snimili odličnu paktreger torbu.







Nakon odličnog spavanca krenuli dalje preko Kranja do Trenta.
Pošto nas je vodila navigacija ja ni dan danas većim djelom ne znam kojom smo cestom stigli do tamo.





Svega je bilo za vidjeti





Nakon nekog vremena kad je guzica već ozbiljno tražila malo luftanja a ovisnost nikotinsku dozu,
ja komplicirajući po običaju tražim neko zgodno mjesto za odmorit,
ono da ima osnovne uvjete, hlada, klupica, zelenila, Marina drekne tu stani .
Meni nejasno kud tu dok se nisam osvrnuo oko sebe i vidio šta je na stvari.
Svaka ptica svome jatu leti.





Naravno nakon mog komentara dobio sam njeno standardno: Konjino!
Poslije kratkog čavrljanja sa drugaricama krenusmo dalje do Trenta.



Kao što već rekoh putem svašta za vidjeti.

Smještaj smo imali malo dalje od Trenta u selu Lundo, koje se nalazi na brdu i gleda na jednu od brojnih dolina toga dijela Italije.
Selo je malo, bez trgovine, bez birtije, bez televizora,  bez ičega ali sa lijepim pogledom, i povremeno u oblacima, prava idila.









Gazdarica i njena prijateljica kad su nas ugledale, povukle se dva koraka unazad, mislile bit će problema, prljavi bikeri.
A i mi baš nismo bili oduševljeni kad nas je počela hranit zdravom hranom. Sve sama ekologija.
Na kraju smo se sprijateljili kad su splasnuli prvi dojmovi i bilo nam je dobro.
Kad smo se smjestili izađem na balkon a kad tamo još Marininih drugarica.
Ne moram ni reći da je ona tražila smještaj.



Treći dan smo otišli malo do Trenta na izlet. Lijep grad, tipični talijanski, Marina uporno traži
znamenitosti a ja čekam kad će iza zavoja riva i more, sve kameno a nigdje mora.

Neptunova fontana



Danteov spomenik



Caffe Italija



Leteće drugarice



Izbjeglička kriza je kod njih odavno, sve je puno Afrikanaca, koji ne znaju ni kud će, ni šta će, sjede besposleno po parkovima, ugostitelji ih tjeraju kad dođu prositi.

Ima i pokoji Sirijac

I onda pakleni dan. Izlet u Veronu.
Taj dan je bila rekordna vrućina ja mislim. U jutro je sve krenulo idilično. Dobra cesta, lijepi krajolici, jezerca kao iz bajke.



Spuštanje u Riva del Garda, vožnja uz jezero.







I tu već pomalo počinje pakao, sunce prži, gužva uz jezero sve veća, kao kod nas na moru u špici sezone.
Od jezera prema Veroni fulam skretanje, navigacija nas vodi kroz nekakve vinograde,
ja mislim za vožnju po vinskim razjebanim cesticama sa travom po sredini sam mogao ostat doma i vozit se po Moslavini.
Sunce prži sve jače a ja alergičan na vrućinu.
Dođemo nekako do Verone i ajd kao dobro je, tamo nađemo balkon od Julije i kip,
vatanje Julije za sisu uz onu gužvu mi ne pada na pamet, ne bi čekao ni da je Severinina prava u pitanju a ne ova metalna uz
izmišljeni balkon koji nije ni postojao u doba Julije. Marina nekako uspije iz druge i za sisu uhvatit.



Onda nikako da nađemo arenu ali nekako nabasamo i na nju i na rimskog centuriona Rumunja, naravno.







Bilo je tu još sranja ali mi se nada o njima uglavnom kad smo došli u Lundo bio sam sretan kao malo dijete.
Taj dan je u Veneciji bio uragan, i trebali smo još u Gardeland ali smo odustali jer nam je bilo dosta «zabave» za taj dan.
Na povratku smo navratili u muzej prvog talijanskog letača.
To je bio drugi pokušaj upada u muzej pošto smo prvi put poljubili vrata jer je bio ponedjeljak a to je u Italiji
bezmuzejni dan i ne radi ni jedan muzej, što je mene kao velikog muzejoljupca prilično razočaralo.

Nakon tog dana smo jedan odmarali i onda uvjerljivo najljepši dan putovanja.  
Izlet u Alpe.

Neka slike govore.

































Gle gdje kreten parkira auto…

Spuštajući se dolje stanemo u nekom restoranu na kavu i klopu, od koje nije bilo ništa jer većina restorana radi tek od 5 popodne, a tamo na parkingu ekipa.









