Evo nakon mog putovanja od proljetos
https://cro-chopper.forumcroatian.com/t15655-iz-zagreba-u-umag-preaicom-kroz-vukovar gdje sam sa 100 eura i 4 dana, obišao sve osim Dalmacije i Like, sad je i to na redu pa sa nešto više eura i desetak dana slobodno imam malo ambiciozniji plan.
Cijela moja priča počinje 19 lipnja 2014 jednog tmurnog Zagrebačkog jutra na relaciji:
ZAGREB -GOSPIĆ- ŠIBENIK
i, krećemo ...
Prva stanka u Josipdolu kod frenda, pa nakon kavice krećem put Gospića gdje stajem na ručak:
https://www.google.hr/maps/@44.5661382,15.386414,3a,75y,131.4h,81.96t/data=!3m4!1e1!3m2!1s-wMBq2OUukt4A6BoUkGAig!2e0
restoran MAKI
odličan restoran , ugodno osoblje , ponuda izdašna, porcije više nego dostatne, a cijena vrlo al vrlo povoljna , stao po preporuci a i ja ju dajem vama ...
...sljedeća postaja Šibenik odnosno mjesto Žaborić gdje imam spavanje i gdje će mi biti baza kroz ove dane, naravno obavezno stajanje na Šibenskom mostu za mali odmor te i prve fotke ...
... danas sam isključivo uživao u vožnji cijelim putem tako da sam jednostavno zanemario fotkanje i tek sad nakon par sto km se sjetim opaliti koju, znate ono kad se zanesete i sve ostaje negdje iza vas, tako je i meni bilo danas ali to mi je i cilj, pa stoga ne zamjerajte što neće biti baš nešto pretjerano fotki nego više pokoji dojam, ali iz glave a ne skinuti podatci s neta ili nešto takvo slično, za to imate doma kompove pa si sami vadite podatke koji vas zanimaju o mjestima sa moje ture, a ja ću samo iznijeti poneki podatak s mog stajališta ...
Ode jedan dan i kičma mi je podnijela još par stotina kilometara, jučerašnji put od Zagreba je ipak ostavio traga, tako da sam se danas odlučio na chillanje, odmor i upoznavanje baznog logora
Žaborić: mjesto na magistrali drugo po redu od Šibenika prema Primoštenu, onak ni veliko al ni baš malo, simpatično kao i svako dalmatinsko mjestašce, ali kroz naredne dane saznao da je to nekakvo utopijsko naselje apartmana koje su izgradili naši povratnici iz bijelog svijeta sa svih kontinenata, tako da dok se šećete kroz uličice primijeti se da su imena vila baš teškom mukom smišljana: vila Canada, vila Australija a bogami i vila Swiss je do njih ...
Eh, danas subota,smjena turista, znači bježi što dalje od obale i magistrale jer od ranog jutra nadolaze stotine automobila umornih i neispavanih nadobudnika, koji su morali stići što prije u komadu do našeg Jadrana, tako da samo pokoji vozi svojom stranom, većinom gaze crtu i zvirlaju okolo ne bili uboli pokoji free apartman jer su bili lijeni bukirati unaprijed, vjerujte koliko god da ste spretni u izbjegavanju jedan će vas pronaći, ako ne pospani Poljak onda neki živčenjak koji se mora vratiti danas doma i na posao pa je ljut što mu prođe godišnji i sve mu ide na živce ...
Dakle kolege motociklisti, subota i nije neki dan za vožnju po jadranskoj magistrali i mjestima uz obalu u špici osim ako nemate trening za reflekse ili suicidalne namjere ...
Ja sam se odlučio za Prominu, Šibensko zaleđe , mjesto koje sam slučajno upoznao u poslijeratnom razdoblju jer mi je tast odande ...
Tamo vrijeme kao da je stalo , ceste puste poneke i obnovljene ali nadasve vozne...
boje su tako jake a mirisi bogati i snažni ...
Tu je i NP Krka tako da što dalje pričati ...
To da se tu snimao Winnetou ne trebam valjda naglašavati:
ovo je dolina Bika koji sjedi, a fotografira Vol koji stoji
..oko podneva zastajem na kavicu u Oklaju, tamo me za stol zovu dva lokalna gospodina i nakon čuđenja što se ne vozam po obali već po ovoj vukojebini( kako oni kažu) ja im objašnjavam da sam ja ustvari Prominski zet te da sam se oženio iz seoca u toj šikaretini, a oni u sav glas slavodobitno to objave po cijelom trgu i bogme me napojiše, nahraniše i skoro ponovo oženiše ...
...i eto ti opet pokoja anegdota za spomenar
Inače ovo se pretvorilo u cjelodnevnu vožnju tako da sam natukao preko 200 km po lokalnim cestama, dan je proletio a nisam stigao sve ni obići, a večer pada na moj krom
i odlučujem vratiti se prvom prilikom u ovaj osebujan kraj...
