S Venox-om za Split i Korčulu (23.07.-29.07.2013.)
Svanuo je napokon dan dužeg putovanja. Svake godine jedan tjedan godišnjeg odvojim za vožnju kad sam fizički i duhovno povezan sa motorom i prirodom bez utjecaja televizije, e-mail-a, mobitela. Ok, baš i ne mobitela, ali pokušavam svesti na najmanju moguću mjeru. Bilo da vozim sam ili u skupini, važno je maknuti se iz grada i voziti predivnim prostranstvima Hrvatske. Cesta kroz Liku, zadarsko zaleđe, Dalmaciju, Makarska rivijera…sve su to putovi koje sam već toliko puta prošao, ali uvijek im se s veseljem vračam.
Prikaz odvožene rute prema Korčuli
Natovaren i spreman za put
Ali, treba se prvo krenuti na put. Već je pola 1 i adrenalin me lagano puca. San neće na oči , a ujutro me čeka već od 7 h tura, prvo do Biograda na moru, gdje ću pokupiti svoju prijateljicu i suvozačicu Tijanu, a dalje put Splita. Uspijem odspavati kojih 4-5 sat. Ustajem…vani je predivno vrijeme. Vrijeme koje sam čekao cijelu zimu. Zima je u Zagrebu ove godine bila strašno duga i motorom se nije moglo voziti od 11. mj. pa sve do svibnja. Svakom ovih 6.mjeseci drugačije pada. Neki „šarafe“ prerade u garaži, dok drugi maštaju i planiraju gdje će putovati. Ja sam od ovih drugih, pa sam tako i 4 mjeseca prije kupio karte za koncert Roger Waters u Splitu i upisao u firmi dva tjedan godišnje.
Smiješak sa lica ne skidam dok trpam stvari u bisage, a iz glave mi ne izlazi pjesma „On the road again“….
"On The Road again" tra la la
Za početak ću odvaliti bez stajanja do Korenice, tamo točim gorivo i pauziram kod Macole. Macola je jedan od malobrojnih lokala koji je uspio preživjeti brzu autocestu i recesiju. Jako puno privatnika je izgubilo prihode radi autoputa prema moru, pa su bili primorani zatvoriti svoje lokale. Koliko je autocesta dobra za brže povezivanje gradova , toliko je i loša za gospodarstvo za mjesta preko kojih prolazi. Naravno da neću voziti autocestom, jer mi je ona previše dosadna, osim kad treba u kratkom vremenu prevaliti veći broj kilometara. Iako s motor i ne mogu brže od 130 km/h. Ali i to je dovoljno brzo za Venoxa. Inače, za one koji ne znaju Venox je motor od 250 kubika i 27 KS, koji niti svojim izgledom, kao niti voznim sposobnostima ne zaostaje za većim motorima. Vrlo okretan, robustan i stabilan motor koji sa svega 3,5 L goriva prevali 100 km. Također je zahvalan za održavanje, jer osim ulja ne traži previše pažnje. Posebno sam prije puta opremio Venoxa sa velikim bisagama od 30 L, koje sam dodatno učvrstio metalnim stranicama da se s vremenom ne bi deformirale. Sada sa roll torbom na paket-tregeru dobivam punih 80L prtljažnog prostora, stane apsolutno sve i nemam više glavobolju prije puta što uzeti sa sobom, a što ne, jer praktični cijeli ormar mi stane na motor.
Srna kod Macole -osim hrane i pića - Macola ima i mini zološki vrt s medvjedima, srnama i ostalim životinjama
i medvjedi...
Lika
Kod Venoxa jedina zamjerka ide na to da je „tajvanac“, pa ljudi bježe od kupnje takvih motora. Tajvanci, korejanci i kinezi su nešto što se smatra lošim, kvarljivim i nekvalitetni, a ljudi koji ih kupuju smatraju se smiješnim. Upravo, polazeći o te činjenice, na Cro Chopper forumu izdignula se mala skupina koja upravo prkosi takvom mišljenju, a nazivamo se Čunga-Lunga bikeri.
