Da ne kvarim temu karavane u moto susretima, evo par dojmova i slika u posebnoj temi.
Ovo nije sluzbeni izvjestaj s karavane, vec samo moj dozivljaj jednog lijepog puta.
Takodjer ima i nesto slika sto sam "posudio" s facebooka, pa nek se nitko ni zbog tog ne ljuti.
Jos od ljeta sam razmisljao kako bi bilo lijepo uhvatiti ovu karavanu i napraviti napokon nesto bitno u zivotu.
Krajem predproslog tjedna ideja mi je lagano iscezla iz glave zbog raznih obaveza na poslu i trulog vremena, i ondaa je netko usput na poslu spomenuo da bi bilo dobro otici do Vukovara.
Od tad nisam vise bio produktivan na poslu, a ni doma, u glavi samo jedna stvar.
U glavi milion kombinacija, vrijeme je nikakvo, godisnji nije dogovoren, financije nisu izorganizirane, zena nije pripremljena (ne da ide sa mnom, nego da ja idem sam
). U srijedu pada konacna odluka. Idem, po cijenu razvoda, otkaza, upale pluca i vjecnog robovanja banci.
Krenuti cu u cetvrtak navecer i prikljuciti se u Petrinji.
Ipak sam krenuo u petak ujutro, nisam mogao odoliti jos jednoj noci u mekom krevetu i tusiranju, sto se kasnije ispostavilo kao dobra odluka. Vratiti cu se u ponedjeljak.
Pripreme naravno nisam napravio nikakve jer ja sam puno pametan
pa cu se svuda snaci bez problema
Petak 16.11.2012. 06:30 napokon pokret. Do Petrinje nekih 60 km, sto za moj pojam znaci minimalno sat vremena i jedno zaustavljanje. Voznja do Lekenika, pa kava i dalje do Petrinje.
U Petrinji, naravno ne znam di je dvorana, nakon par krugova nailazim na covjeka i Cakovca. posto sam ja rodjen pod sretnom zvjezdom, covjek je slucajno vojnik i stacioniran je u Petrinjskoj vojarni i naravno vodi me do dvorane gdje je kolona gotovo sprena za polazak u vojarnu. Naravno ime mu nisam zapamtio
sto si jos ne mogu oprostiti, ali to ce se na mom putovanju jako puno puta dogoditi. Zapamtim kako izgleda covjek, odakle je i kakav mi dojam ostavi, ali ime
, i najcesce koji motor vozi.
Nego, ajmo dalje, u vojarni smo lijepo docekani, sa pozdravnim govorom, zapovjednika vojarne, (eto jos jednog primjera, bojnik po cinu, rodjen 1974. bio u Domovinskom ratu i nekoliko misija, ali ime....
). Nakon paljenja svijeca i kratkog obracanja svecenika.
imamo prezentacijju naoruzanja, i oklopnih vozila u kojima se mogao i provozati tko je htio, ali ne na vozacevom mjestu
.
Ceka se presuda generalima....
Erupcija emocija, veselje, nevjerovatno. I sad mi je zastala knedla. Taj trenutak i osjecaj necu zaboraviti dok sam ziv.
Evo jos par iz vojarne
Krecemo dalje prema centru gdje palimo svijece.
U Petrinji nisam bio dugo ali vidim da su se ljudi stvarno potrudili. Fala
Kratka voznja i evo nas u Sisku na trznici, gdje se vec skupio poprilican broj ljudi ponesen oslobadjajucom presudom, sto ce biti slucaj i dalje na putu.
Paljenje svijeca, slikanje (ako ima netko zajdnicku sliku iz Siska molim da mi je posalje). Fala na gostoprimsvu
Ajmo dalje za Kutinu. U Kutini lijep docek, odlican gulas, dobra cuga. Fala ekipa
Krecemo prema Novskoj...
Ubrzo se zaustavljamo na benzinskoj (naravno ne znam u kojem mjestu), gdje je vlasnik navodno donirao 100 litara goriva.
Ja sam naravno tocio nedugo prije toga, tako da tamo nisam.