Nedjelja je pa opet chillanje i susret s jednim šupkom iz Šibenika, pa vožnja po gradu, kavice, đir po okolici, cca stotinjak km onda popodnevne sijeste, kupanac i upoznavanje povratnika s debelim zlatnim križevima koji su u mjerilu 1:3 i neizostavne pričice iz njihove druge maćehinske države, e nije ti vako vani, tamo se radi lipi moj, ah da, zato sam nakon deset dana saznao sve rupe u Kanadskom i Australskom zakonu, te sve šeme i šemice kako iskamčiti pare od zakonodavaca nespremnih za nas Balkance, te slušao predavanja kako prijaviti pet pokoljenja na državnu sisu neke zemlje koja nije dorasla našem sklopu moždanih vijuga za lovce u mutnom i tako sam ustanovio da se baš i nisu nešto oznojili ... Pobjegli su tamo jer im vamo bilo teško onda došla Hrvatska pa se vratili brže bolje jer im tamo bilo teško eh nikako da ih polovim u toj njihovoj životnoj muci ali opet oni sjede u ladu i uzimaju meni šolde pa im jopet teško jer im Linić puno uzima ko i oni onim nekim zemljama ..
Karma je baš kučka mislim se ja u sebi
Danas neko ko fol bitna tekma na svjetskom pa smo svi bili veliki Hrvati do duboko u noć...
Cijena od sinić pa se malo teže ustalo jer se pilo nakon tekmi, jebiga nisam spomenuo da je svjetsko prvenstvo u tjeku ...
...tek nakon ručka odlučim na popodnevni đir prema Splitu koji se pretvorio u odlično druženje s pletačima vijenaca češnjaka u Vrpolju ali onom Šibenskom, tako da nisam daleko stigao al sam nadaleko mirisao na motoru s vijencem češnjaka oko vrata kao Van Helsing u lovu na najokorjelijeg krvopiju srednje Dalmacije ...
...suton me lovio kod Trogira stao malo na vidikovcu iznad i sabrao utiske
Ma ustvari išo pišat, pa slučajno poplašio neke Ruskinje ,jer im bilo čudno vidjet u sumrak neki slinavi crni motor pa još mene kako hrabro jašem u crnoj koži na + 30 s vijencem luka oko vrata, tako da ih ni moj osmjeh s par bubašvaba između zubiju i crvuljkom među rukama nije uspio zaustaviti ...
Nadam se samo da nisam završio na nekoj tjeralici ili crnoj kronici lokalnih novina.
Sinoć na povratku po magistrali sretnem šarmantni par iz Austrije te im poklonim svoj vijenac od luka a oni mene počastiše večerom u zgodnom mjestu uz samu obalu :
nekakav klub Boxer
https://www.google.hr/maps/@43.6135998,15.925996,3a,75y,289.33h,83.24t/data=!3m4!1e1!3m2!1sDw9jNgYQ2kCjfxuOfds6vQ!2e0
drže dva brata blizanca rodom iz Zagreba ,odlično mjesto uz more, ukusne a bogate i ne preskupe pizze nešto ala dalmatinski Oro Goro, tamo smo cijelo večer pričali što rukama što nogama, jer najbliže što sam ja bio njemačkom jeziku je to da mi je tetka od pokojnog susjeda poznavala ženu čiji je sin imao knjigu za njemački iz trećeg razreda ...
...ali u toj svoj priči sam saznao da tu negdje u brdima postoji nekakva oaza za romantične večere toliko efikasna i lijepa da je čak i ta stara Austrijanka nakon čašice vina i pjesme vlasnika osjetila vlagu u svom oronulom starom zdencu ...
..pa rekoh to mjesto moram ujutro pokušati naći, tako da sam krenuo u istraživanje brda između Šibenika i Trogira. U mjestu Grebaštica nakon jednog bikers frendly lokala MIKSER
https://www.google.hr/maps/@43.6349086,15.9710229,3a,39.6y,68.15h,82.93t/data=!3m4!1e1!3m2!1sFpvrICoxLsB8mvc5EEtqoA!2e0
postoji odvojak u brda odakle puca pogled na kraj i to pogled za razglednice
na moje čuđenje seoca su dobro označena te je koliko sam vidio dosta aktivna biciklistička spika jer svud okolo znakovi za biciklističke staze,pogled odličan na sve strane, ceste puste ali uske i nepregledne tako da ... pomalo...