Čunga Lunga je momentalno grupa od 5 motora. Svi redom vozimo motore kojima nije moguće ime izgovoriti od prve ili dok ti netko ne veli kako se izgovara, iako za pojedine marke ima čak i više od jednog izgovora, a koji je pravi, trebamo pitati proizvođača. Nemamo predsjednika, niti tajnika, a niti su nam bitne oznake. Pa čak nam nije bitna niti marka motora, te nam se svako s dobrom voljom za druženje i vožnju mogu pridružiti, bilo da vozi kineski, japanski ili talijanski motor. Ono što nam je jedino bitno , kad putujemo da road captan ipak zna put do odredišta, pa da skupinu primjerice ne proveze kroz obilaznicu Senja,umjesto kroz centar koji ima cca 400 m. Eh da, najbitnije je da se zabavljamo…
Prijateljica Tijana nakon uspješnih odvoženih prvih 50 km
Pogled na Šibenik s vidikovca
Stižemo u Split u popodnevnim satima i nalazimo se sa Ramom. Uskoro nam se pridružuje i Marinin s curom. Prava dobrodošlica. Sjedamo na pivo na splitskoj rivi i lagano kroz razgovor u dobrom društvu vrijeme nam brzo proleti. Ramo i Marin ostaju s nama da nas prvo izvedu iz centra Splita do Poljuda, zatim se pozdravljamo s Marinom koji odlazi dalje, a Ramo nam pravi društvo do samom ulaska na stadion. Ovim putem se želim zahvaliti još jednom na dobrodošlici i druženju. Iako smo se upoznali na susretu u Plitvicama početkom 6.mj. imam osjećaj kao da se poznajemo godinama. Inače , dečki su upravo osnovali MK Three Wolves Croatia. Na CCF forumu su poznatiji po nickovima Rikitumba i KronosOx. Svakako vam želim puno uspjeha u radu kluba i nadam se čim više dobrog druženja i zabave.
Ugodno druženje na Splitskoj rivi
Napon koncert , "The Wall" - Roger Waters. Počinje u 21:00. Za one koji nisu upoznati s njegovim radom, Roger je u svojoj bogatoj karijeri radio u skupini Pink Floyd od 1965.-1985. kao glavni tekstopisac, a od 1968. jedan od glavnih pjevača (zajedno s Davidom Gilmourom), ujedno je i bas gitarist i glavni zvučni programer. Na svojoj turneji „The Wall“ osim samog sviranja ukomponirao je i uz audio komponentu i podražaj svih vizualni ćelija, tako da se dobije vrhunski spektakl na kojem je prisustvovalo preko 20 tisuća ljudi. „The Wall' je do sada uživo izveden preko 200 puta diljem svijeta, ispred više od 4 milijuna fanova što turneju čini jednom od najuspješnijih turneja u povijesti rocka. Sam Roger kaže da je „The Wall“ zamišljen za izvođenje na „open air“ stadionima što poljudsku ljepoticu upravo stavlja u idealan položaj. Spoj tople ljetne večeri, izvrsni performanse vrhunskih muzičara koji još uvijek sviraju dobru staru glazbu. U publici me je jedino zasmetao silan broj mobitela i video kamera, koji žele usnimiti trenutak s kojim bi se mogli hvaliti na fejsbuku ili prijateljima kad dođu doma, a upravo pritom zapostavljajući trenutak uživanja u glazbi i scenskom nastupu koje se pred očima njihovih kamera dešava. Nažalost, pošasti modernog doba.
"The Wall"
Roger Waters
...
...
...
...
...
...
Koncert završava oko ponoći… spavanje u hostelu „Jadro“ u Solinu. Drugo jutro prijateljicu Tijanu ispraćam na autobusnom kolodvoru. Vrača se u Biograd, a ja dalje nastavljam put Korčule.
