Nizozemska

Već se počelo štedjeti za sljedeću sezonu, želja je puno; Makedonija (opet), Irska, Nizozemska, Grčka, Turska... Vidjet ćemo što će biti od toga...

E da, tako je završila priča iz Makedonije...


Nizozemska je bila samo jedna od ideja, koja nije imala previše šanse za ostvarenje, no presudilo je nekoliko faktora, ili tek pusta sreća...

Moja želja je bila Grčka ili Turska, no Turska je odmah izbačena s popisa jer se mojoj nadređenoj to nije nimalo dopadalo. Grčka? Stalno neki neredi, negodovanje, nestašica benzina, bla bla...

Ok, kaj još imamo? Alpe, kažem ja! Čitam arhivirane putopise i guštam, filam nju sa slikama i pričama nebi li se i njoj dopalo i uspio sam... Alpe su naša destinacija ove godine...

Evo i nekih novih putopisa sa Alpa no nisu baš obećavajući, ovdje kiša, ovdje snijeg, ovdje zatvorena cesta, ovdje ovo, ondje ono... Mjesec dana do polaska a veliki upitnik iznad glava... Idemo ili ne? Riskirati ili ne? Drž nedaj, vamo tamo... Nejdemo, konačan dogovor...

A di ćemo sad?!

Nizozemska, pita ona? Možeeeee... Vozi Miškoooo!!!

E sad, kaj imamo u Nizozemskoj? Znam za tulipane, vjetrenjače, ulicu crvenih lampi, canabis i Njega! Zvuči super!

Ajmo nać neki putopis i neke informacije o Nizozemskoj... Vremena nema previše...

Nekih putopisa baš i nema, informacija imam samo sa turističkih stranica ali ništa iz prve ruke, nekoga tko je bio tamo i tko će mi dati informacije koje me zanimaju...

I da, paralelno s time, tražim okolo po raznim medijima Njegovu adresu, zasad ništa...

Javi mi se na forumu čovjek pod nickom Nyll i preporuča se za pomoć, budući da je tamo radio i živio nekoliko godina. Super, brzinski dogovor za pivu i priča može početi...

Od njega sam dobio dosta korisnih informacija i planiranje može početi... Hvala Nyll!

Na raspolaganju nam je ukupno 9 dana, s time da ćemo 4 potrošiti na put do tamo i natrag, a 5 dana na samu Nizozemsku.

Do Njegove adrese još uvijek nisam došao, mada sam sad već alarmirao i posalo upite svima za koga mislim da bi mi mogao dati neku korisnu informaciju... Čak sam došao i do nekih osoba koje žive u Nizozemskoj, no pomoći od nikuda...

No, cut the crap's, ajmo na put...

1. Dan, subota 21.08.

Plan za taj dan je doći do Nürnberga, otprilike do pola puta...

Petkov breg – SLOVENIJA Maribor – AUSTRIJA Graz – Wels – NJEMAČKA Passau – Regensburg – Nürnberg




Planirani polazak je bio zakazan za 7:00, no pogađate, krenuli smo kasnije, oko pola 10... Tko je “krivac“? Ne smijem javno reći...



Vrijeme je bilo sunčano i toplo pa nismo morali navlačiti na sebe svu opremu jer nam je i ovako bilo vruće... Nije moglo bolje početi...

Kroz Sloveniju...




Vrijeme je za okrijepu...





I ulazak u Austriju...







I uz Slovensku, pridodajemo i Austrijsku vinjetu...



Malo slika iz Austrije...

Predivni krajolici, sunce... Gušt!







Lijepo vrijeme mamilo je još zaljubljenika...



Ispred nas neka nesreća na cesti pa smo se malo gužvali, no kao što se vidi, prostora za prolazak motora ima dovoljno pa to i koristimo...








Malo dalje opet neki zastoj...


