Balkan tour- putopis i slikopis

I tako napokon je došao taj 18 srpnja kad smo cura i ja planirali polazak na tour. Jutro je bilo sunčano i toplo, pakiranje odnosno guranje na motor prtljage za desetak, petnajest dana pa kavica u Giovannia i polazak oko 9.30 sati. Sve je izgledalo savršeno. Krenusmo autoputom do Gornje Ploče da izbjegnemo onaj uspon prema Gračacu jer smo više ličili na dostavno vozilo nego na nekakve bikere, koliko smo stvari i opreme imali na motoru. S Gornje Pčoče prema Udbini i Korenici i tu poče kiša. Ajd proči će ne stajemo, to je ljetna kiša kratkotrajna računam ali uvijek mi je matematika bila bolna točka. Prošli smo Tušilović i kiša se pojačala pa smo stali u neki birc i navukli kišnjake, ajme meni kao dva ETa ne nekakvom prometalu. Krenusmo dalje i već do Gline kiša je prestala, naravno opet ne stajem i računam kako bi mogla opet početi. Do Petrinje nas je sunce već uveliko pržilo, vozimo se i dalje bez stajanja, Sisak, Popovača, ulazak na auto put i tu stajemo napola kuhani skinuti kišnjake. Krenusmo dalje put Belišća di smo se najavili kod našeg člana foruma Ivice, kad nakon desetak km kiša. E moja matematiko . . . ne stajemo, stiskam gas koliko mi puštaju uvjeti i peri miško . . . pere nas pere do Nove Gradiške ali ne stajemo do Slavonskog Broda. Tu smo stali popiti što i odmoriti malo, a odmarali smo dva sata jer nas je stigla kiša pa smo čekali da stane.
Krenusmo opet dalje, nakon 10 - 15 km. cesta suha, ni kapi kiše tamo nije palo i tako do Belišća sve suho. Po Belišću sam se opet izvrtio ali nikako pronaći Bakšinu kuču, uvijek je negdje preseli i sakrije pa sam stao na pumpu i zvao da dođe po mene.
Za 5 min došao je po nas , a za 7 smo bili kod njega doma a tamo skoro cijeli klub MK 2 Grada, doček, gradele, . . .
















Uz ugodno čavrljanje i druženje proveli smo ostatak večeri.Ekipa se polako spremala na počinak jer im je slijedio težak dan, ujutro su putovali za Ogulin na posljednji ispračaj svog člana Vide, počivao u miru. A i mi onako umorni nakon 650 km. jedva smo dočekali krevet. Ujutro u 9 smo se našli u CH 2 Grada, pozdravili se sa ekipom i krenusmo dalje prema Somboru a ekipa za Ogulin.
Hvala Bakši na svesrdnom ustupanju kreveta i gozbi kojom nas je dočekao.

Krenuvši preko Belog Manastira na Batinu pa do Sombora , di nas je dočekao rođak moje cure pa za njim vozili u Sivac selo nedaleko od Sombora di smo i ostali 3 dana. Kažu da je Sivac najduže selo u Srbiji. Smjestili smo se u kuči curinog rođaka, onako mala kuča sa velikim dvorištem, tipično za Vojvodinu.














Sutradan je pala kiša i temperatura za 12-13 stupnjeva, pa smo se izležavali i pješice obilazili po mjestu. Naletili smo na lokal i ujedno CH moto kluba Sivac di su nas dečki odmah zvali uočivši oznake Beštija. Upoznali ljude, malo smo pričali o situacijama na moto sceni u Hrvatskoj i Srbiji. Rekoše nam za party MK Šarkani iz Ruskog Krstura nekih 60tak km. od Sivca koji ovi rade u sklopu Rusinskog festivala, pa se dogovorismo tamo naći. Pri odlasku smo dobili i prišivku MK Sivac za uspomenu. Sutradan je padalo cijeli dan i oko 6 navećer kad se malo smirilo uputili smo se put Crvenke i Kule pa u Ruski Krstur na party. U gužvi na ulazu nisu odmah zamjetili boje ali su kasnije vidjeli tablicu na motoru i dali se u potragu za bojama. Sjedimo za stolom kad počnu dolaziti ljudi i pitati nas što ćemo popiti, upoznati se, popričati. Opalili smo par snimaka uz jezero di je party i slušali nekakve Rusinske bendove koji su mene asocirali na Lenjingrad Kaubojse, stvarno su zanimljivo zvučali a iza njih je nastupala YU grupa.









