Istinski bajkeri

Ovako je to izgledalo dok sam ja bio mali klinac, stvarno su me zadivile ove stare slikice (kak im je bilo dobro).
Mislim si, za kojih 30-ak godina kad moj sin pogleda slike sa motosusreta koje sam ja posjetio nek i njemu izmame osmjeh i veli "stari jesi bil .........!!?

Pazi samo volan na zadnjoj slici... i onda neko veli da je virago 535 neupravljiv...mislim, je, al ovo moraš voziti s prekriženim rukama!!!

pa tto je onda bilo u điru, nije bilo ravni ili ?

što reći, 80-ih sam radiom iste stvari : ganjao motore i spavao u šatoru, ali u različito vrime, u šatoru sam izviđačima a na motoru kod babe na selu jer bijah malodoban za cestu, a za moto susrete tada nikad ni čuo. ali svako vrijeme ima svoje čari, te svoje učesnike. moja je generacija uhvatila komadić socijalizma, tako da sam živio u dva sistema, nemogu reći da je prije bilo bolje, jer sam imao drugačije vrijednosti. respektirajmo prošlost i živimo u sadašnjosti

cro.chopper je napisao/la:

pa tto je onda bilo u điru, nije bilo ravni ili ?

ma bilo je...ali onda su bila druga vremena..živjelo se za vožnju na motoru..nije bilo u pitanju kolko para imaš i kak daleko budeš došo..glavno da se vozi, pa kud puklo da puklo... na sve se brzo priviklo...a ne ko mi današnji bikeri..smeta nas svaka sitnica..ruku na srce, tak je

black&white je napisao/la:

ma bilo je....a ne ko mi današnji bikeri..smeta nas svaka sitnica..ruku na srce, tak je

ne suditi po sebi! Moja ekipa i ja satorujemo i po RH i po tudjini, hranimo se po samoposlugama, penjemo se na planine i uzivamo na morskim plazama. Ako uleti jeftiniji pansion, kakva vecera i sl. odradimo i onda se veselimo slijedeca dva dana. Naravno da prihvacamo i sve oblike vikendica, stala, tavana, dvorista....
Ajd idem malo kopati po slikicama...

Bila su to zlatna hipi vemena :harley:

neko je hipi neko rock aneko techno a svi su opet ka istom cilju - dobroj zabavi i bijegu od svakodnevnice. i to se tako preteže kroz desetljeća,xuvijek netko ima 22 godine

black&white je napisao/la:

cro.chopper je napisao/la:

pa tto je onda bilo u điru, nije bilo ravni ili ?

ma bilo je...ali onda su bila druga vremena..živjelo se za vožnju na motoru..nije bilo u pitanju kolko para imaš i kak daleko budeš došo..glavno da se vozi, pa kud puklo da puklo... na sve se brzo priviklo...a ne ko mi današnji bikeri..smeta nas svaka sitnica..ruku na srce, tak je

Tako je! Bila su druga vremena! U moje doba rijetko ko je imao šta jače od Tomosa, MZ-a ili Jawe. Moj Tomos APN 4 s mašinom od 90ccm i samnom prošao cijelu Jugu, dio Austrije i Italije. Djelove za njega si mogo kupit na svakom kiosku, a bili su za badav ko i benzin. Dešavalo se da smo uz cestu mijenjali radilicu i vozili dalje.
Možda negde skopam i kakve slike.
E da, bila su samo dva susreta: Majski susret motociklista u Osijeku i susret u Varaždinu.

black&white je napisao/la:

cro.chopper je napisao/la:

pa tto je onda bilo u điru, nije bilo ravni ili ?

ma bilo je...ali onda su bila druga vremena..živjelo se za vožnju na motoru..nije bilo u pitanju kolko para imaš i kak daleko budeš došo..glavno da se vozi, pa kud puklo da puklo... na sve se brzo priviklo...a ne ko mi današnji bikeri..smeta nas svaka sitnica..ruku na srce, tak je

Nije bitno šta se vozi nego tko.
Joj što sam nekad bio sretan saT11 A kad sam ga bušio na 38.5 ma to su bili motori.

