Nakon dužih priprema za moje deveto putovanje, za koje sam odlučio otputovati do Barcelone, polazak je donio sunčani I lijep dan. Nista nije nagovještavalo kišu koja se pojavila već na pola puta prema Zagrebu. Tmurni oblaci I lagana kišica prati me do ulaska u Sloveniju. Nastavak protiče u istom ritmu sva do dolaska do hotela u malom mjestu Volčija Draga blizu granice sa Italijom. Hotel Casino govori mu ime, odrediste ja vremešnih parova mahom iz Italije koji dolaze okušati sreću na brojnim automatima. Hotel vam daje početnih pet eura gdje dobijate svoju karticu na kojoj skupljate bodove ili bi rekli eure. Okušavam se u poklonjenim eurima I shvaćam da imam vise sreće u nekim drugim stvarima pa se fokusiram na moju slijedeću dionicu prema Genovi.
Jutro je osvanulo suho, ali ipak vlazan asfalt zahtjevao je opreznu vožnju. Nakon kraće voznje stižem do Gorizie I prelazim u Italiju. Kako na ovo putovanje nisam nosio navigaciju tako sam se držao stare narodne poslovice "mapu čitaj, seljaka pitaj". Nastavljam paralelnom cestom sa autoputem koja me vodi prema Verone. Nadomak grada prelazim na autocestu sve do Bresia, kratak odmor I nastavak do Piazence. Ovdje pronalazim slastićarnu koju drži makedonska obitelj te me upućuju na put do Genove preko brda koji je naravno kilometarski kraći, ali kasnije će se pokazati ipak zahtjevniji. Počela je I kiša, pa se put preko planine pretvara u pravu avanturu. Kako je I večer blizu, odlučujem se za pronalaženje smještaja. Nalazim ga u turističkom raju za ribiće I bicikliste Goretto.
Jutro donosi kišu. Dok sam se spremio, ipak se nebo smilovalo pa je vlažna cesta prema Genovi manje zahtjevna nego dan ranije. Ulazim u tu veliku luku gdje se odmaram za slijedeću dionicu prema Francuskoj. Odlučujem se za autostradu koja prati Ligurski zaljev. Da mi put ne bude monoton pobrinuo se moj paktreger koji nije mogao podnijeti težinu torbi. Da ne bi negdje pogodio nekoga sa projektilom, stajem u Finale Ligure I trazim nekoga tko bi mi zavario problem. Nakon kraće potrage pronalazim radionicu za Harleye gdje vlasnik Dario odmah preuzima moj motor. Popravak traje nekih sat vremena. Cijena? Ako ste biker I treba vam iznenada pomoć tada stupa na scenu Dario. Ne zeli uzeti ni euro. Ako je brat biker u nevolji, onda ce vam biker uvijek pomoći. Pravilo koje sam toliko puta vec na svojim putovanjima osjetio. Nakon popravka put me vodi u Francusku. Ulazim u Menton I nakon odmora krećem prema Nici a traženje smještaja produžilo se u kasnu večer. Kako nisam uspio pronaći povoljan smještaj u Nici, nastavljam prema Antibesu I pomoć mi pružaju dostavljaci pizza, jer ako nitko drugi, oni znaju gdje ima povoljan smještaj. Jedan od njih na skuteru me vodi do hotela. Soba kao brodska kabina u simpatičnom hotelu Stars.
Jutro je osvanulo sunčano, pa sam nakon doručka krenuo misleći kako će me večer dočekati u Montpellieu. Kako sam na toj dionici imao I poznato ljetovalište St. Tropeu bilo bi šteta propustiti posjetiti ga, a I okupati se u nebesko plavom moru. Vožnja prepunim cestama koje prolaze turistickim mjestima do mondenog ljetovališta odužilo se I nakon nekog vremena ulazim u grad. Prepun turista koji šetaju do plaže, ali I zauzimaju kafiće, kojih nenedostaje po ulicama I trgovima, pronalazim parking I započinjem razgled. Nakon sto se počinju oblaci navlačiti krećem prema. Marselliu. Hvata me jak pljusak te odlučujem zavrsiti dan u tom velikom lučkom gradu. Slijedeći dan nastavljam preko Montpelliera do granice sa Španjolskom I pred večer stižem u Barcelonu moje krajnje odredište do kojeg sam provezao nešto malo preko 2000km.
