Već deset godina putujem. Jedna obična kava s mlijekom, 2005. na slavonskobrodskom korzu potaknula je ideju i od tada svake godine planiram nove destinacije. I tako, malo po malo, nakupilo se toga dosta, tužnih i sretnih dana, pravih pustolovina i laganih tura. Da ne bi bilo jednostavno, prvih godina putovao sam spačekom, danas četrdesetogodišnjakom koji je nekoliko puta okrenuo kilometar sat. Kada je ostatk ekipe počeo lagano posustajati, kupio sam motor. VN 900 pokazao se kao dobar suputnik, a sada je teret novih kilometara prebačen na Fat Bob-a.
Nisam lovator, puno je odricanja bilo u svim ovim godinama, a ako ičemu, putovanja su me naučila skromnosti i toleranciji.
Da ne duljim, sve je počelo idejom da posjetimo Škotsku i Loch Ness, kupili smo za sitne pare par oronulih oldtimera i zavrtili kilometre. Dalje je išlo samo od sebe.
Loch Ness
Škotska, žestoka zabava
U Edinburghu
Omaha beach - Normandija
Rumunjska, Karpati
Rumunjska, negdje u planinama
Passo Stelvio, Alpe
Polarni krug, Finska
Sjever Finske
Put za Nordcapp
Afrika, Sahara
Sahara, Easy rider
Tunis
Prijevoj Gavia, daleko najluđa cesta
Firenza
Toscana, Pizza
Alpe
Čaplja u snijegu
Svakakvih se događaja tu nakupilo. No nova je sezona i valja krenuti dalje.
2015. rezervirana je za Francusku, idemo na jug, u provansu. Planirani troškovi su 8.000 kn. S obzirom da još nisam otplatio kredit koji sam podigao za putovanje prošle godine, bit će nategnuto. No draga želi u Francusku, a i meni bi dobro došlo jedno malo laganije putovanje. Krenuli smo iz Broda za Rijeku pa prema Veneciji i Laziseu na obali Gardskog jezera. Prognoza klimava, pogotovo za Gorski Kotar. Na autocesti blizu Zagreba sreli smo ekipu koja se zaputila u Veneciju, ali oni će preko Slovenije. Okisli smo svi bez obzira na različite dionice i to kod Venecije.
Siguran zaklon na benzinskoj kod Venecije
Razvedrilo se brzo i eto nas na Lago di Garda, Lazise u bikerskoj birtiji u samom centru koju u prolasku Italijom nikad ne zaobiđemo. Nakon prvih 750 km uslijedio je odmor s prijateljima, pivo, klopa i priprema za slijedeći dan.
Lazise, odmor za motoriste
Lago di Garda
Pivo i pizza pred spavanje
Cilj je Gap, 500 km udaljen grad u francuskim alpama, kažu da ima 300 sunčanih dana u godini. Ubitačna vožnja autocestom do Francuske, ali ne možemo su priuštiti vožnju lokalnim cestama, predugo bi trajalo. Od laganog krstarenja brzo smo odustali i nagazili Harleya kojemu 150 km/h i nije nešto prezahtjevno, ali bez vjetrobrana i s rukama i nogama naprijed trebalo se momački uhvatiti u borbu s vjetrom.
Konačno pred Francuskom
Nakon Torina skrenuli smo za Briancon i ušli u Francusku. Planinska cesta izmamila nam je osmjeh na lica. Nakon pustare koju smo prošli autocestom u Italiji sada je sve puno motorista.
France!
Francuske alpe
Stanka uz cestu prema Gapu
Put za Gap
Svjetski dan glazbe dočekao na je u Gapu na 750 m iznad površine mora. Staro središte grada je veliko, brojne su male ulice i trgovi. U par minuta šetnje nabrojali smo dvadesetak različitih bendova koji su svirali sve, od francuskih šansona, preko reggaea, rocka i bluesa do heavy metala.
Francuzi i turisti opušteni uz vino i pivo, duduše prilično skupo za naše prlike, ali što ćeš, valjalo je sprati prašinu nakon dva dana vožnje do Francuske. I tako, nadali smo se da sutrašnji mamulruk neće biti baš pretežak, ustvari bolila nas je briga.
Noć u Gapu
Grad Gap se nalazi na takozvanoj Napoleonovoj ruti, na koju smo se povremeno penjali i opet silazili slijedećih dana. Na putu za St. Paul les Durance, gdje smo rezervirali smještaj za 4 dana računajući da je dobro uzeti hotel u sred Provanse pa se svaki dan voziti vamo tamo, stali smo u Sisteronu. Mjesto je naseljeno nevjerojatnih 4000 godina. Tvrđava, katedrala i par muzeja tu su za turiste. Cesta je odlična kao većina cesta u Francuskoj pa smo samo popili kavu i nastavili dalje.
Put za Sisteron
Ulaz u Sisteron
Sisteron
Sisteron, centar
Sve u znaku spačeka i lavande
Sisteron
Na putu za St. Paul les Durance
Najljepše su dionice kroz hladovinu
Stigli smo u hotel, ostavili stvari i odmah nastavili dalje. Popodne je, imamo vremena do večeri pa smo krenuli za kanjon Verdon. Put vodi prema azurnoj obali, alpskim krajolikom do grada Auguines i jezera Sainte Croix pod čijom površinom je nakon gradnje brane ostalo cijelo jedno selo. Tu se cesta odvaja strmim usponom i vodi uz kanjon. Zavojita cesta uz jedan od naljepših europskih klanaca, dug 25 km i dubok 700 metara ostavlja bez daha.
