Ideja se mjesecima vrtila po glavi. Nakon par razgovora došlo je do odluke: krećemo odraditi našu prvu "iron butt" vožnju! Žene nas odgovarale, komšiluk im govorio: pusti ga bona hajvana vratiće se on kad mu utrne guzica (popiti svoje ne smijemo dok vozimo
).
Ali ipak, tri hrabra se odlučila za pustolovinu, Kunki, Ivča (Biker) i ja.
Pripreme odrađene, na savjet Magne nabavljene ovčje kože za sic (hvala Magna
)...
Par dana prije puta prvo neugodno iznenađenje: Ivča javlja da ne može ići
. Jbg, ostajemo nas dvojica...
Subota ujutro, nakon par sati spavanja (naravno da sam zadnje pripreme radio večer prije puta
), nalazimo se u 5.30 na našem standardnom mjestu za kretanje, benzinska u Vukovarskoj. Odmah sranje, kafić radi od 6, a mi u 6 krećemo
. Ništa, prva pljuga, kava iz limenke, provjera tlaka u gumama i idemo tankati. Prvo tankanje je ujedno i službeni početak vožnje. Vrijeme na računu: 06:15. Juriš.
Okvirni plan nam je bio jednostavan: tankanje svakih 170-180 km, znači vožnja cca 1 sat 30 min. , računam lagodno jer vozimo oko 140 kmh.
Zagreb, Zaprešić, granica, kupovanje vinjeta... drugo tankanje nakon nekih 190 km, 2 sata 15 min
, već kasnimo 45 min...
(na ulasku u Sloveniju ponovo neugodno iznenađenje, ovca sa mog motora je bila nacionalno osvještena i nije htjela van Hrvatske, kod kupovine vinjete skužim da mi više nije mekano za guzu...
olepršala je negdje putem... )
Nakon prvog tankanja računamo sad smo u Austriji, prošli smo granice i lokalne ceste po Sloveniji pa ćemo moći nadoknaditi zaostatak...
U Austriji svakih par kilometara radovi na cesti. ograničenja 80 , a na nekim mjestima i 60
.
Kad prođeš radove onda naletiš na tunel u kojem je ograničenje 100 a bilo ih je i sa ograničenjem 80...
Trece tankanje opet cca 190 km, 2 sata...
kasnimo...
ali ajde, sad ćemo se dočepati Njemačke pa gasss i nadoknađivanje vremena...
Napokon dobra cesta i možemo se normalno voziti. Bez obzira što teoretski nema ograničenja brzine, uglavnom vozimo 145 kmh (max brzina na kojoj radi tempomat). Ubrzo shvaćamo da tim tempom nećemo nadoknaditi zaostatak pa odlučujemo odustati od dužih stajanja. (u planu su bila 2 zaustavljanja od 30 min i jedno od sat vremena) Ionako ne jedemo putem (samo kava, energetske pločice i red bull), stajanje je tankanje, i cigareta dok upisujemo kilometražu i vrijeme na obrazac, cca 15 min. malo po malo...
Prva (i kako se ispostavilo jedina ) kriza me uhvatila na cca 500-tom kilometru. Koncentracije mi je počela popuštati, zijevam ko lav... Shvatio sam da je razlog što mi je postalo vruće. Srećom u tom trenutku Kunki daje žmigavac i zaustavljamo se na zaustavnoj traci jer garmin i znakovi na autoputu nam daju različite informacije....
Kratki dogovor i idemo dalje, prema Berlinu...
Na idućem tankanju nalazim kombinaciju za razbuđivanje, red bull i nakon toga oni ribarski bomboni, extra strong
, koncentracija ponovo na vrhuncu .
Na svakom stajanju na prilaze ljudi sa ovih prostora i javljaju se. na njihovo pitanje gdje idemo, kad objasnimo, odmahuju glavom i na njihovim licima možemo pročitati ( pa ovi nisu normalni...
)
Jedan kamiondžija iz Osijeka nam prilazi i pita nes gdje idemo. kažemo prema Berlinu. Na to će on iznenađeno "pa šta radite ovdje?", Kunki i ja se pogledavamo i prolazi nam kroz glavu "sranje, ipak smo krivo skrenuli
), trebali ste ići drugom cestom!!! Na naše uplašeno pitanje "zašto" kaže "pa ovo vam je okolo naokolo, puno duži put!!! " - nije mu bio jasan naš uzdah olakšanja na te riječi
Berlin, obzirom da oko njega radimo krug i skrećemo na zapad prema Fuldi gdje spavamo, njega smo nekako označili kao prvi cilj vožnje. radimo krug po Berliner ring-u, radimo nepredviđeno zaustavljanje da uzmemo račun i dokažemo da smo išli okolo...
1000 km je već prošlo na satu, nekako je lakše voziti. Još jedno djelomično nepredviđeno stajanje je na 135 km, kada je iduća benzinska tek za 90 km...
Približavamo se spavanju, i onda negdje cca 50 km prije hotela Kunki zbunjeno kaže "Merla, fali nam 10 km po garminu!!!"
WTF, kako fali kad smo po planu preko google map-sa imali 50-ak km viška!!!!!