Kako smo se lagano probijali između auta, prolazimo kraj nekog kamiona cisterne, kad odjednom vozač počinje trubiti i mahati da se vratimo natrag... Onako, praveći se da ga ne kužimo lagano vozimo dalje, no on ne prestaje trubiti i vikati... Mislim si, sigurno je nervozan jer on mora čekati a mi prolazimo pa nam želi očitati lekciju ili sl... Ipak stanemo i čekamo da vidimo što će biti i on nam kaže da je ispred nas tunel, u kojem se desio neki sudar i da je cesta zatvorena te nas usmjerava ne neku sporednu cestu... Hvala mu na tome, jer da smo ušli u tunel, tko zna koliko bi čekali... Inače, kamion je bio austrijskih registarskih oznaka, a vozač je pričao na tečnom hrvatsko/bosanskom jeziku...

I dalje Austrija...







Treba malo ohladiti gume...


...i okrijepiti se...





Ajmo dalje...


Tankanje...





Sad malo Njemačke, u koju smo ušli a da nismo ni skužili di ni kad...





Netko je opet gladan...





Nizozemska? Ne, i Njemačka iskorištava svoj vjetar...



Nürnberg i traženje unaprijed rezerviranog hotela...


I eto ga...


Soba izgleda ovako...


A kupaonica ovako...


Cijena noćenja iznosi 40 eura, bez doručka, što se kasnije pokazalo kao najbolji omjer uloženog i dobivenog... Preporuka!

Nakon napornog dana i cca 700 prijeđenih km, jedva čekamo da se bacimo pod tuš i malo odmorimo... Odmor nije trajao previše jer smo htjeli malo prošetati popiti pivicu u gradu prije spavanja... Bilo je oko 21 sat i sve ulice prazne, kafići zatvoreni... Nađemo neku grčku pivnicu i nismo dugo dvojili, piva je piva...





Nakon pivice, lagano do hotela i na spavanje... Sutra je opet naporan dan...

Laku noć...

odlicno!
Ajmo dalje

Bravo! Jedva čekam nastavak.

Ovaj mi je dio dobro poznat... cekam dalje...

Svaka čast,to se zove gušt.Jedva čekam nastavak.Kak se Zekan ponašao? :hapy2:

lijepe slike,a i jos lijepse putovanje ,svaka cast care

ajmo dalje

Svaka čast, slika govori više od riječi.................. ovoga nedostaje ovom forumu.............

... što da kažem nego kao i ostali

... jedna od rijetkih forumskih ptica koje mogu putovati i u tome itekako uživa.......
... ali ja čekam:NJEGA (i maštam da je Dražen htio susresti lika koji živi u Utrechtu, znate već.............)

2. dan, nedjelja 22.08.

Nürnberg – Frankfurt – Köln – Düsseldorf – NIZOZEMSKA Arnhem – Maarsbergen




Soba uoči polaska...



Tovarenje stvari...



Možemo dalje...





Pije više nego ja...



Pa odmor uz kavicu...





I zelenilo...



S druge strane neka gužvica...



Frankfurt airport...





I nasuprot njega hotel Hilton u izgradnji...










Nakon sunca dolazi? KIŠA! Vidjeli smo neke crne oblake ispred nas no nadali smo se da ćemo ih izbjeći... Ipak nismo...



Kiša je padala sve jače i jače pa smo se odlučili malo skloniti ispod jednog od brojnih nadvožnjaka...



Odmor i kalkuliranje koliko još do Nizozemske...







I evo nas...Nizozemska!







Malo “drugačiji“ semafor...



I dolazak pred hotel, gdje večeras noćimo...



Soba...


Kupaona – desna strana...


Kupaona – lijeva strana...



Nakon što smo se malo odmorili, možemo u šetnju...

No prije svega... Točena piva, 2 dl... Jedva sam ju popio...



Gradić Maarsbergen, u kojem se nalazio naš hotel...









Skužili smo da se ustvari cijelo vrijeme šećemo po stazi za bicikliste, ustvari, pješaci ni nemaju kud... Pružni prijelaz posebno za aute, posebno za bicikle...



Umjetnička...



I to je to za ovaj dan, lagano na spavanje jer sutra počinje avantura... Idemo potražiti Njega, iako adresu još nismo našli... Valjda će biti sreće...

Laku noć...

ajd laku noc. Cekamo nastavak...

