Pasali 6 pasa

U zadnje vrijeme svi moji motopisi pocinju ovako, mastanjem, dok gledam na put kojim mi se ne putuje

i razmisljam o putu kojim se zelim putovati - ovaj sto mase sam ja, ovaj mali sto ne mase nije customrider

plus jos neki putevi na koje se rijetki usude i poci, a jos rjedji dodju do cilja - karta naravno nije ni priblizno tocna, jer svi znamo kako sam ja dobar navigator. Okvirno, bili smo tu negdje u blizini


Nastavak slijedi nakon sto izludite cekajuci

....znam ovu,radi u mlinaru...

....imaš pravo....u mojoj zgradi.....u Pekingu

vroc-bobi je napisao/la:

Nastavak slijedi nakon sto izludite cekajuci

izludili smo čekajući !

Disclaimer: ovo ispod je malo fikcija, malo stvarnost, ko nije bio ne mozer znati sto je realnost.
Autor nema nikakvih problema sa gay populacijom, rasnim i bedastim predrasudama, sve sto pise je samo tu da nasmije uvazenu publiku.

Kome smeta nek ne cita.

Dok cekam da narastem putujem i pisem:


Dakle prica ide ovako: DUPURI su jedna banda bitangi koju je tesko okupiti na jednom mjestu. jer zive u Rijeci, Puli i ne u Dubrovniku.

Stoga su neki otisli negdje da se trkaju sa skuterima po Bih, a neki koji nisu mogli, su nakon toga predlozili kompliciran te detaljan plan puta koji je glasio ovako: ajmo na Stelvio i Gross.

Nakon par sati promatranja tog detaljnog plana od 12+1 slova, odluka je donesena da se pristupi organizaciji putovanja.

Koja naravno pocinje (ili zavrsava) sa lipoticinim : a diš ti,a ? Ovaj put ipak tako pocinje, a zavrsilo je sa : i sad da si se smija do kraja lita, i ne grintaj za nista.

Cijena koju placamo za djireve je ponekad stvarno visoka

Pripreme traju cijelih 90 minuta, od koji se 34 potrosilo na izbor carapa prikladnih za moto cizme, jer svi znamo da one moraju biti:
prozracne
tople
tanke
bajkerski crne
bez rupa vecih od 3mm

milosmradne-ono kad ih skines pa pomirises i ne padnes u nesvijest, nego ti nekako milo, jer mirisu na kilometre ceste, koju kap ulja sa susjednih HD-a, i na daljine jos neodvozene. Da skratim, uzima se pakovanje od 5 kom za 2 eura na pazaru.Broje 43-45. Jer jebeni kinezi jos nisu culi da itko ima nogu vecu od toga. Npr. 48-49?

Mladje dijete poslano da kupi dvije banane, jer ih lipotica jede za dorucak, i ako ukradem njenu, najebo sam ko zuti. A ja bi da je zuta banana a ne ja.

Ostatako opreme izgleda ovako:
Papuce za suljanje po hotelima i kucama domacina - izlizane
patike za trenutke opustanja uz schweppes , jer to piju samo tigrovi kao ja
1 bijela majica za po danu
2 crne majice za po noci ( budget narastao od proslog putovanja)
zuto-bajkerski crna biciklisticka jakna - jer je kao vjetrostitna,a u ustvari jer je cista. I ima dzepove odostraga. Nemam pojma za sto?
7 pari mudanata (gaca), jer put raje 5 dana, ali ide se na bar 2 passa, a mene strah visina, pa ako se userem od straha, jel?
Kisno odijelo ( kratko) - jer sam ja cool cak i kad mi je kisnjak kratak
zimske rukavice za Austriju
Cipkaste rukavice za Italiju
Vileda bajkerski crne rukavice za kisu (ne valjaju kurca, pukle odma, jer su mi ruke ojacale od teretane)
Narancaste rukavice s rupicom na prstu za Sloveniju - jer i tamo prolazimo, pa da se smiluju siromasnim bajkerima u istrosenim rukavicama kad sprasimo 127kmh iznad limita
Foto aparat - Canon super mega extra view 780009 cxt
Samsung 4 active - pogledaj objasnjenje pod teretana gore
Samsung Note 3 - skoro neaktiv - jebo mater svoju puni se 12 sati, a radi 6
Laptop HP Business wherever you go edition- 75098lk model - jer je gazda neprijatelj, a neprijatelj nas ne smije iznenaditi
punjaci za sva tehnoloska cuda - sve skupa 8,12 metara kabela, 3 pederski bijela i jedan bajkerski crni EU utikac, i jedan US/EU/CAN, jer poznavajuci moje navigacijske sposobnosti, ko zna di cemo zavrsit.
1 zuta banana - manja od dvije kupljene. Savjet neiskusnima : ne diraj lipotici banane- vece
novcanik sa :
vozackom dozvolom izdanom 1986- roze boje.
Slika lipotice u svrhu obrane od tih tamo nekih kojima bih mogao biti zgodna prilika
234 kn
17 e i 20c
2 zlote od 2015
1 vizitka ako se otvori koj poslovna prilika
rezervni plasticni kljuc- za koji jos nisam skuzio kako radi

boca vode- jer je ljeto i vruce,i sta ja znam ima li tamo vode, nisam nikad bio
dva keksa od proslog putovanja-ostala u kuferu
Pokloni za Robija, zenu i klinca, te zgodnu susjedu koja mi se uvijek obraduje (bio jednom)
eee, kupila lipotica meni GPS - NAVI VI. Bez uputstva. Tj, ima, ali koji pravi muskarac cita uputstva?

i to je valjda to. U drugim putopisima je detaljniji opis sto nositi na putovanja kraca od ovog.
Stotinjak procitanih motopisa je uredno ignorirano, jer me sjebase sa svim detaljima, te pili, te jeli, te kakili, ne mogu ja to zapamtit.
Znam da se sutra krece iz Vela Luke prema Hreljinu - turisticko-poslovnom sredistu Kvarnera, poznatom po kruznom toku, koji je ustvari trotoar, 4 kontejnera za smece s gornje i 4 s donje strane, i stanistem Robija HD , koji mi je domacin za spavanje.

