S Korcule do Istre i nazad ( ili kako do nagradnog GPS-a)

Flashback
Prije ravno 19godina, slusajuci neku emisiju na radiju, lipotica i ja smo culi za termin "slow food " po prvi puta. Gost emisije je bio G. Kukurin, i pricao je o svom restoranu Kukuriku, i nama se to toliko svidjelo da smo ga zapisali na papiric koji jos imamo.

Flashforward
19 godina kasnije, napokon se odlucujemo da vidimo taj restoran Kukuriku, koji je u medjuvremenu postao i hotel. Zovi prijatelja, i dobijes suite za cijenu sobe, za cijenu manju od cijene sobe :-)
http://www.kukuriku.hr/

Dakle, vrijeme je za pakovanje. Po obicaju, lipotica pakuje brze i manje od mene, a tako i treba kad je manja i brza od mene. Ipak 205 cm, 115kg cistih misica, mjere 120-90-120, i cipele broj 49 zahtjevaju malo vise prtljaznog prostora. Srecom, autobus zvan K1600GT ima veliki prostor za smjestaj stvari. Stavis lijevu cipelu u lijevi kufer, desnu u desni, i to je to. Jednostavno, zar ne?

Polazak kao i uvijek zapocinje trajektom Vela Luka - Split, na kojem su i obje nase kceri, jedna na ekskurziju, a druga u shopping, tako da kratimo plovidbu kavama i maltretiranjem djece, sto obicno roditelji i rade. Ovaj put ih ne sramotimo, jer smo obuceni kao bajkeri, pa svi znaju da smo cool roditelji, pogotovo tata.GT je vezan u garazi, jer imam prethodna iskustva s plovidbom svjetskim morima, pa konja vezem uvijek.


Nakon 3 sata sunca, mora, pogleda na Korculu, Hvar, Paklene otoke, Soltu, Brac i sve ostale stijene koje izviruju iz mora, stizemo u vruci Split. Lipotica je rekla da se vozi autoputem do Maslenice, max brzina 129,99 kmh ( ipak zivimo u Konzumistanu ), tako da se probijamo kroz gradsku guzvu bez problema, jer ja sam ipak Splico, i nemam problema sa prestrojavanjem svakih 3 sekunde, i utrkama od semafora do semafora. Muzika pici sa nasih zvucnika, pa sokira vozace s otvorenim prozorima, valjda im treba da shvate da ovaj rogati ima muziku na motoru. I da je brzi od njih :-)

Uzimamo karticu na ulazu na Dalmatinu, ubacujem u 6. i ukljucujem tempomat na 129,99 kmh. Vjetrobran podignut na 89,99% visine, polako preticemo autobuse, kamione i bivamo preteceni od BMW-a i Audija BiH i SLO tabli, valjda im se zuri vise od nas.
U jednom trenu Lipotica pokazuje znak rukom da ubrzam 1 kmh. Ja kao pravi poznavatelj znakovne signalizacije ubrzavam cijelih 10, i sad smo na 139,99 kmh. Buka ista, potrosnja ista, sve isto. Lipotica se ne buni i ne lupa mi po glavi, znaci dobro je.
Na Maslenici izlazimo s Dalmatine, placamo u kovanicama od 2 lipe, tako da to traje i traje, a mi uzivamo u Duracell momentu. Lipotica se kao proteze,nakon voznje od 40min, a ja kao pravi Dalmatinac, zapisavam prvo stablo iza naplatnih kucica. Slika nema, sram vas bilo, kako uopce mozete i pomisliti...

O.P. Lipotica je poslije shvatila sto znaci znak koji pokazuje rukom. Oops... Eto,sve te godine fakulteta, pa opet kiks. Ccc, to nase obrazovanje...