U povratku nije bilo kiše pa smo se slikali ispred tvornice Jaffe u Crvenki, Doduše bio je mrak pa se i ne vidi baš najbolje.





Sad znam odakle dolaze ti mali i ukusni keksi.

Vratili smo se na spavanje jer nas je sutra čekao put u Vukovar na party.

Nastavak slijedi . . .

Krenuli smo iz Sivca opet prema Kuli pa preko Ruskog Krstura na Ođake, pošto nije bilo nikakvih znakova nisam znao kuda ići i stanemo u lokal kraj ceste da pitamo, kad ono . . .



MC Ođak CH i lokal u sklopu , sjeli naručili cugu, pitamo kuda treba ići kad odjednom prolom oblaka, kao da se nebo spustilo na zemlju. Ništa sada sjedi i čekaj da se smiri i stvarno ubrzo se ispadala i za jedno sat vremena je stalapadati. Ubili smo vrijeme pričajući sa članovima MC Ođak i slikavši se s njima te krenusmo prema granici mislim Bogojevo pa Erdut, Dalj, Borovo Selo i eto nas u Vukovaru.









Ušli smo u Vukovar i došli do rotora kad opet prokleti pljusak. Stanem u lokal na rotoru I čekamo da stane ali uzalud. Najeli se i nalokali pa nam nije više smetala kiša i uputismo se naći nekakav smještaj.Nakon kilometar, dva prema centru naletimo na apartmane Bonaca i uzmemo bez puno razmišljanja. ( Preporuka ne idite tamo) Mikro apartman, tj sobičak sa kupatilcem 30 eura (15 po glavi) sve skupa možda 13-14 m2, televizija bez hrv, programa, klima bez daljinskog, zabranjeno pušenje u sklopu objekta, a Bože sačuvaj.







Kratko smo se zadržali u apartmanuodlazimo na party MK Vukovar.
Na šanku smo odmah naletili na Bilog, Triljsku legendu, presjednika MK Nočni Jahači





Našli smo se i sa ekipom sa Crochoper foruma, Apačem, Žlicom, i ne pamtim više imena da se ne uvrijedi ekipa iz MK Patriota i drugi







Naravno tu je bio i Ivo Baj poznatiji kao Ivo Emza.

U neko doba kad smo se dokrajčili otišli smo na spavanje.

Ujutro smo pokupili stvari i otišli dalje.Prvo smo pošli na kavu u centar uz Dunav, pa smo napravili par slikica pa do vodotornja . . .



























Zatim smo krenuli put Vinkovaca, Županje za Orašje na đulbastije . . .


Nastavak slijedi . . .

mala beštija je napisao/la:

Nastavak slijedi . . .

Gle malu vocku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Cudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te carolije.
Ona je opet kao prvo,
Obicno, jadno, malo drvo.

Bravo

Svaka čast

Đulbastija tj. Orašje nekako sam počeo mješati ta dva imena . . . dobro. Na putu do Orašja , prolazili smo kraj polja suncokreta i morali smo stati malo to pogledati sa mjesta.





IZBACITE ULJEZE




Došli smo do Orašja i napravili đir po mjestu i pronašli bikers bar.Stali smo i popili nešto i upitali kuda bi bilo bolje iči za Sarajevo. Objasniše nam kuda da idemo i rekoše nam da smo slobodni i da je naša cuga već plačena i da možemo popiti još nešto ako hočemo. Zahvalili smo na ponudi i cugi pa se uputismo pronači gdje su te čarobne đulbastije. Petstotinjak metara dalje bili smo na cilju, uuu kavica i đulbastije . . .






Nakon đulbastija nastavili smo put prema Tuzli. Lijep dan bez kiše potrajao je još kratko, negdje do Srebrenika, nebo se samo zacrnilo i počeo je opet potop, a Bože sačuvaj . . .
Prva benzinska pumpa i navlači kišnjake, uz žuti suncokret , lijepo su se uklopile i žute vrečice za zamotati noge.







Na sreču do Tuzle nije ostalo puno voziti, bar sam ja tako mislio. Tih 50 - 60 km. po največem pljusku smo uredno odvozili i došli smo mokri do gole kože i odmah pronašli nekakav navodni apartma, smjestili se, malo prosušili i opet van po gradu vidjeti što i gdje smo uopče. Malo smo skakutali između kapi kiše koju više nismo ni primječivali, pojeli nešto, malo prošetali centrom grada . Kad nam je dosadilo, otišli smo na spavanje. Nakon još jednog tuširanja, samo ovaj put u kadi krenuo sam otvoriti prozor na kupatilu jer se sve zaparilo i imao sam što vidjeti . . .