I bolid Tesla



Na terasi dva svijeta, ekipa planinara bakica i djedica, sa štapovima za hodanje, svi mršavi u formi,
cijeli život u pokretu na nogama, malo i zdravo pojest, malo popit. Jedan od djedica komentira ekipu koja se pakirala na pile,
po tonu sam zaključio posprdno, a bakutaner ga vuče za ruku i ušutkava kap zaveži, dobit ćeš po labrnji ako te čuju.
Ekipa na trokolicama istih godina, uglavnom sa dvadesetak kila viška, masni u kožnjacima,
u životu protjerali kroz guzicu tone mesine i hektolitre alkohola, uglavnom svjetonazorski puno mi bliži.

I onda put kući. Bilo nam već dosta vožnje pa smo do Ljubljane putovali autoputom od Verone, preko Venecije i Trsta.
Dosadno do zla boga. Zamazana odmorišta, neljubazni Talijani.

Zadnje noćenje je bilo u Ljubljani. Ljubljana je baš simpatičan grad i tko nije bio stvarno je za preporuku.
Super centar grada sa ona tri mostića i šetnicom s jedne i druge strane kanala po kojem plove turistički brodići, stvarno je zgodno.
Slovenci uslužni, ljubazni, kelneri pričaju po tri, četiri strana jezika, sve puno ljudi.









Primož Trubadur ili možda tetec Bedanec



Od Ljubljane smo kući cestom uz Savu koja je još jedno otkriće ovog putovanja.
Skoro cijelim putem ide uz samu Savu s jedne ili druge strane, dobra cesta, lijepi zavoji, prekrasan krajolik.
Jedno desetak kilometara ima loše ceste kod Zidanog mosta ali je to zanemarivo.
Putem smo naletjeli na ovog ljepotana.





Da rezimiramo, kao što sigurno i sami znate, Alpe su stvarno fantazija,
i unatoč serpentinama i muci vožnje po silnim zavojima stvarno je gušt.

Čiča Miča gotova je priča.

E mavo mavo. Kud te zena natirala. A jesi moga lipo doci doli u nas pa lipo ladovina piva more..... A ne pruit se i stiskat na motoru po cile dane
Ccccccc

Ima i pokoji Sirijac



Dobro je da mu niste prilazili , taj je u stanju svašta napraviti . Čak i seksualno napastovat .

Bravo Mavo ,bravo Marina. ja se nadam da  ove godine imamo zajednicke fotke sa nekog takvog slicnog putovanja.
Što se tice onog sirijca imate pozdrav od njega i ja se nadam da do sada nije (sexualno ) napastvovao našeg Karlu  jer je sa njim puno puta dijelio smještaj

ovo mu je brat.

..jako dobro.. bez sumnje jedno od najljepsih odredista za voznju i izivanje.. svaka cast na trudu za slikopis...

Super

jedna od mojih želja. Bio autom, ali to nije isti doživljaj.

Lijepo

Lijepo za pogledati i pročitati, svaka čast!

Veliki lajk

Hvala!
Nije problem napisat koji redak ali ubacit slike je muka, nikad kraja.
Prvi pokušaj je bio neuspiješan, nakon dva sata ubacivanja samo mi izađe iz foruma i sve
ode u vjetar.

mavo je napisao/la:

Hvala!
Nije problem napisat koji redak ali ubacit slike je muka, nikad kraja.
Prvi pokušaj je bio neuspiješan, nakon dva sata ubacivanja samo mi izađe iz foruma i sve
ode u vjetar.

lijep putopis...
a ovo sa slikama je stvarno nekad naporno...šteta kaj se ne može više slika odjednom uploadat...
lakše je staviti na fejs pa onda linkad...

Bravo! Svaka cast, slike su predobre....  

TommyZG je napisao/la:

mavo je napisao/la:

Hvala!
Nije problem napisat koji redak ali ubacit slike je muka, nikad kraja.
Prvi pokušaj je bio neuspiješan, nakon dva sata ubacivanja samo mi izađe iz foruma i sve
ode u vjetar.

lijep putopis...  
a ovo sa slikama je stvarno nekad naporno...šteta kaj se ne može više slika odjednom uploadat...
lakše je staviti na fejs pa onda linkad...

Moze naravno. Evo vam trikovi
Prvo korititi tinypic. Tu imas mogucnosti koristenja uploada do 5 slika. Njihove linkove kopiras na neki dokument. Kad napises text koji mozes isto tako pisati u dokumentu samo ga kopiras i zalipis. Znaci dok tipkas usput dizes slike i tako to ide
Ja da je na fejsu to najlakse. Uostalom CCF ima svoju stranicu pa ona pisi tamo

Nemam fejs a i nije mi to onda to kad su samo linkovi od fejsa.

Al ovo sa ubacivanjem u dokument sam mogao... to ću drugi put.