Poslije jučerašnje kiše i vjetruštine koji udariše na Zagreb, osvanuo je novi dan Gospodnji, stvoren za ..........vožnju, naravno! Pogled iz kreveta kroz taj čas otvorene žaluzine, na osunčanu fasadu susjedove kuće bio je dovoljan da jučerašnji plan za subotu padne u vodu. Umjesto obaveznog shopinga, na brzinu na plac, kupiti sir i vrhnje i krumpiiiiiraaaa, pa da smo već oko podne, kada još malo ugrije u sedlu.
Već nekako po difoltu ja se moram sjetiti rute
, uključih vijuge, kamo bismo mogli!!??
Kaj ono piše od kud su Piva i Black??? Bistrica?? Ne! Ivanić? Mislim da je Ivanić! Kad dođemo doma, pogledal budem na M.F. , nazovemo ljude i idemo k njima!
Na putu do placa je salon od frendova, dugo ih nismo vidjeli, pa ćemo ih samo pozdraviti: Bok, kam se spremate? Mi idemo s kartingom na stazu u Novi Marof. Opet zaokret u planu; Idemo i mi! (Sori Pivice i Black, vidimo se drugi put!
) Dugo nisam sjeo u karting a i to je ebeno dobro!!
Poziv Marilu (on je uvijek za vožnju), Brzom...ne javlja se, ziher spava, Aberu (on je u Sesvetama pa nam je usput) Čovjek nas čeka u pol jedan kod banke! Super! Tri motora, dobra postava!
Jaki promet kroz grad nas je malo usporio, pa kasnimo do Sesveta petnaestak minuta, ali Aber nas čeka. U formaciji "3" krećemo prema Zelini. Idemo starom cestom, jer za Marila i mene autoput je lipov pimpek! Aber će se prilagoditi custom vožnji, kaj mu ja mogu!?
Cesta je dobra, a nisam dugo vozio po njoj. Sjećam se da ima dosta zavoja koji mi se kada vozim auto, blago gade! Ali s motorom...to je druga prića! Moja je ženica dobar suvozač i fino me prati u zavoje, tako da se vozimo poprilično šarf. Gotovo nigdje ne spuštam ispod 80, osim u naseljima.
Karting stazu smo našli bez problema. Ekipa zuji s kartinzima po stazi, mehaničari se ljute, kritiziraju vozače, poznata atmosfera. Frend me odmah utrpao u bolid i istrčavam na stazu. U trećem zavoju me već prestigao čitav čopor ovih zujavaca! Največa sramota je kaj su to mahom klinci od 12-15 godina! Strašno! Bez kočenja i s povrijeđenim egom ulečem u jaki lijevi i...mlaka vode!!!! Završavam u spin pirueti kraj staze! Pas m.!!! Iskobeljam se nekak, smirim živce ulazim u drugi krug, korigiram putanju, u istom zavoju izbjegnem mlaku, ali sam pre brz! Fulam zavoj i prolazim krug po lakšoj varijanti. Treći krug; znaći prije onog usranog zavoja nagazi na kočnicu! Jesssss! Uspjeh! Ali...prokleti bolid čupa ko divlji a ja ne držim gas!!! Sranje do neba! Neki se vrag zaglavio i moram skrenuti u već mi poznatu blažu varijantu i na neki način zaustaviti ovu paklenu napravu. To čudo inače ide da poludiš i ak ga pustim, završiti ću u Zelini, a ak kočim, spaliti ću disk!
Odlučih se u trenu: isčupam mu lulicu sa svječice! Kroz debelu kožnu rukavicu opali me takav strujni udar da mi je skoro vizir odletil sa kacige! Prokleta naprava se konačno smiri. Viki, idi u vražju mater ti i tvoj karting! Požderi si ga!! Nisu četiri kotača za mene, ja sam ipak Yzzy!
Moja ekipa se grči od smjeha a ja ko Schumaher s kacigom pod rukom, pješice napuštam borilište. Ajmo mi nekam na cugu!
Uputili su nas u zgodan fast food restorančić "Flamingo" u Novom Marofu. Dobro je; skromno, ali čisto i s dobrom klopom i frendly osobljem. Poslije klope i cuge, pogled na sat, i u nebo koje se polako mrači. Vrijeme je za povratak doma. Do Zeline opet po staroj cesti, opet uživam u zavojima. U Zelini skrečemo na autoput do Sesveta (i Abercombie mora malo doći na svoje, odmah je potegnuo do daske). U Sesvetama na kratko svratismo kod Abera pogledati štence. Sada su stari tri tjedna i vrijedi ih vidjeti! Počeli su percipirati svijet oko sebe a još su bebe. Njihova mama nije oduševljena našim posjetom, a kako je ipak o dobermanu rijeć, poštujemo njeno mišljenje. Aber, bilo je lijepo voziti se s tobom, pozdrav ženici i doviđenja!
Odlazimo u hladnu Zagrebačku noć...