Moja 14-ica koju sam novu dobio davne 86. još je živa i radi, a stoji kod dede u štaglju

Tamo je i MZ prerađen u choppera za koji sam skrpo pare 98. Na žalost, ne znam nikog da mu struju popravi. Niko se neće ni upuštat u to!

A između sam imo dve 125-ice.

2 Kleso
..a hebiga prijatelju..da, možda i sudim po sebi, al kaj mogu..a tebi svaka čast i samo naprijed
Al u toj cijeloj prici nismo bitni niti ti niti ja.govorim općito..opet možda se varam zato jer sam ja mlađa generacija al opet opet dovoljno star da mogu vidjeti neke stvari...a to da većina danas vozi motor da budu viđeni, a isto ima takvih među nama chopperašima i sigurno da toga prije nije bilo..vjerojatno je..al u manjoj mjeri..viša je ta vožnja i ti susreti su bili iz pravog gušta!
Moj susjed..sad pokojan, mirna mu duša..prošo je s motorom sve od malih nogu pa do zadnjih dana svog života i kad smo ga znali slušati jednostavno smo se uživili u sve to..mogo si ga slušati satima...a njemu na licu si mogo vidjeti blagi smiješak i da sigurno žali za tim vremenima..kaj je i sam reko,danas to jednostavno nije to...bili su stari motor koji su bili slagani iz raznih drugih motora..neprespavane noći samo da ga stave u vozno i da se ide..cim dalje ..kud..nije bilo bitno..samo da skupiš nešt para za bengu..spavalo se di se stiglo..kralo voće i povrce iz tuđih dvorišta..a sve pare su odlazile na motor i dijelove..samo da se skupi ekipa i da se krene u bolji život..po njegovim riječima..a po meni je to istinska ljubav prema takvom naćinu života!

evo jedne stare slike naših bikera!

U ta vremena smo obavezno išli gledati trke na Grobnik.
U srednju školu sam išao u Križevce a tamo sam i živio u đačkom domu. Imao sam dobru ekipu i s istim ljudima se nastavio voziti i kada sam se vratio u Zagreb.
Te godine je plan bio ovakav: Ja dolazim u Kž. u četvrtak, ružimo do sitnih sati, čorim kod frenda, te u petak u jutro nas petorica krećemo prema Zagrebu, u Vrbovcu skupljamo još dvojicu...
Petak u jutro nas je dočekao s kišicom. Dogovor se morao poštivati i morali smo do Vrbovca jer nas frendovi čekaju. Bez previše njakanja smo sjeli na motore i krenuli. Do Vrbovca smo već bili potpuno mokri, tako da smo odlučili potegnuti do Zagreba, kod mene se osušiti i donjeti odluku što dalje. U Zagreb nismo ulazili na istoku, već smo autoputom nastavili do zapadnog dijela grada (Gajnice). Nekako se činilo da je kiša polako na kraju snaga, a Karlovac nije daleko...Padne dogovor da idemo dalje, jer pred nama je nebo puno svjetlije i kiša u Karlovcu sigurno ne pada. Osim toga, već smo i tako mokri, pa nikom ništa.
Tek kada smo ušli u Karlovac shvatili smo zašto je nebo svjetlije!!!; niski oblaci i temperatura za 3-4 stupnja niža nego u Zagrebu! Do Delnica smo doslovno plivali kroz hladnu i gustu kišu. Najgore je prošao frend koji je imao Emzu s spuštenim guvernalom, kratke rukavice i kožna jakna su odigrale ulogu mazohističkih sprava. Voda mu se s rukavica slijevala kroz rukave, po rebrima curila u traperice i završavala u čizmama. svakih deset do petnaest km. smo moralli stati, kako bi čovjek skinuo čiozme i izlio vodu iz njih.
Pralo nas je do silaska prema Grobniku, a tada, kao nožem odrezano od kiše ni spomena! Proljetno sunce je zlatom kupalo Grobničku dolinu sve do Kvarnera a ugodna toplina nas je vračala među žive. Sjurili smo se prema Rijeci i Opatiji, jer kao i svaki puta idemo u kamp. Sunce i vjetar su učinili svoje: Mokre kožne jakne su se naglo osušile i okovale nas u oklope čeličnog stiska! Kada smo stigli u kamp, nitko od nas nije mogao disati, ali niti skinuti sa sebe ukorjelu jaknu. Već u panici, frend je tražio nož s kojim bi razrezao zatvarač na jakni, ali smo ga uspjeli odgovoriti od nauma, jer takva jakna u to vrijeme je koštala gotovo kao i motor! Tada se netko sjetio spasonosne ideje; idemo obučeni u more...