Nastavljamo dalje Jadranskom magistralom, iliti strada de okuka, u laganom tonu, jer odavno nismo bili tu, (ja), a neki i nikad ( Lipotica) , i stajemo u Starigradu na kavi. To ja mislim da sam u Starigradu, ovo neka selendra s jednim kaficem, dva standa i slasticarnicom. Seljak bajker, kad vidi dva motora parkirana, staje odmah i on... Kava je ipak bila dobra, i divimo se pogledu na GT, kad vec ne vidimo more...jer je seljak stao u krivi kafic u krivom mjestu. I onda izogovarao taj Starigrad kako ne valja nista. A ustvari bio u Seline.


Nakon kave obavjestavam Lipoticu zvanicnim tonom da sad pocinju krivine sve do Karlobaga, ona znacajno domahuje rukom, i limitira brzinu na 49,99 kmh. Pognute glave prihvacam, i stavljam opet u 6. i ukljucujem tempomat ( da, ovaj autobus i to moze bez problema), i lagano tonem u san...Budi me lipotica nakon nekih sat vremena i kaze ne moras stat u Karlobagu, meni se jos vozi... Dok se ja pitam krmeljavih ociju tko je ta zena iza mene, i gdje je moja prava zena, vec je vrijeme za novu sliku negdje iz prirode ( vec smo, draga djeco, naucili da Kapo nema pojma o navigaciji i da je totalno izgubljen u prostoru)
Sad malo davimo s nama da vidite kak smo lepi, zgodni i pametni



Nakon slikanja, palimo dalje, i sad  vec imam dozvolu za 79,99 kmh, sto znaci ubacujem u Dynamic nacin voznje, iako ovjes i dalje ostaje na Comfort - sretna zena, sretan svijet...
Nakon otprilike 174 desne i 207 lijevih krivina, eto nas u Senju, gradu mojih predaka i Uskoka, sto su je..li mater Mlecanima prije 497 ipo godina...I tu se naravno staje na kavicu, da svi ovi talijancici vide sta je motor, a ne ti neki njihovi Dukati, Dinari i slicno. Naravno, kafic se zove Malisa, sto znaci da moje noge vise ispod susjednog stola, ali pogled je svejedno za 5. Zasto,pita se umorni citatelj ovog teksta? Zato sto gledamo na GT-a, naravno. Evo nas jo malo svo troje:



Ja sam onaj u kricavoj majici iz Mane, za 79,99 kn ( ne zezam se )
Nastavak slijedi...

Evo proslo cijelih 16 min, pa nastavak slijedi.
Kava popijena, Senj prosetan, i nakon svih 112 koraka, idemo dalje. Stajemo na pumpi na izlazu, tako da natocimo i onda smo mirni sljedeca 3 dana, uz potrosnju od 5.6l/km. Ne vjerujete? Sram vas bilo, evo slika, tj. dvije