Idiličan pogled, osječao sam se kao Mr. Been.
Otišli smo na spavanje, ionako je to samo za ovu noč, preživjet ćemo u Beenovu svijetu. Ujutro smo otišli opet po gradu malo razgledati po danu.













Zatim je uslijedio nastavak našeg proputovanja.
Došli smo do mjesta Živinice, 20 tak km. od Tuzlekad ono a znate već i sami što. Kiša, stadosmo u nekakvu birtiju uz cestu i gledamo planinu kojom moramo proči, nije izgledalo obečavajuće. Ludi u birtiji nas utješiše da nam neće biti baš ugodno proči preko Karaule( neki vrh ili planina između Tuzle i Sarajeva), i bili su debelo u pravu.







Pljusak i magla uz temperaturo oko 5 stupjneva pratili su nas do Sarajeva.Desetak km. prije Sarajeva stali smo u nekakvu krčmu, a unutra blaženstvo. Vatra gori u kominu, nema nikog od gostiju osim nas, kaže gazdarica da ponekad zaluta pokoji gost na večeru i nočenje. Spremila nam je domaču kavu i bacila još naramak drva na vatru.









Nakon što smo se prosušili i ugrijali krenusmo dalje prema Sarajevu.

Sarajevo. Napokon uđosmo u Sarajevo, vozimo se prema centru i okrečemo ka Baščaršiji. Tamo sam našao na netu hostel Sebilj i krenemo u potragu, međutim gust promet, nepoznat grad i cesta, ne uspjevam pratiti oko sebe di smo i skrenem na prvi označeni parking i garažu. Tanju iskrcam ispred i parkiram motor u garažu izlazim i gledam nju kako se smije i pokazuje mi prstom u tablu na zgradi na kojoj piše Pansion Sebilj.Ajd´bar nešto da se posreći . . . naravno pansion prepun, filmski je festival u Sarajevu. Sjednemo u neki birc i nazovem Faruka iz MC Rajvosa,koji je odmah došao i vodi nas u jednu agenciju za iznajmljivanje soba i apartmana pa preko njega nađosmo jednog trečeg koji ima kuču i sređuje apartmane za rentanje. Čovjek kaže nije još sređeno sve ali kako je gužva te dane po Sarajevu izrentao je sve, ostao mu je još jedan dvokrevetni apartman. Uzesmo to bez razmišljanja i čovjek nas vodi do apartmana. Sa Baščaršije pređemo most i 200tinjak metara uzbrdo blizu pivovare i pivnice velika viletina, kapija se otvara na daljinski, prazna garaža za smjestiti motor, ulazimo u kuču na kat i tamo imaš što vidjeti.Soba velika i prostrana sa dva kreveta, kaže drugo nije uspio dopremiti, kupatilo cirka 50tak kvadrata sa jacuziem i saunom, boravak sa tv-om i satelitom, ogromna kuhinja sređena i to sve za 15 eura po glavi. Eto i nama se posrečilo stvarno to popodne. Kasnije kad se smjestismo, izađemo vani po gradu. Prvo smo bauljali po Baščaršiji dok nije stala kiša. Otišli smo u Želje na čevape i obilazili malo-













Kasnije smo otišli do Vječne Vatre i Undergrauna . Zbivanja i svirki bilo je na svakom koraku ali više nismo mogli izdržati, krevet nas je očajnićki trebao. Ujutro smo sevratili na Baščaršiju napraviti neki šoping i opaliti koju sliku, pojesti što . . .





























Iskoristili smo lijepo jutro za obilazak i nakon ručka spremamo se za nastavak proputovanja. Slijedeče odredište je Mostar.

vi ste sampioni!!!!

silna kisa i nedace

ali ne dajte se!!

puno srece u daljem proputovanju

Krenusmo iz Sarajeva , gužva po gradu velika, milion auta i svi nekud idu baš sad. Ajd´neka, preživjet će mo i to i tako napokon izađosmu van Sarajeva u smjeru Kiseljaka, pa prema Hađičima di nas opet hvata kišetina.Ni sam nemogu vjerovati, što sam ti skrivio Bože. Neka, opet ja računam, kiša mora stati, mi nesmijemo, oblačimo kišnjake što smo več dobrano uvježbali i krečemo dalje.





