Nismo ovdje puno i često kao nekad, no smatram tradicijskom obvezom ovdje predstaviti motor.
Kao što već neki od vas znaju, nakon što je Nenoos kupio svog VN-a 2000, a ja isti provozao, od tad sam prijetio da ću kupiti takav motor. Nakon što mi je i suvozačica (sad već sigurna, stabilna 3-godišnja suputnica) za to dala i svoj blagoslov (volim kad me žena podržava u mojim glupostima), riješio sam rasprodati dosadašnje motore i kupiti VN 2000 ili nešto veoma slično. U igri su još bili i VN 1700, VTX 1800, VLR 1800 i Rocket III Touring.
Postojećom postavom svoje garaže kao solo vozač bio sam potpuno zadovoljan. Vratio sam natrag srcu priraslu Hondu Shadow 750 ACE, koju sam nešto ranije greškom prodao tj. trampio (jbga
), imao sam i moćnog plastičnog V-twina Suzuki SV 1000 S, a u pričuvi je bio i BMW R80, rastavljen zbog bojanja. Imao sam sve što sam želio - cruisera, brži motor i oldtimera. Imao sam i što prodati ukoliko me spuca kriza, o kakvoj ste nekad i čitali u kolumni koju sam tada pisao za CCF portal.
No, za nas dvoje (a samo se tako i vozim u zadnje vrijeme) ni jedan nije bio dovoljno dobar. Honda je sa svojih 45 KS jednostavno preslaba za dvoje, a Suzuki neudoban. BMW je, kako već rekoh, bio rastavljen zbog bojanja, pa ga skupa nismo ni koristili (a vjerojatno bi i on sa svojih 50 KS ispao preslab).
Svi ti motori skupa u eventualnoj prodaji nisu mi bili dovoljni za jednog VN-a 2000. Njega sam zapravo planirao kupiti sljedeće godine, kad mirno rasprodam Suzukija i BMW-a (Svinju nisam ni planirao prodati jer nitko ne bi kupio motor sa 163.000 km na satu, a meni još solidno posluži) i uštedim još koji €, te se dopunim manjim kreditom.
Ono što me je potaklo na bržu reakciju bila je prodaja jednog polupanog VN 1500 iz 2003. (ili 2002. jbmliga, već zaboravih) godine u Irskoj. Bivšeg vlasnika sam poznavao jer je iz Osijeka, on je bio posrednik u pregovorima s Ircem, sadašnjim vlasnikom. Taj motor zapravo nije bio baš ono što želim (ima 62-63 KS), ali ispalo je da nije bitno oštećen i da ga mogu staviti pod HR tablice bez kune kredita, a sigurno bi ispunio kriterij udobnosti za dvoje. Vjerujem da me ni okretni moment ne bi razočarao, a osobito činjenica da to godište ima ubrizgavanje umjesto rasplinjača.
No, s njim je sve nekako krenulo naopačke. Prvo nisam skužio da ima V&H ispuh koji bi ovdje bio šou za registrirati, a onda se pokazalo da motor uopće nije za EU tržište (iako ima brzinomjer u km) i da ne mogu dobiti CoC od zastupnika.
Jest, riješi se to sve, ali ja sam u trenu postao praznovjeran. Što ako se još nešto iskomplicira? Što ako su dečki previdjeli neko ipak bitno oštećenje?
Odustao sam u trenutku kad sam već poslao novac (srećom, uspio sam ga vratiti), ali sad sam već bio napaljen na motor. Odgađanje do sljedeće godine išlo mi je na živce. Odlučio sam to riješiti odmah. Prodao Suzukija i rastavljenog BMW-a, te podigao kredit u banci. Omjer vlastitih sredstava i kredita do registracije bit će cca 45 naprema 55. Jbga. Još jedan od razloga zašto mi se nije čekalo bile su i osmrtnice školskih kolega (1970. i 1971. godišta) koje sam pročitao zadnjih mjeseci. Ne želim više čekati. Ode život.
Na Mobile.de i Autoscoutu nisam nikako uspijevao s budžetom od 10.000 eura pronaći neki od navedenih modela s manje od 20.000 km na satu. Već sam polako odustajao. U Vukovaru sam provozao Suzuki VLR 1800 kojeg vlasnik cijeni 12.000 €. Najbolja oprema koju sam uživo vidio, 28.000 km na satu, motor kao iz salona... Možda bi novac i prošao - malo bi se cjenkali, malo bi još posudio ako treba... Ali motor mi nikako nije sjeo.
Puno snage, puno momenta i kardan. Ne moš ga pohvatat po cesti. Baca se, skače, đipa... U zavoj ga tjeraš mišićima. Možda bi mi to bilo i zabavno, ali jednostavno - VN mi je ostao u sjećanju kao puno vozniji motor. Nakon vožnje na VN-u sam samo rekao "To je to, nema dalje".
Tu je pala i konačna odluka... SAMO VN 2000 DOLAZI U OBZIR. Ali nikako da ga upecam, sve dok me jedan frend u nekom dopisivanju nije podsjetio da postoji i eBay Kleinanzeigen na kojem Nijemci baš vole oglašavati, a ostatak svijeta ga slabo čita.
Motor sam tamo našao i rezervirao iste večeri, poslao presliku dokumenata i obećanje da ujutro ide predujam.
Do relizacije je izgledalo veoma slično kao i kod Nenoosa - kupnja preko interneta na neviđeno, slanje novca nepoznatoj osobi na temelju preslike identifikacijskog dokumenta (nekoliko puta me presjeklo u stilu "Jbt, KOME ti šalješ toliki novac? Jesi li siguran da je sve u redu??")...
Gledanje slike uvezanog motora u kombiju, nada da ništa neće krenuti po zlu... Zajebani istovar danas pred kućom, kad se limeni navoz savio pod teretom 350 kila moje čiste ljubavi... Na kraju je sve ispalo OK. Motor je u garaži kraj Svinje (koja je također u zadnje vrijeme dobila nešto ljubavi u vidu ljepšeg sissy bara, skoro novih Honda bisaga i "floorboardsa" za suvozačicu, pa iako plače za bojanjem, bar izdaleka je opet skroz privlačan motocikl)...
Kačim ovdje slike. Koferi i windshield su na prodaju, ako koga zanima.
Na kraju moram napomenuti i sljedeće: ako netko želi japanskog cruisera sad je vrijeme da ga kupi, jer cijene kao da opet idu lagano prema gore (što i ne čudi ako se prisjetite da Japanci klasične cruisere gotovo više ni ne proizvode).
Živjeli.
P.S. zaboravih napisati najbitnije detalje... Godina 2010, 9400 na satu, 10.250€ u Njemačkoj. Nije tajna. I onda idu još hrvatska davanja....