Lipotica se opustila nakon kave, i dopusta voznju prilagodjenu uvjetima na cesti, sto znaci da do Rijeke nema stajanja, i da ce svako vozilo na 2, 3, ili 18 kotaca biti preteknuto u minimalnoj jedinici vremena, po mogucnosti bez stresa. Lipotica se ionako vozi zatvorenih ociju, tako da tek poslije sa slika vidi di smo bili. Uredno dajem lijeve zmigavce svakih par sekundi, jer znam da je prevruce za kolege u plavom da dezuraju sa snajperima ili kako se vec zovu one sprave sto mjere brzinu do 249,99 kmh...
I dok je lipotica kihnula jedanput, evo nas vec na Rijeckoj zaobilaznici, gdje slavni navigator staje da ukljuci GPS koji se dotad grijao u straznjem koferu, te nakon zakljucka da ku..a ne vidim na ekranu, odlucujemo pratiti znakove koje je velikodusno postavila uprava HR cesta, ili kako se vec zove ta firma za uhljebljivanje i bojanje tunela zlatnom bojom sa platinastim efektom...
Nakon nesto sitno vremena ( ustvari,tocno 14min 29 sec), eto nas u Kastavu, iznad Rijeke, i nakon pregovora sa par znacajnih brdsko-planinskih okuka, lipotica demonstrativno silazi s motora, jer kao zeli proestati tim pitoresknim mjestascem, a ustvari se ne zeli iskulirati pri padu iz autobusa, ako seljak nesto zezne. Hrabri momak u kricavoj majici od 79,99kn produzuje dalje sam, i parkira se bez pada ispred hotela/restorana.
Sljedecih 15 min skidam mokru opremu sa sebe, i nakon check-in-a, eto nas u suite s kaminom... bas mi to treba na +30... Hotel je boutique tipa, super mali i zgodan, u mirnom kraju, cvijece, macke, ptice, i stare bake na prozorima sto komentiraju rogate bajkere...
Tus je super seksi, i nakon trosenja par hektolitara vode na nasa isklesana tijela, idemo dolje na rucak. Menija nema, nego ono sto je kuhar skuhao to se jede, 4 ili 5 sljedova, uz svaki ide svoje vino, pa taj rucak/vecera traje 3h i 02 min. Ne sjecam se kad sam bio tako opusten u zadnjih par godina. Lipotica, papica, vino...Evo malo mutnih slika, jer su mi ruke drhtale od gladi ( a ne od vibracija volana, vi nevjernici). Sta smo tocno jeli, neman pojma, ja mesni, ona riblji dio, tako da smo bili pravi surf&turf couple.
Pocnes s rakijom

Predjes na desert

Pojedes glavno jelo

Pa toplo predjelo

Pa hladno predjelo

Pa sve to slikas da mozes postati na CCF

Pa slikas stol do, jer si svoj stol vec zamrljao maslinovim uljem i vinom ( remember, drhte ruke i to)


I onda dodas joj dvije od sutradan, jer sta ekipa s foruma zna kad sam ja jeo, nemaju pojma, jel de



Nakon 3h02m, se ustanes, stavis racun na sobu, i ides slikavati razglednice koje se ne moze kupiti, jer niko normalan ne slika takve slike, niti mu pada na pamet to kome prodati


Pogled na Krcki most( koji sam ja uporno zvao Paski - Navigator sam, nema jaceg-eto zasto mi treba nagradni GPS)

Pogled na neku zemlju preko puta Rijeke - Cres, Losinj, Rab ili nesto slicno

Maslina je neobrana, u staroj kuci sama nana, ja sam lud ko banana

Nije Solta al se susi roba

I u svici nema ulja ( bolje jer bi se zapalila kad ukljuce struju)


Nastavak slijedi za 1578...1577...1576...

I onda se spusti vecer na taj krasni raj, i sunce izgubi svoj sjaj, upale se svitla i lanterne, macak macku kad stigne pa derne...
Posto ste vec uocili detalj na mom prsluku ( jer znam da vi sve vidite), na kojem pise DU-PU-RI, to je ekipa s kojom se druzim, iz Pule i Rijeke ( izlet na Pag u 4. mjesecu iznedju ostalog) , pa se evo druzim i tu s njima. Ne bi jer su dosadni, al moram, jer su mi sredili ovaj smjestaj povoljno.
Par pivica na Kastavu, atmosfera kao u Toskani( to znam iz vasih putopisa, jer ja jos nisam bio ) , i negdje oko 23:59 je vrijeme za spavanje ( nakon 6 minuta seksa, naravno, pa nisam bas toliko star). Medjutim, G. Kukurin je toliko impresioniran nasom pricom o Odisejevom, tj. Kapovom lutanju od 19 godina, koliko mu je trebalo da nadje Kukuriku, da odlucuje na nama isprobati sva vina iz svoje bogate kolekcije. Nakon sto smo pretresli sve politicke, geo-politicke i ostale teme, a bez da se posvadjamao ( sta ti je evropa, a ? ), oko 02:34:59 ipak idemo u svoj mirni kutak s kaminom.
Ujutro smo prvi na dorucku, jer znamo da ti vrazji stranci pojedu sve sto je dobro ako ne dodjes prije njih, a i potrpaju ostalo u torbice nek im se nadje, a nas dispet nam ne da da iko bude bolji od nas, pa rezemo, mazemo, kidamo i trpamo svjezi kruh, Choco kroasane, kave s mlijekom, iliti kako tu kazu, Macchiato s toplim, i sretno debeli krecemo na kavu broj 2, tridesetak metara nize u prvi kafic ( onaj od sinoc). Tu vec ceka jedan od ovih dosadnih iz RI, pa nas vodi do drugog dosadnog iz RI, i onda svi skupa u Opatiju na kavu broj 3. Kako smo face, pijemo je u hotelu http://www.milenijhoteli.hr/hr/, nakon sto smo parkirali autobus i dva choppera tik do hotela. Oko nas nisu neke face, jer smo mi najvece face od svih. Odlucujemo da lipotica i ja idemo u razgledavanje, a oni ce na posao, pa ce s nama do Plomina, gdje nas predaju ekipi iz PU ( unatoc mojim navigatorskim sposobnostima ), tako da mozda vidimo i malo Istre.
Evo slika da se ne umorite citajuci:
Opatija