Vrijeme postaje sve toplije, ali ne skidam opremu sa sebe. Vozim u kožnim hlačama, jakni, prsluku i u rukavicama. Može se voziti i u kratkim rukavima, ali osim što riskiram da se sav polomim u slučaju pada, riskiram i opekline od sunca koje se ne primjećuju za vrijeme vožnje, jer vjetar ugodo hladi kožu. Ubiti , primijeti se u pravilu kad je već kasno i to navečer kad se koža utegne, a opekline počnu peči, a onda je kasno za bilo kakvu pomoć osim mirovanja i uglavnom je uništen godišnji odmor.
Iz Splita vozi trajekt prema Veloj Luci na Korčuli, ali odlučujem se za trajekt Ploče – Pelješac, pa Orebić – Korčula. Radi se tome da je oko 100 kn jeftinije putovati preko Ploča unatoč više kilometara. Trajekt iz Splita košta 270 kn, a dva trajekta preko Pelješca i Orebića 114 kn, dok će me gorivo koštati oko 50 kn, i uštedim kojih 100-njak kuna što nije malo za putovanje u jednom smjeru.
Čekanje na trajekt
Pogled na luku Ploče
... s trajekta
... s trajekta 2
... s trajekta 3
... s trajekta 4
Trajekti su idealno povezani, taman da se prođe preko Pelješca do Orebića i u Korčulu , točnije Lumbardu, stižem oko 16h. Na plaži se nalazim sa svom domaćicom Ivanom, koja radi u koktel baru. Ispijam bikerski koktel dobrodošlice – Karlovačko pivo – i pravac apartman na tuširanje i zasluženi odmor.
Smještaj je bio u apartmanu u Lumbarni - mjesto 7 km od centra Korčule
Prijateljica Ivana - radi koktele na plaži u Lumbardi
Korčula je šesti po veličini otok u Jadranskom moru. Ima 16.000 stanovnika i blagu klimu koja je u siječnju oko 10 C, a u ljetnom periodu u prosjeku oko 27C. Klima je i više nego idealna za cjelogodišnju vožnju. Mislim da bi bilo super kad bi u Zagrebu bila ista klima, pa se ne bi skidao s motora. U povijesti, Korčula je bila grčka kolonija Korkyra Melaina, zatim ilirska i rimska zvana Corcyra Nigra, pa zatim bizantsko i naposlijetki slavensko naselje. U 10. stoljeću u sastavu je Neretvanske kneževine, zatim priznaje vlast Zahumlja, Mlečana i hrvatsko-ugarskog kralja.
Na toku Korčuli rodio se Marko Polo 1254 g. Iako o tome postoje mnoga sporenja i nije dokazano da je baš priča istinita, na otolu postoji kuća koja pripada obitelji Polo. Ali, kakvi smo mi Hrvati mi sve svojatamo, pa zašto ne bi i Marka Pola.
Centar Korčule
Pogled iz apartmana
Ono što je sigurno istina i dom jednog drugog moreplovca koji se otisne svaka dva mjeseca na sjeverno more je Vroc-Bobi. Ovaj čovjek je tako velik , sigurno veći i od Marka Pola. Nalazimo se u Lumbardi na kavi i uz dnevna zbivanja na forumsko-motorističkoj sceni kratimo vrijeme.
Od zanimljivosti i mjesta koja se treba svakako posjetiti u Korčuli uz mjesta Vela Luka, Blato, Smokvica, je i mjesto Kočje.
Kočje je prirodni fenomen, smješten je na sjevernoj strani istočnog dijela Korčule, duboko u utrobi ovog šumovitog otoka. Niz brda koja ga zaklanjaju od pogleda s Pelješkog kanala čine prirodnu barijeru, čuvajući ovaj mikro- svijet od juga, bure, maestrala. Velike kamene dolomitske gromade stanovnici nazivaju «kok», a dale su biljeg i ime cijelom području. Dvadesetak metara visoke stijene, oblikovane tajnovitom igrom prirodnih sila, otvaraju se posjetitelju zračeći neobično snažnom energijom. Prema staroj legendi u Kočjama žive Vile. A Vile su jako znatiželjne i zaigrane, pa ako im se svidite možda vam se i ukažu i podare kakvu torbu punu zlata i novca…i tko zna što još….