Jezero Saint Croix
Verdon
Odmor na vidikovcu
Visoko, visoko...
U povratku je Bob zabilježio svoju prvu tisućicu milja
Planiranje puta za slijedeći dan odvija se uvečer na parkingu hotela, uz cigarete i vino. Uvijek putujemo koristeći kartu, navigaciju koristimo samo u većim gradovima.
Planiranje sutrašnje rute
I još malo planiranja
Okrećemo na zapad, želimo obići samostan Senanque, a na putu ćemo posjetiti Gordes i Avignon. Ta su mjesta redovito na top 10 turističkih lokacija Provanse pa eto idemo i mi, onako turistički.
Na putu za Gordes
Mala sela provanse
Do Gordesa putujemo lijepim krajolikom, polako. Stajemo povremeno na kavu očekujući da ćemo svaki tren vidjeti polja lavande po kojima je Provansa tako poznata, no nije baš tako. Brojni brežuljci, često s utvrdama na vrhu, stara, lijepo očuvana arhitektura užitak su za proći motorom.
Tu i tamo, mora se stati
Welcome to France,welcome to America
Lavanda!
Krajolik Provanse
Gordes je u najmanju ruku neobičan. Francuzi su uložili dosta truda kako bi zadržali originalni izgled sela tako da su ia eventualne nove građevine obavezni kameni zidovi, a ograde su potpuno zabranjene.
Gordes
Tržnica u Gordesu
Uskom i prilično lošom cestom preko brda spustili smo se do samostana Senanque izgrađenog još u 12 stoljeću. Redovnici koji tu žive uzgajaju lavandu.
Senanque abbey
Lavanda
Manastir
Vraćamo se istom cestom dio puta i potom odvajamo za Avignon. Raj za ljubitelje povijesti i arhitekture. Grad je pun života, brojne trgovine čokoladom, sapunima i kojekakvim sitnicama, a sve okupano mirisom lavande. Papinska palača i Pont d'Avignon, most koji se kroz povijest malo gradio, malo rušio, najpoznatije su građevine Avignona. Napravili smo par fotografija za uspomenu, sjeli na Harleya i odgegali se 100 km dalje do hotela.
Avignon
Hm, istomišljenik
Samo nek je čokolade
Slavni most koji ne vodi nigdje
Svako malo naišli bismo na nekakav ringišpil
Zidine Avignona
Naišli smo i na deve. Sad, nije mi jasno, držao sam se ceste i Francuske, ali evo i dokaz.
Slijedećeg dana otišli smo na jug, do Marseillea. Neću tu nabrajati građevine i povijesne podatke. Grad jem ogroman, netipičan za ostatk Francuske, puno je utjecaja sjevera Afrike, Maroka, jednostavno vrvi od života. Promet je kaotičan i nekoliko sati smo se patili vozeći s jednog kraja na drugi po velikoj vrućini. Ipak, vrijedi ga vidjeti. S obale se vidi slavni otok Chateau d'If, na kojem je bio zatočen grof Monte Christo.
Marseille
U povratku zastajemo u gradu Aix en Provence. Jedan od onih lijepih, dinamičnih gradova gdje se stalno nešto događa. Žive boje, mnoštvo mladih, lijepi mali trgovi i kafići. I nebrojene trgovine.
Aix en Provence
Đinđe
Nek je nama Francuska dobro i zdravo
Azurna obala zaslužuje posebnu priču. I posebno putovanje. No mi za to nismo imali vremena. Krenuli smo prema Italiji cestom uz francusku rivijeru, od Saint Tropeza u kojem smo malo zastali. Jedan je to od najvažnijih gradova u povijesti jer, za one koji ne znaju, tu je početkom šezdesetih prvi puta predstavljen „monokini“ danas poznatiji kao toples. Grad je u znaku Brigitte Bardot, naišli smo na nakoliko izuzetno skupih trgovima modnim sitnicama, a čak je i groblje smješteno na najatraktivniju moguću lokaciju, uz samu morsku obalu.
Ah taj Saint Tropez
Plaže Saint Tropeza
Groblje
Plaža
Živio toples, gospodična iza mene čuva kulturu i tradiciju Saint Tropeza
Brigitte
Slijedećih dvjestotinjak kilometara bila je prava patnja. Cesta uz koju su se smjestili Cannes, Nica, Monaco zakrčena je prometom, semafori vas zaustavljaju svakih par stotina metara, a uz punu opremu koju smo imali jer nas je čekao put čak do Verone u komadu, bilo je i jako vruće. Uz magistralu vodi i autocesta no s nje se ništa ne može vidjeti pa smo vozili obalom, zastajući tu i tamo kako bi nešto fotografirali ili se osvježili.
Obala je zaista lijepa, ni jedno more na kojemu sam bio ne može se mjeriti s ljepotom Jadrana, a Azurna obala jedini je dosadašnji konkurent.
Cannes
Ovdje inače ide crveni tepih
Azurna obala
Uvečer smo u Laziseu, ponovo. Slijedeći dan već od kuće. Kao i obično, premalo vremena za sve što smo htjeli obići i vidjeti, ali planiramo već iduću godinu. Neka je samo zdravlja, sve ostalo ćemo već nekako riješiti.
Naslov: U potrazi za lavandom 
ned 01 stu 2015, 13:59![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/darkages/up_arrow.gif){kind=icon}