Sad mi vec treba salabahter za dalje.
Naletio sam na Face-u na puno slika, uglavnom covjek je vozio iza mene i stalno slikao (mozda sam vec spomenuo da sam rodjen pod sretnom zvjezdom), ja sam ovaj s cudnom pticom na ledjima
Stizemo u Novsku.
Ponovno lijep docek, paljenje svijeca, caj, kolaci i dalje za Novu Gradisku. Hvala ekipi iz Novske.
U Gradiski, naravno opet ljiep docek, paljenje svijeca, slikanje. kuhano vino, caj... Upoznavanje s Bartom, koji je prepoznao motor
Hvala, idemo za Pozegu.
U Pozegi naravno krasan docek, paljenje svijeca....
Tu radim novu gresku, odlazim u birtiju. I kako to bude kad se u birtiji nadje nekoliko bikera (nije bitno dali se poznaju) izlazim nakon trece runde i vani prazno
Malo trazenja vozanja i nalazim dvoranu gdje se spava, ali nema nikoga...
Ostavljam motor i pjesice prema centru, gdje naravno nailazim na jednog jedinog covjeka, koji je na motoru i stoji kraj ceste (valjda samo mene ceka). I da majstor je iz Pozege, 25-30 god (ime?
). Vozi me do dvorane po motor, dalje za njim na mjesto druzenja, odande do benzinske, car mi opere motor
obidjemo jos par mjesta i dovede me u neko doba noci nazad do dvorane.
Hvala ti prijatelju
U vodicama sam naucio od jednog mudrog covijeka da mozda nije bas najbolja ideja slikati bikere po noci, da se svi mozemo opustiti tako da slike iz Pozege imam tek od sljedeceg dana...
Subota, 17.11.2012. Pozega
Budim se u 5:45, izgleda da odluka da zbog svog hrkanja i dvadesetak stepenica do sobe gdje normalan svijet spava i nije billa ba pamena kao i vec nekoliko njih koje sam donio na ovom putu. Ostao dam spavati dolje u hodniku na klupi.
Ustajanje, izlazim van, vrijeme odlicno, kao i dan prije
Palim cigaru i osjecam zubobolju koja me hebe vec treci dan i umalo da zbog nje nisam ostao doma, uz to bole me ledja, rame i glava.
Srecom apoteka je u dzepu. Malo razgibavanja i odlazim prema gradu. Pekarna, pizza, voltaren. Vracam se prema dvorani.
Kava, novine, o karavani nista, o generalima par lijepih siva... idemo na dorucak.
Ekipa nas je stvarno lijepo ugostila (ponovno), sokovi, caj, kava, burek... ja naravno popijem pivo da malo dodjem k sebi, upoznajem Rukfasa i mislim Free spirita (vec sam spomenuo da mi je pamcenje imena losa strana)
Pojeli, popili, odmorili, idemo dalje, hvala jos jednom ekipi iz Pozege, odlicna organizacija, svaka cast
Idemo polako prema Slavonskom brodu.
Evo nas i u Brodu.
Uspio sam se usuljati u neciji ured, pa opaliti koju sliku iz zraka
Paljenje svijeca i kratka molitva
Tu je naravno i ekipa iz Broda
Fala ljudima na dobrodoslici, klopi, cugi... idemo dalje za Djakovo
Eto nas i u Djakovu.
Docek, kao sto vec vidim da je standardno - vrhunski, ne fali nista, atmosfera odlicna, organizacija odlicna....
Bilo je stvarno vrhunski, fala decki, vidimo se
Idemo za Vinkovce
Eto nas vec u Vinkovcima, stanica gdje je meni bilo jedno od najboljih zaustavljanja, nek se nitko ne ljuti, mozda sam samo bio najbolje raspolozen.
Decki iz Broda, s kojima sam proveo vecinu subote
Ako natko ne zna, ovaj koji promovira forum sam ja
I kico se uspio dovuci
hotobucket">
Uglavnom, u Vinkovcima
ali vrijeme je, idemo dalje, Osijek ceka
Evo nas i u Osijeku, opet docek prekrasan, broj motora najveci do sad, jos ne mogu procjeniti jel bilo 500 ili 2000.
opet klopa (kobasice su bile do kohones)...
