Uskrsna vožnjica...

Evo Palomas, još jednom sam ostao bez riječi... Slike govore puno više od riječi. Ljudi bi htjeli ići po svijetu, a vidi HRVATSKE!!!!

palomas, citam ovo i sjetim se kak si ujutro u vodicama znao prckat po atlasu i jebemu stari SVAKA CAST! I tek tolko sam da velim, nije da nisam vido al nema zemlje do Hrvatske!

Za Praznik rada nije mi se dalo ići na neko od uobičajenih mjesta, gdje se u redu čeka za porciju graha i crveni karanfil, koje dijeli nekakvi političar željan vlasti i mandata.

Znam da Medvednica i njezin vrh Sljeme u to doba izgledaju fenomenalno, sa rascvalim biljem i zelenim krošnjama. Tako ja svake godine za taj praznik putujem iz Varaždina preko Zagorja i Stubičkih Toplica, i penjem se na Sljeme cestom sa sjeverne strane.

Prvo mjesto za odmor i okrjepu na putu bilo je poznato marijansko svetište Marija Bistrica

Isuse dragi, kako se promjenilo otkad sam ja bila tamo... prekrasno je!

Iz M. Bistrice krene se dalje cestom prema G. Stubici, gdje je spomenik pilotu Rudolfu Perišinu, poginulom u akciji Bljesak.

Dalje dolazi Donja Stubica i Stubičke Toplice, u kojima se skreće prema Medvednici. Cesta do samog vrha je ODLIČNA, nema previše serpentina i strmih uspona, i nemate osjećaj da se već nalazite na 1000 m visine.

Pogled na Zagorje

Vrh Sljeme je predivno uređen, zaštičen kao park prirode, i postoji izvrsna ugostiteljska punuda. Nema što nema, od hotela s bazenom (Tomislavov dom), više planinarskih domova, restorana, izletišta i vidikovaca.






Zapečeni grah i pečena svinjetina, odlično prijaju na svježem planinskom zraku

Na samom vrhu, ispod odašiljača Sljeme - pogledi pucaju na sve strane, još ako je potpuno vedar dan - onda je to pravi užitak

Strojevi za pripremu skijaških staza sada nemaju posla, a nema više niti skijaša

Na povratku kući opet malo odmora u Mariji Bistrici, ovaj put ispod brda Kalvarija