Nažalost, ja im se valjda nisam svidio tako da odlazim dalje u istraživanje plaža. Dvije posebne plaže koje svakako morate posjetiti na Korčuli su plaža Bačva – koja svojom cestom do nje je opasna po život, ali se isplati spustiti u uvalu, i Pupnatskaska luka. Obje se nalaze u uvali i okružene su šumom i zelenilom.
Kočje
...
...
...
Ostatak godišnjeg sam proveo u Lumbardi. Dnevni ritam se sastojao od hrana/kupanje/hrana/kava/kupanje koje sam poremetio večernjim izletom u neko mjesto na otoku. Izbjegao sam i popularan disko Boogi Jungle, jednostavno, jer mi više taj način izlaska ne odgovara. Rekli bi, ostario sam…..
Na cesti prema Smokvici - mjesto se zove Žrnovo
Prema plaži Bačva - strma cesta i još k tome makadam
Pogled s visine na plažu
Bačva
Vela Luka
Ribarska fešta u Veloj Luci
još malo feštanja...
naslikavanje po Korčuli
i još malo ...
dvije male barke na vezu
U spomen na krunidbu prvog hrvatskog kralja Tomislava
Povratak
Krečem put Novog Vinodolskog. Ovo je zadnji dio puta gdje ću se naći s prijateljem koji se nedavno doselio u Povile pored Novog Vinodolskog iz Zagreba, a kako je dobio dijete, tim više mi je želja vidjeti se s njim. Također se čujem i sa Djonijem iz Rijeke, i ako će biti vremena produžiti ću u Rijeku na pivo.
Putem stajem u Splitu gdje se opet nalazim s Ramom i Marinom, a Ramo se pokazuje kao pravi domaćin i izvodi me na marendu. Kako nemam baš previše vremena na raspolaganju pozdravljam se sa svojim domaćinima, s iskrenim htjenjem da im prvom prilikom uzvratim gostoprimstvo u Zagrebu.
... na povratku
Da bi bio brži prvo sljedeće zaustavljanje planiram u Vodicama kod Taličnog u kampu „House of Motorcycle Brothers“, ali nažalost ne nalazim nikoga u kampu. Uz mene u kampu je i par slovenaca koji su već u jutarnjim satima došli u kamp, u međuvremenu se okupali, bili na ručku, i sad se vratili u 17h u kamp, a Taličnog još uvijek nema. Prostorije su zaključane, tako da mi ne preostaje ništa drugo već krenuti dalje.
Putem si razmišljam kako je bilo super na putu do sada i da sam stvarno puno pazio da se ne nađem u situaciji opasnoj za život ili da ne ugrozim nečiji tuđi. Kroz vrlo korisne savjete Stipka na grupi „Karavani za život“ i od Krunoslava - „Tjedan bez moto-nezgode“ , iako sam relativno dosta iskusan vozač, upijao korisne savijete proteklih mjeseci. Pratio sam pet vozila ispred sebe i pet iza sebe, pazio sam na razmak, u križanje ulazio s oprezom bez obzira na prednost, kao i da nisam vozio umoran i ne daj bože pod utjecajem alkohola. I tako s tim mislim sretan dolazim do Masleničkog mosta i put do Karlobaga.
Kod Taličnog nažalost nema nikoga
Na cesti počinje puhati sve jači vjetar i od početnih mislim kako mi se do sad nije ništa „loše“ desilo, evo ti problema. Bura dolazi s kopna i puše, prelazeći obronke gorskog lanca, uglavnom smjerom prema moru. Puše obično velikom, katkada orkanskom snagom, naročito ondje, gdje se gorje proteže blizu morske obale, a ja se upravo tamo i nalazim. Iz smjera Italije tamni oblaci su se nadvili na nad nebom, a mora je poprimilo crnu boju.
