napokon je svanuo i taj dan i moja prva voznja za Vukovar...
cijeli u ushitu,cekao sam to dugo,a ove godine se sve poslozilo i sve je bilo spremno,
moj dragi prijatelj Emir me je predbiljezio Dubrovcanima da cu im se pridruziti,
rezervirao nam i sobu u hotelu,
ma sve,legenda,hvala mu puno
dan prije polaska sredjivanje Dragsa,spremanje stvari i kretanje od kuce oko 8.30,2.5.2012
sastanak sa Dubrovcanima na benzinskoj na Buni i prvo upoznavanje,
strasna ekipa iz Mk Dvije Rote i Mk Prikaze,
ovim putem im se zahvaljujem na gostoprimstvu i svim lijepim treuucima
[img]
[/img]
[img]
[/img]
sa Bune,mjesta prije Mostara krecemo put Sarajeva gdje nas ceka Emir,
ekipa se dijeli a dvoje,
jedni sto voze do 140 i drugi sto voze preko,
ja sam bio u ovima sto voze preko 140,ali kada bi se lagalo
stizemo u Sarajevo gdje nas ceka Emir
[img]
[/img]
[img]
[/img]
slijedeca stanica je Zepce,
tu nas ceka Lena Xp sa predsjednikom njihovog Mk inace i clan CCF-a,
u finom restorancicu nas doceka pecena teletina,janjetinja i gucetina,
a nije falilo ni hladne pive,
poslije odmora rucka i pivke,
Lena nam se pridruzuje prema Vukovaru
[img]
[/img]
[img]
[/img]
slijedeca stanica birtija Feniks,odmah nakon granicnog prijelaza u Samcu,
tu kratki odmor i gazimo prema Vukovaru
[img]
[/img]
skuzite *meni*
[img]
[/img]
sada par slika u voznji,
predivne slavonske ravnice,
negdje prije Vinkovaca,kada se sjetim....
[img]
[/img]
[img]
[/img]
[img]
[/img]
stigli smo u ponosni Vukovar i dolazimo na Trpinjsku cestu,
parkiramo pred caffe Mustang,
a tocno preko puta je memorijalni dom i *cuveni* tenk te spomenik legendi Vukovara Blagi Zadri
[img]
[/img]
[img]
[/img]
ovdje smo ja i moj jaran Zoka
[img]
[/img]
poslije toga idemo u Hotel za samce,
ja i Emir se smjestamo u sobu,tusiranje i na rostilj u klupski prostor Mk Vukovar,
ovim putem im se zahvaljujem na gostoprimstvu
[img]
[/img]
malo smo zamezili i docekujemo Nenada naseg i Kicu,
te nas Nenad vodi kod sebe na Vukovarsko pivo,
koje sam ja toliko zelio probati,a on se pravo namucio da ga obezbijedi,
tu nas je Nenad pocastio svojim *radovima*,
fino smo se druzili i bilo je extra,
Neno hvala
[img]
[/img]
[img]
[/img]
od Nene u neka doba na spavanac u hotel,
ujutro dorucak i kava i idemo u obilazak *dicnog nam junaka*
prva stanica Memorijalno groblje Ovcara,
ljudi moji,ljudi moji,sve tu izaziva poseban osjecaj,
ali posebno one prazne grobnice koje tek cekaju svoje pokojne.....prestrasno
[img]
[/img]
[img]
[/img]
[img]
[/img]
[img]
[/img]
slijedeca stanica Spomen dom Ovcara,
znaci ta hala gdje su drzali i mucili te ljude,
sada je to preuredjeno i kupnjom suvenira pomazete rad i opstanak Doma,
unutra su slike svih ljudi za koje se zna da su unutra bili,
rubom prostorije je napravljen ustakljeni kanal gdej se nalaze stvari od pokojnika,
koje su bili uz ih nakon sto su tijela pronadjena,
pomocu tih stvari su mnogi identificirani,
na plafonu je projektor koji projicira njihova imena,
a ona se gube u ponoru usred hale,
po zidu su slike u okvirima i imena ljudi koji su identificirani,
sta da vam kazem,osjecaji me i sada preplave,
evo dok pisem sav sam se najezio
[img]
[/img]
[img]
[/img]
[img]
[/img]
[img]
[/img]
[img]
[/img]
upisali smo se i u knjigu dojmova
[img]
[/img]
malo dalje od Doma je i samo *stratiste* gsje su ljudi bili pogubljeni i ubaceni u tu rupu,
ali kao sto nam je i bojnik ispricao,
ovo je samo jedno od mnogih stratista koje se vjerojatno nalaze negdje uokolo,
on nam je odrzao mali govor,
njegov vlastiti dozivljaj svega sto se desilo,
covjek je plakao dok je pricao,a i mi smo bili blizu....
