Svanulo je vruče nedjeljno jutro (18.07.2010.) i dok smo sve pripremili za polazak put Zagreba već smo se obilato kupali u znoju.
U 10 sati je sve bilo spremno, brojčanik km poništen na 0000 i krećemo od Novigrada put Benkovca i dalje prema Kninu. Zrak je već užaren ibrzo odustajem od vožnje s otvorenom flip up kacigom jer me sve peče za lice koliko je vruča struja zraka pa zatvaram kacigu i nastojim se što prije domoči Knina i nade da nakon njega bude malo ugodnije. Napokon i Knin, nakon osvježenja nastavili smo vožnju i za desetak minuta smo bili na GP Strmica gdje smo izgubivši jedva minutu – dvije na granične formalnosti napustili RH i ušli na teritorij BiH. Svud oko nas prekrasna priroda, cesta prazna, dobar asfalt a zavoji još bolji! Na tom dijelu je dosta serpentina i vožnja nije dosadna ni u jednom trenutku. Malo nakon prelaska granice kratka stanka radi nekoliko fotki, a zatim samo gas.
Prolazimo Bos.Grahovo bez zaustavljanja a sljedeču pauzu radimo iznad Drvara.
Opet par fotkica nakon čega produžavamo kroz Drvar i ponovo stajemo tek na prevoju „Oštelj“, koji je ujedno i granica između Hercegbosanske županije i Unsko-Sanskog kantona, a na kojem su ratni ožiljci još itekako vidljivi!
Podižem pogled prema vrhu brda, a on se ne vidi jer su niski oblaci svuda kao da smo u listopadu ili studenome.
Nastavljamo do Bosanskog Petrovca gdje dopunjavamo benzin (EURO 5 kvalitete za 1€ po litri) i okrečemo put Bihaća. S obzirom da smo već i lagano ogladnili a cesta odlična, kroz dolinu između brda s dobrim asvaltom i blagim zavojima – malo popravljamo brzinski prosjek na oovoj dionici. Oko 6 km prije Bihaća spazimo mali restorančić s terasom iznad Une i u trenu palim lijevi žmigavac i pritiščem ručicu kočnice.
Punih trbuha s olakšanjem nastavljamo do Bihaća gdje skrečemo prema Bosanskoj Krupi i gdje stajemo na kavu u simpatičnom lokalu, pored kojeg je i dučan, a oboje naravno vodi jedan dečko. Malo popričali o dvorcu koji se vidi na vrhu brda nasuprot ceste a doznajemo i da on voli motore i ima namjeru kupiti Hondu Shadow.
I dalje nas prati krasna priroda, lijepi zavoji i željeznička pruga koju prelazimo valjda 8 puta u 5 kilometara! Vidimo kako pruga prolazi kroz 2 ili 3 tunela duljine cca 50 – 70 metara i čudimo se jer nigdje betona – samo isklesana rupa u stijeni! Sad nas već lagano i škropi kišica i razmišljam stati radi navlačenja odijela za kišu ili ne. Ipak ne stajemo a po ulasku u B.Krupu i kiša prestaje tako da nakon kratke pauze nastavljamo put do B. Kostajnice u kojoj se vračamo u HR i radimo zadnju pauzu u Hrvatskoj Kostajnici nakon čega preko Petrinje jurišamo prema Zagrebu.
Sve u svemu bio to jedan jako lijepo potrošen dan, pun pozitivnih dojmova, istina malo bolnih stražnjica, ali isplatilo se!