Karlovac-Tounj-Ogulin-Vrbovsko-Skrad-Crikvenica

Subotu ujutro poslije fristika popijem jos jednu tabletu , sjedamo ja i moja suvozacica na TDMa i put pod noge pravac Karlovac , lagano voznjom Duga Resa idemo dalje , put Josipdola , cesta prazna ,nigdje nikog a ja 80 Km picim, dosta je bio jak vjetar ,razgledavam mjesta koja mi nailze .Prvi put se zaustavljam kod Tounjskog mosta ,ukrasen sa kamenim skulpturama , odmor ,malo slikanja i odlucim posjetiti Ogulin i Djulin ponor .




Preko generalskog Stola stizemo u Ogulin , parkiram se u centru ,kacige ,opremu vezem na celicnog konja,fotoaparat u ruke I setnja gradom .Taj grad posebno mi se dojmio , cist I uredan ,u centru ljepo uredjeno setaliste sa puno zelenila i cvijeca ,vodosko i prekrasna crkva Sv. Kriza sagradjena 1785 g.Tu se nalazi stari grad Frankopan , ispod tog grada nalazi se most sa kojeg je mlada djevojka Djula skocila u ponor ,gdje ponire Rijeka Dobra , zato se se zove Djulin ponoir.

- Legenda govori o mladoj djevojci Djuli koja je u 16. st. zivjela u Ogulinu,Djulini roditelji obecali su je starijem plemicu za zenu.U to vrijeme vodile su se velike bitke sa turcima ,te je u Ogulin dosao mladi krajiski kapetan Milan Juraic . Milan je branio Frankopansku tvrdjavu u Tounju.Legenda govori Milan i Djula su se zaljubili ali Milan je poginuo u jednoj od bitaka sa turcima , kad je Djula cula za tu vijest ,zbog nesretne ljubavi bacila se u taj ponor...

Sa tog mosta ljepo se vidi planina Klek uz koju su mnoge price i legende vezane. Legenda govori kako za vrijeme olujnih noci oko ponoci iz cijelog svijeta na Kleku se sakupljaju vjestice, vile, vilenjaci, a njihovo kolo i vrisak dopiru cak do Ogulina.

Djulin ponor




Kanjon ponornice rijeke Dobre










Brdo mKlek




Nakon obilaska , slikanja i ispijane kavice krecemo prema Vrbovskom i dalje ,sigurno i Vrbovsko ima svojih ljepota al se nismo zaustavljali , cilj nam bio starom cestom preko Delnica do Crikvenice .

Pogled sa ceste prema Vrbovskom


Tako mi dosli do Stubice pa u laganini prema Skradu , i dalje je vjetar bio jak tak da sam nastavio brzinom od malo boljeg bicikla 80 – 90 km , svi me preticali cak i auti ,boli me briga ja uzivam u voznji i prirodi Gorskog Kotara , nagledao sam se svakakavih budala na dva kotaca ,preticaju na punoj crti,preticaju u zavoju,ulecu u skare , nije ni cudo kaj se dogadaju tolike nesrece ,ma kud im se zuri , svi me prolaze , usput mi samo svirnu a ja im mahnem ... Evo me pred Skradom.
Vrazji prolaz i zeleni vir