Ulazim u neko selo s dućanom na sred i raskrižje s nekakvom izbljedjelom mapom, kak ti turistički info, vjerovatno postavljen od strane vladajućih kako bi produžili mandat za još 4 godine i ohrabrili par jadnih seljaka kako su i oni u srcu turističke meke a turisti tamo nikad ni ne zalutaju, a mještani čuju za te čudne ljude koji plaćaju da bi došli k nama samo na dnevniku i to ako imaju struje, jer od onih silnih vjetro turbina oko njihovih prekrasnih zaseoka nikakve vajde jer očito ovaj koji je govorio gdje da ih se postavi, nije znao ni čemu služe, valjda mislio kako će veliki ventilatori nekako ladit more kad je prevruće, svaka druga neradi jer je u zavjetrini, al tako to ide u nas čuli i mi za zelenu energiju pa udri ...
Nego sretnem ti ja tamo tri strikana u zelenim mandurama pod smokvom u dubokom ladu, kako mlate pivo. Po kamionu koji je cjelo vrijeme radio (cca 3h dok smo pili i pričali) shvatih da rade za lokalnu čistoću, reko: pa brzi ste evo nije ni podne a ja nisam vidio nigdje smeća sve ste počistili ...gledaju oni mene u čudu i rekoše da nisu još ni krenuli da čiste al saće pa odnia đava prišu, pomalo... Kažem ja njima daj ugas deder taj kamion da ne šklopoče cjelo vrijeme , ma jok pa moramo nekak gorivo potrošit jer mislit će šefovi da niš ne radimo, a kilometri pa vidje će da niste prešli kilometara , ma jok kilometar sat smo rješili od zime je u defektu...pa šta onada čistite , pa ništa jer nemaju šta osim čepova pive koje popiju i šute pokojeg nadobudnog početnika s OPG kojeg oderu za pokoju kunicu pa opet na pivicu i tako u krug...
Od sveg tog se opet izrodilo prekrasno druženje i kušanje pršuta i vina kod dvojice od njih jer su se uspjeli posvađati čije je bolje, a ja sam morao donijeti sud jer sam bio neutralan, kako bih takav i ostao jednog sam proglasio za pobjednika u vinu a jednog za pršut ...
šta ti je diplomacija... ha
Kad je sve to završilo i dečki morali ići vratit prazan kamion jer je radno vrijeme gotovo a nisu htjeli nabijati prekovremene, od vozača sam saznao tajnu lokaciju one vilinske oaze o kojoj mi je pričao simpatični vremešni par Austrijanaca od sinoć, te sam uz pomoć lokalnih mještana i pronašao isti
Upoznao sam visokog markantnog ali osebujnog vlasnika koji me proveo kroz imanje te ponudio okrijepom.
stoga ljudi tko god treba da se iskupi kod žene, ili očara curu, možda švalerku ili dečka, stvarno preporučam jedno od najromantičnijih mjesta na kojima sam bio ...
Malo si prosurfajte i svakako obiđite ako vam je u blizini rute, ijoš jedan dan prepun doživljaja je na kraju odoh na počinak dole na obalu gdje me suton pozdravljao u sobu ...
Danas krećem prema Crnoj Gori ali idem prije do Hercegovine u Ljubuški upoznati jednog našeg druga motoristu...
Ranom zorom doručak šampiona pun vitamina, pa hit the road...
i od silne euforije stvarno je bilo hit the road, ne znam ni sam kako, ni koliko sam se nagnuo i kako sam zapeo ali jesam i to krasno, toliko da sam otkinuo nogar i to šaraf ko prst debel ...
Faaaaaaaaaaak , ali bio sam vlike sreće, noga mi je pala na asfalt pobjegla iza ali ju nije zakačio kotač uspio sam stati i shvatiti šta se desilo...
opa putovanje završilo a nije ni počelo ...
Sjeo, razmislio, pogledao i sretan da meni nije ništa, pogledao svoj odraz u kromu od dekla pa se uz psovku u brk nasmijao... e nećeš mene vala sad...
Pa sve su to čari putovanja i nije pitanje dali nego je pitanje kad će da vas zadese..Nazvao čovjeka od povjerenja (kažu) al nema se šta izgubit, ima čovek arlija al ima i vespu pa sam znao da nije pravi šupak već se samo tako češlja , ma bez jebe, ovaj došo u roku odma i to s posla i to zbog čovjeka kojeg zna samo preko ovog foruma,kako prca sve redom, e pa nek neko još jednom kaže nešto protiv njega ima da mu spalim prednju gumu na sljedećem moto partiju .. .
Uglavnom rasprostro alat skinuo desnu nogaru, jer ne trebam toliko nožnu kočnicu koliko mjenjač stavio na lijevu da mogu šaltat, nogu na dekl i piči al kad se čizma počela topit stani pa oladi...
Uglavnom Magna mi rješio i sanirao kvar kod svojih podanika u Šibeniku, u roku dan, iako je bio kraj radnog dana, pa ti vidi ...
noć je pala a dijelovi gotovi, ujutro sastavim i same gas ...