Ništa, odlučujemo nepredviđeno skrenuti u Fuldu i tamo naći benzinsku da tankamo i da tako dokažemo da smo ipak obavili cijelu kilometražu. (ovdje moram napomenuti da su problemi krenuli jer se kilometraža garmina nije slagala ni sa kilometražom na motoru, ni sa kilometražom sa Via michelina
. osim toga prema kilometraži na motoru je Kunki do toga trenutka prešao 50 km više od mene
)
U Fuldi nalazimo noćni bar/disko (bilo je već 00.15). Mali problem je bio konobaru objasniti da hoćemo 2 jegera i 2 odvojena računa, pogotovo jer ni Kunki ni ja ne šprehamo Deutsch.
Popili piće i krećemo prema hotelu (u tom trenutku osjećamo žuljeve na guzici - i prema garminu smo završili 1610 km u 24 sata!!!! JEEEEEEEE!!!!)
Nakon 15-ak kilometara vožnje po lokalnim cestama garmin nam kaže: na cilju ste. Mi na rakršću, oko nas mrkli mrak
. Srećom spazimo u jednoj kući malo svijetla i neki znak (gasthaus), sa olakšanjem ulazim prijaviti nas. Uđem, a unutra godišnji sastanak njemačkog kluba, 30-ak faca se okreće prema meni sa upitnicima iznad glave. Mahnem "hellou" i trk prema šanku. Crnokosoj konobarici na engleskom objašnjavam da smo rezervirali sobu, a ona me blijedo gleda
, schlafen kažem, a ona me i dalje blijedo gleda
. Jebote šta sad!!! Okrenem se i izađem van da nađem papir sa adresom hotela da provjerim da li smo na pravom mjestu (pogledi me i dalje prate). Na sreću u tom trenutku istrčava gazda i na pristojnom engleskom nas pita, jeste li vi ona dva lika koji voze puuuuno kilometar u jednom danu. DA mi smo. Parkiranje motora, ostavljanje stvari u sobi (ok, nije soba nego dvosobni stan!!!! ). Pitam, možemo li još dolje popiti pivu, sanjam je cijeli dan, gazda pomalo zabrinuto kaže, može ali ne dugo, moramo zatvoriti
)
Napokon piva!!!! (dvije) , obavili papirologiju, upoznali se sa lokalcima, ekipom iz kluba i spavanje oko 2.00
U 2.15 zvoni mi mob., javlja se Sitni kaže evo mi čekali da se smjestite i usput možeš Kambi čestitati rođendan
morning after...
sat zvoni u 5, mi ne reagiramo
sat zvoni u 5.15 mi ne raegiramo
napokon u 5.30 sat ponovo zvoni i nekako se počinjemo buditi...
vani još noć. ugašene motore izgurujemo iz dvorišta da ne probudimo ljude, i krećemo prema bun burneru!
Prva benzinska, tankanje i kava. shvaćam da mi je napokon vrijeme da nešto pojedem pa uzimam neki mali sendvič. nakon njega sam još gladniji...
Put nazad protiče ležernije, već smo iskusni. Pogled na sat nam kaže krenuli smo sa benzinske u 7, znači imamo 11 sati za cca 900 km. Dovoljno, ali ne smijemo se opuštati. Ponovo imamo jedno zaustavljanje na autoputu jer nas je garnim htio odvesti kraćim putem prema Zagrebu, ali mi se ne damo.
Kilometri su lagano iza nas, voziti je, na moje iznenađenje, sve lakše i lakše dok u jednom trenutku, negdje kod Salzburga dolazi informacija u Zagrebu pada pljusak!!!! A u P.M. zar mi nikada ne možemo negdje otići a da nas ne uhvati kiša!!!!! (u tom trenutku je sijalo sunce, vedro i temp oko 20 . Približavamo se Sloveniji, opet tuneli
.
Ajd dobro, ovaj put su ograničenja 100 i nema (toliko) radova. Prvi oblaci se pojavljuju na nebu
.
Ulazimo u Sloveniju kroz Karavanke (srećom ne moramo stati radi vinjete). Prilazimo Ljubljani i na viziru se pojavljuju prve kapi kiše, sranje.
Brzo benzinska i oblačenje kišnjaka... jedini trenutak u cijeloj vožnji da raspoloženje baš i nije bilo pozitivno...
Srećom, kiša nije dugo trajala, i već prije dolaska do naše granice cesta je ponovo suha....
Nakon granice Kunki zaključuje da će skinuti kišnjak (želi izgledati lijepo za one koji nas dočekaju
), a ja ostajem u kišnjaku da pokažem da smo (opet) pokisnuli...
Zadnji kilometri se odužili ko nikad u životu. Nakon 2500 km moram čekati na semaforu
Približavamo se benzinskoj na Branimirovoj a guzica već lagano gori!!!
Tankanje i službeni kraj puta u 17.45.
I onda još itekako zaslužena piva u "Friends-u"
odradili smo i to.
Kunki, šta je slijedeće?
Naslov: saddle sore 1600K-bun burner 2500K 
sri 11 svi 2011, 11:26![[Vrh]](https://2img.net/i/fa/darkages/up_arrow.gif){kind=icon}
