Bliži se posljednji vikend u Kolovozu i vremenska prognoza kakvu svaki bajker samo poželjeti može. Kad ti jedina dilema ostane samo izbor destinacije....e to ide pod kategoriju slatkih briga. I tako je već duže vrijeme planirani izlet na Grosglockner napokon došao na dnevni red. Mnogi su već bili, opisano je puno puta, nema se ništa puno novoga za reći, pa ćemo malo više slikom, odnosno fotografijom, a malo manje riječima...
SUBOTA
Krećemo u subotu rano ujutro rutom preko Italije, dakle Matulji - Udine – Tolmezzo – Lienz
Penjemo se prema austrijskoj granici i prelazimo Passo Monte Croce Carnico. Vrlo zanimljiva cesta , djelomično vrlo uska i sa podosta zanimljivih serpentina na obje strane :
Prelazimo u Austriju te zanimljivu uzbrdicu zamjenjujemo isto tako zanimljivom nizbrdicom i tradicionalnim, savršeno urednim austrijskim krajolikom :
Uživamo u laganini vožnjici i savršenoj panorami :
Kako se bližimo Lienz-u postaje sve zanimljivije :
U Lienz-u kratki predah, osvježenje i pun tank goriva :
Produžavamo prema Matrei in Osttirol i penjemo se sa stražnje strane Grosglocknera na manje poznati Kalser Glocknerstrase. To je isto tako dio nacionalnog parka, za prolaz motorom plaća se 5 EUR-a i prilazi se sa druge, pozadinske strane Grosglocknera. Nešto je manje atraktivan pogled na glečer, ali priroda oduševljava :
Dolazimo do mjesta Kals odakle kreće malo strmiji uspon. U jednom trenutku pukne pogled na cijelu dolinu. Zastajemo za foto session i nakratko uživamo u panorami :
Uživajući u svakom kilometru lagano nastavljamo prema odredištu :
I ubrzo stižemo. Hotel / restoran, netaknuta priroda, nekoliko planinarskih staza, veliki broj planinara, tek pokoji bajker...
Nažalost, zadržavamo se (pre) kratko. Već je podne a još se treba popeti sa *prave* strane Grosglocknera. Kratko osvježenje i po sistemu dođoh, vidjeh, odoh... nastavljamo dalje. Za austrijske krajolike i urednost ne treba trošiti riječi, bolje je trošiti fotografiju :
I napokon....stižemo na glavni ulaz u NP. Prvi puta smo na ovoj kultnoj destinaciji pa je adrenalin na vrhuncu. I još sve pojačano solidnim brojem motora u oba smjera. Di ćeš bolje....pravi bajkerski raj !!
Krećemo prema Grosglockneru. Pred nama je 15-ak impresivnih kilometara. Dionica do vrha nije nimalo zahtjevna pa smo se prepustili uživanju u neponovljivoj prirodi i pogledu
Stižemo na današnje zacrtano odredište
Nažalost, vrijeme na ovakvim destinacijama uvijek prebrzo prolazi. Već je kasno poslijepodne, postaje prohladno, a i vrijeme je da potražimo rezervirani smještaj (booking.com) koji je udaljen 20-ak kilometara. Nevoljko krećemo nazad
Smješteni smo u jednom od mnogobrojnih, nadasve autentičnih austrijskih planinskih hotelčića. Slijedi zasluženi odmor, večera, bočica vina....i tako to...
NEDJELJA
Da se ne ponavljamo istom cestom, povratak smo isplanirali slijedećom rutom : Lienz – Cortina d*Ampezzo – Belluno – Matulji. Nakon solidnog doručka krećemo zacrtanom rutom. Prolazimo kroz slikovita austrijska mjestašca, vremena imamo više nego dovoljno pa uživamo u laganom cruisingu
Zagazili smo u Italiju i skrećemo na Lago di Dobbiaco, smješteno tik uz cestu. Neveliko jezero, ali u talijanskom stilu, uređeno do zadnjeg detalja, uključujući i solidno popunjen kamp
Nastavljamo dalje prema Cortini d*Ampezo,i prelazimo Passo Cimabanche....
Ulazimo u Cortinu koja i ljeti sjaji u punom turističkom sjaju
Sa dozom sjete napuštamo ovaj turistički raj i upućujmo se prema Bellunu. Putem prolazimo kroz nekoliko autentičnih talijanskih mjesta
Ulazimo u Belluno i čini nam se da ulazimo u grad duhova. Nigdje žive duše, nedjeljom sve zatvoreno, nemaš gdje ni pivu popiti. Radimo kratki đir kroz centar, bez zaustavljanja, tek nekoliko fotografija i to je to
Napuštamo Belluno i uključujemo se na autoput prema Trstu. Pred garažu stižemo u kasnim popodnevnim satima. U dva dana iza nas je ostalo ugodnih 950 kilometara, pregršt pozitivnih dojmova i po stoti puta isti zaključak : vikend je definitivno prekratak !!