Vespa PX 150 by Stain **NOVO str. 2**

La primavera è arrivata

Neprestano mi se mota ta rečenica po glavi, kad god čujem njeno veselo prduckanje, kad osijetim topli zrak koji mi struji po nasmiješenom licu. Miris dvotaktola izmješan sa mirisom procvjetalih badema i "lagani KLAK" kad ubaciš u prvu.
Zanimljivo je kako mi se totalno drugačije misli i glazba motaju po glavi dok se vozim Vespom za razliku od one dok se vozim na VN-u. Ne kažem da je nešto od toga bolje, jednostavno je totalno drugačije.

Što napisati o Vespi, uopće? Vespa ko vespa ili kako je rekao jedan moj poznanik: Kad je upališ koliko god da šuška isto će toliko šuškat i za 3, 5, 10 godina i ništa joj neće bit. Istina može ona šuškat i manje, ako se uloži nešto novca, truda i vremena, pa se napravi neki ozbiljniji servis, a i ne mora U svakom slućaju, ovaj moj primjerak izgleda jako uredno, iako joj je već (ili tek) 10 godina! Prijašnji su vlasnici (a bilo ih je dva) nešto prčkali po karburatoru, tako da je na kraju završila sa karburatorom stare vespe, bez miješalice ulja tako da na pumpi moram "drkat sa menzurama" i točit ulje u rezervar goriva iako imam spremnik ulja… To sam odlućio riještiti tako da sam naručio novi original karburator koji će ovih dana biti montiran, ujedno će jedan vrsni majstor napraviti kompletan pregled motora i zamijeniti sve što treba zamjeniti tako da ne moram o tom dijelu uopće razmišljati.



Ajmo sad na ono zanimljivije, vozne osobine Iako su prvi dojmovi bili "ubi bože" već nakon par dana smo se Vespa i ja toliko navikli jedno na drugoga da više niti na wc ne idem pješke Naime, prvu je utakmicu izgubila u odnosu na VN-a, ali to je samo zato što je tek promijenila trenera i zato što se nije igralo na domaćem terenu! Naime, nakon 300-tinjak kila teškog motora sa prednjim kotačem od 21" sjesti na Vespu (100kg sa kotačićima od 10") i prvu vožnju odvesti međugradsku ( samo 40-tak km, ali ipak otvorene ceste) bilo je više nego zanimljivo! Cijelo vrijeme sam imao osječaj kao da se snima najnoviji nastavak filma glup i gluplji ali sa mnom u glavnoj ulozi. Jbg. imam 192cm visine i Vespica se potpuno izgubila ispod mene, naviklog na teški motor upravljan sa visoko i široko (ovo shvatite uslovno, jer ima puno viših i širih ape-ova od moga) postavljenim "ape hangerom" držanje malog vespinog upravljačića izgledalo je u najmanju ruku smiješno (bar meni u tom trenutku) Nadalje, svaka, pa i najmanja neravnina na cesti ima utjecaj na stabilnost motora, djete koje uz put jede trešnje i baca koštice po cesti, može predstavljat problem. Ali zato razvije nevjerovatnu brzinu od cijelih 80-90 km/h i za to joj ne treba cijeli put od Sinja (gdje je kupljena) do Splita. Već nakon 10-tak minuta vožnje uhvatili smo najveću moguču brzinu, ali nažalost tada je došla uzbrdica….




Ali dobro, mislim da nije fer toliko je pljucat: gostujući teren, tek promijenjen trener, mislim da je zaslužila da joj se pruži šansa. Nažalost, Vespa je izgubila još jednu utakmicu i to na domaćem terenu (u gradu)! Ovaj put zbog očite naklonosti sudca (mene). Naime, dan nakon što sam je doveo iz Sinja išao sam izvaditi VN-a i odvesti na pranje, jbg. još pod dojmom jučerašnje vožnje od Sinja do Splita, imao sam osječaj kao da sam iz Fiće sjeo u Lexusa! 2:0 za VN-a sad već dobro bježi na tablici, ko' Dinamo Hajduku!!! Ok, veliki šampion je opran, kromirani dijelovi su uglancani, ofarbani dijelovi ispolirani sjaji se ko Rabuzinovo sunce usred Maksimira!