Ako nemate ostro oko, Vilko i ja smo na slici
U Osijeku je bilo odlicno, fala vam ljudi, idemo dalje za VUKOVAR!!!
Vozili se za moj pojam dosta dugo iz Osijeka, ali to je bila stvar osobnog dojma, malo sam vec i umoran, jednostavno ne volim voziti motor nocu, a i u koloni sam, a i da si ne lazemo i popio sam, ali u granicama normale, ali opet smeta mi malo u gustu voznje.
Ali opet, gledam ispred (a i u retrovizoru), nepregledna kolona bikera, koji voze iz meni najljepse kombinacije osjecaja, (idem od najnizeg pa gore), vole motore, vole voznju, vole druzenje, vole nas Vukovar, vole nasu Hrvatsku... prekrasno.
I ja sam u toj predivnoj ekipi, ravnopravan, kao i bilo gdje di sam se poajavio motorom. U voznji mi se misli opet vracaju na dalmatinu i jos neke moto susrete... Biker sam s malo staza, ali di god dodjem, kao da sam dosao na u najnanju ruku Indianu i kao da ga vozim vec 54 godine... vrtim u glavi di sam sve bio ove godine... ponovo gustam ko prase u blatu... ali odjednom ulazimo u Trpinje i adrenalin skace u nebo, shvacam da nikad nisam bio u Vukovaru i da ne postoji ljepsi nacin (osim mozda na dan pocetka reintegracije, ali sumljam) da ulazim po prvi put, u najboljem mogucem drustvu i dolazimo do table VUKOVAR, pali i se u glavi youtube (
https://www.youtube.com/watch?v=giR_XQYbp48), ne vjerujem, mlad sam, imao sam srecu da odrastem u regiji gdje rata i nije bilo, stari, je u ratu prosao bez fizickih povreda, bliza rodbina isto, o drugome necemo... i ja sam sad tu.
Ovo je bio samo kratak opis osjecaja, koji su se vjerovatno dogodili u 2 minute, morao sam si pustiti 36 sekundi gore navedene pjesmeda se u glavi vratim tamo, ali me malo ponijelo
Meni je put za Vukovar bio mjesavina osjecaja, duboke tuge i ozbiljnosti, te neopisive srece.
Da se vratimo putopisu
Prolazimo trpinjskomm cestom, dio motora staje dio ide dalje, ja jedva dosekao da malo odmorim... silazim s motora, u glavi jos svira "jesam li u Vukovaru"... Motori prolaze, ja ostajem, ali pogledam lijevo i gleda me blagi pogled s biste... ma nije... je..
prelazim cestu do jednog (nek se nitko ne ljuti) meni najdrazeg naseg heroja (odmah se sjecam vojske u Sinju, pita zapovjednik znate li vi tko je Blago Zadro, samo ja dizem ruku, tisina, on pukne i pita, a Bosko Buha... 20 ruku u zraku, on odmahne rukom i cijeli dan vise nista ne pita). Palim svijecu... malo slikam
I jedna meni jako lijepa
vracam se do motora i snimam sator kod kafica Mustang, to ce se kasnije pokazati bitno.
Nastavlljam prema centru s "nepoznatim" ljudima koji me vode naravno na motorima do Bolnice...
Stizem do bolnice, Vilko je zvao vec par puta, brine se... palim svijecu, kratka molitva opet duga tezina u dusi...
Izasao iz kruga bolnice, tesko je to opisati, na mjestu si teske boli i patnje, ali si s ljudima ogromnog srca.
U lavini osjecaja, zaboravih objasniti kolika je bila greska stati odmah kod Blage, jer glava karavane je otisla u smjeru meni nepoznatom (naravno, mojo krivicom) i nikad ih kasnije nisam vidio, ali koliko cujem, stigli su sretno doma.