Naravno, netko bi reko da to nije vozačeva greška, ali moja jeste, jer sam vrlo lako mogao pogledati vremensku prognozu koja je najavljivala buru i veliko nevrijeme. A gdje će bura udariti već kod Karlobaga i Senja. Pa to je toliko karakteristično mjesto za buru, da se čak i zove "Senjska bura". Par puta me bacila i skoro sam izgubio ravnotežu. Stajem sa strane i javljam se prijatelju u Novi Vinodolski koji mi kaže da je kod njega obilna kiša i jaki vjetar. Nažalost, od posjeta ništa i polako dolazim u Karlobag gdje je more već uveliko prešlo preko ceste, a jaki valovi udaraju u obalu. Točim na benzinskoj i odlučim se vratiti u Zagreb preko Velebita i pobjegnem ovom nevremenu. Penjem se, a iza sebe ostavljam kišu, munje i gromove. Ali, ne zadugo….
Oluja se sprema - oblačenje kišnjaka
Spuštam se u Gospić i odlučujem da ostajem na autocesti. Sad sam već u vožnji punih 12h. U smjeru Karlovca se nadzire velika oluja. Stajem na prvom odmorištu i oblačim kišnjak. Krečem prema Brinju gdje ulazim u centar oluje. S lijeve i desne strane munje sijevaju, kiša počinje sve jače padati, a samim time pojačava se i vjetar. Upravo je vjetar najopasniji za vožnju. Do sada se nikad nisam našao u situaciji kao ovoj. Mogu voziti po kiši, vrućini, snijegu, ali vjetar je najopasniji. U centru oluje vjetar me je svom žestinom udario po boku da sam cijelom dužinom trake preletio na suprotnu stranu i to točno na mjestu gdje se na auto-cestu priključuje sporedna cesta. Na sreću nije bilo nikoga tko je nailazio u tom trenutku, jer bi završio pod kotačima. Ovako sam uspio nekako zadržati ravnotežu i odvesti se, sa nogama spuštam na podu, do podvožnjaka. Tamo sam se zaustavio gdje sam svom snagom držao motor pod nogama kojeg je vjetar želio iščupati s ceste i baciti me u obližnji kanal. A kad se samo sjetim da sam samo prije par sati bio u Vodicama sad sam u opasnosti da mi se nešto ozbiljnije desi.
Nakon 20-tak minuta oluja se smiruje i lagano nastavljam put do prve benzinske pumpe. Nakon par kilometara nailazim na nju i tamo zatičem poljske bajkere koji su skoro pa koju minutu došli prije mene. Još uvijek imaju kišnjake na sebi. Jedan je sa Viragom 535, a drugi na nekom enduru – ne sjećam se točno kojem. Kako ne znaju engleski, samo se pozdravimo i nazdravimo da smo ipak prošli bez posljedica, jer su i oni bili u istoj toj oluju, ali možda koji kilometar ispred mene. Da se malo smirim dopisujem se s Djonijem SMS-om koji mi savjetuje da se sklonim negdje na prenočište i nazdravim jednom „ljutom“ za sreću i da je više ne izazivam.
Nakon sat vremena nastavljam dalje. Poljaci su već otišli, a ako će opet kakvi olujni vjetrovi ostajem potražiti prenoćište i silazim na prvom izlazu s autoceste. Na sreću, nakon pola sata vožnje cesta postaje suha, a iznad sebe mogu vidjeti zvijezde. Oluja je prošla, a ja sam dobio još jedno vrlo važno iskustvo koje se ne može dobiti u autoškoli ili na kakvoj grupi na fejsu.
U Zagreb ulazim u 23h nakon punih 16h vožnje na motoru.
Evo sad malo i statistike.
U 6 dana:
- odvozi 1.650 km i potrošio cca 65 litara goriva;
- trajekti 2 x 114 kn : Ploče – Pelješac – Orebić - Korčula
- cestarina na kraćim relacijama gdje sam je koristio i na povratku u ZG 101,00 kn
Pozdrav svima do nekog novog putopisa !
Naslov: S Venox-om za Split i Korčulu (23.07.-29.07.2013.) 
pet 02 kol 2013, 22:36![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/darkages/up_arrow.gif){kind=icon}
jako lijepo i edukativno,
, a za Tommyija još jedan put svaka čast na vožnji 