Cijelim putem do Konjica pratila nas je kiša, zatim je kod Jablanice prestala padati. Poučeni dosadašnjim iskustvom ne skidamo kišnjake nego tako vozimo dalje. Iza Jablanice prema Mostaru cesta je puno ravnija i bolja za vožnju, nema više onih planinskih krivina i cesta je suha mada nema sunca. Brže sam vozio i ubrzo smo stigli do mjesta Potoci, nekih 15 tak km. od Mostara. Tamo sunčano i toplo a mi izgorili u kišnjacima te ih odlučismo skinuti i pojesti nešto jer smo stali ispred neke picerije. Stajali smo oko sat vremena i produžili u Mostar. Na samom ulazu u grad kad smo prošli tablu Mostar opet počinje padati kiša, e sad može koliko oče došli smo.Padala je 15 tak minuta zajedno sa suncem pa stala. našli smo apartman , ima klimu sa daljinskim, TV sa satelitio i hrv. programima i što je najvažnije dobili smo i fen da se možemo osušiti, odnosno da mogu osušiti čizme( naravno gazdarica to nije znala , kao i da je klima radila cijelu noč na 27 stupnjeva da bi osušila našu natopljrnu robu i dtvari) Obukli smo ono što nam je ostalo suho i pošli odmah malo u skitnju.















Kod Starog Mosta naišli smo na lokal Maršal sa Titovom bistom iznad natpisa i morali smo tu popiti nešto i slikati se, kao i natpis na jednoj od mnogobrojnih majica koje se prodaju posvuda po Mostaru.





Obilazili smo okolo po Mostaru do kasnu, zatim otišli u nekakav restoran di smo naručili nekakav Mostarski mix, šest vrsta jela kuhanih na jednoj plati. Bilo je dvije punjene paprike, mjeveno meso zamotano u list od blitve kao sarma, nekakav čušpajz sa rižom, po dvije pljeskavice, par čevapa i nekakav gulaš. Ovako ni malo ne zvuči dobro koliko je ukusno. Iza toga se odvukosmo na spavanje jer sutra je novi dan i što je najvažnije najavili su napokon lijepo vrijeme.
Ujutro smo se ustali, spakirali stvari (sad sve suhe) i zamolili gazdaricu da ostavimo sve kod nje dok odemo popiti kavu i obaviti nekakav šoping jer tko zna kad će nas put opet nanjeti u Mostar. Krenusmo pješice jer apartman je u blizini Starog Mosta.





















I u svem tom metežu zamjetio sam jedan natpis na nekoj majici pa se zamislih malo. Jel ono kažu Najebo Ko Žuti . . .



Završili smo šoping, vidjeli svašta, kupili ponešto sitnica za uspomenu i poklone i krenusmo iz Mostara put Čapljine.
Pomalo mi je neobično bilo voziti po suncu jer smo se već pretvorili u kišne ljude. U Čapljinu smo došli jako brzo, stali natankati gorivo i produžili prema Metkoviću i Dubrovniku.





Za nepunih pola sata bili smo već u Opuzenu i nastavljali preko Neuma prema Dubrovniku. Stali smo slikati se kod Zatona Malog.









Zatim nastavljamo do Dubtovačkog mosta di nas je dočekao Nikša Ivančević jedan od suorganizatora karavane Prevlaka - Vukovar, član Nomada iz Župe Dubrovačke.









Odatle nastavljamo prema Kuparima di je CH Nomada, Dočekuje nas Bebe i smještamo se tu.













Nakon malog odmora i par pivica, krenuli smo put Dubrovnika , vidjeti kako to izgleda ljeti dak traju Dubrovačke ljetne igre.
Grad je krcat, nemožeš pronači parking ni za motor. Kad nam je to uspjelo, spustismo se na Stradun a mamo cijeli mali svijet, Bilo je ljudi iz cijelog svijeta, Crnaca, Japanaca, Korejaca, Francuza, Njemaca, Talijana, Rusa, Mađara, Čeha, Australaca, Amera . . . nigdje nema slobodne stolice za sjesti i popiti što.





















Nakon dvosatnog điravanja po gradu i 4 kuglice sladoleda plačene 40 kn. krenusmu put Bikers Caffea. Malo smo se vrtili ali ipak smo pronašli put. Popili smo cugu, malo se isčakulali sa konobaricom i nekim gostima, poljepiki par naljepnica da se vidi i da smo tu bili pa krenusmo put Kupara na spavanje.
















