Tour de seeJoš tamo negdje '93-94, na neki način sam se "zaljubio" u Austriju, točnije njen pejzaž. Tih godina sam prolazio središnjim dijelom od Klagenfurta prema Liezenu i obećao sam sebi da ću se jednom ponovno provozati tim putevima.
No, godine su prolazile i sve je palo u zaborav sve dok pred 2 godine supruga i ja nismo posjetili Faaker See. Tu mi se ponovo vratila želja za potisnutom davnom željom.
I tako smo već lani "zagrebali" malčice po bližem nam dijelu Tirola, Koruške i Štajerske posjetivši, i opet u vrijeme Faaka, između ostalog i Grossglockner te se provozasmo cestom 69.
Oduševljenje prirodom je bilo takvo da smo to morali ponoviti i ove godine.
Kako smo oboje dobili godišnji na kapaljku odlučili smo, koliko su nam dopustile mogućnosti kako u vremenskom, tako i financijskom smislu, "zagrebati" još malo dublje. Cilj smo odredili unaprijed jer nemoguće je u 3 dana pogledati puno toga.
Mi smo odlučili posjetiti veća jezera u Gornjoj Austriji i nešto malo Salzburga.
Sve to ovaj puta bez Faakera.
Kako nam još nikad nije pred put vrijeme bilo idealno, zašto bi to bilo i ovaj put!? Naime kiša je lijevala dva dana i nedjelju sve do jutra kao da nikada nije padala, a niti prognoza za Austriju nije bila za taj ponedjeljak 22. bajna. No, što je, tu je smještaj je rezerviran i nema odgode! Al' ujutro je sunce pokazalo svoj sjaj pa je bilo nekako veselije za krenut' na put.
Nismo željeli krenuti izravno najbližim putem prema cilju jer smo željeli što dužu vožnju i što više lijepog krajobraza. Tako smo se uputili starom cestom za Maribor pa prema Grazu. U Sloveniji ne želim trošit' lovu na njihovu vinjetu posebice za tu prekratku dionicu, dok smo Austrijsku uzeli obzirom da je svega 5,10€. Znali smo da ćemo neke dionice malko ubrzati i to je bila dobra investicija jer smo u konačnici od 1400 km sigurno 400 napravili autoputom.
Kako je smještaj bio u Gornjoj Austriji blizu jezera Attersee vozili smo se naizmjence autoputom i magistralnom cestom, sredinom Štajerske prema Liezenu pa dalje prema odredištu. Ono što me najviše opčinjava je urednost okoliša, što uz ceste, što pašnjaka, oranica, okućnica... o prometu da ne govorim!... nema gušenja i nepotrebnih pretjeranih ograničenja brzine. Znači van naselja 100km/h, a kroz 90% mjesta i mjestašaca 70-80 km/h dok su zone 30-50 stvarno rijetkost, a gdje ih i ima vrlo su kratke.
Propisa se svi pridržavaju, a kako i ne bi kada sve teče lijepo i fluidno točno kako i treba biti! Nije ni' mjesto ni' vrijeme da se osvrnem i kritiziram naše propise.
Usprkos sve "težim" prijetećim oblacima koji su izgleda zapeli za vrhove planina i brda, cestom koja se proteže većinom usjekom nije nas pomočila gotovo niti kap kiše.
I tako uz pokoje stajanje bili smo sve bliže cilju za taj dan, glava puna slika, a duša nahranjena. Počela su se pojavljivati i prva jezera i tu čovjek ne zna gdje bi prvo pogledao …ooo miline, ooo ljepote!
Kako smo došli prije noći, uspjeli se raspakirati, odmah smo skočili još do 20 km udaljenog Attersee jezera.
Neću opisivati nikakve znamenitosti jer sve je na netu dostupno pa ću pisati samo imena jezera, koga zanima neka baci oko... eee brate mili ogromna li su, a ovo je najveće od svih 7-8 koje smo obišli. Turizam cvijeta, žičare voze na vidikovce, a pogled, ne znaš jesu li ljepša jezera i planine koje se izdižu ponad njih!
Prvi dan je bio totalno ispunjen ponajviše vožnjom, zato je drugi bio za laganini sa stajanjem pri svakoj "slivi". Vrijeme izmišljeno za vožnju bez oblačka.
Obzirom da nam je bio na ruti prvo smo došli na Mondesee prošetali,
a zatim prošli uza Wiestalstausee koje je poput bajera u odnosu na ova ostala, a opet ima se kaj vozit' uz njega (između ostalog na njemu i toku koji ga puni napravljene su 3 hidrocentrale)
i tako dalje prema Salzburgu.
Salzburg, Mozartov grad je velik i prepun znamenitosti te samo za njega treba čitav dan, tako da sam supruzi rekao da si odabere jednu znamenitost koja joj se najviše svidjela dok je radila " domaću zadaću" što i gdje posjetiti. Odabrala je Mirabell vrtove i nije pogriješila, kao što ne bi, vjerojatno, niti da je izabrala bilo što drugo poput utvrde Hohensalzburg koja se lijepo vidi iz Mirabell vrtova, ili pak Hellbrunn palaču ili ....
Vrijeme nije bilo tempirano za ništa no nemilice je curilo....
Sljedeće odredište je bilo Hallstatt, najstariji rudnik soli.
Na putu do njega nas je zaustavilo mjestašce Fuschl am see, točnije prvo neobična građevina sa umjetnim jezerom,
a potom naglije zaustavljanje na strmini u zavoju pak na prekrasnom vidikovcu iznad Wolfgangsee koje je pogađate, …malo je reći ljepo!...
