Trentino alto Adige 22.-25.06.2012.

Evo napokon sam nasao malo vremena da napisem par rijeci i stavim par slika o mojem prvom malo duzem djiru.
Od kad imam motor sam imao zelju otici se provozati po talijanskim alpama, pa sam tako ove godine odlucio organizirati djir, a najbolja opcija je bila od 22. do 25. 06 jer sam znao da vecina frendova ne radi zbog praznika. Tako nas se skupilo 4 da bi na kraju se pridruzili jos njih 2. Bila su dva GSX-a 1400, CBF-ka 600, Fazer 600, ja s Dragstarom 1100 i Dragstar 650.
Rezervirali smo smjestaj u nekom malom mjestu iznad Bolzana koji se zove Laion, trazeci po internetu to je bila najjeftinija varijanta, 25€ po noci po glavi za sobu s doruckom.
Okupljanje je bilo u 7 u jutro na Ini u Rovinju, neki su kasnili par minuta ali smo im oprostili. Petog clana posade kupimo u Rovinjskom Selu a sesti iz Pazina nas je čekao u Baderni.



Do Trsta odlucili smo ici po lokalnim cestama, u biti cijelim putem smo namjeravali ici lokalnim cestama al smo se odlucili za autoput od Trsta do Vittoria Veneta iz razloga jer poslje Trsta ima jako puno naseljenih mjesta jedan do drugoga i ogranicenje je 60 a zna biti dosta murje.

Odmor na autogrilu




Spustamo se s autoputa i naidemo na prve valove malo svijezijeg zraka. Na motoru je bilo bas ugodno, a inace je bilo stvarno pakleno te dane.
Nakon par kilometara naidemo na jezero Santa Croce, cesta ide uz samo jezero i dosta je brza i siroka, tako se malo izgustiramo i stanemo slikati.



Nastavljamo za Ponte nelle Alpi pa za Forno di Zoldo, tu sam malo fulao cestu jer sam gledao kud treba ici dan prije na google maps street view pa nisam se mogao sjetiti tog nekog zaskrizija kud treba ici. Ubrzo sam shvatio da sam ubo krivi smjer pa se vracamo na pravi smjer. A sta je najbolje imali smo navigaciju, ali neeee, ja pametnjakovic znam cestu...pfff

Nakon prvih serpentina stajemo odmoriti se malo, te prve serpentine su bile tako uske, nisam nikad vidio tako nesto, cesta dosta uska bez bijele crte koja razdvaja trake, i tu je bilo prvo struganje nogara







Nakon kavice nastavljamo dalje prema prvoj etapi nase voznje, Passo Pordoi. Ako niste znali talijanske Dolomiti su poznate po njihovim Passima, to su najvise tocke kud prolazi cesta, i privlace na tisuce motorista svake godine zgod zavojitih cesta, i stvarno ja nisam nikad vidio toliko motora kao u ta 4 dana voznje Dolomitima
Prije uspona prema passu Pordoi stoji tablica "33 tornanti" sta znaci da ima 33 hairpina do vrha. Tu sam poceo osjecati malo vece uzbudenje, to je ono sto sam cekao od kad smo krenuli iz Rovinja
Ja i Pazinjan smo strugali na svakom zavoju, jer jednostavno bis iso pre sporo da vozis normalno kolko su uski zavoji





Zicara koja vodi do vrha planine, nazalost nismo imali vremena za otici

Nastavak sutra ili kad stignem

lijepa avantura ... vidim da poznam i neke od sudionika

Beatnik je napisao/la:

Nastavak sutra ili kad stignem

..s nestrpljenjem ocekujem nastavak.. Alpe izgledaju prekrasno i doista su nesto posebno...

A faaaaa...ja biiii!!

nemoj da dugo cekamo nastavak

Nakon passa Pordoi spustamo se s druge strane brda da bi se odmah poceli penjati prema passu Sella, na 2240m, metar vislje od passa Pordoi.




Blizu smo cilju, cca 30-at kilometara pa stajemo samo slikati na brzinu. Na brdu u daljini je bilo cak i dosta snijega, sta nas je malo iznenadilo uzimajuci u obzir dosta velike temperature.