Jutro sviće, trajekti piče:

Na trajektima u HR brinu o zastiti okolisa tako da mozete i ljubimce kulturno odbaciti

Kad je mogao Marco Polo, mogu i ja ( Korcula u pozadini ovg zgodnog te nadasve jakog decka

Ovdje bi sada trebalo pisati o dionici izmedju Orebica i Trpnja, ali necu bas dugo. Dakle, pretekao svih i stigao prvi . I opet na pool position

Nakon jos 60 min daveza , te vec trece kave s toplim mlikom ( machiatto u Italiji, melange u Austriji, i kahva s toplim, bolan u Sloveniji), napokon u biseru socijalisticke izgradnje, Plocama. Za one starije , Kardeljevo. Slika nema, to niko nikad nije slikao, cak ni za razglednice.
Ehm, vec smo na autoputu, Dalmatini koja vodi u Kvarner. Kavica negdje na nekoj pumpi, u hladu masline, tj. krova, dok kraj mene poljakinja jede gulas i doji bebu. Gospodjo, hvala velika, oci umornog putnika ste napunili prekrasnim prizorima.
Nekih 3 ipo sata i 450 km kasnije se skidam sa Dalmatine, i eto me na Vratniku, blizu krivog puta ( stariji i vjerniji citatelji ce se sjetiti sto ovo znaci, a vas nevjernike, sta me briga za vas).

Kako li su samo znali da cu doci, pa napisali : cuvaj se mede

Eto, za sad toliko, sutra letim za Kanadu, pa kad stignem nastavak. A mozda i veceras, nisam ja Nostradamus pa da znam kad ce mi se pisat.

Dok me stranci slikaju jer misle da sam medo, stize poruka od Robija: sutra se krece u 0906 sa vrata Jadrana (kaze benzinska pumpa, a ja mislio da su vrata Jadrana Otrant...), a veceras se ne krece nego se jede

Dajem gas i prestizem ekipu na ziplineu sa prethodne slike, dok iza mene tutnji kamioncina s prikolicom, covjek vozi super, stalno je iza mene, koliko god ja glumio Doctora 46...Naravno, diveci se ljepotama jadranske obale, skrecem na skretanje prerano, i sad se divim sumama i krajolicima poznatog sumarsko kraja Hreljina. Nakon samo 4 poziva prijatelju, i jos dva upomoc, Robi sjeda u auto i dovodi me do svoje kuce koja je cijelih 98 metara daleko od moje zapomagacke pozicije.
Pokloni se dijele, zena nas pametno ostavlja same, dok pas odlucuje da ipak treba cuvati BMWa jer je lijepsi, zgodniji i sve sve od HD-a.

Malo me brine sto ovaj schnautzer ima naviku odvijati kapice ventila dok ukucani spavaju, pa ih lijepim loctiteom.
Ekipa stize, neki stari prijatelji koji mi se nisu nadali, pali se rostilj i 3,2,1 peci krece
Posebnom magijom iz drevnih vremena ovo

pretvaramo u ovo

i ovo

a onda , potpomognuti sokom od grozdja i krilom od sismisa, i u ovo
.
Nakon vecere, gledajuci prognozu se opustamo, jer vidimo da je dobra

a onda shvatimo da je ta malo unaprijed i da smo malo fulali lokaciju i datum, pa se korigiramo, kao pravi iskusni bajkeri

Odusevljeni ovom, lokacijski i datumski ispravnom prognozom, i ociju punih krasnih plavih boja, zakljucujemo da je sve super i sutra bezbrizno krecemo.

Ekipa ode na spavanje, ja pod tus i dok trosim godisnji tok rijeke Rijeke, mocni misici se opustaju i tonem u san...Budi me hladna voda jer sam ocito sve potrosio, plus 30 kg peleta za bojler, tako da se brzo brisem, bajkerski pametno, prvo glava, pa guzica, pa onda glava odostraga, sve pamteci s koje strane rucnika se sta obrisalo.
Selim u krevet i to je to do 07h06m sljedeceg dana.
Budi me 3 alarma u razmaku od isto toliko minuta, skacem na noge lagane, i evo vec grickam bananu dok cekam da se Gatesov proizvod pokrene na mom super poslovnom laptopu, jer mi smo ipak ozbiljni bajkeri, i nakon 74 pitanja kojom rutom idemo, shvatili smo da : prvo na Stelvio a onda na Gross - nije bas neki plan. Manirom iskusnog BMWjasa skidam GPS sa motora i prikljucujem ga na laptop, koji umilnim glasom cvrkuce nesto o potrebnim drajverima i ostalim techno pizdarijama o kojima nemam pojma. Crtam rutu na Motogoloco.com otpriliko ovako:
pocetna tocka Hreljin. Cilj: Stelvio. Motogoloco, ako pravi pametan program izbacuje rutu, ja i Robi se gledamo i kazemo: pa vidis kako je to jednostavno, sta nas ovi tu po forumima jebu sa 7 dana crtanja rute u Autocadu, i prebacivanja u Correldraw, vidis kako smo mi to u cas posla. Sreca postoji opcija prebacivanja direktno u GPS, sto nije problem, to traje par sekundi. Sljedecih 17 minuta pretrazujem po jebenom GPSu di je ruta otisla i di se sakrila. Napokon, i to sam otkrio, i eto GPS-a na motoru, spreman. Pas ne laje jutros, kao da mu je gubica zaljepljena , ne znam od cega. Dok skrivam tubicu Loctite-a na dno kofera, susjeda mi veselo mase s prozora. Ili mozda stavlja susit robu. Ne znam, mislim da mi je mahala.
Robi i ja krecemo