peti put čitam text i svaki put ponovim : svaka čast, još da smo uz neke gradele s kedenim pivama pa do zore....

black&white je napisao/la:

2 Kleso
..a hebiga prijatelju..da, možda i sudim po sebi, al kaj mogu..a tebi svaka čast i samo naprijed
Al u toj cijeloj prici nismo bitni niti ti niti ja.govorim općito..opet možda se varam zato jer sam ja mlađa generacija al opet opet dovoljno star da mogu vidjeti neke stvari...a to da većina danas vozi motor da budu viđeni, a isto ima takvih među nama chopperašima i sigurno da toga prije nije bilo..vjerojatno je..al u manjoj mjeri..viša je ta vožnja i ti susreti su bili iz pravog gušta!

uvjeravam te da gledas na stvar iz krivog kuta. Razlika je (bar meni) samo u tom sto sam danas ozenjen, obiteljski covjek (Piva, nemoj citati :-)) ) i imam malo vise obveza. Ostalo je napredovalo solidno i nitko mi ne moze reci da danas nije bolje. Jednako uzivam u nabavci kojekakvih dodatnih gluposti, glancanju motora, voznji i putovanjima. Caffe-racere u japankama i ne vidim, mozda se samo nasmijem kad vidim kakvih sve likova ima.
Satorovanje i susreti su ostali dio mog zivota, a vikend voznje s ekipom su najnormalnija stvar. Mozda je malo bad kad idemo van asfalta. Zadnji djir na Dinaru je htio s nama i jedan frend s ER-5, ali je jedva napravio par km i odustao. Cekao nas je u Kninu....
Od djetinjstva vozim mixere i motorice i planinarim...
Tvrdim da je i danas motopopulacija jaaako slicna, pozdravljaju, popiju pice, druze se gdje god stignu, a da u svakom zitu ima kukolja.... No, takve lagano otkantam i stvar rijesena.

ovo je slikica sa Sardinije, decko me vozao po gradu u potrazi za motornim uljem...

By klesoo at 2008-01-08

..onda vjerojatno gledam s krivog kuta...slušam kak je to prije bilo i gledam kak je to danas, pa normalno da si stvoriš neku sliku..opet ponavljam, ja sam mlađa generacija i nemam puno kilometara iza sebe jer trenutno to financijske mogućnosti ne dopuštaju..e sad se tu vraćamo opet na staro..pa netreba ti para da se uputiš nekud, snađi se kak možeš i stigneš..heh..ma bi da se usudim..možda nemam taj duh..zakaj?..zato jer me hebe to ako mi stane motor, ak se nešt dogodi dal mogu očekivati neku pomoć iz bikerskih krugova! Znam da smo svi mi motoristi kak bi se reklo neka posebna vrsta ljudi i da se držimo skupa, al mislim da je to više na papiru nego u zbilji..danas više misli svatko na svoje kljuse, opet, govorim općenito..al mislim da nema te neke solidarnosti ko nekad!
Možda se sad sve to čini ko off na ovu temu temu, al treba dosta toga povezati da se stvori neka slika koja može biti jako nerealna s moje strane, najviše zato jer ja nisam sve to prošel kao neki starijii iskusniji od vas..al mislim da većina mlađih danas gleda slićno na te stvari, pogotovo oni kojima su motor i vožnja prvenstveno gušt..tu si dajem pravo da i sebe ubrojim..a za taj gušt se treba dobro debelo pomućiti..gušt je sigurno još veći da taj motor možeš iskoristiti na najbolji mogući naćin..i kažem opet..možda nama mlađima nedostaje duha, opet, možda je sve to samo neki strah...
Kleso, ja se nadam da budem jednog dana mogo proći isto kaj i ti..još jednom svaka čast i samo naprijed ..bez obzira na to dal bil slobodan ili udavljen..čitaj u mraku ..pardon..braku..haha