O Barceloni se uglavnom sve zna. Brojne maturalne ekskurzije koje dolaze u ljetovalište Lloret de Mar u svome program imaju razgled Barcelone. Barcelona, glavni grad španjolske autonomne pokrajine Katalonije jedna od najvećih luka i najveći grad na Sredozemnom moru I broji preko 4.200.000 stanovnika. Razgled započinjem na trgu Katalonije gdje zatičem nepregledne kolone turista. Prvo odredište mi je poznata Sagrada Familia, remek djelo arhitekta Antonija Gaudíja, iako je ostala nedovršena nakon njegove iznenadne smrti. Ostajete opčinjeni ljepotom ovoga dijela i kada bude završena, bazilika će biti visoka oko 45 i duga 110 metara. Bit će to jedna od najvećih i sigurno najljepših bazilika kršćanskog svijeta. Cijela Barcelona u znaku je Gaudija i nema suvenira na kojem nećete pronaći barem dio iz njegovog bogatog opusa. Nažalost 1926. godine, Antonija Gaudíja je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su ga odbili voziti u bolnicu u strahu da neće moći platiti vožnju. Slijedeći dan nastavljam razgled i dolazim pred katedralu. Središte starog grada čini srednjovjekovna jezgra sa spletom uskih krivudavih uličica, a na najvišoj točki staroga grada uzdiže se katedrala iz 14. i 15. stoljeća, sjajan primjerak katalonske gotike. Žila kucavica kada su turisti u pitanju je svakako poznata ulica La Rambla, gdje ce te probijajući se kroz gomile stranaca osjetiti duh cijeloga svijeta na jednom mjestu. Spuštam se prema plazi Barceloneta. Barcelona ima 4,5 km plaža od kojih je najstarija i najveća Barceloneta duljine 1,100 m. Pješćana plaza djeluje poluprazna, ali to je samo optička varka jer je jako velika. Svakih 4-5min spuštaju se zrakoplovi u zračnu luku nedaleko od Barcelonete. Vrijeme brzo prolazi i nekoliko dana brzo prolaze. Sjedam na motor i krećem prema Hrvatskoj. Naravno, usput doživljavam olujni vjetar i šumski požar kojeg gase 4 kanadera iznad moje glave. Neizbježan posjet Monacu koji me svakim putem omami svojim blještavilom i bogatstvom.
Na kraju svoga 4300 km dugog puta moram izreći neke detalje koji bi mogli pomoći onima koji se odluče motorom na put. U Italiji i Francuskoj pripremite sitne eure za cestarine, ja sam koristio i autoputeve, ali i sporedne ceste koje bi se mogle nazvati i poluautoceste za naše prilike. Dozvoljena brzina izvan naselja je 90km/h, ali kroz mjesta svakako spustiti na 50km/h jer skoro svako ima video nadzor Velikog brata, pa da vas ne iznenadi čestitka kad se vratite sa putovanja. Ceste su uglavnom dobre, kvalitetne, a gužva u jeku turističke sezone je na prilazima većih gradova, ali i turističkih naselja. Naravno, motorom se lako obilazi. Još jedan detalj su benzinske crpke. Nakon 18h radnim danom, a vikendima već od subote ujutro, teško nailazite na djelatnike na njima. Uglavnom su zatvorene i samoposluživanje je, a za to vam treba opet sitnih eura. Cestarine na naplatnim kućicama uglavnom nemaju djelatnike pa opet razgovarate sa automatima i pripremate sitne eure. Cijene goriva variraju od prihvatljivih u Francuskoj i Španjolskoj 1,4 eura, do skupih u Italiji 1,8-1,9eura po litri. Zanimljivo je i da mladi Talijani, Francuzi a ni Španjolci nisu iznimka, slabo divane engleski. Možda sam ja bas naišao na takve, ali je činjenica da su naši mladi za koplje ispred sto se tiče znanja engleskog jezika. Sve u svemu, ako netko razmišlja o jednom takvom moto put, preporučam ga svakako.
[url=
][img]
Naslov: Barcelona 2014 
uto 16 ruj 2014, 13:51![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/darkages/up_arrow.gif){kind=icon}