Sasa iz PU dolazi na Otrant,tj. ta vrata Jadrana, a tamo ce i Drifter, koji stize iz ZG.
Nakon 3 kave s toplim, stize i jedan i drugi, tako da sam okruzen chopper silama zla (po reklami HP banke)
https://www.youtube.com/watch?v=OLf5FV68eoc
Krecemo u laganom tonu, jer nam se ne zuri, dok se ne uigramo malo kao ekipa, ja naravno prvi, jer imam GPS sa rutom, a i bio sam odlikas u skoli.
Dolazimo do Gp Pasjak, jer to je kao najbolja ruta, a ustvari ja nemam pojma di idem, rekoh slusamo GPS i tu nema zajebancije. Sto teta kaze, to slusamo i tamo idemo.
Granicu prelazimo za 10ak minuta, te po propisima, recimo, kroz bratsku nam Sloveniju. U kozine i ne gledamo prema Dainese outletu, jer pravi bajkeri kupuju u Louisa, na kraju sezone, kad su snizenja veca.
Stajemo negdje ispred nicega da dogovorimo ipak neke detalje, jer moj mocan stroj nije lako pratiti ovim jadnicima na skupim doradama HD-a

Dakle:
po autostradi max 120kmh
van autostrade koliko se moze dok vidim zadnjeg u retrovizoru
svakih 150-200km stati na pumpu
Ja kao vodic moram znati kad se kome piski, kaki i kad ih boli guza od novog sica

Dok ja sve zapisujem revno u Samsung Note 3 , s baterijom na 3%, decki se presvlace po prvi put. Jer je kao toplije nego prije 27 minuta kad smo krenuli.
Ovo presvlacenje je jedan ocito obicaj kod chopperasa, kojeg se ne sjecam iz svojih dana sila zla, i desavalo se na svakom stajanju. Nesto kao moje pisanje. Ja pisam, oni se presvlace. Fascinantno.
Naravno, tu krece i prvi prijedlog da se moji koferi natrpaju opremom sa logom HD-a, jer kao nije dobro da stoji na suncu, a kamoli kisi, tako da otezeavam zadnji kraj za 5,17 kg kineske robe s narancastim logom.
Izlaskom iz SLO , gle cuda, ulazimo u ITA. Naravno, kako smo svi ipak primorci, prva pumpa je nasa, a odabiremo je jer ima i zamak. Negdje iznad trsta. Jebe se nas za zamak, pumpa ima macchiato i wc, koji me podsjeca na poljske filmove iz 80ih. Solidarnost, mother f...er.
I naravno, jos jedno presvlacenjem, prvo u Italiji

A evo i zamka, mislili ste da kenjam

vroc-bobi je napisao/la:

Odusevljeni ovom, lokacijski i datumski ispravnom prognozom, i ociju punih krasnih plavih boja, zakljucujemo da je sve super i sutra bezbrizno krecemo.

plava boja označava modro nebo, a zuti i narandasti kružići označavaju jačinu sunca

čekamo nastavak ...a i ogladnio sam

Kepala baterija ?

Idemo hrabro do prve naplatne kucice na autostradi prema Veroni, a onda kocenje, i koristeci cinjenicu da smo u EU, i da nema vise jebenih roaming deranja, podizemo minusa na level bajker Gods, znajuci da ce izvjestaji iz banke doci na zeninu adresu tek sljedeci mjesec. Ponosni na nase uigrane bankvone transakcije, hrabro uzimamo karticu, i krecemoooo...cijeli 120kmh. Sto znaci da se ovi iza mene drze zubima za volan da ne odlete, a ja lakonski dizem vizir, pustam njezne melodije Istre i Irske, i klizim lijevom trakom. Svako preticanje mi olaksava Sasa koji kao posljednji, prvi prelazi u lijevu traku ( to je kad ima 3 trake, nemate pojma, i onda znam da je i meni vrijeme da skrenem. GPS teta umilno cvrkuce da ima jos oko 3 sata patnje i gledanja u neprekidnu kolonu kamiona s desne strane.Negdje na pola puta stajemo-pisanje i presvlacenje, naravno. Plus neki kao gladni pa jedu 4 kroasana. Jer tu su kao super, bas na toj pumpi. A onda u daljini vidim kako kolona stoji, i u nadi da ce se pokrenuti, stizemo do nje, a ona i dalje stoji. Sram je bilo. Malo izmedju kamiona, malo zaustavnim trakom, i za nekih pola 37min 98sec izlazimo na cisto, cudeci se kako nema razloga za kolonu uopce, potpomognuti HD urlicima, koji su besramne vozace u koloni usmjeravali da se malo hebeno maknu nama vaznim bajkerima. A jebo te, duge li recenice.
Verona nam mase, sretna sto ne skrecemo, i produzujemo dalje prema, ja mislim, Bolzanu. Stajemo opet na pumpu, jos jedno presvlacenje, chat sa irskim parom koji isto negdje putuje, i dok se njegova cura divi mom motoru, i svoga irca gleda ispod oka kao papka koji je nije sjeo na takav motor, nego nekog Triumpha, odlucujemo se za brzi rucak - sendivic s prsutom i sirom, chips, kola, voda i macchiato.
Druzina je odlucila da svi u zajednicku kasu stavimo po sto eura, i da cu ih ja naravno, drzat, placat sve, dok ih ne potrosimo, jer kao ko bi mene ovlikog napao i pokrao...Znam neke spanjolce koji bi se slatko nasmijali na ovo, jos ih nisam zaboravio, a ima 22 godine...Barcelona, Ramblas...eh, kad sam bio mladjan momak ja...
Kako nitko od nas ne zna vozit i slikat istovremeno, evo jedna slika medvjeda da se opustite