Ništa od puta za Hercegovinu kod našeg Bosqea jer sad radi i ne možemo se naći pa odlučujem sastaviti motor probati ga i vjerojatno za Zg ako treba nešto bolje povariti ...
Odgoda puta za Crnu Goru znači i kašnjenje za Beograd u koji također planiram pa se mislim idem u Zg na remont pa u Begeš i onda nekud dole preko Sarajeva opet u Monte Negro...
I tako sam ti cijeli dan ja nešto u bedu i bezvoljan a počela i neka kišica ...
...ali ruku na srce ipak je iza mene tjedan dana prekrasne vožnje i doživljaja pa ne bih smio biti frustriran nikako, samo jer mi jedan dan nije išao onako kako sam si zamislio, pa pobogu ja uvijek govorim kako je bolje neplanski a to je i cilj ...
Ali kako dan odmiče entuzijazam me opet obuzima, oblačim se i za pola sata sam već daleko, motor ide, vjera u njega i sebe je povraćena i odluka pada: ujutro rano ide se dalje, brže i više a gdje u Dalmaciji mogu više od Biokova ...
Ponovno obilat doručak, pozdrav bazi i krećem put Splita , kako sam prijašnjih par dana proučio lokalne ceste odlučim ne ići magistralom uz more, nego spojnom cestom od Šibenika za Trogir jer mi je nekako legla a i uštedjet ću na vremenu , pa tek onda dalje magistralom od Trogira ...
Prvo stajanje i tankanje u prekrasnom Omišu, nastavak prema Makarskoj. Tamo nakon kraćeg odmora i rakijice uhvati me sjeta, počeh udarati čežnju prema tom velikom brdu što strši iz mora, jer sam tamo prije petnaestak godina imao prve letove paraglajderom i doživio podosta lijepih stvari , odluka je pala idem na Sv. Juru motorom i to istog trena ,napunio ćuturicu friškom vodom, nabacio osmijeh i piči goreeeeee...
Na ulazu u park Biokovo par savjeta za ne bacit i olako shvatiti od dobro raspoloženog renđera i nekog jazavca što mi zaslinio motor toliko da je dobio patinu ...
..dalje ne znam šta da vam napišem o ovoj divnoj planini, imate internet pa proučavajte, ja ću vam samo dati par fotografija i reći da me motor gore i nazad nije niti jednom ni malo iznevjerio, radio je besprijekorno bez obzira na visinu ili temperaturu i dovezao do vrha kao gospodina ...
Kad sam stigao gore osjećao sam se kao neprikosnoveni jebeni gospodar planine kao kralj, Bog , Tito ili kako god vi želite čuti ...
..nakon silaska pojeo sam nešto kak ti gurmansko, ali takva bješe i cijena , ok obzirom da je sezona, nemam prigovor jer nije ni bilo preskupo a zavrijedilo je prefiks gurmansko, osoblje je motivacijsko pa stoga vrijedi i spomena ...
https://www.google.hr/maps/@43.2703115,17.0715229,3a,75y,137.93h,78.62t/data=!3m4!1e1!3m2!1s7xJSveAuTvA7BxWI53aM7A!2e0
A na cesti Makarska prema tunelu za Vrgorac koja je vrhunska za motor išao sam par puta od tunela do Makarske i natrag ........... ma mrak ...
Dalje sam nastavio prema jugu imao sam za cilj doći negdje do Ploča pa prespavati ...
... vožnja prolazi odlično , nema gužve a kilometri se samo nižu tu i tamo pokoji nadobudni dostavljač u bijelom kombiju s tamnim sunčanim naočalama u predvečerje, žurno pokušava oboriti rekord dostave na relaciji Zagreb – Dubrovnik kako bi se ujutro uz kavicu na poslu mogao pohvaliti kolegama s novim postavljenim rekordom ili šarmirati putenu djelatnicu iz unutrašnjosti na sezonskom radu u nekom od brojnih koktel barova uz cestu ... i uvjereni su kako znaju cestu napamet i imaju onaj ninja harageei sedmo čulo kako nikog nema iza okuke, pa hrabro i ambiciozno sijeku zavoje ...
Tu i tamo pokoji crni trag kočnica na bijelom suhom asfaltu kao podsjetnik daje do znanja da se ponekad sretnu takva dva istomišljenika na istoj okuci ali iz dva različita smjera ...
Ne dam se pokolebati i stajem tek na uzvisini prilikom napuštanja prekrasne doline Neretve iz cestu gdje mnogobrojni obrtnici više manje uspješno pokušavaju prodati turistima i svim dobronamjernicima svoj unikatni proizvod koji je kod svih manje više isti ...
I sam stajem kod jednog takvog odmorišta na samom vrhu prijevoja i bacam pogled na dolinu koju obasjava sunce pod onom čudnim kutom kad popodne prelazi u večer i tako dodaje poseban koprenasti štih tom krajobrazu koji je ionako dovoljno očaravajući ...