Vespa, iako poražena dva puta za redom i dalje blista i mami osmijeh na lice ponosnog vlasnika, čeka svoju šansu da se dokaže. Na neki naćin mi je čak bilo i žao što je tako poražena pred vlastitom publikom, iako nepravedno nije bilo nimalo ugodno. Treći dan, dan velikog derbija, Vespa izlazi na teren iako još uvijek nosi ozljedu (stari karburator, te neoriginalni i slabiji akumulator, što je otkriveno na dodatnom liječničkom pregledu, nakon što je transfer već odrađen) pali naravno iz prve uz povlaćenje čoka i malim koracima od 10" ponosno izlazi na teren!

Lijep je sunćani dan, temperatura je ugodnih 20 stupnjeva miris dvotaktola i veselo prduckanje Treba li išta više za savršen dan? Treba, naravno! Hrpa obaveza koje treba obaviti po gradu, ako ih nema uvijek ih je moguće izmisliti. Pa sam tako i ja uz par stvari koje je realno trebalo obaviti ismislio još par koje će me zadržati na Vespi cijeli dan! Stalno sam negdje nešto trebao pogledati, obaviti, zaletiti se… A tek kada sam otkrio da više nisam toliko širok, i da više ne trebam čekati zadnji u koloni na semaforu, gdje mi je kraj, ima li ga uopće? Mali volan, uski smiješni kotačići, slabi motor, nema toga više, sve je nestalo. U trenu si s jedne lokacije na drugoj, mogu koristiti pravce kojih se sjećam još od srednje škole kad sam zadnji put vozio Vespu po ovom gradu. Parkiranje, apsolutno gdje god se nađeš, a obićno ispred samog ulaza. Ne gubiš po desetak minuta na skidanje sa motora i penjanje na isti (uključeno oblačenje zakopčavanje, parkiranje, manevriranje ili/i ma nerviranje) Ljudi moji, ovu utakmicu kao da igra samo jedna momčad, neka mi oproste oni koje će slijedeća izjava ubosti malo jače, ali ovo izgleda kao kad se Real (ili je ono bilo Lyon) igrao sa Dinamom! Vespa je napokon dobila svoju prvu utakmicu! (Da se razumijemo, nije mi namjera nikoga omalovažavati ni vrijeđati, već mi se usporedba učinila zanimljivom. Jednako mi nije drago kad Hajduk izgubi od Dinama, kao što ne volim kad Dinamo gubi u ligi prvaka!)




Vratimo se mi onom o ćemu i trebamo pisati ovdje. Dakle vožnja Vespe u odnosu na vožnju VN-a i nema neke prevelike slićnosti osim dva kotača i mjenjača brzina sve ostalo je potpuno različito, iako je i mjenjač na krivom mijestu Nemali broj puta sam u ovih par dana koliko sam kombinirao vožnju Vespe i VN-a na VN-u pokušavao šaltati zakretanjem ljeve ručice, i obrnuto na Vespi lijevom nogom bezuspješno tražio mjenjač. Vespa me jako ugodno iznenadila po pitanju kočnica, zadnja koju sam vozio prije nekih 15-tak godina bila je opremljena bubnjem ili doboš kočnicama i naprijed i nazad, a ova naprijed ima disk i to je popriličan pomak u odnosu na doboš. Iako traži neko vrijeme privikavanja, ako se prelazi sa doboša, pa i u mom slućaju, jer kočnica "jako grize", ali mali kotači i smiješan balans cijele vespe, a usuduio bi se reči i konstrukcija prednje vilice će te vrlo brzo spustitin na asfalt ukoliko dođe do proklizavanja prednjeg kotača za vrijeme kočenja. Zadnja je i dalje bubanj kočnica i u principu s njom samo malo "pomažem" prednjoj pri kočenju, odnosno održavam raspored težine motora onakvim kakav želim za vrijeme kočenja, naravno ovisno o potrebi svake pojedine situacije. Možda sam ipak pretjerao sa onom gore izjavom o sličnosti vožnje VN-a i Vespe to je neki moj prvi dojam, iako već danas kužim da tu ima i naginjanja, i countersteringa ali za sve to je trebalo iskalibrirat mene i i moj osjećaj u vožnji, jer je ipak razlika u dužini i težini velika, a naravno da i veličina kola ćini svoje.

Ipak mislim da je potpuno besmisleno uspoređivati te dvije klase, kao što je besmisleno uspoređivati Hajduk i Dinamo ili Dinamo i Real, ali može se jer svi oni ipak igraju nogomet.