[img]
[/img]
[img]
[/img]
zatim smo se spustili do nalazista Vucedolske golubice,
ali tu su neki radovi u tijeku pa smo samo kratko stali,
[img]
[/img]
dalje nastavljamo put prema cuvenom Vodotornju,uuu....
[img]
[/img]
nakon pica u centru grada,
upucujemo se prema Vojarni,
tu nas docekuje pukovnik Ante Dugan Samuraj,
te nas provodi kroz cijelu Vojarnu i prica nam potresnu pricu o tome kako je tekla obrana i sta se sve dogadjalo,
na kraju smo zavrsili u njegovom uredu na rakiji
hvala mu,strasan je lik
[img]
[/img]
[img]
[/img]
[img]
[/img]
[img]
[/img]
prethodne slike su iz Muzeja,
ima tu jos mnogo slika,
pokusavam sazeti sto vise,
a da sto vise obuhvatim
[img]
[/img]
[img]
[/img]
pistolji su rucni rad,
u nedostatku naouruzanja pravili su *home made* utoke i puske,
zanimljivo kaze pukovnik Dugan,
to oruzje nikada nije zatajilo niti se ko od njega ozlijedio
[img]
[/img]
ova slika mi predstavlja veliku cast i zadovoljstvo
[img]
[/img]
poslije Vojarne smo otisli na rucak,
a potom u ratnu tzv. Vojnu bolnicu,
napravili smo par slika izvana,unutra nismo mogli jer smo zakasnili,
to mi je bilo zao,a li sta ces,
ima drugi put
[img]
[/img]
[img]
[/img]
poslije toga se pridruzujemo Vukovarcima u proslavi dana grada Vukovara,
bilo je sarana,corbanca,palacinaka,hladne pive,a i tamburasa
to je preko dana,a navecer je bio koncert Hari Mata Hari,
pa smo poslije koncerta u neki klub do sitnih sati
[img]
[/img]
[img]
[/img]
[img]
[/img]
[img]
[/img]
[img]
[/img]
[img]
[/img]
zatim par slika navecer sa koncerta,a i koja iz kafane
[img]
[/img]
vatromet
[img]
[/img]
[img]
[/img]
Emir nije isao u kafanu vec u hotel,
moram ga pohvaliti,
kada sam se vratio u sobu,
pred zoru,u neka doba,
znao je da cu biti gladan poslije cuge,
ostavio mi je na krevetu burek i kiselo,zamislite legendu
budjenje je bilo u 7.00 h,
svi smo morali biti spremni i pakirani u 8.00 pred hotelom,
zajedno smo otisli do Udruge za djecu sa posebnim potrebama koju vode volonteri,
tu smo se druzili sa djecom,
tu im je ekipa predala darove i skupljene donacije u novcu,
takodjer jedno divno i posebno iskustvo
[img]
[/img]
[img]
[/img]
odatle polako nazad,kuci,
vracali smo se preko Tuzle i Karaule,
stali smo u Srebrenik,
kod domacina Dominka,koji nas je strasno ugostio sa rostiljem i hladnom pivkom,
hvala mu,bas je leglo
[img]
[/img]
[img]
[/img]
odatle za Sarajevo,pred Sarajevom se razdvajamo,
Dubrovcani su nastavili kuci,
a ja,Emir i jedan par iz Dubrovnika za Sarajevo,
pa ja predvecer za Ljubuski
iskoristio bih ovu prigodu da se svima duboko zahvalim,
ekipi iz Dubrovnika svaka cast na ovako dobro izorganiziranoj Karavani,
i na tome sto su me onako srdacno primili i prihvatili,
kao da se znamo 100 godina
hvala dragom Bogu Karavana je prosla u najboljem redu,
jedno posebno posebno iskustvo koje ce mi vjecno ostati u sjecanju.....
preporucam svima
veliki pozdrav od El Bosqeta do narednog putopisa....