Poslije razgovora s prodavačem i vlasnikom štanda dobivam na poklon prekrasnu bočicu ljute trave za ljute rane, kažu od trava s ovih škrtih brda, bivahu ispraćen i pozdravljen od gospodina, mada se nismo ni pošteno upoznali, nego smo onako neobavezno popričali kao stari prijatelji koji se viđaju svakodnevno i kao da tu svraćam redovno, odzdravih mu i obećah da ću ga obići i u povratku, tad ga nisam htio lagati, ali ipak se nismo sreli više nikada ...
U povratku na tom mjestu je bila ljutita školarka, i nisam joj zamjerao što je takova, jer dok su se njeni vršnjaci igrali u šašu te lijepe nizine ili sunčali na plaži i slali selfije, ona je na žegi asfalta morala prodavati suvenire na nekoliko jezika, da je bila malo starija možda bih je nagovorio i na dokoni bijeg i napuštanje radnog mjesta bar na koji dan ...ono kao u filmu ... ali nisam, nisam joj solio ranu, nasmiješio sam joj se, malo ju razvedrio pa pohvalio koliko je vrijedna, da bar malo zaboravi kako provodi praznike na štandu pored puta ...
I evo ga biser Jadrana Game of Thrones kulisa ,njegovo veličanstvo toliko hvaljeni i razvikani Dubrovnik (stvarno svaka mu čast al brate mili iz rukava mogu istrest bar deset njemu ravnih Hrvatskih gradova ako ne i ljepših, bar meni)
Obavezna stajanka pred ulazom kod mosta i trofej fotka za memoare
tu sam naišao na gosn Kurta, jednog nomada iz Austrije na osebujnom prometalu
i s njim proveo iduća dva dana poprilično ludo...
obišao se Roxy club
i garaža kod Konka te u noći krenuo s Austrijancem za Boku na moto susret, a i ponovno sam se trebao sresti s onim bećarom iz Ljubuškog negdje u Budvi ... (ali kleta sudba je htjela drugačije)
...do Boke se došlo ali nije se granica prešla jer je zbog nemilog događaja u Monte Negru došlo do nekakvog češljanja na granici osobito nas motociklista , u jednom trenutku nailaze dvojica također Austrijanaca te nam objašnjavaju da je bolje da se odmah vratimo jer ovi dolje divljaju na granici i puštaju random od njih dva jedan je smio priječi a drugi ne, tako da smo se vratili nazad u Dubrovnik ostavili motore na sigurnom u nekoj pećini
pa odmor i pranje jajca ... Austrijanac me primio k sebi i podjelili smo ionako ogroman njemu pristupačan apartman.
Ujutro gazdarica me ugostila obilnim doručkom jer sam joj nenadano vratio ne jednog, već još dva druga Austrijanca na još dan ili dva jer planiraju za Helas kad se ovi carinici smire na granici, i obećala smještaj kad god navratim, bila je onak vremešna ali bilo je u njoj životnog soka ... a kućica i terasa
onak iznad grada, sunce meni mili po obrazima a njoj po spavaćici dok me poslužuje...ali mene zove cesta.
Jedan od ostale trojice Osterajharaca se napokon diže i nagovara me da idem s njima do Grčke, nisam se htio odati kako sam ja low cost bajker da ih ne uvrijedim i ne bih baš sa njima, nego sam uz korektnu izliku poželio im sretan nastavak puta i pošao prema Šibeniku bar sam tako planirao.
Ali tek nakon što sam obišao grad i Srđ
pa popio kavicu s premijerom i odradio pressicu,pa nisam ja tek tko ...
U povratku stajem na raskrižju za Pelješac i razmišljam o posjeti Mljeta računam vrijeme , gledam vozne redove trajekta, pretražujem novčanik i nije mi leglo, osjećam umor i odlučujem se vratiti u Žaborić do večeri ...
tu bi sad upala ona priča s mrgodnom školarkom prije Opuzena,
i prekretnica again
Naime bio sam tanak s bengom i odlučim ne produžiti ravno za Split skrenem u Opuzen da probam jegulje i natankam ali u to trenu me sustigne jedan Dragstar i momak iz MK Sv. Jure, vidi motor te destikuliranjem kako bi na piće skreće moju pozornost, to naravno prihvaćam i odlazimo u Metković na pivo , pa dva, i tako daljeeeee
Tako da sam na kraju prešao i granicu jer sam išao točit u BiH, pa zaglavio i to u Čapljini ... dalje je bilo svega... umjesto mog dolaska nazad u Šibenik otišao sam neplanski u Hercegovinu, pukim slučajem taj dan je bio susret u Ljubuškom, pa rekoh napokon ću sresti tog famoznog Bosqea ali sudba kleta nikako da nam ukrsti pute, ja sam obišao i Ljubuški i Međugorje jer nisam htio navuć Gospin bijes na sebe te sam u skladu s protokolom odvezao svog crnog nečastivog glasnog drugara na malo propovjedi ...
poslije sam ostao i bez struje u mobitelu tako da nisam mogao više nikog pronaći i nisam se žalio a drugog dana nekako se nadopunio u prvom bircu sa crvenim kockastim stoljnjakom i konobarice koja je imala listove kao Baždarević i nazad u Hr..