Vracam se ekipi, obisli par mjesta, ja vec jako umoran i odlucujem se pozdraviti s deckima, lazem da idem na spavanje na predvidjeno mjesto.
Nalazim svoje velicanstvo, velikog Venoxa i sjedam na rizol kraj njega da mu zahvalim na tolikim lijepim kilometrima. Sjedeci tako, malo ga mjerkam, dug je cca 180 cm, ja sam visok oko 187, odluka pada,odpakiravam vrecu, glava je na volanu, noge na sissi-u, vreca, lijepo kliznu preko mene. sad je negdje oko 12:00, zaspao u centru grada, na parkigu na motoru, s vrecom, od peta preko glave. Hvala ti Boze, spavam.
Ali ne za dugo, oko 03:30 cujem u neposrednoj blizini glave (koja je i inace natekla) zvuk potrosenog dizel motora, dizem vrecu i kraj mene neki bijeli auto s plavim naljepnicama, gradjani u tom autumobilu (koji je imao neko plavo svjetlo na krovu - vjerovatno da im ne bih promakao koji namjernik i prehladio se)....
Uglavnom skidam ja vrecu i gospoda uljudno pozdrave, te kazu kako su zabrinuti za moje zdravlje (smrznut ces se budalo), i kako bi mogao pronaci mjesto s krovom nad glavom (ne mozete tu ostati). Kazem ja ok, i odu oni... sjedam na rizol, palim cigaru i mjerkam Venoxa, najblize je opet popesti se na tebe... Ali Gospoda su u pravu, malo je zima... I kao i uvijek do sada, dolazi prijatelj, obucen isto kao ljudi u autu i kaze: Prosao sam ja kraj tebe par puta (mladji decko, oko 22 god), pazio sam ja da si pokriven i da te nitko ne dira, ali sad mors ici... Reko, hvala ti brate...., kaze, sto znas u Vukovaru - bolnicu i di je tenk, ok, kod bolnice ne mozes ici, jer ima puno mojih tamo, vidis ovu cestu (mozes vozit - mogu), vozi tamo i treca lijevo, OK, i onda ravno do tenka, OK, tamo ti je kafic s satorom vani i tamo legni,
Sjedam na motor i polako smjerovima mi pojasnjenim.. i stizem pred Musang, parkiram i silazim, okrecem se, Blago Zadro je tu, pazi na mene. Ulazim u sator-terasu, hvatm dvije klupe i prostirem krevet par exelance... lijezem, Hvala ti boze, laku noc Blago... SPavam mirno, napokon, ujutro je nedjelja...
Nedjelja, 18.11.2012. oko 07:35
Budim se, boli..
Kao Jeremija iz Alan forda u glavi nabrajam... Kriza (mlad sam, ali sam ih kroz 15 godina uspio unistiti i imam blokade svakih 15 ak mjeseci) rame (jedna stara prometna iz auta - i opet, mlad sam, ali nikad do kraja zaljeceno), koljeno, da ne nabrajam, glava (boli oko pola metra daleko od vlasista). Pokusavam ustati, ne ide, kriza ne daju... Ne razmisljam zasto, previse sam im priustio... ajmo jos jedamput... lagani okret na trbuh i docekujem se na desno koljeno koje udara na beton. Ona odluka da u cetvrtak prespaavam u krevetu i nije bila tako losa... Nekako ustajem do klupe, palim cigaru, pogled u desno, Venox je tu, Blago je tu...
Malo se razgibam i Voltaren na suho - fuj. Spremam opremu na motor i cekam... evo skupine motora, prikljucujem se... Decki nas uvode u Vukovar, kroz policiju, kraj bolnice i parkiranje kraj skupine za koju sam zakljuci da je iz Petirnje. Stojim par minuta i ostajem sam... Probati cu sutra zavrsiti s par dogodvstina i nekoliko slika
Naslov: Karavana za Vukovar 2012 
pon 19 stu 2012, 13:28
![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/darkages/up_arrow.gif){kind=icon}
za putpis i ucesce u Kravani koja ce po meni ostati najjaca 