I eto nas u Hallstattu.
Sam ulazak u gradić kroz uzani kilometarski tunel koji prolazi jednim dijelom ispod kuća, je fenomenalan, rekli bi motoristi koncertna dvorana... A Kineza brate mili!!
Što reći kada su isti ti Kinezi toliko zaljubljeni u selo, godinama ga posjećivali i naslikavali da da bi napravili kopiju toga sela. Naravno da se to baš i nije svidjelo Austrijancima, posebice jer su to napravili bez pitanja i jer je pod zaštitom UNESCO-a.. no to je neka druga priča. U Hallstattu se stvarno ima što za vidjeti, no sve se i naplaćuje. I opet žičara koja vuče do vidikovca Five Fingers, koji kažu oduzima dah... zašto velim "kažu" pa iz jednostavnog razloga što nismo išli gore zbog cijene od cca 60 € za oboje.Nažalost stvari poput ulaznica ovaj puta nisu ušle u proračun. U grubo smo izračunali da bismo samo ovdije morali izdvojit' minimalno 120 +€ za ulaznice… jebiga ovaj puta previše... no ne osjećamo se uskraćenim, ali baš za ni za šta.
Hallstatt smo napustili i krenuli put Gmundena na Traunsee, poznatom po keramici.
Na kraju dana rekao bi čovjek vidio si jedno vidio si ih sve!... no svako jezero ima nešto svoje, nešto drugačije.
Već je padao mrak kada smo krenuli prema smještaju udaljenom nekih 50 km, u biti povezali smo jedan dobar krug...dan je bio na izmaku, a falila je još samo pivica kao točka na "i".
Srijeda je bila vrijeme povratka, no žurbe nema. Kao i dan prije sunce je dobro grijalo, već ujutro je bilo 18-19°C. Općenito je prognoza bila idealna.
Kao što sam već spomenuo supruga je radila domaću zadaću pa je moja prvobitna zamisao da prođem nekim starim cestama na početku najavljenima propala. No znao sam da niti taj smjer prema Salzburgu pa na Villach ne može biti loša. Plan je bio da se posjeti izvor Soče pa je ovaj smjer bio povoljniji.
Opet je u kombinaciji bio i autoput i magistralna cesta. Pa smo bili malo na vijaduktima, a više ispod njih.
Prijelaz preko prijevoja i skijališta Obertauren je fantastičan. Nalazi se na nekih 1700m i pogled puca daleko.
Odluka da siđemo s pomalo dosadnog autoputa, s kojeg se isto ima što vidjeti, dodatno je potaknula nedoumica dali se vijadukti prema Spitallu dodatno plaćaju ili ne. Nekaj je pisalo, a kak' sam sa njemačkim na „Vi“…. na posljetku bi nam bilo žao da nismo ovuda prošli. Smjer je bio Villach pa Podkoren, Kranjska gora prema Soči.
Spust sa Podkorena je dobro ugrijao zadnju kočnicu pa smo stali nakratko na vidikovcu iznad Kranjske Gore od kuda se vide skijaške staze, između ostalih i ona na kojoj je naš Ivica Kostelić pobjeđivao.
Put nas je odveo prema Soči i tu je počelo moje preznojavanje i tiha misa sa suprugom i njenom domaćom zadaćom. Ruta kojom smo krenuli, a ja je nisam prethodno provjerio ide preko prijevoja Vršić. Prekrasno za pogledat no sa motorom full natovarenim i cca 550kg… uhhh. Reći ću samo da cesta koja ide na Vršić i s njega ima 50ak serpentina s time da su one u usponu u zavojima popločene granitnim kockama… katastrofa!.. Za motocikle tipa GS, supermoto milina, no za arlija ovog tipa jebenica, no savladasmo polako pa sigurno.
Potrošili smo podosta vremena na sve to, a do kuće još dosta vremena pa je Soča „dobila“ samo panoramsku vožnju s par slika. Ono što fascinira je boja rijeke Soče i kameni obluci bijeli kao snijeg. U ovo doba godine je vrlo plitka, više potočić maleni.
Put nas vodi prema mjestu Bovec i to ravno u birtiju da roknem jedno hladno Laško pivce i smirim živce. Birc je „biker friendly“, a konobar motorist pa ga pitam za najbolji put prema Ljubljani. Daje mi upute da se vratim prema Tarviziju pa na Kranjsku Goru ili pak na Vršić al' veli baja „ to ti ni za takav motor!“… rekoh nemoj je…t pa od tud' sam doš'o!! (smijeh). No cesta kojom sam i mislio nazad, a i on je rekao da je obnovljena i dobra, a tako je i bilo. Jednim dijelom uza Soču pa uz Idrijicu na Logatec prema Ljubljani i poznatim putem doma.
Toga dana smo proveli 12 sati više-manje u sedlu no zadovoljstvu nije bilo kraja. I tako, ovo mi je prvi puta da sam se ovoliko raspisao kiša i loše vrijeme dali mi vremena, pa kome je tlaka neka pogleda ovih par sličica, a kome se čita ovih 1480 riječi eto!
Na kraju mi samo žao što nemam bolji fotić jer ovako sa telefonom se ne može uslikat sve kako sam želio,... no dobro, do nekog sljedećeg puta to je to.
Naslov: Tour de see (Austrijska jezera, 8.2016,) 
uto 06 ruj 2016, 21:24![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/darkages/up_arrow.gif){kind=icon}
ako Bog da . 
, a ta zelena trava je fakat zelenija i drukčije boje nego naša!