Prolazimo Bolzano (valjda) i skrecemo za Merano. jos jedna pumpa, jos jedno presvlacenje, dok ja s BMWom stoicki vozim u svojoj biciklistickoj jakni, kao pravi bajker. Drifter uz presvlacenje vrsi popravke svog audio sistema, tj. slusalica na mobitelu, jer mu je kao motor preglasan. Ko, HD? Ne moze bit.
Na istoj pumpi opet vadimo svoje roaming-free mobitele, i trazimo smjestaj, koji nala zimo u Catarina de Valfurva, ili tako nekako. Cijena ok. a i slike nekih plavusa i crnki na bookingu, pa se nadamo da su jos tamo. Prognoza i dalje misirise na plavo nebo kao iz prethodne. Krecemo i naravno nakon par minute pocinje pljusak. Sljedeca pumpa je nasa, i opet stajemo, ali ovaj put se presvlacim i ja. s ponosom oblacim svoj kisnjak zuto-zeleno fluorescentne boje, dok ovi jadnici na cjhopperima sve neke crne kisnjake imaju. Dobro, osim jednog
.
Onaj zgodni s kapuljacom sam ja.
Drifter kaze da cemo najebat budemo li isli do te Catarine preko Stelvia, i da kazem teti na GPSu da nadje drugi put. Ja kao pravi navigator, prvo blejim u GPS 5min, a onda znacajno stiskam tipku OBILAZAK, nemajuci pojma sto to znaci. Teta shvaca da s njom upravlja budala, i kao svaka prava zena, odluci napraviti po svome, i vjerovali ili ne, stvarno nas odvede na drugu rutu, bas onu koju smo htjeli. oko 2 sata vozimo po kisi, gume posprejane taftom drze postojano, ja u rain modu, a choppei na survival moodu, ali bome, prate me bez problema. Krajolici fantasticni, suma, planine, potoci, odusevljeni smo krajiolikom bez obzira na tone vode sto peru po nama.
Kisa u nekom trenu prestaje, stajemo na pumpu, i presvlacimo se, bar na pola, jer sam zakljucio da mi smetlasrski look ide uz BMWa i opcenito filozofiju zivota.
Oni toce pune rezervoare, ja ne. Jebga, 400+kilometara domet, imam kad.
Krecemo dalje ,i odjedanput skuzimo da smo na nekom prijevoju, ja misli da se Tonale zove. nismo imali pojma da je to tu. Nabasali. Okuka na okuku, cesta suha, i slazemo cestu, i eto nas u mjestu, koje izgleda predivno
http://www.passotonale.it/

Prolazimo kulturnih 40 kroz mjesto i upijamo sve oko nas, kuce, cvijece, zicare, sve je kao iz filma, dolina mira ispod surovih planina.
Ja gledam u tetu GPS, ona u mene, i smjeska dok crta brdo nekih krivulja, i penjemo se i penjemo se, kroz fantastian predio, cesta uska kao BMW, sreca nema nikog osim nas budala, ispod nas zeleno, oko nas zeleno, iznad zeleno. Opet, svi smo primorci i nismo navikli na ovoliko zelenila. Zima je, i ovaj put se i ja zelim presvuci u pravu, crnu, bajkersku jaknu, dok stojimo. A parkiram uz rub lijeve strane, tako da dok silazim s motora, mali glasic me podsjeca na strah od visina, a ispod mene provalija od 1234,6 metara, i to nizbrdo. Samo jedna slika za forum,i brze bolje se selim na desnu stranu motora, i palim dva metra uzbrdo, dva metra udesno. E sad moze slikanje kad sam na sigurnom.



Priroda nas odusevljava, i nije nas briga za oblake ispod, iznad i okolo

Vrijedilo je cekati


.. i jos kad se maknem s ovog zeljeza i uspijem vidjeti slike za upotpuniti uzitak citanja gore napisanog...

i idemo dalje:
Sto se vise penjemo, sve je hladnije, i kisica pada, ali pogledi su tako fantasticni da ne mozemo vjerovati.
Svako malo stajemo i gledamo tu divlju ljepotu.
Takodjer, sto smo vise, to je priroda sve vise divlja, i to nam se svima svidja.
Ja se tako fino zblesio u vrhove planina u daljini, da u zadnji tren primjecujem da sam fulao serpentinu, i dok produzavam ravno, stiskam kocnicu do kraja, a kroz glavu ne prolaze zadnji filmovi iz zivota nego samo:shit, shit, shit...
Naravno, jedini auto koji smo vidjeli, upravo u tom trenu ulazi u isti zavoj odozgo, ali valjda je navikao na banane na motorima, pa koci na vrijeme, a ja stajem prednjim kotacem uz ogradu, i gledam u ponorcinu ispred mene.
To je bio signal da vise ne blesim okolo, nego Podravka koncentrat na voznju i okuke.
jos malo ljepote


Cistaci u zutom, ulice su prali...

Nakon jos nekih 317 okuka, stizemo na cistinu na kojoj je mali restoran, dva alpinista ili biciklista ili setaca, ili sta ja znam sta, i jedna mala tabla na kojoj pise passo Gavia. Eto kako se planira put za vas mlade i bezbrizne- upises Stelvio i dodjes na Gavia. Nismo imali blage veze da nam je to na putu.
Kocim rukama i nogama, jer je netko negdje napisao da je ovo najljepsi od svih pasa, iako su meni dalmatineri osobno drazi.
Stajemo sa strane, restoran zatvara, jer vec pada polako i mrak, i osim nas hrabrih i neumornih bajkera, nema nikoga u blizini. Cak su i alpinisti/biciklisti otisli u noc, jer su vidjeli da se sa silama zla nije salit.
Ovim putem izjavljujem da je i meni i nama passo Gavia bio najdrazi, jer je krs , i nije komercijala, i ludilo je, kao da nas je netko ubacio u Game of thrones, i samo fale zmajevi i ostale baje...winter is coming moment.
Ja naravno seljacki trkeljim naljepnicu s mojim imenom na vrh table, da se zna da sam bio tu, i onda slikamo sve sto smo vidjeli.
Robija pokusavamo odvojit od ideje da se popne na najblize brdo, i tamo rasprostre dekicu.
Evo malo slika








