Jutro....7 i 30.
Kao i svakog dana, probudio me pjev raspjevanih ptica.
Ustajem......izlazim vani, kad ono napokon sunce i prekrasan dan.
Nakon punih 80 dana bez prave vožnje, nije mi trebalo puno za odluku da malo svoju lipoticu izvedem u šetnju, a dobro će doći i meni da provjerim može li moja "kičma" izdržati 100tinjak kilometara vožnje.
Spremam se na brzinu, zovem "magnu" koji se ne javlja, ali to me niti malo ne obeshrabruje.
Znam, bilo bi ljepše u dvoje.....
Krećem prema mojoj bebi, i izvodim je na sunce da se malo ugrije.
Stavljam kacigu, pojas, rukavice, i mislim se dali dugu jaknu obući. Bolje da, i oblaćim tekstilnu šupljikanu ljetnu jaknu, zakopčam je i spreman sam za pokret.
Palim zvjerku koja brunda i budi sve u kući.
Žena izleti vani i misli da netko krade "lipoticu" ....... kad ono ugleda mene i prekrsti se sa rječima: pa gdje ćeš ti tako rano?
Odgovor je bio kratak: "Ne pitaj me razlog mojoj tuzi".
U taj minut-dva, mašina se zagrijala i čeka kočijaša da je potjera.
Zajašim na brzinu, kvačilo, prva, gas i deri.
Kad sam izašao iz mjesta, kroz glavu mi prođe destinacija "kuda, gdje".
Nije trebalo puno misliti, obići prekrasno mjesto "Roški slap" (za one koji ne znaju, nalazi se sjeverno od Šibenika u blizini Visovačkog samostana i ulijeva se u rijeku Krku) i pokoju lijepu destinaciju uz put.
Najprije ispitujem kako se moja "kralježnica ponaša", izgleda a tako i jest, sve je u najboljem redu uz rijetka žicanja na mjestu oštećenja.
Nakon 20setak km ipak se uvjeravam, sve je baš onako kako sam i zamislio. Više nego odlično!
Uskoro slijedi i prvi kratki odmor, Drniš, malen gradić dalmatinske zagore.
Kanjon rijeke "Čikole"
.... koji je naravno presušio.
Glavno odredište "Vidikovac-odmorište poviše Franjevačkog samostana "Visovac"
Sveto mjesto, tu sam se izuo i pomolio
Rijeka "Krka"
Plodna zemlja uz rjeku "Krku"
"Visovac, Franjevački samostan"
I naravno, lipotica je tu.
....i dobar putnik namjernik (Francuz) nije mogao odoliti ljepoti rjeke Krke, zaustavio se, razgledao lipotu lijepe naše, i naravno uz molbu, uslikao i mene.
Vozeći dalje uz kanjon rjeke "Krke" vidi se što je priroda u stanju napraviti.
Naravno da se i ovdje nađe mjesta za slikati malu bebu
Pogled, suprotno od strane Vidikovca, sjeverno od grada "Skradina", sa strane mjesta "Dubravice", treba se malo voziti kozjim stazama, a bogme i malo pješačiti, za dobiti ovakav pogled.
Ova mi se sakrila, šteta je ne pokazati je....
Sljedeća destinacija je "Roški slap", 5-6 km sjeverozapadno od samostana "Visovac". Što je je najviše iznenadilo po dolasku je, "SRAM IH BILO" plačanje ulaza do slapa, i to ne malo, već 95 rvackih kuna. Sramota. A šta je najgore od svega, za te pare NEMAŠ ŠTA VIDITI. Naravno da im nisam dao 95 kn, ali nisam se htio niti švercati, malo sam prošetao lijepim parkom i uživao u pritocima rjeke Krke.
Dalje se nastavlja u obilazak Skradinskog zaleđa i ulaz na "Dalmatinu". Nastavljam nekih 5-6 km Dalmatinom i dolazim na svima poznato (naravno, tko je putovao istom) na odmorište "Krka".
Grad Skradin u pozadini
Most "Krka" na Dalmatini.
Nakon punih 5 sati i prijeđenih 130 km zavojitih cesta, dolazim kući ispunjen "onim nećim" što se ne može opisati, a nadasve sretan što je moja "kičma" nakon punih 80 dana izdržala nemali napor od vožnje po zahtjevnim lokalnim cestama.
dragger