... sve mi se čini da tražeći NJEGA ipak ne traže; Đonija Š

... a možda imaju dogovor s našim E****M !?
... on je ponekad poslom gore...

lukylipik je napisao/la:

... sve mi se čini da tražeći NJEGA ipak ne traže; Đonija Š

malo ćeš pričekati da saznaš...

Odličan putopis. Uživao sam u prekrasnim slikama.

3. dan, ponedjeljak 23.08.

Maarsbergen – Utrecht – Houten – Culemborg – Gorinchem – Breda – Schiedam – Kinderdijk - Breda



Dan D, to se tak veli, kaj ne? Dan kad smo ga trebali upoznati, barem ja, Njoj je bilo svejedno...

On je Branimir Štulić, čiji sam veliki fan i živi u malom gradiću po imenu Houten, kraj Utrechta... Prije samog odlaska na put, kontaktirao sam razne medije po Hrvatskoj, Bosni i Srbiji te njegove bivše kolege iz Azre Leinera i Pađena. Nitko od navedenih nije bio od pomoći, nitko kao nema pojma... Al' ajde, nada umire zadnja... Cijelo vrijeme bio sam u kontaktu sa jednom curom koja živi u Groningenu, a putem maila je komunicirala sa jednim nogometnim klubom iz Culemborga, u kojem je Johnny svojevremeno igrao i trenirao. Oni su odbijali dati njegovu adresu, navodeći razlog kako on ne prima nikoga, koga ne poznaje osobno. Htio sam da to daju njemu na izbor te da nam ustupe adresu, no bezuspješno. Uputili smo se prema Culemborgu, kako bi osobno zatražili adresu u gore navedenom nogometnom klubu...

Dosta za uvod, pali pilu...


Houten...





Pa prema Culemborgu...



Sve podređeno biciklistima, auti se mimoilaze vozeći po stazi za bicikliste...








Do Clemborga morate skelom, cijena 80 centi...





Marina...



Nadalje slijede slike samog grada... Obratite pozornost na puste ulice... Bilo je oko 9 sati a sve zatvoreno i tu i tamo poneki čovjek na ulici, svi valjda još spavaju... Naviknuo bi se na takav život...















Tajna vitkosti je u?


Ili u radnom vremenu?













I kad nađete nekaj otvoreno, za jesti dobijete ovo, nešto kao mini pizza, koja košta skoro ko jumbo kod nas...



Nakon što smo malo razgledali grad i napunili trbuhe (moš' misliti), krećemo dalje u svoju misiju, pronaći gore spomenuti nogometni klub... Nažalost, baš u tom trenu smo se osobno uvjerili u to da se vrijeme u Nizozemskoj promijeni u trenu... Kiša se spustila da se nismo ni snašli, vjetar je počeo puhati tako jako da nije bilo moguće voziti i zaklon smo potražili pod jednim drvetom...


Kako nam to nije bila neka zaštita, našli smo neki kafić (valjda jedini koji je radio) i sklonili se unutra... Bilo je prekasno jer smo bili mokri do kože... Iznervirani vremenom donosimo odluku da odustajemo od potrage za nogometnim klubom i tražimo hotel, kako bi se mogli presvući i osušiti... Tražilica nas upućuje u 80-ak km udaljeni grad Bredu, budući da nam je glavni kriterij za odabir hotela bila cijena i osiguran parking za motor... U Culemborg ćemo se vratiti kasnije ili koji drugi dan, kad obiđemo jug zemlje, mislili smo... Nakon pola sata provedenih u kafiću, vani sunce, kao da kiša nikad nije ni padala... No, mokri smo i ipak odlučujemo prvo do hotela... Da smo bili sigurni da ćemo doći do adrese, riskirali bi i još se vozikali po Culemborgu, no to nam nitko nije mogao garantirati i ovo nam se činilo kao jedino suvislo rješenje...

Odlazak iz SUNČANOG Culemborga, samo pola sata nakon nevremena...


Susret sa prvom od mnogobrojnih vjetrenjača...