Stavio tocku na e

Kako mrak vec ozbiljno prijeti, gibamo dalje, i upijamo ovaj fantisticni pejzaz.
Meni vec lagano slabo, jer fali banana, a tu bas i ne rastu, tako da mi se zuri, ali teta GPS se samo smije i kaze da cemo doc kad ona kaze da cemo doc, a ne kad bih ja htio.
Odbrojava ona kilometre i minute, ali osim ceste kojom vozimo,oko nas nema niti jedne kuce, niti jednog znaka da civilizacija postoji.
pocinjemo se spustati, i moj visoki IQ pomaze zakljucivanju da ljudi zive u dolinama, a gdje su ljudi, tu su i kuce, a gdje su kuce tu su i hoteli, restorani, kurv...oops, krave, i ostalo.
I odjednom vidim iznad sebe sajlu od zicare, i oni leptiri u mom stomaku se umirise. A i ovi choperasi iza mene isto, jer su mislili valjda da ih predvodim u Had, a ne u Santa Catarina Valfurva.Nevjernici. A ja sam poznat kao veliki navigator u ovim krajevima i sire.Drifter nesto stenje da se ne slaze s navigatorom , ali on je ionako pilot, pa sve vidi s visine, sta on zna kako je kad gledas s povrsine.
http://www.santacaterina.it/
I evo svjetala, evo i mjesta, vec je oko 22h kad ulazimo u mirno i kulturno mjesto, i naravno svojom (ne mojom, nego HD-a i Yamaha) dizemo selo na noge.
Dok kraljevski odmahujemo na pozdrave mjestana i gostiju ( ili su nam hebali mamice drage, nisam siguran), odlucjemo se na prelaz preko rijeke u zimskom periodu, tj. prelazimo preko krasnog drvenog mostica na kojem je bar 7 znakova na 5 jezika da je mostic samo za pjesake.
Posto mi govorimo samo sesti jezik, pravimo se mutavi, i coolerski prelazimo mostic, i onda provodimo sljedecih 10 min u trazenju hotela, koji nam je doslovno, ali doslovno ispred nosa.
Gazda izlazi van, pita da li cemo motore stavit u garazu. Ne, ti ces. Ne samo da cemo ih stavit, nego im donesi friskog sijena, i kantu vode za svakog od njih...cekaj, to je s drugog foruma, never mind...
A garaza ima veci nagib nego Stelvio, gavia i Gross pomnozeni sa korijenom iz 3, tako da smo se svi usrali ocemo li se prosut po podu garaze.
Hotel je super, sobice male, ali je toplo, ima svjetla, a i gazdine kcerke nam znacajno namiguju sa sanka, hihotajuci se sa svojim prijateljicama. PG13 - parental guidance.
Skidamo se po sobama, spavamo po dvoje, pravila smo dogovorili, ko kenja, neka i ventilira, ovo je moj rucnik a ovo tvoj, ukljucujemo punjace za mobitele, i idemo na veceru. vec je 2255.
Opet prelazimo onaj drveni mostic, i ogovaramo te neke bajkere koji su se drznuli motorima preko njega. Stoka.
Ulazimo u restoran, i konobarica koja izgleda ovako

kaze da zatvaraju u 23h.
Nasi zubi bljeste Colgate bjelinom, nasa lica odisu milinom, sarma ima do plafona, ne zna s kime ima posla ona.
Naravno da se slaze da ce ostati duze zbog nas, i posluzuje nam fenomenalnu juhu, i nakon toga pizze, sve uz super pivo, a neki bome i rakiju.
Dok se predajemo gastronomskim uzicima, ulazi i gazdina zena, koja otprilike zvuci kao sirena, i tesko se tom pozivu oduprijeti, a izgleda nekako ovako

Sve nekako otezemo s hranom, vidimo da se svima ide doma, ali nama bas i ne.
No ipak, gazda izlazi iz kuhinje, kupi zenu sa sobom, sto je i nama znak da se gubimo.
Pa jos malo slikamo po selu.
Tu spavali

Tu presli preko Neretve

tu se upoznali s Pinokiom

Tu ujutro opet prosli preko Neretve, jer ako mozes bit seljak dvaput, zasto biti samo jedanput

To jeli

I to isto

a Pinokio je ocito bio radisan, jer smo ujutro nasli jos njegove male djece

Kako se ja obicno dizem rano, malo sam jos slikavao tu Caterinu, i super je, mirna, tiha i uredna








A evo i kurv...krava

Jutro smo osvanuli suncano, i toplo, dakle jos jedno presvalacenje za choperase, dorucak je bio vrlo vrlo dobar, tako da smo pojeli skoro sve, jer poljaci biciklisti koji se penju na Stelvio kad i mi, ne smiju puno jesti da im ne zasmeta, jel.
Sliku prelaska mostica ste vec vidjeli, i naravno umjesto da skrenemo lijevo iz garaze, skrecemo desno, i nakon 150m se vracamo na istu cestu koja bi nas odvela prema izlazu iz mjesta. GPS nam stvarno omogucava da vidimo sve.

Nego, di su vise Medevein, Drifter i RobiHD, sto se niko ne javlja. Ni onog Zmaja ni customa nigdje...

...puštamo te da se izraziš da ne kvarimo....prvo ide čitanje po Bobiju...onda ostala

Samo tako naprid, sve si napisa!

ovaj putopis me ne zanima i ne čitam ga drugi put bez suza u očima

eto...

