Moje magare! (Suzuki Volusia)

StarRider je napisao/la:

Od kuda ti riječ Magare za tvoj bike ? Više bi ga nazvao SLON jer izgleda impozantno i debelo .

Samo izgleda impozantno a u stvari je magare.

ex-yu je napisao/la:

Evo ga moje magare: Suzuki Volusia 800.

Jako dobar materijal ,rado bi ti pomogao oko krojenja da nema toliko kilometara između naši garaža!!!!

maxart je napisao/la:

Jako dobar materijal ,rado bi ti pomogao oko krojenja da nema toliko kilometara između naši garaža!!!!

Kilometraza nije problem. Bike sam danas spremio za zimu tako da nema vise voznje do marta iduce godine ali imam par prerada na motoru koje cu uraditi preko zime pa ce savjeti uvjek dobro doci.
Prvo kontam da mu napravim novi vjetrobran od kromiranih cijevi. Svaku cijev cu morati da savijam da dobije oblik slican harlijevom "batwing" vjetrobranu (sofersajba ) Slike cu postavljati pa da vidis i das svoje strucno misljenje.

Drugo ce biti da spojim dodatna dva auspuha i napravim pravi "quad"

Trece je igra sa svjetlima. Ideja mi je da mixam zute i crvene "led diode" svjetla i da dobijem vizuelnu vatru koja ce se presijavati na masinu motora, i tockove motora.

Cetvrto je postavljanje dodatnog, vanjskog, alternatora . Vec sam na tokarskom stroju napravio deo koji ide na glavu sarafa koji pricvrscuje permanentni magnet ( rotor) na osovinu motora.

.......motor ti je EXTRA, baš me zanima to sa alternatorom, pusti neku fotku kad bude bilo, e da im'o i ja jednu Volusiu, dobar motor, slatko se navozo sa njom i slatko je posek'o sretno sa budućim radovima

Jedan sic, tako treba. Krasno.
Kad smo kod Kanade, sjetih se one priče sa Mujom, potražih je na netu. Vjerujem da je svi znate ali mene je nasmijala ponovo.
A da se primiš nekakvih motornih sanjki, vjerujem da bi i to super sredio, ipak zima tamo puno traje, a voziti se mora...

12. 08.
Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovdje je tako
lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivne snijegom.

14. 10.
Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce je poprimilo sve one divne
nijanse zute i narandjaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena.
Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora da je
raj. Volim Kanadu.

11. 11.
Dan sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti uskoro. Ne
mogu zamisliti da neko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce
uskoro snijeg. Tako je divno.

02. 12.
Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim
pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo napolje, ocistili
stepeniste i prilazni put a onda se grudali (ja pobjedio). Kad je prosla
ralica morali smo ponovo ocistiti dvoriste. Koja divna zemlja. Volim
Kanadu.

12. 12.
Nocas opet snijeg. Opet prosla ralica i zatrpala dvoriste. Ovde je zaista
prekrasno.

19. 12.
Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovde je
zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena ralica.

22. 12.
Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio zuljeve od lopatanja i ledja
me bole. Ovaj majmun sa ralicom kao da se krije iza coska i samo ceka da ja
ocistim dvoriste. Supak.

25. 12.
Sretan jebeni i usrani Bozic. Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad padne
saka ovaj peder sto vozi ralicu, ubicu ga. Mater im jebem sto ne posipaju
vise soli po cesti pa da se prije otopi.

27. 12.
Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana osim sto cistim snijeg kad god
prodje ralica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavio u brdu snijega ispred
dvorista a i hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30 cm tih govana.

28. 12.
Prognoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi nece se
otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila i taj supak dosao kod mene da trazi
lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci ta govna sa
vrata sto ih je on nabio i zamalo da sam mu je slomio o glavu.

04. 01.
Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavaonice da kupim nesto hrane i kad
sam se vracao udario kolima jelena. 3000 dolara stete na kolima. Te jebene
nemani trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima. Sto ih lovci ne pobise
jesenas...

3. maj.
Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zardjala od jebene soli
sto je posipaju svuda.

10 maj.
Selim na Floridu. Ne mogu zamisliti kako neko normalan moze zivjeti u toj
jebenoj Kanadi.

E brate hvala ti za ovo,upravo si me vratio nadaz tri godine kada sam prvi put slušao ovu priču....
Pozz........

pinky je napisao/la:

E brate hvala ti za ovo,upravo si me vratio nadaz tri godine kada sam prvi put slušao ovu priču....
Pozz........