Dok smo čekali skelu za odlazak iz grada, iz auta iza nas izlazi čovjek i obilazi oko motora, pozdravlja nas i pokazuje istetoviran znak Honde na ruci te krene u priču... Bio je nekoliko puta poslovno u Hrvatskoj, sviđa mu se zemlja kaže... Upozorava nas na visoke novčane kazne i stroge zakone, gdje nema popuštanja te kao primjer navodi da se za 15 km/h prekoračenja ostaje bez vozačke (mislim 6 mjeseci) i naravno pozamašna svota eurića... On vozi fireblade i kad mu se divlja, ode u Njemačku na autoput i gas... Pozdravljamo se s njim i nastavljamo dalje...

Nakon cca pola sata stižemo do hotela Campanille...


Soba...


Cijena noćenja je bila 54 eura, no po našem mišljenju, daleko precijenjena... Kako nam se nije baš boravilo u sobi, ostavili smo stvari te izašli malo prošetati...

Pogled prema nebu nije bio obećavajući...


Autosalon Jaguar odmah kraj hotela...




Ništa bez...



Kiša, sunce, kiša, sunce... I tako stalno... Gledamo kroz prozor sobe i razmišljamo što ćemo... Odlučujemo se za još malo vožnje, dugo je još do noći...

Krećemo prema gradiću Schiedam, u kojem se nalazi najveća vjetrenjača na svijetu – De Noord, visine 33,3 m...
















De Noord, u podnožju restoran...

















I nakon Schiedama odlazimo u Kinderdijk, poznat po? Vjetrenjačama...

















Ribič...





Vrijeme je i za večeru...





I još đir po Bredi prije spavanja...



Pa ti nađi koji je tvoj nakon par piva...





I to je to za ovaj dan...

krasno, sve osim onih kazni....
ipak smo mi nauceni na eldorado

lukylipik je napisao/la:

... sve mi se čini da tražeći NJEGA ipak ne traže; Đonija Š

ili ipak da?

4. dan, utorak 24.08.

Breda – Gorinchem – Breda – Goes – Vlissingen - Middelburg – Veere – Vlardingen – Rotterdam



Kako smo hotel trebali napustiti do 11 sati, odlučili smo da stvari ostavljamo tamo i odemo na jedan đir pa se vratimo po njih i nastavljamo dalje...

Plan je bio Gorinchem i vožnja brodom...

Jutro je obećavalo lijepo vrijeme za taj dan...





Ako se poželite voditi prema vjetrenjačama, zaboravite, činit će vam se da se stalno vozite u krug, ima ih posvuda...



Gorinchem, jako zgodan gradić, isprepleten kanalima... Tipično...







Izlet brodom iz Gorinchema, pod nazivom de Vesting3hoek, obuhvaća obilazak 3 utvrda i polja gdje su nizozemci namamili engleze u ratu pa onda pustili vodu i poplavili ih... Na taj način bi ih potopili ili zadržavali u vodi, gdje su ovi najčešće obolijevali i umirali (za tu priču nisam siguran, tako sam čuo)...







No sreće ipak nismo imali, nikakvog broda nigdje na vidiku, nikoga za upitati... Od vožnje ništa...

Vremena imamo pa odlučujemo malo prošetati obalom i nabaciti neki foto session...

Tipično žensko...





Tužan pogled u daljinu i ispraćaj oca i supruga...









Opet prazne ulice, samo poneki bicikl...









I kako je vrijeme odmicalo, morali smo lagano prema motoru i natrag u hotel...

E to su pravi bikeri!



Dolazak u hotel, brzinska odjava, tovarimo stvari i pičimo dalje na jugozapad zemlje...



Ne dirajte mi ravnicu...





Goes, poznat po svom TV tornju koji svijetli po noći, no mi smo ga vidjeli samo po danu...


I Goes ima svoju vjetrenjaču...


...kanale...




...i neizostavne bicikle...



Nastavljamo dalje i ulazimo u Middelburg, gdje radimo kratku pauzu...

City hall iliti gradska viječnica...


Pa ručak...



Ustvari sad je ručak... Neko pecivo, kuhana šunka i pomfrit, sa cugom ukupno 20-ak eura...





Opet punog trbuha (opet moš' misliti) pičimo dalje...