magna je napisao/la:

što reći, 80-ih sam radiom iste stvari : ganjao motore i spavao u šatoru, ali u različito vrime, u šatoru sam izviđačima a na motoru kod babe na selu jer bijah malodoban za cestu, a za moto susrete tada nikad ni čuo. ali svako vrijeme ima svoje čari, te svoje učesnike. moja je generacija uhvatila komadić socijalizma, tako da sam živio u dva sistema, nemogu reći da je prije bilo bolje, jer sam imao drugačije vrijednosti. respektirajmo prošlost i živimo u sadašnjosti

i ja sam u to vreme bio u izvidjacima i krstario po onoj nasoj lepoj domovini,motore sam gledao po filmovima

Prijatelji moji, uvek ce nama starijim te neke prosle godine, voznje ,druzenja izgledati lepsa nego danas kada imamo i bolje uslove, opremu, motorcikle...ali sve je to nista u stvari naspram nasih tada mladih godina, zelje i entuzijazma koji smo imali.Zato i na ovom divnom forumu CCF naj pre prvo gvirnem u ove teme koje u stvari vrcaju od emocija i koje pokazuju da velika vecina vas mladjih ide pravim istinskim putem jednog bajkera... oni drugi, sminkeri i pozeri i nisu ovde, nije im mesto...oni nikada nece moci da pricaju mladjima o hiljadama kilometara pod sobom, spavanju pod satorom ili u vreci pod drvetom, o vocu iz tudjih vocnjaka, o pasteti koja ti dodje gozba kada si gladan jer si zadnje pare sipao u tank, o zgodama i nezgodama i dobrim a nepoznatim ljudima uz put...Zato stariji i pricaju o tome i voze i dalje... a mladji na kojima sve ostaje nastavljaju istu tu pricu i duh i za dosta godina ce neki novi mladji klinci citati redove otvorenih usta i pitati se sta je to tako interesantno u tim starim fotografijama, starim neobicnim motorciklima...
Mladost & motorcikl ... to je ta magija, a ako si pravi magija traje koliko i ti, do kraja.

vaooooooooo, predobre slike cro

Ovako što mi uvijek narjere emocije da prorade . sad mi žao što u "smeni 8 " nije uvijek bilo filma . toliko smo toga propustili zabilježiti da se jednostavno opisati neda . To su bili pionirski dani i da živimotri života , nemožemo to doživjeti ponovo .

Nakon malo jače od godinu dana moram nastaviti u ovoj temi... do sada je nisam čitao,a sada sam je pročitao od početka do kraja. Prekrasno je biilo sve to pročitati, vidjeti chopperove fotke i prisjetiti se kako je to bilo.... moram i ja malo reći nešto o tim vremenima, jedva sam odolio da se ne javim u postu o emzejcima na Kubi koji je napisao naš vrijedni Luky. Kada sam vidio prvu fotku, skoro sam se raspekmezio. Plavi MZ na toj fotki je isti kao moj nekadašnji treći motor... Danas vozim relativno novi motor, radim, radim i honorarno,sve za motor mi je dostupno preko eBay-a. Posjedujem nekoliko kompleta odjeće za motor....