Zablatio sam se dole u Ljubuškom na onoj silnoj vodi, kakav susret majko draga, al i okiso iznutra fajni... aj sad preko Vrgorca, tu cesta malo rupićava il mi se to malo čini nakon mog rupičastog sječanja iz prošle noći
pa preko Zagvozda
i Cetinske krajine
stigli smo ja i moj motorić do Žaborića živi i zdravi uz blago zujanje u ušima i tupom boli u predjelu čeonog režnja ...
Danas mi je bilo vrijeme da se prepustim moru kažu da sol izvlači sve i tako sam i ja poslušao stare nam mudrace i nisam maknuo iz vale čak ni svog Drageca nisam pogledao kao da je malo ljut na mene kao da sam ga nešto zanemario, malo sam svoje tjelo dao na uvid istočnoeuropskim mamicama te ponosito veslao po pličaku među njima nebili pravovremeno priskočio u pomoć ukoliko bi im se koji os potomstva počeo utapljati...
navečer sam rano legao, ispali smo sa svjetskog pa ni tekme više nisu bile in
Danas mi dolazi Mrgud iz Zagreba na odmor u Split pa pošto se dugo nismo vidjeli dogovor je da dođem negdje pred njega i propratim ga kroz Šibensko Kninsku županiju prema Splitu i pošto se još jedan forumaš iz Krneza grada htio naći oći u oči sa mojom punomasnom pojavom dogovor je bio da se negdje oko Zadra ili Biograda nađemo sva tri i napravimo malo druženje, a kako ne bih okasnio krenem ti ja odmah ujutro simultano kad i ovaj iz ZG,on ima 300 km za preć a ja 50 pa rekoh imam ja vremena usput da skrenem do neke familije koja je na odmoru na Ugljanu il Pašmanu, pa kad se ovaj moj javi da je blizu Zadra ja ću preko trajektom i evo ga ...
Eh kad bi to tako kod mene išlo, moj drug Mrgud malo okasnio u startu iz Zg, pa malo putem guštao te se i ja u iščekivanju kod rodbine uneredio al ono za istinski bez foliranja ...
Jebiga nismo se dugo vidjeli... oni ga nakuvali i napekli pa nemoš sad ić , jedva živu glavu izvukao i na zadnji trajekt stigao uz počasnu pratnju blue knightsa .
e sad jel trajekt bio zadnji noćni il prvi ranojutarnji ne bih se dao kladiti , uostalom zajebo sam, ne jednog nego dvojicu u dogovoru i Mrguda al i Tarzea, stvarno dobra samoreklama
Tak ti je sa mnom, fleksibilan sam u rasporedu ko ruska balerina u raskoraku...
Jebiga jučer se ipak malo previše otrovalo pa mi danas paše samo kiselo i hladno...
a vožnja radijus 10 km pa otišao do otočića Krapnja na koji puca pogled iz sobe gdje sam najčešće spavao ...
dođem bajkom do trajektne luke kad ono smjeh živi nema mjesta za motor jer je ukrcan jedan Tamić
i tako preko odem solo obiđem taj otočić
upoznam se s poviješću spužvarstva i nazad u okrilje moga lagodnog smještaja, ne moram ni reći kako sam na povratku već s trajekta uočio veselu družinu oko i na mom motoru , jebiga nisam bio prestrog ali usljedio je sat razrednika i vaspitna mjera je bila primjerena, oni koji nisu uspjeli umaći otplatili su grijeh na obližnjoj terasi ...
A danas je laganica..
ujutro standardna procedura za godišnji odmor: ranojutarnji pozdrav suncu, malo na pijacu, kavica , novine, doručak, plaža poslije ručka lagani drijem pa polako put Splita, gdje se sastajem s wingmanom za sljedeća dva dana ...
Put za Split po magistrali uz more sa suncem u leđa izgleda kao u nekom visokobudžetnom putopisnom Discovery serijalu u HD rezoluciji, samo zvuk moga međunožnog drumskog klepetana i mene ispunenog milinom...
u Splitu druženje ,šetnjica rivom
pa navečer koncert Stefanovskog i Tadića za koji smo imali sređen upad kao tehnika mali od tona i palube ...
Bilo vrhunski ... uslijedio počinak jer ujutro valja za Sarajevo
Moj wingman nikada nije posjetio ovaj dio Balkana pa je vodstvo prepustio meni, a pošto imamo samo dva dana vremena odlučio sam se da mu pokažem što više budem mogao od Bosne i Hercegovine ...