Most, koji se rotira u trenutku kad nailazi brod...



Sad dalje cestom prema Sjevernom moru...







Ova tamna boja djeluje zastrašujuće...








Dio koji smo upravo prošli je trebao biti svojevrstan gušt... Na kraju se ispostavilo da je to bilo ništa drugo nego mučenje, vjetar je bio toliko jak da sam jedva održavao ravnotežu... Prilikom slikanja smo jednom rukom morali pridržavati motor, inače bi ga morali dizati s poda...

Bilo nam je dosta za danas, odlučujemo potražiti hotel u Rotterdamu i odmoriti...





Nakon što smo bezuspješno obišli par hotela, u kojima nismo uspjeli naći sobu, nalazimo ju u hotelu na Rotterdamskom aerodromu... Hotel je luksuzan, no i cijena je u skladu s tim, noćenje 90 eura... Nismo više imali snage ni živaca tražiti dalje pa pristajemo, samo da se čim prije dočepamo tuša i kreveta...

Soba s pogledom na aerodrom...

gdje zapinje? Gledam i tu i tamo, a ono sve jednako.... ajmooooooo, ubrzaj malo!
Sve vise mi se svidja

klesoo je napisao/la:

gdje zapinje? Gledam i tu i tamo, a ono sve jednako.... ajmooooooo, ubrzaj malo!
Sve vise mi se svidja

pisem koliko stignem, samo opusteno...

...BRAVO za putopis, nadam se jednog dana vratit se tamo s motorom...
....u Nizozemskoj me najviše oduševilo to šta nemožeš pogledat u daljinu, a da nevidiš stado ovaca ..

5. dan, srijeda 25.08.

Rotterdam – Den Haag – Zuidoostbeemster – Scheveningen – Zuidoostbeemster





Polazak...



Prvo u Haag...















Za sljedeću sliku smo se morali dobro pomučiti... Pitali smo nekoliko prolaznika gdje se nalazi međunarodni sud, no nitko nas nije kužio, kao da tražimo ne znam kaj... Uglavnom, svatko od njih se potrudio objasniti nam i svatko nas je dobro izvozao po gradu, dok nismo sasvim slučajno naletjeli na njega...

International Court of Justice...









ADO DEN HAAG...



Nakon Haag-a, odlučujemo potražiti hotel, kako bi ostavili stvari jer sljedeća destinacija je Scheveningen i najveća pješčana plaža u Nizozemskoj...

Hotel tražimo u blizini Amsterdama, jer u njemu mislimo ostati dvije noći, kako bi obišli nizozemsku metropolu...

Tražilica nas vodi u De Nieuwe Tuinbouw hotel, u mjestu Zuidoostbeemster, 15-ak km od Amsterdama...

Schiphol aerodrom, 20-ak km prije Amsterdama... Zanimljivo je to što avioni prelaze preko ceste nadvožnjakom do piste, no nismo imali te sreće da to i vidimo...





Dolazimo u hotel, rezerviramo sobu, ostavljamo stvari i brzo natrag u Scheveningen...

Soba – 70 eura s doručkom...





I evo nas, sad uživajte...











Pa smo se spustili na plažu...



S namjerom da umočimo barem nožni palac u vodu...



No, val je naišao a o temperaturi vode, svjedoče sljedeće dvije slike...









Baywatch...


Ali nigdje Pamele...



I onda malo klopice u Grčkom restoranu...





I ono što me najviše smetalo, a nailazili smo na to skoro u svakom restoranu... Ostavite tamo 30-ak eura za klopu i onda još morate platiti 1 euro za pišanje...



Sjedamo na motor i natrag u hotel... Odmor do sutra...

aaaa, bravo, bravo...
cijeli zivot govorim da su ljepote tu, oko nas...



nego, jel vas nisu uapsili kad ste napisali "Croatia"? A zasto nem CCF????

Svaka čast na slikama i putopisu!

... jako dobro ... malo odmori, pa nastavak...

bravo i svaka čast imenjače,,,,,,,,,,,,, .
uživao sam u fotografijama i putopisu .
evo nešto za tebe
http://www.motoexpedition-croatia.com/index.php