godišnji odmor...
ili možda on to i nije ako moraš ići kad ti drugi kaže
no što je tu je i od silnih planova odlučismo se na kraju za ugljan pa bumo dalje vidjeli...
naravno dan polaska je bio luđački vruć a na otok se ide pa reducirasmo prtljagu i silnu opremu i lagano krenusmo u light varijanti...
ovo su glavni akteri ove priče....
u kratkim rukavima i osjećajem slobode dojezdismo u naše malo misto i odmor dugo željeni je počeo....
red klope,red ribolova naravno uspješnog kao i uvijek
red cuge,kupanca i mira nas je za čas uljuljkao u sigurnost i toplinu otoka i znanih i neznanih plaža...
idemo dalje....
kako nam je otok ubrzo postao premali,jedno kišno jutro zvrcnemo Mostar kad tamo 40 stupnjeva
odluka je pala odmah,sutra jutrom se kreće za BIH pa bumo vidjeli kud i kako...
ovo je negdje na putu prema dolje...
granicu prijeđosmo kao i svi svjetski putnici,bez skidanja kaciga tj prepoznali su nas....
čim uđosmo u susjednu nam republiku zaprijetili smo glađu prvoj pristojnijoj birtiji i smazali zavidne količine a i susreli se sa šljivovicom koja nam je tih dana bila vjerni pratioc i spasioc,bar smo tako mislili
sama vožnja do mostara i nije prošla uobičajeno jer nas je derao vjetar ko nikad do sada,tako da smo jedva doćekali da stignemo....
prečorili smo u hostelu s preporukom taksiste da zaključam motor po noći u garažu,jer taj istočni dio ne voli šahovnice na tablicama...
nisam htio dalje pitati ,a mamuta sam sakrio dobro prije šetnje gradom...
u samom gradu je ugođaj ok,što si bliže starom mostu to je cuga (PIVA 20 KUNA)i klopa skuplja pa smo se i mi malo udaljili...piva po 10 kn je bila čisto fina i pitka,isto kao i ona skupa....
samo spavanje i druženje s japancima ili kinezima u hostelu neću spominjati,jer tek tu je moja i Martinina sklonost snalaženju došla do izražaja...
došavši u hostel japanezeri su spooznali da je SHOGUN visokog ranga tu i sukladno tome su se i ponašali dok su bili u mojoj blizini kojom sam neprikosloveno vladao s nunčakama zataknutim u gaće bijele tj kimono (TAK SU ONI MISLILI)......
noć je prošla ok,malo mrtvih,malo ranjenih...jutarnja kavica s gazdaricom i dalje cestom.....
a cesta vodi u planine,šumetine uz mnoštvo vodurine.......
još smo mostar preživjeli u onoj ljetno morskoj opremi al ove planine su nas pokočile do kraja...
dobra škola za ubuduće...
uz silnu opremu doma kupovali smo razno razne krpice po buvljacima da do doma živi dođemo jer odosmo nepromišljeno a promjena vremena i pad temperature naravno ulovio je baš nas
pozdrav svima
barny