Inox ili nehrđajući čelik

1913. godine engleski metalurg Harry Brearly je radeći na projektu poboljšavanja učinka cijevi pušaka, slučajno otkrio da dodavanjem kroma niskougljičnom čeliku dolazi do otpornosti na oštećenja odnosno na koroziju.
Uz dodatak čeliku, ugljik i krom, moderni nehrđajući čelik može također u sebi sadržavati i nikal, molibden i titan.
Nikal, molibden i krom povećavaju otpornost na koroziju nehrđajućem čeliku. Podrazumijeva se dodavanje minimalno 12% kroma čeliku što mu omogućava da bude otporan na koroziju. Krom se u čeliku spaja sa kisikom iz atmosfere i formiran tanak, nevidljivi sloj nazvan “pasivni film”.



Veličine atom kroma i kisika su slične tako da skladno prianjaju jedni uz druge na površinu metala, formirajući stabilan sloj debljine tek nekoliko atoma.
Ako se metalna površina izgrebe ili se na bilo koji drugi način ošteti zaštitni sloj, više kisika će se na tom mjestu vrlo brzo nakupiti i formirati i oporaviti izloženu površinu, štiteći je tako od daljnje korozije.
Treba voditi računa o tome da nehrđajući čelik ima slabu otpornost na koroziju u okruženjima odnosno okolišima sa malom ili nikakvom cirkulacijom kisika.