Brate, sumnjam da smo braca. Jeste da mi je stari bio strava kurvar al' taj kad napravi sinove, rode se sa urodjenim manirima.
Nego, evo ti stivo za citanje, garant ces se prepoznati:

Papak je nesto blazi oblik paksua koji je najcesce dolazio iz prigradskih naselja, sela i iz nizih drustvenih i socijalnih struktura. Njihov najveci zajeb je to sto se nikada nisu mogli prilagoditi zakonima carsije, mada su cijeli zivot tezili tome. Papak voli selo, miris sijena i balege, Lepu Brenu i Cecu. Zatvore oci u transu kada cuju "Bum Cile bum...", nerijetko izazivaju i isprovociraju frku kada pocugaju, razbijaju case po kaficima a "poslastica" im je dokazivanje muskosti, dok razbijaju prazne pivske flase sami sebi od glavu?! Kad prica, papak pretjerano galami i mlatara rukama, obozava cvijetne ili geometrijske dezene na kosuljama, a u unutrasnjem džepu sakoića obavezno se nadje cakijica u slucaju "Ne daj Boze, nek se nadje..."

Papcina je visi stadij papka, a nizi stadij je obogacen epitetom Ljaksafon. Za razliku od supaka, ova romanticna grupacija je primitivnija i bezazlenija mada to pravilo ne vrijedi uvijek.

Naime, na osnovu detaljnih carsijsko-studijskih ispitivanja, pokazalo se da, kada papak postane supak, sto se nerijetko desavalo, da ta mutacija zna biti itekako opasna. Omiljena profesija im je vojna naobrazba, policajac, portir, vatrogasac i sva ostala "uniformisana" zanimanja i jos, ako ikako moze, ponesto od oruzja.

Na zalost, ova grupacija je bila jedna od najmasovnijih na nasim bivsim prostorima sto je uslovilo cak i nastanku i izgradnji jednog "novokomponovanog" dijela grada koji se zvao "Kineska cetvrt", gdje su preko noci doveli svoje. Mada se tu nije mogao vidjeti nijedan kineski restoran ili zalutali kosooki sapdjija, ipak su rijetki i "normalni" stanovnici ovog naselja bili prinudjeni slusati jezik koji je u dobroj mjeri podsjecao na kineski: umijesto da kazu ovdje, tamo ili nedavno, u Kineskoj cetvrti se govorilo: tuj, nuj, o tojc....ojhaaaaaaaaa!!!
Vrijedno je zabiljeziti i to da se upravo na ovim prostorima, prvi put u nasem gradu moglo vidjeti i cuti kako u mnogobrojnim, novootvorenim kaficima, umjesto Indexa ili Bijelog dugmeta, rastura Bum Cileeeeee Bummmmm & co.

Levati su face bez identiteta i u vjecitoj potrazi za njim. Vrlo su podlozni svim vrstama uticaja, u ovisnosti od situacija, prilika i neprilika u koje zapadnu i koje su im se nametale. Levate smo mogli vidjeti i sresti na velikim svjetskim koncertima u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, pa cak i u Becu (uglavnom samo zato da bi po povratku u nas grad mogli pricati o tome), ali i na koncertima narodnjaka i, normalno Bum Cile bum..., kako negdje u prikrajku odusevljeno i zadovoljno tapkaju u ritmu "bozanskih tonova".

Pripadnici iz redova ove populacije bili su maheri za ismijavanje papaka, dok su se supaka uglavnom mudro klonuli, jer su dobro slutili njihov smrad i potencijalnu moc.

Voljeli su se lijepo, pristojno i moderno oblaciti i patili su od "marke", bez obzira da li se radi o garderobi, automobilu ili tehnickim uredjajima. Prirodno staniste ove, levatske, grupacije uglavnom je bilo "blize" predgradje tako da su se, prilikom izlaska u carsiju, cesto mogli vidjeti po WC-ima mnogobrojnih kafica, kako (vec upotrebljenom maramicom) ili toalet papirom glancaju cipele, skidajuci sa njih prasinu ili cak blato.

Grebatori i djubrad su visi stadiji levata, a nizi stadij mozemo okarakterisati kao Muzevire. Mnogi pripadnici navedene grupacije uspijesno su se transformisali u vrsne džeparose i hapce. Zajednicka osobina im je da su krajnje neodgovorni i nepouzdani, porocni, lijeni, beskarakterni i prevrtljivi iako se i medju njima, mada rijetko, moglo pronaci "svijetlih primjera", koji su zaista pokusavali i bolje i vise, ali su na kraju ipak ostajali samo levatici. Njihov najveci peh se sastojao u tome sto nikada nisu bili svjesni da su stvarno levati.