Prolazeci kroz Skrad zapelo mi oko za jednu tablu sa strane na kojoj pise izletiste zeleni vir , smanjim brzinu , zaustavim se sastrane i bez razmiosljanja okrem motor pa skrenem prema izletistu , razmisljajuci vec je vrijeme da odmorim uz kavicu pa cu dalje , nesanjajuci kakova me ljepota ceka .
Tako kroz malo mjesto , preko zeleznicke pruge putokaz nas vodi dalje u sumu , nakon kratke voznje pocnem se spustat okomito nizbrdo ,sempetinama strmovito prema dolje ,asvaltiranoj cestici sirine oko 2 metra nigdje kraja , polako me hvata panika gdje cu ja to , ispred meine pise jos 2km do izletista sa lijeve strane proteze se planina u vis nevidim joj kraja a sa desne strane provalija ,vire samo vrhovi drveca , uh gdje sa ja to .
Znatizelja vuce, idem dalje tom kozjom stazom , lagano u prvoj kocim i rucnom i noznom , sav teret nosim na ljedjima ,drzim cvrsto motor ,noge se vuku po podu za svaki slucaj .
Evo stizemo u dolinu do izletista , prekrasan pogled ,zelenilo ,planinarsak kuca , mir,tisina , zubor potoka , Jasle ‘ , i gdje koji planinar.Parkiramo motor , raspremamo se drhte noge , ruke se tresu ,bio je to pakleni spust niz strmu planinu , sempetinama 4 km dugacak .
Odmor nam i tekako potreban , kavica , pa rucak zu tako fini gulas od divljaci sa paletom , nakon sat vremena odmora u tisini na cistom zraku krenemo malo u obilazak te ljepote.
Pri samom dnu lijevo staza vodi do velikog slapa koji pada sa sedamdeset metara visoke stijene .Nastavak puta vodi do Munjarea , tu je i ulaz u Vrazji prolaz , biser gorskog Kotara ,kameni usjek kroz kojega buci potocic ,kroz kanjon prolazi staza na nosacima uklesanim u stijene .Impresivan je pogled odozdo prema gore ka vrhovima litica . Na kraju prolaza koji je oko 900 m dugacak dolazi se do Muzeve Hizice , spilje duboke oko 200 m , usli smo unutra , ponijeli bateriju , unutra se spilja lomi pod nekim 80 tupnjeva u odnosu na ulaz tako da se izgubi potpuna danja svijetlost , strop se spusta a spilja sve vise suzava , na kraju ima jedno jezerce u kojem zivi covjecja ribica , spilja je puna siga ,,,

Evo tog spusta ...





Izletiste Zeleni vir








Evo ulaza u Vrazji prolaz koji vodi sve do spilje Muzeva hiza















Sv. Bernard - zastitnik planinara









Spilja






Vec je 17 sati navecer a mi jos u kotlini Zelenog vira , sad se treba popeti opet tih 4 km na vrh planine ,islo je top uno lakse nego spustanje , kasno je ,moja suvozacica ima zalju vidjeti more , nepreostaje mi nista drugo nego put Delnice , Jelenje,na tom dijelu puta takova hladnoca da sam morao stai i toplije se obuci Brrrrr.





Kad smo se spustali sa Jeljenja prema moru takova je bura puhala , misalio sam da ce me odnesti , opet laganina , kom se zuri neka me zaobidje , tih 30 km do mora trajalo mi duze nego cijeli put , napokon magistrala , grad Crikvenica,sunce ,more,vrucina ,mi se parkamo,silazimo sa motora zabundani kao licki medvjedi .

MOREEEE








Raskomotili se sjeli popili kavicu,vecerali , malo prosetali,opustili se i vec je bilo 20 sati , vrijeme za polazak,posto smo znali kaj nas ceka kroz gorski kotar ,ponovno se obukli , istim putem nazad do autoputa i onda autoputem do Karlovca , svih 90 km autoputa dosta je puhalo i nisam se usudio voziti brzije od 100 , ali zato sav sreta vec u 22 sata bio sam na svojem dvoristu i jos ktome kako smo sjeli u Crkvenici nisamo silazili sa motora do kucnih vrata , puna 2 sata voznje bez prekida sa dosta napora , nisam se osjecao umoran,nije nas boljela guza ,jos smo supruga i ja ostali kuci sjediti i prepricavati dojmove sa puta pregledavajuci slike.
Sve zajedno napravili smo oko 300 km i potrosili nesto vise od pola rezervara benzina …

bravo jastrebe, lijepo si to izveo. svaka čast

cro.chopper je napisao/la:

bravo jastrebe, lijepo si to izveo. svaka čast

...a vidim i da je EOS 500D na testu...

Ljijep izlet

hvala ti za lijepu priču, bio mi je užitak čitati

Baš lijep izlet...super su ti fotke iz Ogulina, obožavam taj grad i mitove vezane za nj. To je inspiriralo Ivanu Brlić Mauranić kad je pisala "Priče iz davnine", ona je iz Ogulina.