Negdje u ovoj dolini je Laion




Dolazimo u Laionu oko 15:00, bad&breakfast "L'arca di Noe" nazvan po njihovom psu smjesten je uz samu cestu, vlasnik nam otvara garazu i sparkamo motore
Napokon stigli





Kuca je lijepo uredena, na 3 kata s podzemnom garazom, 2 kata su stambena a 3. je bed&breakfast.
Vlasnici, stariji par nam daje bobrodoslicu i pokazuje nam sobe, smjestimo se i odlucimo odmoriti za danas.
Soba je bila jako simpaticna, ali sta je bilo najlijepse je bio pogled s terase, ostali smo jednostavno zacarani. Takav pogled iz sobe nismo nikad imali u zivotu, vidijela se cijela dolina i okolne planine.




Istusiramo se i idemo kupiti malo vina za navecer, pa na veceru. Trazimo pizzeriu kao najsigurniju opciju ali mjestani kazu da su na godisnjem odmoru. Nademo restoran koji izvana izgleda malen i jako skup, ali udemo svejedno jer smo gladni a drugog mjesta nema za jesti. Restoran je jako lijep, u tradicionalnom stilu, kao da si dosao u neku staru tipicnu kucu na veceru kod prijatelja, i sta je najbolje cijene su pristupacne.



Siti vracamo se u sobu, uz vino i čakule provedemo ostatak vecere.

Dan drugi

Budimo se oko 8:00, djir do centra sela kupit sendvice i pravac prema Vipitenu, u planu je razgledavanje vodopada "Cascate di Stanghe", 10km zapadno od Vipitena.

Grb Laiona


"Glavni" trgic


Nakon cca 45 minuta voznje stizemo na odrediste. Nakon 30 metara obicnog potoka pocinje vodopad, ili bolje rec vodopadi, voda se sljeva u velikim kolicinama u male bazencice pa nastavlja strmim i uvijenim putevima kroz mramorske kanjone, neopisiv prizor kojeg ni fotoaparat ne moze uhvatiti kako treba, jednostavno moras biti tamo za to doziviti. Hodajuci po drvenim mosticima nismo znali di prije gledati, na nekim mjestima voda prolazi ispod tebe, pa u 10 metara duboki kanjon, pa kroz svakakve zavoje, jednostavno prekrasno.
Cascate di Stanghe ili poznate kao "Gilfenklamm - Gola di Stanghe" je jedini "kanjon" u Europi isklesan u cijelosti u bijelom mramoru, gdje se nakad i vadio. Na nekim mjestima se jos moze viditi bijela boja mramora ali je s vremenom poprimio crnu boju s nijansama zelene.










Evo slike s neta, ja nisam najbolji slikar
https://www.google.hr/search?q=cascate+di+stanghe&hl=hr&prmd=imvns&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=HXIuUJKQAonGtAbTqYGoDw&ved=0CF0QsAQ&biw=1920&bih=965

Jedina negativna stvar razgledavanja je bilo vracanje uzbrdo nazad do motora



Sendvic pauza

jako lepo, nastavljaj! Slicno sam prosao prije par god... ona zicara u Dolomitima zna biti nezgodna. Naime, izmedju polazista i kraja nema stupova, pa kada zapuse vjetar, onda ne vozi. Pjesacenje je gotovbo nemoguce, a cekanje da vjetar stane iziskuje dodatne €... pa ne mozes tri dana ne jesti i piti

koji si ti na ovoj zadnjoj slici ??

Vracamo se u b&b ali je bilo jos pre rano za ici u sobu, pa se odlucimo za jedan djir na sljepo, i krenemo mi u dolinu ispod sela po nekoj uskoj cesti pa di izademo izademo. Prvo na sta smo naletili je dvorac sagraden na samoj litici "Castel Trostburg". Pitam mjestana dal se moze ici razgledati gore ali kaze da je sad zatvoreno i da se ne moze s motorom do gore. Steta!