Ne znam da li znate ali imam nekakav fetiš na jezera, da dobro ste čuli, jezera obožavam , valjda kontinentalna krv, ono more je OK ali jezero je vrh ...
Pa tako i složih rutu Split - Sarajevo idemo do Buškog, Ramskog i Jablaničkog jezera i onda konak u Saraju gradu ...
Gdje god smo vozili nije bilo problema , svi koji su vozili Bosnom znaju da je to nešto posebno, kao doma ali nije, to je tamo negdje daleko, i NE nije bauk nije divlje nego naprotiv ljudi su blagi , pitomi i srdačni ... ceste nisu kako mnogi misle rupa na rupi , možda malo neke ali ništa previše gore od naših samo je potreban oprez kao i svagdje ali ne grč, nikako, samo se opustiti i predati se toj prekrasnoj prirodi u potpunosti ...
u Sarajevo stižemo u smiraj dana i smještamo se u Hostel City House u samom centru
https://www.facebook.com/HostelCityHouseSarajevo
povoljno , uredno a što je i najvažnije imaju čuvani parking za naše ljubimce i to naravno bez naknade ...
Šta da kažem o Sarajevu a da već niste čuli, pošto smo ovdje samo dva dana odradit će mo ono neizostavno :
Vrelo Bosne, Ilidža, Miljacka, Baščaršija, čevapi,suton na Avazovom tornju, dernek i bakanalije...
Novi je dan nakon počinka na koji smo naravno okasnili a i još nas u hostelu zaskočio nekakav saibaba sex rock guru koji još uvijek živi u sedamdesetima, ali nadasve osebujan i zanimljiv lik kojeg nikako nemogu dostatno opisati jer mi vokabular ipak nije dovoljno bogat za takav poduhvat ...
Zove se Samir a kad sam dobio broj telefona potpisao se ovako S@☮
pa tko ne bi htio upoznati takvog lika...
Danas idemo pokušati doći opet u Split ali naravno drugim putem, idemo dolinom Neretve skroz do Ploča pa magistralom nazad prema Makarskoj i Splitu ...
Stajemo na Jablaničku jagnjetinu
to vam je must stop jer kila oko 20KM plus salatica i par Tuzlanski pilsnerića sve zajedno oko 100 kunića pa ti nemoj stat ...
Kako su ljudi rekli takva je i bila fina ,mehka ko duša, ma kost sam si stavio u džep samo da mi miriše putem ...
Sljedeća stanica Konjic i pronaći taj famozni Titov bunker, ćuj bunker, grad pod zemljom, građen u to vrijeme za nedo bog ako demokrati zveknu atomsku ...
..to da je projekt bio megalomanski a otplaćivat su ga počeli vaši djedovi, ne moram napominjati a da je koštao čak sto puta više nego li nam je Sanader sa svom svitom jamio, jer ja do toliko nisam ni učio brojati, a imam bar pet razreda i knjige za šesti ...
...malo si zguglajte da vidite o čemu je riječ,
ovdje imate i virtualnu šetnju:
http://www.visitmycountry.net/bosnia_herzegovina/bh/index.php/160-turisticke-atrakcije/nase-preporuke/360-titov-bunker-ark-d0-konjic
ja vam neću ništa pisati o njemu jer je meni zanimljiviji bio put do njega nego on sam, a nisam ni ušao unutra ...
Navigaciju nemam, mobitel uvijek napola prazan a signal možda dođe u ove klance za sto godina, tako da je ostala opcija stani pa pitaj ...
svi znaju gdje je i uputiše nas svi koje smo pitali
uputa je glasila: samo ravno dva tri km pa na križanju lijevo preko mosta, zatim na sljedećem križanju opet lijevo, pa na sljedećem opet lijevo i opet preko mosta, hm, zatim odmah na idućem pogađate opet lijevo, e nakon ovog četvrtog ili petog lijevo.
Nekako sam ostao pomalo zbunjen jer po nekoj logici geometrije voziti se po dva km i skretati ulijevo nekako mi se čini da zatvaram puni krug i odlučimo na jednom skretanju za desno a ne lijevo i naravno pušing al totalni, jer nakon nekog vremena došli smo do točke gdje ni Kleso ne bih mogao dalje a kamoli mi na svojim kravama ...
Dakle u Bosni ne vrijede nikakvi zakoni pa tako ni logike , fizike a ni geometrije ...
a skretati stalno lijevo nije voziti se u krug kako sam mislio dotada ...
Sam ulaz u bunker je za nas bio onemogućen je to u sklopu vojarne i to druge zemlje čiji nismo državljani, iako mi to malo čudno jer gotovo svi oni jesu naši državljani
Neki mrki puškomitraljezac poviče: šta vi, kud vi?