5 sati ujutro u Kanadi. Hebo me jetlag.
Pinokio nam je rekao da je do Stelvia 34km.
To je naravno nista za sile zla kao sto smo mi, i jos pod dojmom gazdine kcerke i prijateljica, vozimo prema Bormio. Ili se kaze Bormiu?
Gradic onako fino izgleda, neka rjecica, kafici, stekati, sve puno ljudi, savrsen dan. Nebo plavo, ako sto je ona pocetna prognoza i pokazala, di je na prognozi plavo, tu je bez oblacka, jel tako.
Cesta savrsena, asfalt dobar, ali krivine su prilicno zeznute, pa lelujamo uz bicikliste, kojih ima 7463. Svaka ima cast, jer su vec na prvih 17m uspona crveni u licu i tesko disu, ali znam da su tu jer su slusali pravila:
Ne doruckuj puno-ostavi za bajkere
Vozi polako ( kao da i moze brze)
Pazi se tunela jer su mracni i ostrih okuka
Izbjegavaj sile zla
Ako prezivis privh 4 km uspona, drugih 16 ce te dotuci
Zadnjih 4 km su najtezi
Kad dodjes na vrh tek si na pola puta



Ima tu i skijasa, koji skijaju uzbrdo, i koji na skijama imaju tockice. WTF?
Za njih su pravila jednostavnija:
Koliko god se napatio, zivotni rok ce ti biti isti kao i drugima.





Tuneli su stvarno u kurcu, i ja u zadnjem trenu primjetim da jedan cak ima i semafor, inace bih uletio u lijepo sranje, i naslagao 3 choppera na sebe, a sebe na ferarija ispred .


Uzivamo kao mala djeca, jer to i jesmo, vozimo, slikamo, Gopro izmedju rgova snima na 16mm traku, pa tako i trenutak kad u obilasku kombija skoro gazim biciklistu iz suprotnog smjera.Kroz kacigu cujem kako mu se broj otkucaja srca povecava sa 150 na 280. Sta, i ja sam gledao sumrak sagu, i mogu sanjati...

Moj bad, kolega, izvinjavam se.Krivi su ovi chopperi sto sam ih pustio ispred sebe, pa pice ko blesavi, i jeda ih stizem. Sreca 6-ak to odradjuje brzo tako da nema posljedica.

Action na 0:49


Dok si rekao fjsdkgjkdshsajhgjsnjan, evo nas kraj table di pise Stelvio.
Bajkerski uredno parkiram nasred ceste, u prvoj brzini.

Sile zla parkiraju sa suprotne strane, antibajkerski i nekulturno, a da o nezakonju i ne govorimo

Jedna grupna, da proslavimo i njihovo uclanjenje u milehigh club - jer Sant Catarina i njene kcerke su na 1783 mnm, ha, niste to znali, a ? Nisam ni ja do prije minut, rekao mi gugl.

Ovdje Drifter objasnjava kako HD ubrzava, Sasa se trudi procitati mala slova, a ja se pravim da sudjelujem. A u stvari sam ponosam kako sam natrkeljio jos jednu naljepnicu izmedju comune i di. Sta di? pa tu di?


Jebale ih male table- evo me nu, u SLO rukavicama, i bicikla jakni

Jos par stotina metara, i evo nas na pravom mjestu. bicikli, motori, auti, gokart, suveniri i lijepe zene sa svih strana svijeta. Pa ajmo pocet s njima, dok u restoranu pijemo pivu od 5e. Nas nije bas briga za cijenu, ali znam da nekima to znaci, pa eto.
Warning- achtung-upozorenje-molim muskarce i zene slabijih srca i teskog morala da preskoce sljedecih par slika, jer su ipak 18+.
Slika ona pa slikam i ja - Miss You hva ti ong



S lijeva na desno: Frau Gerta, Fraulein Brkata, i Frau Chon

Frau Marta

Teta Ana, upravo s pijace

Miss Johns- a di se ono stisne za slikat

Signora Otto, kraljica prijevoja


Ajde pocnite opte disat.
Ovo je definitivno najbolje vozilo za uspon

A ni ova nisu losa

Pa mako kako to izgleda

Nakon pive i odgovaranja Driftera da ipak ne pojede kobasicu (ne sjecam se na kraju da li je ili ne), kupujem naljepnicu koja je 2 eura, a na Grossu je dobijes besplatno za 25.5 eura, i znacku, koja je ista kao i na Grossu, samo tu pise Stelvio.
To sad sve znam pa se pravim pametan, a u tom trenutku nisam znao, jer je tek krenuo put prema Grossu.
Do kojega smo dosli pomnim planiranjem: upisi u GPS Gross, i stisni zeleni botun na kojem pise : Idi. Ha, jeste li zadivljeni?
Prvo se spustamo sa Stelvia, i to je sad cesta koju pravi bajkeri zovu " prava cesta za Stelvio". Je vam kiki, nama je draza ova od smjera Gavia, Gavie, Gavio ili tako nekako.
Tu smo se hrabro spustili

I hebali mater svim vozacima buseva koji dolecu prebrzo i lome presiroko. Ali su nam umorna i crvena lica biciklista vracala osmijeh na lice.

Ko mi gleda u guzicu duze od sekunde, taj je peder


Sasa mi se odavno cini kao vrlo nizak covjek, a sad imam i sliku da to dokazem. Uopce ne znam kako dotakne pedale na Yamahi
.