Vraćam se sjećanjima u osamdesete PROŠLOG STOLJEĆA,točnije negdje 1986. U vrijeme kada je moj prvi motor izazivao podsmjeh onih koji su spadali u te "cafe-racer" bajkere (čast izuzecima). Prvo sam jurcao trkaćim biciklom za motoristima, "rokerima" (ne "rockerima") su ih zvali, slabo sam ih stizao, ali ušao sam u društvo. Zatim, prvi motor mi je bio Tomos na remen i kaciga na kojoj sam nacrtao mozak. Meni je bio neprocjenjiv, spor,kilav,ali neprocjenjiv. Zaradio sam ga tako da sam malo ašovio vrtove kod staraca i kuma, prodavao crteže...a zatim uz pomoć oca kovinotokara osposobio ga za vožnju. Stvarno sam uživao. Onda sam se zaposlio, ubrzo je stigla Jawa "Čeza" od moga šefa trgovine gdje sam nekada radio - stari je odradio neka željezna vrata i izloge, a ja 3 mjeseca radio skoro bez plaće. Napravljena, sređena, obojana. Vozio sam se i družio sa "rokerima Vinkovaca" - znak nam je bio "RV" koji su uglavnom svi imali pinkalom napisan na teksas jakni, oni snalažljiviji imali su ga izvezenog.Oko grupice ljudi nastao je tj "RV", znak je i danas znak vinkovačkog moto kluba (istina, fali mu jedan krak,ali 90% liči na originalni), bio sam dio te ekipe, družili smo se, vozili. Zezali miliciju, pogotovo pokojnog Devalda... nekoliko puta smo išli pješke kući, jer je ostajao prekovremeno samo da uhvati onoga tko vozi taj motor sa lažnim tablicama, a u kafiću nitko ne zna tko je taj .... desilo se, gadna prometna nezgoda, letio sam kao šišmiš, kaciga mi spasila glavu-a novac koji sam na licu mjesta uzeo Cigi bez vozačke koji je vozio ćaćin kombi i ćaći, poslužio mi je kao ulog da si kupim životnu želju - MZ ETZ 250, plavi (kao na prvoj fotki Lukyjevog posta). Vozio sam MZ do rata, u ratu je 1992. g. ispustio dušu radi šećera u rezervaru, to se desi kada nezahvvalnim tipovima ne želiš dati svoj motor da divljaju.... Do rata sam uživao u društvu normalnih i neopterećenih ljudi, nitko nije bio megaloman, dnevno je svakom od nas bilo dosta 2-3 litre benze, kutija F160 ili Croatie i novaca za pola litre piva u krigli. Družili smo se prijepodne, popodne, navečer, u noći i ujutro, pravili smo tulume sa minimalno novaca, svatko je donosio što je imao....nitko nije gledao tko šta vozi, a i bilo je teško utvrditi, to su bile kombinacije motaora - MZ TS sa rezervarom od Triumpha i natpisom "HONDA", Jawa sa rezervarom TS-a i natpisom "MZ"... a onaj tko je na MZ TS-u imao volan "štipaljku" bio je najbrži, i bez trkanja. Registracija i kaciga su bili nužno zlo....Nosio sam polovni "rokerski kožnjak" od 6.vlasnika. nitko nije bio sretniji od mene kada su mi sestra i šogi kupili u Austriji i poklonili "kožnjak" 1989. godine, koštao je oko 700 dojč maraka, nosim ga i dan-danas. Tada je to bio novac za koji si mogao kupiti motor i voziti se. Bilo je važno - voziti se. Ma, može se pisati ovako do jutra, knjige... Žao mi je toga vremena što je rat tako naprasno prekinuo, 01.=5.1991. g. nismo mogli voziti tradicionalnu "budnicu" u 06,00 jer nas je policija rastjerivala i ganjala čitavu noć 30.04/01.05., vadili nam ventile, bježali smo kao đavoli, neki su se i zaletali u službene aute pa završili u ćelijama (kao npr. Vrag). 02.05.1991. godine smo bili u Orašju kada je 12 redarstvenika pobijenu u Borovu Selu, kada smo se vratilinazad, znali smo da to više nije to. Rat je drštvo raskinuo većom mjerom, jedan dio je nestao, drugi dio društva je pobijen, treći se povukao, jedan dio se, eto, vozi, te priča mlađima kako je to bilo....sa foruma, ja sam među tima zadnjima, kao i Kicho.