Rekoh mi bi u bunker, e nemože to tako ovo je vojarna nemoš ti tek tako unutra, al ima tu naš komandir hotel u blizini i u hotelu jedna agencija gdje se može uplatiti određena svota novca i onda ta agencija ima pravo da te provede kroz bunker ( zvuči poznato )
Ali vrijedi pogledati i isplati se ali prvo se raspitajte za agenciju kako ne bi prošli kao mi.
Mi smo bili kratki s vremenom pa se nismo htjeli previše zadržavati nego uhvatiti najbolje od dana i poći za Mostar ...
ovo je ujedno i jedna od najljepših dionica koje sam odvezao, kanjon Neretve
hrpa NOB spomenika na te hrabre ratnike i filmove svoga vremena jer njih ništa nije smjelo iznenaditi
U Mostaru osvježenje,par škljocanja s mobitelom i odmor...
Dalje preko Čapljine i Metkovića u sam smiraj dana stižemo u Split gdje se pozdravljam od prijatelja i suputnika te ja odlučujem otići do svoje baze kod Šibenika na dan dva odmora ...
Al svaki novi dan kako svane u meni umor nestane
te iako sam rekao i misli da ću malo uživati u suncu i plaži nije mi išlo, kako je znala meni reći pokojna baka sinko moj, tebe stalno tabani svrbe samo bi lajso negdi pa tako i sada, nisam ja za neko izležavanje na plaži dok moj ljepotan samo skuplja uzdahe iz susjednih apartmana od turista središnje Europe ...
gdje ću što ću???
idem se vratiti u Prominu kako sam i obećao
preko Drniša,Vrlike na Peruću i u Knin kod Tri lovca na mješano meso ali ne grill već pola odojak pola janjetina i hladno Velebitsko poslije na tvrđavu popit kavicu
onda prek Kistanja za Vransko i u Vodice opet gledat tekmu na terasi uz veselu ekipu eto tako prošao opet neplanirani dan, a rekao sam da ću se samo odmarati umjesto toga danas sam uspio dodatna dva jezera posjetiti Peručko i Vransko...
Eto isteklo je i meni vrijeme prođe desetak mojih dana i nisam se uspio pošteno ni posunčati ostao sam bijel ko sir te po zadnji put navlačim svoju ljušturu
pa valja polako nazad za Zagreb usputnja stajanja nisu bila previše potrebna niti sam ih želio..
Jer svakim novim kilometrom stezao mi se i grčio želudac ali ne od gladi nego spoznaje da ću sutra upasti u onu tako poznatu Hrvatsku sivu kolotečinu i da me čeka radno ljeto bez godišnjeg kao po običaju, to me je izjedalo iako sam trebao biti sretan , presretan za jedno novo poglavlje na cesti onako sam i bezobvezan , valjda sam licemjeran ili samo nezasitan, pomalo i nepošten prema božici dobrog provoda i putovanja ako takova uopće i postoji ... možda ,ali možda je to i umor koji je ipak sustigao pa i prestigao moju euforiju i razdraganost cijelog mi bića...
Ne ja sam samo bio svjestan da postajem ono što ustvari i jesam a da sam svih ovih dana bio netko drugi ... onaj mustang koji luta nesmetano prerijom ...
Bio sam UTOPIA ...
Prije svega moram reći da sam se dugo razmišljao dali da ovo uopće i napišem jer oni koji su pisali putopise znaju da to izuskuje podosta vremena ali mnogi od vas su me već upoznali pa sam stoga se i osjetio dužan podjeliti nešto i sa Vama
ova godina mi je bila plodna što se tiče vožnje i svaki svoj slobodan trenutak sam provodio na motoru obišao stvarno mnogo susreta i upoznao još više ljudi...
odlučio sam ovo podjeliti s Vama ali nisam znao kako da to napravim, nije mi se dalo čupati silne statistike iz Wikipedija i ljepiti uz rutu i mjesta koja sam obilazio, nisam htio voditi statistiku o potrošnji goriva, prijeđenim kilometrima, nisam htio provoditi sate crtajući po Google mapsu pređenu rutu, ne ništa od toga nisam želio, pa nek mi zamjera statističari, putopisci i ini ja sam se samo želio voziti, voziti bez cilja, bez obaveza, plana...
To sam i napravio
Nisam lektor ni kolektor stoga nemojte mi brojati zareze, nisam ni bajker, samo sam osoba koja vozi motor ja sam samo jedan od Vas
Vidimo se na cesti
Naslov: Moji Drumski Memoari 
čet 25 ruj 2014, 21:27![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/darkages/up_arrow.gif){kind=icon}
) i vozili i pisali pa duge zimske noći budu kraće.
..izgleda da sam nesto propustio ovdje?.. 
slabo pratiš 