Nastavljamo dalje na blef i naidemo na prekrasnu cestu za gustiranje u zavojima, kad na prvom raskrizju prekrasan prizor kojem se nismo nadali, vrh Schlern koji je dio parka prirode Sciliar

Na onoj di jedemo 2. s lijeva a na ovoj zadnjoj 1. s lijeva

Svaka čast, jako lijepo, predjeli su mi predivni, mogu samo zamisliti koji je to bio užitak za vozit, pogotoivu kad je družina nagodna....

heh .-.. onda se znamo ... znam nenota dobro ... iz našeg auto kluba tuning istra ... t i si ako se ne varam na nekom eventu ili druženju našem bio s njim .... ako nije od tuda onda od nekud drugdje ali znam te

odlično

lijepe fotke, i tura je vrlo zanimljiva
dobra ideja za vožnju

lako vama po italiji džipati kad znate jezik...

jako dobro..

3. dan

Odlucili smo zadnji dan se lijepo provozati pa smo krenuli preko Bressanonea do Brunica. Cesta do Brunica prolazi sirokom uvalom, sa svake strane planine, do ceste veliki pasnjaci prekrasne zelene trave, milina za voznju. Cesta je skoro pa ravna, prepustam se uzitku i mozak na pasu.
Dolaskom u Brunico stajemo na kavu, pogled na Kromplatz iznad grada vraca u meni uspomene iz djetinstva kad sam sa roditeljima isao na skijanje.











Nakon kave krecemo dalje prema Cortini d'Ampezzo, i opet ulazimo u uske "kanjone" sa zavojitim cestama. U jednom trenutku nas prestignu dva r-ovca, likovi su de doslovce trkali, nisam mogao vjerovati svojim ocima. Pred sam zavoji jedan se ubacio drugom u unutrasnjoj strani i prestigao u samom zavoju

Pocinje padati kisa pa oblacimo kisna odjela





Prije Cortine dolazimo do passa Valparola





Nakon njega je odmah passo Falzarego a izmedu ta dva passa je muzej 1. svijetskog rata. Ja sam imao zelju ic pogledati ali moji decki nisu pa smo nastavili.







Dok smo dosli do Cortine stala je kisa pa smo malo prosetali glavnom ulicom. Gradic je lijep ali nista posebnije od drugih. Tu inace dolaze poznate licnosti na zimovanje.
Krecemo dalje jer se pocela spremati neka kisa pa da stignemo do B&B-a

Na svakom kraju krave




Kad smo stigli u Lajonu je bilo vedro pa sam iskoristio priliku za jednu umjetnicku

4. dan

Doslo je vrijeme za krenuti doma, doruckujemo, spremimo stvari, pozdravimo se s gazdom i krece se.



Opet prolazimo kroz passo Sella





Pa passo Pordoi



Htjeli smo putem za doma proci blizu Tre Cime di Lavaredo ali je nas GPS-ovac gledao "zvijezde" pa je fulao put
Vec umorni odlucili smo ic dalje, a mozda i bolje da smo fulali jer bi stigli pre kasno doma.
Nakon Ponte nelle Alpi dizemo se na autoput i pravac Trst, i tu izgleda da je jedan od motora bio ljut nakon svih onih lijepih cesta nije mu se svidao autoput pa oducio probusiti gumu.
Frendu se probusila guma, i sreca u nesreci taman smo stali tankati kad je skuzio da je guma skoro prazna. Na svu srecu je drugi frend imao pijenu i sredili to ap cap.
Stali smo jos par puta za provjeriti prtisak u gumi i bilo sve ok.

I tako dosao kraj mojoj prvoj duzoj voznji, bilo je prekrasno, stvarno mjesta koja se moraju ic vidijeti.
Kako se kaze, prvi sex se nikad ne zaboravlja, a bogami i prva avantura s motorom

Ispricavam se na kasnjenju, iskreno sam bio ljen staviti zadnji dio putopisa

Beatnik je napisao/la:

Ispricavam se na kasnjenju, iskreno sam bio ljen staviti zadnji dio putopisa

ma slobodno priznaj da hoces pojacati sanse za osvojiti navigaciju koju daje VedranST u nagradnoj igri..

Pa da naravno, ali bas neki dan sam razmisljao kako bi mogao dovrsit al nikako da se pokrenem

Super!!!