Honda shadow vt 600 make over to General Lee bobber chopper

Uskoro slijedi priča kuda je sve General Lee hodočastio ovo ljeto.Pozdrav.

aleksandra goreta art je napisao/la:

"White wall tire paint " naziv je proizvoda za bojanje guma. Treba malo probublati pa naći. Ja sam kupila na e bayu.

Zahvaljujem...

Motor sam vidio u živo u proljeće, nakon prerade. Bio sam fasciniran izvedbom, a tek kad mi je Aleksandra ispričala priču o generalu Leeju. Mislim da se trud itekako isplatio. Da je posao napravljen kako treba dokazuju nagrade. Aleksandra svaka čast.

Istina. Priča je toliko dramatična oko tog motora da je potrebno napisati knjigu.

Od Arene Zagreb, Karlovca, Črnomlja, Ptuja, Delnica, Ogulina, Jaske, Orešje, ma nemam više pojma a kilometri samo idu:

Pa jbte to je sve unutar sat vremena voznje. Jel se ti vozis ili guras motor

Ti bi se opet svađao jel?

Vidjeh ga u "areni" n a izložbi i kod "holistera" drago mi je da je tablica opet na starom mjestu i da je regan (ta mala operacija i mene čeka) nadam se da ču Vas (do sad sam vidio samo G.L.) vidjeti i u KA na dice runu i upoznati i vlasnicu sada u subotu15.9. pozdrav i puno sretnih km.

Nemam pojma za taj događaj u subotu. Gdje je to i kad? doći ću ako mi se kaže.

General u Ptuju

Na moto susretu u Črnomlju uvale mi letak. Poziv na moto susret u organizaciji MK „Kurent“ iz Ptuja. Obećali nam muž i žena Slovenci svašta. Kao ako dođete, badava hrana i cuga pa ja rekoh ajde da vidim i to.
Ja spekla pile, kupila paradajza i kruha i sve strpala u ruksak. Na cpi natrpali vreće i šator a na Generala ništa jer nema nosač za prtljagu. Nakon kave kod Cara Krenuli u subotu dopodne sa božjom pomoći na put. Nismo došli niti do Kerestinca meni cijela desna noga mokra. Pomislim ja koja se P.M. dešava kao ono imam što vidjeti. U Renzzinoj kožnoj futroli od vibracija popucala limenka od Erdinger pive. Piva lagano kuha i sve curi po meni. Motor sav usran a piva zapekla po auspuhu i mašini. E Renzzo jesi štucao aaaa? Baš sam te spominjala. I što ću sad? Ne mogu je naglo popiti pa odlučim ostaviti je na spomeniku, možda je netko uzme.
Nastavimo mi dalje prema Zagrebu pa onda Zaprešiću. Iza Zaprešića krenu obilasci jer se stara zagorska cesta obnavlja. Uglavnom živi labirint znakova, rupa, makadam dijelova a moj Danijel samo zuji. Izgubili smo se najmanje tri puta dok meni nije puko film i ja stanem u prvu birtiju da pitam. Tamo ekipa na kavi. Dečko mi sve slikovito objasni i mi nastavimo put prema Zaboku. Motor prducka a ja psujem državu, ceste, cestarine, poreze, trošarine uplaćene na ime registracije a same rupe putem.

Hvala Bogu iza Zaboka otvara se predivni dio puta prema graničnom prijelazu Macelj. Fantastičnim asfaltom, kroz tunele, uspone i spustove vozimo predivnim krajolikom. Na vrhovima brda načičkana sela i crkve. Dolazimo pred granicu a tamo kolona od nekoliko kilometara. Vozimo uz kolonu prema graničnom prijelazu i ne marimo za gužvu. Mrak! Ubacujemo se u red, dajemo dokumente i evo nas u „Deželi“.

Cesta do ptuja prepuna. Sa lijeve strane u kilometarskoj koloni šleperi mile a na našoj strani milimo mi. Nema šanse da pretječeš jer nemaš kamo jednino ako preletiš ili voziš kukuruznim poljima. Tako se putuje od granice do Ptuja. Meni u vožnji uleti neka prašina u desno oko. Oko mi počne suziti i krmeljati. Nemaš gdje stati. Ta se situacija nekako smiri do Ptuja a ja jednim okom uspijem upravljati motorom. Tamo naletimo na ekipu koja ide na moto susret i prateći njih dođemo do sela gdje se to odvija.

Šator je okružen poljima pšenice a u sredini mala šumica. Brzo postavljamo šator od 100 kuna kad čujemo da se već ide na defile. Taman sjašili kad opet nazad na konje. Kreće defile okolicom Ptuja. Željezna zmije od motora grmi i vijuga cestama, ulicama i trgovima. Vozači automobila strpljivo čekaju a semafori ne postoje. Genijalno! U centru nas dočekuje gradonačelnik ili župan a gradski je trg prepun motora. Nakon kafenisanja slijedi povratak defilea na mjesto odvijanja moto susreta. Tamo se pojavljuje onaj lik i njegova žena a obećanje postaje djelo. Dok klopamo i uživamo ekipa luduje u bazenčiću na napuhavanje. Bacaju se i divljaju a za kratko vrijeme traže ključeve i dokumente izgubljene u momentima ludosti.