Nakon spusta je bilo otprilike 2-3 tocenja goriva, 2-3 presvlacenja, isto toliko pisanja, i nakon kratke prepirke sa Tetom GPS, ponovno joj se pokoravamo i prelazimo nepostojecu granicu sa Austrijom. Ja mislim. Dio autoputa u Italiji je bio fantastican, kostao oko 3,60, i zbog samo dvije trake izgledao kao motoGP.Posebno kad operes rumunje na sportasima, s jako visokim antenanma na repu. CB stanice?
Vrijeme i dalje suncano, i toplo.
Odlucujemo se za rucak, i nakon sto pokazujem na neki fensi -smensi wine bar, ekipa iz retrovizora mi odmahuje srednjim prstom, pa produzavam i u 1455 se zaustavljam ispred nekog restorana , sa finom terasom.
Krasna plavusa od 152cm me gleda ljutito i kaze da restoran radi to 15h. Colgate smjesak broj 6, i duboki muzevni glas mo pomazu da upitam molecivo: da li moramo naruciti do 15h ili pojesti do 15h? Led se otapa oko njenog srca, i moci nam cizme, i ona kaze da mozemo sjesti i naructi do 15h, a pojesti do kad hocemo. Super, 2 pizze, i dva gulasa koje smo vidjeli na susjednom stolu.
Dok se opustaamo, koristimo usluge njihovih sanitarnih prostora, i razmisljamo da li se upustiti u kupovinu, za slucaj da tu noc provedemo sami

Hrana je za 5, konobarica (crnka) isto, i kad je upitam zasto ima zavoj na nozi, malo se posrami, ali moj kolega Sasa uskace i kaze: on je doktor upravo za to, slobodno mu reci. Tako ja strpljivo slusam, slazem se dijagnozom mog kolege koji ju je pregledao prije par dana, i dajem par savjeta koje sam naucio od lipotice, tipa topli oblozi, hladni oblozi, mirovanje, i proci ce sve to samo od sebe za par tjedana. Ona je vidno impresionirana mojim znanjem, naravno.
MILF cistacica , tj. zalivacica cvijeca me pita da li zelim da poprska motore, ja odgovaram da bolje da poprska mene, uvijek sam hito imati scenu kao u reklami za Pipi

https://www.youtube.com/watch?v=oZzwRi7jXsg

Tu cekamo hranu

Tu smo vec pola pojeli

U tom casu dolaze i Rumunji, koji su hladno odhebani od stane one divne plavuse ledenog srca, i iako pokazuju na nas , kao, zasto mi mozemo a oni ne, ona im odgovara; oni su vozili brze od vas pa su stigli na vrijeme.
HD i Yamaha srca se sire od radosti na ovu recenicu, i zavrsavamo objed u miru, i pozdravljamo sa curama:

Put se nastavlja u zakonskim okvirima brzine, jer su neki vec dobili cestitke od A policije s prijasnjih putovanja (kriminalci jedni)

Ovaj dio A je divan za voznju, duge krivine, vecinom ravno, i osim par presvlacenja svakih sat vremena, sve je za 5.
Vozimo kroz Linz (ja mislim) i semafori nas dave , ali onda napokon skrecemo na cestu prema Grossu, i uzivamo u usponu i okukama, jer je cesta fantasticna za voznju. I choperasi ovdje daju oduska svojim umornim masinama, dok ja lezerno sve to pratim,tj. vodim uz pomoc tempomata.





Kako se priblizavamo Grossu, vidimo da vrijeme ispred nas mirise na kisu, i ja stajem sa strane da se dogovorimo.
Kad pitam sto cemo, kaze ekipa, pa vidis da si stao ispred apartmana, 35e spavanje i dorucak.
Ulazim unutra, impozantno visok i zgodan, da pitam ima li mjesta. Jer naravno svi drugi putopisi kazu da moras rezervirat bar 2 godine unaprijed, ili ces spavat na livadi s mrmotima i Milka kurv...kravama.
Gazdarica je iz Kirgistana, muz Englez, sin zivi u Vankuveru, a tu je i susjeda iz kolumbije, koja je donijela kolace. Ja naravno to moram odmah probat (kolace, ne susjedu), i sve je dogovoreno (spavanje i dorucak, ne susjeda). Svako svoju sobu. Robi i Sasa imaju zajednicko kupatilo, ali kao sto rekoh na pocetku, ja nemam predrasuda.
Chopperi parkiraju u garazu jer su od metala, a ja plasticar ispred ulaza jer sam balkanac. kisa je pocela taman kad smo parkirali.

Tu sam stao


Pogled na lijevo


Pogled na desno


pogled na parking


pogled na dugu


pogled s balkona


Tu se popilo par pivica, kavica i rakija, i dojmovi se pretresli, jer smo svi sretni gdje smo i kako smo do tu dosli.


Nakon sto je odavno pao mrak, idemo u sobe, i ja provodim sljedecih 6 minuta loveci ogromnoooog pauka, koji je nestao kad sam ga opalio izlizanom paucom, sto je stvorilo jos veci problem. Jer svi znamo, strasno je kad vidis pauka, a jos strasnije kad ga vise ne vidis.
Utom mi u sobu ulazi i muhetina koja zunzara okolo sljedecih 15 m, dok i ona nije upoznala papucu.

Lijezem, i spavam s jednim okom otvorenim zbog nevidljivog, ali vjerojatno ljutog pauka. Kojeg unjutro nalazim spljostenog ispod kreveta. Znaci, moje mortal combat vjestine su ipak jos prisutne.
Jutro se budi suncano, gazdarica sretna jer joj nismo razbucali hotelcic, sprema fantastican dorucak, nakon kojeg ja cekam spakovan na motoru. Jer choperasi se presvlace u garazi.
I krecemo prema Grossu.
Uspon je za 5 , Heiligenblut mjesto izgleda fantasticno, ali Gross, to je zasto smo tu.
Placamo naljepnicu iz prethodnog posta 25.5 eura, i nadamo se da cesta nece biti losa, kad ono, cesta kao iz snova, nema skoro nikoga, mos vozit koliko hoces. Udriii miki

Heiligen blut



Dolazak na Gross rampu


Voznja po Grossu


Vodopad


Tu stajemo na prvo slikanje, ponosni kao Vinnie pooh (ili mozda magarac, jedan od ta dva).













Dok se ostali presvlace, Robi i ja zamisljeno gadjamo mrmote kamenjem.

Vrijeme je za dalje, pa tako smo blizu. I napokon, evo nas

Na prakingu se iz nekog razloga chopperi distanciraju od mene


Ali ja sam navikao na samocu, a ovako se i bolje vidi kakvu zvijer vozim


Setamo, divimo se ledenjaku, planinama, muzejima (slike ipak necu stavit od muzeja,da ne davim, ali svakako vrijedi obici) Dobro, mozda samo jednu


ili dvije


Divimo se i lokalnim ljepoticama


A onda kupovina suvenira, gdje otkrivamo da ima i pive i cokolade i jegera...