Nastavlja se . . .

Pošto nam je loše vrijeme pojelo više financija od planiranog, Crna Gora nije dolazila u obzir jer se nebi imali s čim vratiti doma. Ipak odlučismo se posjetiti Herceg Novi koji nam je tad bio na dohvat. Odvozimo pedesetak km preko Prevlake i evo nas u Herceg Novom.Tipično primorsko mjesto, gomila turista, gomila prodavača svega. Malo smo prošetali jezgrom grada, pa nekakvom ulicom koja ide uz rivu par kilometara sve do nekadašnje Titove vile. S jedne strane trgovine i lokali a s druge štekati i plaža. A sirotinje tamo, gledam, svi su goli i bosia ja i draga šetamo u čizmama i kožnjacima, a Bože sačuvaj. Izdržali smo tako jedno 3-4 sata i onda se zaputismo nazad prema Kuparima, pokupimo svoje stvari i spakiramo na motor, pozdravimo se sa Bebeom i krenemo put Splita.



















Stali smo u Zatonu Malom nači še sa Nikšom. Popili smo cugu pozdravili se i zahvalili na gostoprimstvu te nastavismo put ka Splitu. Slijedeče zaustavljanje nam je bilo u Neumu radi šopinga. Naravno uzeli smo nešto cigara jer za ostalo nismo imali više mjesta.Kad smo došli do Makarske uhvatio nas je mrak ipet je počela kiša . Stali smo uz cestu u neku birtiju malo odmoriti i čekali da se vrijeme smiri. Nakon sat vremena se primirilo, trenutno je stalo i krečemo opet dalje. Poslije 5 km. kiša je opet počela i tako smo vozili do Omiša di smo opet stali nešto pojesti u neki restoran, zatim smo nastavili put Splita do Vecija, C.H. Vuka Samotnjaka. Tamo smo se našli sa presjednikom Samotnjaka Omerom i ostali do sitnih sati, znate kako to ide red piča, red priće. U dogledno vrijeme ljudi se pokupiše kučama spavati a Tanja i ja ostadosmo spavati u C.H.







Za dobro jutro pobrinula se kiša. Čekali smo 11 sati da se malo stiša i krenuli dalje preko Sinja za Knin. Do Sinja nas je opet kiša nemilo prala a zatim se razvedrilo. Iskoristili smo to za napraviti par snimaka uz jezero Peruče i u Kijevu.


















Ovako je završio moj pokušaj da se popnem do stijene pored ceste po strmoj i mokroj zemlji, a Bože sačovaj . . .






Ulaz u Knin iz smjera Sinja,







U kninu idemo do prijatelja free ridera na bolovanju kod kojeg i ostajemo nočiti jer sutra je party u Stankovcima, ako odemo doma ništa od Stankovaca. Poslije smo išli malo u obilazak Kninske tvrđave i izležavali se malo doma,uhvatio nas je nekakav umor tj. fjaka, jednostavno nam se nije dalo.
























Ostatak dana proveli smo kod domačina doma u priči i zabavi.





Sutradan smo prošetali malo i iza ručka se zaputili u Stankovce. U Stankovce smo stigli ubrzo, tamo se nađoh sa svojim članovima kluba a isto tako vidjeh neke članove foruma. Neki su uživali a neki su i radili, uglavnom pozdrav svima. Naravno party u Stankovcima nemože proči bez legendarnog Bilog iz Trilja i njegove tradicionalne Stankovačke kacige Bilo je tu puno poznatih ljudi i stvarno kao i uvijek u Stankovcima zabava nije bila upitna.











U neko dogledno doba noči krenuli smo put kuče, moja draga je inzistirala na povratku kuči jer kaže poznavajući mene moglo bi se to produžiti i još koji dan a pred kučom smo. I Tako stigosmo kuči nakon trinaestdnevnog proputovanja.

Iako je bilo loše vrijeme, neču se žaliti jer mi je bilo uistinu lijepo i rado bih to ponovio. Ujedno zahvaljujem svima koji su nas ugostili i nadam se da ne moram napominjati da su uvijek rado viđeni gosti u mojoj kuči.

Drago mi je da ste unatoc kisi koja vas je pratila dobar dio puta uzivali i da ste se sretno vratili kuci... a jos mi je draze da si si dao truda i podijelio sve ovo s nama, jer siguran sam da ce nakon ovoga i drugi krenuti vasim stopama (gumama)....