Nadam se da sam potrefio podforum da se malo pohvalim i iznesem dojmove....
Eto.. ni 3 tjedna kako sam ubo kinesko mađarskog Cruisera, odradio redovni servis, pritegnuo ruksak, benzinska i laganini ka Lici i Bihaću...
Nadobudno prođem rotor i u lučkom na auto put do karlovca. KAžu da pametni uče na tuđim greškama, ali ja očito nisam taj. Definitivno NE na A/P s motorčićem za uživanje. Pogotovo kad se šleperi vuku ko prebijene mačke, a u lijevoj traci, vrli nam turisti pune budžet zbog pre,prebrze vožnje (da bar)
U karlovcu silazak s A/P i lagano kroz grad. Sredina tjedna, pa i nije pretjerana gužva i idealni uvjeti za vožnju.
Vozi se u koloni brzinama od 80-100 km/h. Dobri ljudi mi daju znakić da mogu preticati, što na mjestima i učinim, ali bez ikakvog forsiranja. Nikud mi se ne žuri, a dobro pamtim što mi je davno stari rekao: "bolje 40 minuta kasnije nego 40 godina ranije" I potpuno ga razumijem.
Prije Slunja, kavica u restoranu i idemo dalje...
U Grabovcu se bacam lijevo ka rodnom gradu i ... opa... radovi na cesti.... Raskopano sve što se da raskopati, a nigdje nikakve oznake za iste, jer bi čovjek tražio alternativne pravce... ali prođe i to...
Na granici gužvara... stanem u kolonu, zapalim cigaretu, kolona se ne miče, a sunce k'o da ne konta da sam na motoru i većinom opremljen u crnoj farbi
Lijevi žmigalec i obiđem kolonu i puste me ispred sebe dečki iz Karlovca (hvala dečki). 5 minuta i napustio Europu
U gradu, kavica pored rijeke, susret s dragim prijateljima i kući...
Uglavnom je to to.. Bez većih problema i u komadu, stigoh doma....
A nastavak priče je od jučer....
Iako sam trebao ostati još par dana, pa zapaliti i na more, ali zvoni telefon da bi sutra, tj danas trebao doći na razgovor za posao...
s nadom u boljitak, opet se spremim, izljubim bližnje i pravac EU.
Poslije granice, opet radovi, a čovjek bi pomislio da će nešto i napraviti u 10-ak dana, ali se sjetih gdje živim, pa...
Brat - bratu 30 šlepera stoje u mjestu... Pređem ih lagano i na D1 u Grabovcu. Stanem na kavu poslije Slunja i zvoni mi mobitel, a poziv je od istih koji su me zvali na razgovor za posao i kažu da ipak ne trebam doći jer sam, kako rekoše, prekvalificiran za radno mjesto... Jasno mi je da čovjek može biti nekvalificiran, ali ovo...
Ni ljut, ni tužan nego razočaran, krenem dalje za ZG.
U Karlovcu, gledam u nebu iznad Zagreba i nije modro, nego crno, crno...
Ovaj put budem pametniji i bacim se na staru cestu. Odlična cesta i pitam se što sam uopće i pomišljao na A/P.
Pred Jaskom, par kapi kiše me zaspu po viziru, a crna masa se talasa, a još je i nekakvi vjetrić pokušavao promjeniti smjer meni i mom dvokotaču.
Stanem pored birca, naručim cugu i za par minuta se pljusak prevalja preko nas...
Nastavim dalje. Bilo je nekakve sitne kišice, ali ništa strašno. I poslije lučkog odem kroz Rermetinec.
Lagano se vozim i razmišljam kako je sve super prošlo na prvj vožnji i već planiram slijedeću rutu...
Kad, ne lezi vraže... Stanem na semafor prije benzinske u Remetincu. Ispred mene jedan auto. Ne volim se gurati da budem prvi.
Pali se zeleno. Prva, druga.. brzina 30-40km/h, a kreten ispred mene na nekih 5m, bez kočenja, bez žmigavca, skrene desno. Stisnem kočnicu i zaplešem tango na mokroj cesti. Pustio sam kočnice, ali nije bilo vremena za iskontrolirati motor, niti za obići debila, idiota, kretena i završim na lijevoj strani uz bučno struganje po mokrom asfaltu.
Naravno da je idiot nestao kao da ga nikad nije ni bilo, ali uvijek ima dobri ljudi i ovi iza mene i iz suprotnog smijera su stali i izašli vidjeti jel sve ok sa mnom... Hvala Bogu, nikakvih ozljeda, osim udarca ispod koljena, ali zanemarivo.
Srtiček mi pomogne pregurati motor na pločnik. Na motoru nema ogrebotina, osim što se lijeva platforma pokrivila pa je bilo nemoguće mijenjati brzine. Uspio sam bar malo izravnati da dođem do kuće, jer mi se baš i neda gurati motor 2km.
Uglavnom, kako je moglo završiti, ovo je odličan završetak, na žalost na prvom putovanju, ali... Živ sam i bez posljedica, a i motor je ok.
Žao mi je što nisam montirao GoPro kameru, ali kako sam žurio, smetnuo sam s uma...
Nadam se da ću danas uspjeti poravnati platformu, a ako ne, tražiću ovdje novu
Prvo putovanje sa, skoro, happy endom....
Čuvajte se sestre i braćo po dvokotačima i pazite na razno-razne debile i kretene koji ne znaju da žmigavac ima neku funkciju