Neki bas i nisu za kulturni shopping


Evo jos malo slikica








I naravno, legendarna fotka svjetskog putnika i vjestog navigatora


pive i jegeri popijeni,vrijeme je za dalje, idemo prema Eiseen necemu, i kako se penjemo prema gore, shvacam da novonastali ledeni vjetar bas i nece otpuhati oblake koje vidimo.
Porlazimo kroz Hochter tunel, temperatura je pingvinski ugodnih 6C, i na izlazu iz tunela, oko 1km dalje, stajem da pitam ekipu kako su.
Robi gleda u Sasu i prica sa mnom, govoreci mi da vec 10m ne vidi nista od magle i kise. Tako ne vidi ni mene jer gleda u Sasu.
Ja isto tako ne vidim dalje od jene bijele crte na cesti, i ne uzivam kad se nadjem odjednom iza bicikliste, ili ispred kamiona.
Odlucujemo da je ipak vrijeme za povratak. Slikanje iza tunela, suveniri, razmjena brojeva s ceskim natjecateljicama za Miss Gross, i idemo nizbrdo, u toplije krajeve.
Poslije mi je prijatelj rekao da je tada vec padao snijeg na Eissenu ili tako nekako.

Slike

Jos malo videa sa Hochtera







Izlazimo s Grossa i nastavljamo po A do SLO, a onda i do HR, tj. RI.
Odluka je da ne damo bezobraznim austrijancima eure za vinjetu, a isto tako ni jos bezobraznijim slovencima, jer sta oni misle, da mogu imati i do 50 puta jeftiniji prijevoz auto cestama, nego mi u HR, koji uredno placamo cestarinu...
Sto znaci da stajemo u Louisu, majci svih moto trgovina, naravno, ako teta GPS pronadje Villach.
Teta GS se samo smjeska, i kaze da je vrijeme za presvlacenje i kavu.
Dok neki perverznjaci slikaju lijepu belgijanku, ciji decko se pravi da to ne vidi (iz sigurnosnih razloga)


Ostali piju kavu na miru i zajebavaju konobaricu.


Kupujemo u blizini poklone z Robijevu zenu i klinca, jer su nam obecali toplu juhu za veceru, jer cemo mi kao stici do 1930. Teta GPS nas kulturno obavjestava da je to moguce, ako sad krenemo i vise ne stanemo nigdje.
Ali mi znamo bolje, i svadjamo se s njom. Tako da smo na kraju dosli u 2130.O tom malo kasnije.
Kroz A je super, nalazimo Loius, i kupujem svasta nesto, ja sebi donji dio kisnjaka za 19,99e , jer je moj kratak kad sjedim. A na motoru uvijek sjedim.
Rucamo u blizini Louisa, gdje prtljamo sa nikakvim njemackim, dok nas konobarica ne prekida s pitanjem: sto cete, bolan,jesti? Svi problemi rijeseni, trpamo 4 burgera s krumpirima, i idemo dalje, prema SLO.

Smjeskamo se policajcima usput, jer ja vodim a vozim na tempomatu, tocno prema znakovima.
Pocinje uspon na neki prijevoj izmedju A i SLO, i to je najludji koji smo dosad presli. Nemam pjma kako se zove, tu je nekad bila granica. Serpentina na serpentinu, kratko izmedju, ne mozes brze od 40kmh, ludilo. Vec smo pomalo i nervozni kad gle Kranj. Super.
Ulazimo u Kranj, za 5 min izlazimo iz Kranja, za jos 2 ulazimo u Kranj. Koja je ovo p..a materna? Ja branim tetu GPS, koja mi zahvaljuje vodeci nas kroz centar Ljubljane, sa svih 27 semafora. I svi crveni. A kraj radnog vremena i svi idu doma.
Napokon se iskobeljasmo iz grada, ali nam je tesko se drzati u grupi, jer jedan stalno kasni, i ne zeli preticati kad i ostali, i to stvara problem. A kolone ogromne. Odlucujemo se da cemo nas dva brze, a njioh dva sporije, i naci cemo se u nekom malom granicnom prelazu koji vodi na Delnice. Nas dva ga prasimo jaaako puno preko ogranicenja, i nakon sat vremena najbolje voznje ikad, prelazimo ganicu. Dolaze i druga dva i Robi, kao lokalac, preuzima vodstvo. Ja nikad nisam brzeg HD-a vidio. Jedva ga pratim do Delnica, gdeje se prikljucujemo na AC. On i dalje pici, oko 150, iako sam ja morao 120 po Italiji, i gubimo Driftera u retrovizoru. Mrak je, zima je, cekamo ga nas 3 ispred izlaza sa AC, a on nakon 5 minuta prolazi i mase??? WTF? Sasa se baca u potjeru za njim, a Robi i ja u njega doma. 2130 je. Juha se ohladila, ali zena podgrijava, dolaze i Robi i Sasa, klinac se veseli HD modelu na poklon, i svi se opustamo, iako pomalo i tuzni sto je ovo skoro kraj.
Sasa produzava za Pulu nakon vecere, a ja i Drifter spavamo kod Robija. Sve do 0430, kad se ja dizem, i uz Robijev ispracaj, krecem doma. 2 stajanja na AC, od Rijeke do Ploca, krenuo u 5 , u 10 bio u Plocama. Jedan trajekt do Trpnja, pa drugi do Korcule, i oko 13h sam doma.

suma summarum:
5 dana (meni)
ovoliko km


Orebic


gledam kupace i stenjem u opremi


troskovi: nemam pojma, znam da smo potrosili svih 4x100eura, a spavanje smo placali karticama.

Nadam se da ste uzivali u ovom putovanju s nama. Opleti