Pada mrak i počinje bal vampira. Sa razglasa trešti rock muzika, turiraju se motori, pije se a mi upoznajemo ekipu. Slovenci frustrirani vlastitom vladom, pokradeni,razočarani u Europu kukaju za prošlim vremenima zajedničke države. Sa bine band svira igra rock n roll cela Jugoslavija. Mene brine jer u daljini sijeva i grmi a šator od sto kuna nije neka zaštita. Molim Boga i nekako oblaci lagano zaobiđu poprište. Danijel me zove u šumu. Tamo lik već tri sata maltretira motor i puca. Na desetak centimetara od tla grane motora crvene od usijanja. Šuma puna šatora, bajkera, motora, lišća i granja a ja pomislim pa ova će budaletina zapaliti šumu! Na kraju čujem da je motor posudio i da uopće nije njegov. Bravo za njega! Slijedi vrhunac večeri. Na pozornicu izlaze silikonske striptizete koje plešu uz žestoke ritmove. Nakon što su pobacale krpice mlate dugačkim, crnim, gumenim dildom vlastita dupeta a likovi u transu blicaju mobitelima iz prvih redova. Oko pola dva muzika se stišala a razne lezbo performerice, striptizete, rekviziti, rockeri, narkosi, dileri i ostala nightmare stage svita napušta mjesto događanja.

Meni je dosta Kažem Danijelu i nas dvoje krenemo prema šatoru. Nema spavanja! Krhki san remete likovi koji pijani cijelu noć tumaraju kroz šumu. Pored glave, na pola metra osjetim auspuh motora u prolazu. Na stranicama šatora vidim sjene od svjetla i mislim neko će mi zajahati na glavu a glava će puknuti kao lubenica. Taman nekako zaspem na tren kad krene pucanje. Puca, puca, puca cijelu jebenu noć do jutra. Ja proklinjem, mašinu, karike, klipove, auspuh i budalu koja cijelom kampu ne da mira. Nikako da svane i prođe ta luda noć. San izlomljen a jeftini šator kratak pa ne mogu nigdje sa nogama.

Konačno zora. Prva se budim i izlazim. Neka dvojica bauljaju. Krećem u obilazak. Oni me ugledaju i kažu kaj ćeš tam, tam nema nič. Usred predivnog pejzaža stoji šator. U radijusu od stotinjak metara kao da je pala atomska bomba. Razbacane flaše, plastične čaše, tanjurići, limenke, čarape, potkape, rasparene rukavice i ljudi leže kao mrtvi. Kužiš da su živi jer hrču i prde. Nekolicina motora je srušena a u nekima ključevi i lampice svijetle. Obilazim šator a tamo glavna faca onaj od noćas. Zadnji na šanku a motor pored njega. Pomislim ti si ta budaletina koja nas jebe cijelu noć. Dižem Danijela iz šatora da se spremimo i krenemo doma. On izlazi na zrak. Jedno mu oko otečeno i zalijepljeno a drugo otvoreno pa izgleda kao kiklop. Ubrzano se pakiramo i odlazimo a nered ostaje iza nas.

Vozimo prema centru Ptuja. U daljini vedro nebo i na horizontu uzvisina sa starim gradom. Na nebu lebde baloni a sunce izlazi iza mojih leđa. Predivno buđenje dana. Izmorena prolazim kroz crveno a Slovenci trube ali zaustavljaju aute posred raskršće. Hvala vam. Pronalazimo kafić i pijemo jutarnju kavu. Nema ljudi, mir je i stvarno je nevjerojatno tiho. Krećemo doma. Putem do Maclja izluftala sam mozak i počinjem vijugati opet onom istom cestom kroz predivan brdoviti krajolik. Uživam a General prducka i rokće po tunelima. Nekako kad ideš doma kao da ideš brže. U Zagrebu na rotoru uleti mi neka neman u rukav od jakne. Osjetim unutra nožice i pomislim stršljen. Stanem uz cestu i počnem bacati robu. Srećom čudovište izleti iz jakne. Za čas napustimo Zagreb i nađemo se u Kerestincu pored onog spomenika gdje je ostala Erdinger piva. Još je bila tamo i nitko je nije popio. Šteta. To je odlična piva. Stigli smo doma nakon par sati. Sve skupa 400 km pravog užitka ako zanemarim debilane i debile. Danijel me pita jesam li umorna. Kažem da nisam. Mogla bi, ne od Ptuja do Karlovca, nego do Rijeke i još dalje jer ja bi samo vozila i vozila.