Opatija uz more

Opatija komunalno uredjenje - Parkovi i nasadi d.d.

Opatija s mora

Opatija duhovno

Kazu da kad sjedne zena na ruku, prst se savije. Ne znam, nisam zena. Al mi isto bilo lipo.

Zena s pticom, mislim da je jos tamo

Tapeta, prodajem sliku u komercijalne svrhe po 5,99kn/metar

Neki poznati umjetnici, valjda

Nisam ja, majke mi, kamera sama okinula sliku

Nakon setnje, i uzivanja u pogledu, vrijeme je za natrag i do Plomina, poznatog mjesta kurc..a lokalnih i stranih bajkera, gdje smo svi face, pa niko nije faca.
Ja smireno i gentlemanski vozim iza ovih ludih choperasa, sram ih bilo, a tek buka... ljudi moji, pretekao sam ga samo na par sekundi, da mi usi prestanu zvonit...

I tako mirno, i po propisima stizemo i na Plomin vidikovac, s kojega se vidi trajekt, more, i neki otok. Bas ono sto i inace gledamo svaki dan i Lipotica i ja.
Nastavak slijedi

Na vidikovcu je vec dosta motora, ali naravno, nasi su najljepsi, najbrzi, i u svemu naj naj. A zbog toga smo i mi naj naj naj

A evo i obecanog pogleda s vidikovca, za one manje upucene, more je ovo plavo ispod

A ovo je druzba

Neki sumnjivi likovi su se vrzmali ispred fotoaparata, dok ih nisam uslikao samo da ih se rijesim


Nakon 2 macchiata s toplim je vrijeme za RI da se vrati u RI,jer su dosli po njih

a PU da nas zakonskim brzinama odvede u razgledavanje, tj. na rucak. Sve ono sto je navigator pronasao na netu da vrijedi vidjeti, nismo vidjeli. Jer smo bili gladni, a lipotica kad je gladna, postane zvijer, a zvijer kad je gladna, slusa lipoticu. I tako kratka voznja do Labina, korz krajeve slicne Toskani ( kenjam, nemam pojma), stigosmo u Labin na rucak, gdje su nizi clanovi PU dokazali da GT nije bas tako velik, i da je asfalt blize nego sto bi naivni promatrac mogao pomisliti. Dakle, on na slici je customrider ( koji vozi Stroma)

Nakon fantasticnog rucka i razgledavanja caffea koji su poznati po caffama, lijepim damama, ugladjenim muskarcima, nastavljamo photo session za Vogue

Ja ubjedjujem lipoticu da je tu zivio Gladijator, ona ne vjeruje

Lipotica nakon rucka izrazava zelju za cokoladom, na sto ovaj malac spremno vadi Milku od 300g, ruseci tako moj ugled supruga, skrbnika obitelji i zastitnika nemocnih,sto rezultira mojim negodovanjem i odbijanjem da idemo dalje s njima.