black&white je napisao/la:

..onda vjerojatno gledam s krivog kuta...slušam kak je to prije bilo i gledam kak je to danas, pa normalno da si stvoriš neku sliku..opet ponavljam, ja sam mlađa generacija i nemam puno kilometara iza sebe jer trenutno to financijske mogućnosti ne dopuštaju..e sad se tu vraćamo opet na staro..pa netreba ti para da se uputiš nekud, snađi se kak možeš i stigneš..heh..ma bi da se usudim..možda nemam taj duh..zakaj?..zato jer me hebe to ako mi stane motor, ak se nešt dogodi dal mogu očekivati neku pomoć iz bikerskih krugova! Znam da smo svi mi motoristi kak bi se reklo neka posebna vrsta ljudi i da se držimo skupa, al mislim da je to više na papiru nego u zbilji..danas više misli svatko na svoje kljuse, opet, govorim općenito..al mislim da nema te neke solidarnosti ko nekad!
Možda se sad sve to čini ko off na ovu temu temu, al treba dosta toga povezati da se stvori neka slika koja može biti jako nerealna s moje strane, najviše zato jer ja nisam sve to prošel kao neki starijii iskusniji od vas..al mislim da većina mlađih danas gleda slićno na te stvari, pogotovo oni kojima su motor i vožnja prvenstveno gušt..tu si dajem pravo da i sebe ubrojim..a za taj gušt se treba dobro debelo pomućiti..gušt je sigurno još veći da taj motor možeš iskoristiti na najbolji mogući naćin..i kažem opet..možda nama mlađima nedostaje duha, opet, možda je sve to samo neki strah...
Kleso, ja se nadam da budem jednog dana mogo proći isto kaj i ti..još jednom svaka čast i samo naprijed ..bez obzira na to dal bil slobodan ili udavljen..čitaj u mraku ..pardon..braku..haha

prvo fali ti malo samo pouzdanja da kreneš na putovanje, preporučam ti da nađeš prijatelja pa zajedno prokrstarite ,jer nemogu se baš 2 motora pokvariti, Šta se tiće pomoci na cesti možeš biti siguran da češ je dobiti od 99% aktivnih članova i još slučajnih putnika (bikera) ali se nadam da i ti zaustaviš motor ili auto (ako netko čaćka oko motora) i pitaš možeš li pomoći? Ne očekuj ništa više od zahvale i eventualno prijateljstva ali tada možeš sa sigunošću znati da ako ti zatreba pomoć da će se pojaviti neki biker sa istim pitanjem tebi ,ustreba li ti pomoć No na tebi je dali češ ući u taj svjet ili ostati njemi promatrać

..mislo sam da sam zauvijek izgubio ovu fotografiju i zena ju danas pronadje negdje zabacenu...

..koliko se mogu sjetiti, ovo je fotografirano negdje '75/6, kada se jedan mladi bracni par iz njemacke zaustavio na proputovanju u Nasicama.. postavili su sator na ulasku u park (vrlo blizu mjestu ovogodisnjeg moto-susreta) i kako je prijatelj (sjedi iza mene) zivio u Minkenu, govorio je njemacki, tako da su nas dvojicu provozali krug na tada zasigurno najboljem i najjacem motociklu (a i do danasnjeg vremena je ostao pojam za cijelokupnu moto industriju).. bio je to jedan od onig trenutaka u zivotu koji se pamti zauvijek i zasigurno je ostavio duboki trag u meni.. tada sam vec bio siguran da cu jednog dana imati i ja svoj bike...


..u pozadini se vidi moj plavi Pony