Ovo sam ostavila za kraj. Definitivno izdvajam iz Ptuja grupu „Črna smrt“ kao ekipu sa najbolje razvijenim osobnim stilom. Oduševljena sam bila sa likovnima koji kao da su konje iz filma gospodari prstenova samo zamijenili motorima. Ima slika iznad.
Aleksandra Goreta

Subota, papas bar u 11 sati. Dolazim ako ne bude kiše.

aleksandra nemoj duplati postove, imaš isti post i ovdje i ondje. ald pliz odluči gdje će biti što ?!? ne znam jel bilo namjerno ili slučajno.
hvala
lp

Neka bude u mojim preradama. Mislim na ovdje.

aleksandra goreta art je napisao/la:

Neka bude u mojim preradama. Mislim na ovdje.

ok

Dečki bok! Kaj velite na ovaj bajk?

https://www.facebook.com/home.php#!/photo.php?v=3848462530677&set=vb.1251617668&type=2&theater

ništa.
nemam face i ne vidim motor.

merla je napisao/la:

ništa.
nemam face i ne vidim motor.

nemrem otvoriti

Ne kužim kako. Ja odmah vidim čim kliknem. Budem probala postaviti drugačije.

Malo sam se vratio unazad i pogledao slike motora. Moram reci da me skroz fascinirao i to sa dva aspekta. Vidio sam da su decki to vec komentirali ali...... zavrsna obrada ovoga sto je napravljeno stvarno na slikama izgleda savrseno i daje jednu prekrasnu cijelinu i tezinu kompletnog projekta.

S druge je strane ideja, dizajn, a ponajvise jednostavnost i cinjenica koliko je u stvari malo stvari promjenjeno na motoru, (u odnosu na slike originala) a kakv je ucinak postignut i mislim da je tu ona najveca vrijednost. Tako da sada i vecina originalnih stvari daje dojam da su dio prerade i da su pazljivo birani da se uklope u cjelinu.

Stvar je ocito dobro promisljena isplanirana i sustavno napravljena i pokazalo se da je to najbolja i vjerojatno najjeftinija varijanta.

Svaka cast, vidimo se negdje na proljece (nece biti problem prepoznati motor).

Sve što si napisao je točno. Upravo je tako bilo. Dugo sam birala tip motora a još duže razrađivala ideju i boje konačne verzije. Točno je da je možda 5 do 10 % motora promjenjeno ali je dojam kao da je puno više. Ja to kažem ovako: "Boje čine čuda".

A kad bi tek imala ovakvog driftera kao ti, tako bi ga oslikala da bi bio živa slika na kotačima. Predivan mi je taj motor. Zapravo predivan je Indian.

aleksandra goreta art je napisao/la:

A kad bi tek imala ovakvog driftera kao ti, tako bi ga oslikala da bi bio živa slika na kotačima. Predivan mi je taj motor. Zapravo predivan je Indian.

Razmisljao sam o nekim promjenama (boja, airbrush) - povrsina je velika. Vidio zanimljive primjerke na internetu...

Kako stavri stoje barem cu jednu sezonu odvoziti ovako - boje imaju retro stih i motor mi dobro izgleda (zena mi kaze da mi samo fali Elvisovo odijelo).

Ali...debelo razmisljam o jednom novom bobber projekticu (da Drifter nije sam u garazi), prilicno inspiriarn tvojim motorom. Imao sam osjecaj da bobber mora imati kruti okvir da bi sic bio dovoljno nisko - po mogucnosti u ili ispod nivoa zadnje gume - to mi je nekako bila vizija. Ali kod tebe to nije slucaj, a svejedno stvar izgleda dobro. Trenutno trazim slike okvira postojecih motora da nadjem nesto sto iziskuje minimalne promjene. I mislim da imam favorita koji bi cak isao bez ikakvih rezanja okvira - a nije kruti zadnji kraj - nekako bi zelio da je motor i upotrebljiv po nasim cestama, a ne samo eksponat. Planiram neke dodatne stvari kao sto je prednja springer vilica. Nadam se uskoro vise o tome.

Drifter je napisao/la:

...S druge je strane ideja, dizajn, a ponajvise jednostavnost i cinjenica koliko je u stvari malo stvari promjenjeno na motoru, (u odnosu na slike originala) a kakv je ucinak postignut i mislim da je tu ona najveca vrijednost. Tako da sada i vecina originalnih stvari daje dojam da su dio prerade i da su pazljivo birani da se uklope u cjelinu.

Stvar je ocito dobro promisljena isplanirana i sustavno napravljena i pokazalo se da je to najbolja i vjerojatno najjeftinija varijanta.

Pa kad je VT 600 najzahvalniji za brzu i jednostavnu preradu u bobbera. "Softail" stražnji ovjes, umjerena veličina originalnog tanka...
Ja imam VT 750 ACE i nikad od njega ne bih pravio bobbera. To jednostavno nije TO.

to je valjda bio dio plana. Ne rade svi to s VT 600. Ima pokusaja s raznim motorima, ali se ovo cini kao optimum, ulozeno-dobiveno.

Kako stavri stoje, ako sve upali, krenuti cu u bobber projekt ali s jednim drugim motorom. Sve sam zagrijaniji za ideju. Motor koji sam izabrao ima 2 klasicna amortizera otraga ali mislim da ce se odlicno uklopiti u pricu. Nasao sam dosta slika gole rame i dosta prerada i mislim da drzi vodu. Kao sto sam rekao, najveci mi je problem bila visina sjedala, ali vidim na General-u da izgleda ok iako je dosta iznad zadnje gume.

Moram ga jos samo kupiti.....