Sala mala, decki imaju posla, a nama se ne vozi previse, jer nam imaju namjeru pokazat CIJELU istru,  pa oni idu natrag za PU, a mi krstarimo putevima i dzadama Istre. Do trenutka kada prve kapi kise pocnu padati po viziru, a tada manirom Transformera, prebacujem u Rain nacin rada ( Comfort je permanentno ON), i krstarimo i dalje, uvijek 1m 59cm ispred kise. Dolazak u Opatiju zahtjeva ponovno ukljucenje GPS-a, jer s ove strane jos nisam bio, i nakon 1h 3m obilaska prigradskih naselja, uspijevamo se vratiti u Kukuriku. Parkiram se bajkerski uredno repom prema zidu, opet seksi tus i pocinje jos jedna gozba. Uzdahe "Mmm, sto je ovo dobro" prekida dolazak 3 para talijana , 1 skuter tipa Fiat Multipla, i dva GS-a. Skuter naravno ravno na GT-a, i parkira se facom do zida, zena silazi na lijevu stranu, i guzicom trese po GT rucki od kvacila. GT se zatrese, ali onda zakljuci da ne vrijedi pasti na desni bok. Ovih predivnih 115 kg misica spremno skace, i na perfektnom hrvatskom im hebe milu mater,skupa s onome ko ih je naucio parkirat,  te umilnim glasom od -2dB zahtijeva da odjebu malo dalje od GT-a. Krelac se pomice poslusno, otprilike 5 cm i 12mm. Lipotica vec zove 112 da pomognu strancima pretucenim od strane divljih lokalaca ( mene ), ali tada se sjeti te da kontakt preko daljinskog, sto je meni znak da se smirim, i preparkiram GT-a kojih 5412mm dalje od jebenih talijana. Sve uz pogled koji ledi glecere i topi vulkane. Vise ih nismo vidjeli ni culi. I bolje.
Nakon vecere idemo u setnju , i blesavimo se po starim gradjevinama ovog prekrasnog gradica. Ljudi sjede na terasama, pijuckaju, pricaju, sve je totalno cool. Ma kao Toskana, kazem vam.
White man can jump

White man can pose-vecnia ljudi koje smo sreli su normalne velicine, pa ne znam kako stanu u ove kuce

Vecer zavrsavamo u istom kaficu, s ekipom iz RI, koja je dosla provjeriti da li smo se sretno vratili s PU druzenja. Jesmo.
Nakon noci pune ljubavi, seksa i vina, uz zahvalan osmijeh konobarice koja nam se pridruzila u neko doba, budimo se u zoru, jer znamo da su sad i talijani tu, a oni mogu pojest vise kroasana nego mi. Check-out, i vec smo na RI zaobilaznici, zahvaljujuci mojim neogranicenim navigacijskim sposobnostima. Uzivamo u jutarnjem suncu koje se odbija od nasih tamnih vizira, kad zamijetim 2 SLO skutera koji prase li ga prase ispred nas. Uzivao sam pratit ih nekih 76sec, a onda samo ubrzao do neslucenih brzina i pretekao ih dok su vozili oko 135kmh. Eat my dust, boys...Fun pocinje na 9:35 min

Prvo stajanje nije u Senju, nego na Vratniku, na kojem lipotica ponosno pozira na 60500cm visine.

A ja u Old school stilu poziram ladan ka led u C/B tehnici- reko bi covjek da vozim choppera

Lipotica tad pogleda u znak , pa me milno upita da li smo na pravom putu, zaboravljajuci moje navigacijske vjestine

Slijedi 253 km i tisucupetsto m do Dugopolja, slavnom i opjevanom A/C Dalmatinom.
http://hac.hr/turisticka_karta/kalkulator_hr.html
A na Dugopolju se izlazi zbog shoppinga u https://world.calzedonia.com/, jer se blizi ljeto i trebaju nam kupaci kostimi, jer su proslogodisnji tako 2016-a... A mislili ste da nemam sliku...

Nakon 59m 14sec cekanja na suncu, lipotica izlazi s brojem manjim kupacim ( ja se ne bunim , jer znam da je to razlog za djir do Splita next week) , i idemo dalje za Ploce - Trpanj - Orebic- Korcula - Vela Luka, s namjerom da izbjegnemo slavnu EU-BiH granicu u Neumu, na kojoj nas uvijek ocekuju ovakvi razgovori:
Policija: Di cete?
Ja: Tamo ( pokazujuci prstom ispred sebe, u daljinu obasjanu suncem u zalazu )
Policija : Zasto? Sta ima tamo ?
Ja: Cesta, koliko ja vidim.
Policija: Ali zasto?
Ja: zato sto mi ne treba nista vise da se vozim na motoru
Policija:ajd vozi dalje

U Plocama naravno coolerski zaobilazim kolonu od 100 auta, kampera i kamiona + 1 GS, pa se parkiram ravno na pool position. Hebi ga, ovo je moja lokacija, i ja sam tu lokalac.
Slijedi hladni gemist i cekanje na trajekt


A nakon tog trajekta slijedi drugi za Korculu, na kojem smo izgledali ovako, jer sam se u medjuvremenu smirio nakon sto mi je glanc nova Skoda Kodiaq skoro otkinula retrovizor na parkiranom motoru u brodskoj garazi...


I to je to, vracamo se doma djeci koja nisu nista skuhala, nego pitaju jel idemo na pizzu...Mala avantura, ali nama je bilo lipo. Valjda cete i vi gustati u ovom putopisu.

Koga interesira:
1200km
potrosnja ujednaceno 5.6l/km - imam sliku gore kao dokaz
hotel -  noc s doruckom (necu vam rec posto)
Vecera - 900kn bez napojnice
Vecera 2 - 450 kn s napojnicom- nisam bio gladan :-)
Kava, caffee i machiatta - 19 - cijena od 10-14kn +par besplatnih na racun zgodnog izgleda
trajektne karte- za nas dvoje i motor - VL-ST= 80kn motor, 25 kn osoba . Drugih se ne sjecam

Eto. Adresa za dostavu GPS-a na pp.

Pozz

...nadasve vrlo lijepi i ugodan putopis za proči....

Sve super, lijep putopis, zanimljiv način pisanja.

Pitanje 1: Koji će ti k...c ona žuta majica nije da te se ne vidi sa udaljenosti od 8 km inače?
Pitanje 2: Ona dvojica, jedan iz RI (a u biti nije već je iz neke selendre pored) i onaj iz PU (koji nosi čokolade okolo), njih nikako nisi mogao izbjeći, mislim da bi putopis bio LJEPŠI bez njih?

1. Sad je PUpurger još gladniji !
2. Pitanja poslije - probudio mi se unuk:dancingbanana: , a ja sam do 17.00 BAKA servis !!!
3. P.S. Da imam ja bih ti već sada dodojelio nagradu, ustvari imam, kad dođeš u ZG javi se, dobićeš onako neuhranjen jednu kulinovu seku! (nadam se da Lipotica zna kakova je to seka !!!)

zed12 je napisao/la:

Sve super, lijep putopis, zanimljiv način pisanja.

Pitanje 1: Koji će ti k...c ona žuta majica nije da te se ne vidi sa udaljenosti od 8 km inače?
Pitanje 2: Ona dvojica, jedan iz RI (a u biti nije već je iz neke selendre pored) i onaj iz PU (koji nosi čokolade okolo), njih nikako nisi mogao izbjeći, mislim da bi putopis bio LJEPŠI bez njih?

1. lipo ti pise 79,99kn. Dovoljan razlog. I boja je zelena.
2. Jedan ce te uhapsit, a drugi popiskit u manistru budes li ih zajebava

Respect,